Na stolu drzavnog odvjetnika Mladena Bajica nalazi se opsiran iskaz o zlocinima koji se pripisuju branimiru glavasu

Piše: Drago Hedl/Feral Tribune

Pripadnik nekadasnje Branimirove osjecke bojne (BOB), koju je osnovao i kojom je zapovijedao Branimir Glavas, ovih je dana dao opsiran iskaz Drzavnom odvjetnistvu u kojem tesko tereti Glavasa za ispitivanja, mucenja i likvidaciju vise desetaka civila. Opisi puni potankosti i konkretnih dogadjaja razjasnjavaju i ubojstvo dvojice civila – DJordja Petrovica i Cedomira Vuckovica, koji su nakon batinanja, a prije likvidacije, bili prisiljavani piti kiselinu iz akumulatora u garazama u kojima su bili zatoceni i ispitivani. Obojica su likvidirana, a njihova imena spomenuta su medju poginulim osjeckim civilima u knjizi 160. osjecke brigade

Dvije od nekoliko garaza smjestenih u neposrednoj blizini Sekretarijata za narodnu obranu, u dvorisnom dijelu sadasnje zupanijske uprave, u Zupanijskoj ulici u Osijeku (bivsa Ulica Augusta Cesarca), tokom 1991. i 1992. sluzile su kao improvizirani zatvor u koji su dovodjeni srpski civili. U tim garazama, koje su inace sluzile za smjestaj voznog parka tadasnje Opcine Osijek, obavljana su ispitivanja uz primjenu brutalne fizicke sile, a najmanje dvojica zatvorenika – DJordje Petrovic i Cedomir Vuckovic – bili su prisiljavani piti tekucinu iz akumulatora koji su se ondje nalazili. Ispitivanju u garazama u osjeckoj Zupanijskoj ulici bilo je podvrgnuto nekoliko desetaka ljudi, a kad bi njihovi isljednici zavrsili posao, trpali bi ih u hladnjacu mesne industrije jedne novosadske tvrtke i odvozili. Neki od ispitanika vec su bili mrtvi, drugi jos poluzivi, s teskim ozljedama od premlacivanja. Spomenutom hladnjacom s novosadskim registracijama, odvozeni su prema Dravi i likvidirani. Tijela nekih kasnije je izbacila rijeka, neki nikada nisu pronadjeni, a jedna osoba prezivjela je pokusaj likvidacije.

Odvodjenja na Dravu

Sva privodjenja i ispitivanja civila uslijedila su nakon usmenih zapovijedi Branimira Glavasa, tadasnjeg sekretara u Sekretarijatu za narodnu obranu Opcine Osijek. Posao je obavljalo nekoliko pripadnika BOB-a – Branimirove osjecke bojne, postrojbe koja je nastala iz jedinice pricuvnog sastava MUP-a pri Sekretarijatu za narodnu obranu, a koja je formirana 15. sijecnja 1991. Ta postrojba poznata je i kao Pristapska ceta, a sacinjavali su je najodaniji Glavasevi ljudi, cija su imena objavljena u monografiji “160. osjecka brigada”, u posebnom okviru naslovljenom “57 prvookupljenih oko Glavasa”. Drugi punkt za ispitivanje srpskih civila u Osijeku nalazio se nekoliko stotina metara dalje, u Dubrovackoj ulici 30. I odande su nakon ispitivanja ljudi odvodjeni prema Dravi i likvidirani.

Opsiran iskaz o tim dogadjajima prosle je srijede, 6. srpnja, zaprimljen u Drzavnom odvjetnistvu u Zagrebu. Iznio ga je neposredni sudionik tih dogadjaja, bivsi pripadnik Branimirove osjecke bojne, koji je mucen griznjom savjesti i zeljom da se rasvijetle sva do danas nerazjasnjena ubojstva osjeckih civila, o svemu odlucio dati iskaz.

Iako se o ubojstvima osjeckih civila vec dugo mnogo toga zna, iako je Feral, a kasnije i neke druge novine, o tome pisao, ovo je prvi put da se javio i svjedok, neposredni sudionik tih dogadjanja.

Njegov iskaz tesko tereti Branimira Glavasa, koji je u to vrijeme, ratne 1991., obavljao duznost sekretara Sekretarijata za narodnu obranu, a kasnije i zapovjednika obrane Osijeka. Svjedok jasno i eksplicitno tvrdi da je Glavas ne samo znao za privodjenja, vec da ih je i osobno naredjivao, te da se bez njegova znanja nista nije radilo.

– Nalazio sam se, s jos nekoliko strazara u neposrednoj blizini garaza u koje su dovodjeni civili. Receno nam je da se radi o cetnicima, opasnim i naoruzanim ljudima koji su radili na rusenju suvereniteta Republike Hrvatske. Takodjer, receno nam je da na svaki moguci pokusaj bijega otvorimo vatru – tvrdi svjedok tih dogadjaja, tadasnji pripadnik Branimirove osjecke bojne.

Glavaseva naredba

Njegov iskaz pun je potankosti, a narocito detaljno opisuje dogadjaj kada su u jednu od garaza dovedena dvojica civila, vec spomenuti DJordje Petrovic i Cedomir Vuckovic.

– Ispitivali su ih cijeli dan – tvrdi ocevidac dogadjaja. – U garazu bi, s navucenim potkapama preko glave i bejzbol palicama ulazila po dvojica pripadnika Branimirove osjecke bojne. Culi su se tupi udarci, a potom jauci. Nakon nekog vremena dvojica ispitivaca bi odlazila prema Glavasevu uredu, te se ponovno vracala u garazu. Trajalo je to cijeli dan. Jedan od Glavasevih prozora, na kojem su bile resetke i koji je bio stalno otvoren, gledao je ravno na garaze. Pred kraj ispitivanja cuo sam kako su osobe zatocene u garazama tjerane da piju tekucinu iz akumulatora. Cuo sam strasne krikove.

Tog ljetnog osjeckog dana, kad se vec poceo spustati sumrak, izmucen od boli, jedan od dvojice zatocenih u garazi, pokusao je potraziti spas. Culi su se tupi udarci s unutrasnje strane garaze, a potom i skripa vrata. Jedan od zatocenih, sredovjecni covjek u bijeloj kosulji kratkih rukava, koji ni po cemu nije slicio na “opasnog cetnika”, izasavsi iz garaze, docekan je hicima. Pucala su najmanje dvojica strazara i covjek je ubrzo pokosen. U dvoristu danasnje upravne zgrade Zupanije nastala je strka. Cuvsi pucnjeve, druga zatocena osoba u garazi, od straha se nije ni pomakla.

– Tada se pojavio Glavas – prica ocevidac dogadjaja koji je opsiran iskaz o tome dao Drzavnom odvjetnistvu u Zagrebu. – Naredio je da se druga osoba iz garaze smjesta likvidira. “Odmah likvidirati i onog drugog”, bas tako je rekao – tvrdi ocevidac. Govorilo se da je prvi ubijeni DJordje Petrovic, a kraj njegovog mrtvog tijela – iako je bio nenaoruzan – pojavila se puska marke thompson. Svjedok dogadjaja sjeca se kako je lice ubijenog bilo izgrizeno kiselinom. Druga osoba koja nije pokusala bijeg iz garaze, ubrzo nakon toga je likvidirana.

Tajna Dubrovacke 30

Po tvrdnjama pripadnika nekadasnje Branimirove osjecke bojne, kroz garaze u dvoristu danasnje zgrade u kojoj su smjestene sluzbe Zupanije osjecko-baranjske, proslo je nekoliko desetaka ljudi. Svi oni ispitivani su na isti nacin, tvrdi ocevidac i sudionik tih dogadjaja. Neki od njih, povremeno su vodjeni u zgradu nadomak garaza, u kojoj je bio Glavasev ured. Kako su na vratima garaza postojale manje rupe kroz koje se moglo gledati sto zatoceni rade, svjedok tvrdi da ih je i sam, dok je bio na strazi, na takozvanom strazarskom mjestu “Kapija 1”, povremeno znao gledati, provjeravajuci sto rade.

– Sve su to bili civili koje su izvodili iz njihovih domova ili koje bi pokupili na ulici – tvrdi svjedok. – Iako su nam ih predstavljali kao ogrezle cetnike i osobe koje rade na rusenju hrvatske drzave, meni tako nisu izgledali. Bili su to obicni civili. Jednom prilikom doveli su i oca mog poznanika s kojim sam zajedno isao u skolu. Nisam mu mogao pomoci, jer pomagati tim ljudima u to vrijeme bilo bi vise nego opasno.

– Jednom prigodom – sjeca se pripadnik postrojbe Branimirova osjecka bojna – iz hladnjace novosadskih registracija, a radilo se o vozilu marke zastava iveco, ispao je, na uglu Ulice sv. Ane i Reisnerove, jedan od zatocenika u garazi koji je nakon ispitivanja bio odvozen prema Dravi. Covjek je jos bio poluziv, no kad su primijetili da ga nema u hladnjaci, nastala je uzbuna. Glavas je bio strahovito ljut i prijetio je stegovnim mjerama zbog cinjenice da je taj covjek nestao i da je nekome mogao ispricati sto mu se dogodilo. No, sutradan u svitanje, covjek je pronadjen mrtav na obliznjem Aninom groblju, gdje se vjerojatno pokusao sakriti i gdje je, od ozljeda nastalih premlacivanjem, izdahnuo. Nakon toga sve se stisalo i nitko nije odgovarao – tvrdi svjedok.

U iskazu koji je zaprimljen u Drzavnom odvjetnistvu u Zagrebu takodjer se tvrdi da su se ispitivanja civila, koja bi zavrsavala njihovom likvidacijom na dravskoj obali, obavljala i u jednoj privatnoj kuci u osjeckoj Dubrovackoj ulici 30. Svjedok kaze da je i osobno u nekoliko navrata bio u toj kuci, te da mu je sa sigurnoscu poznato sto se ondje dogadjalo. Takodjer tvrdi da je Glavas bio upoznat sa svime sto se ondje zbiva i da se nista sto je cinjeno nije dogadjalo bez njegova znanja.

Zatocenici u kamionu

U svom iskazu nekadasnji pripadnik Branimirove osjecke bojne, postrojbe koja je ime dobila po njenom osnivacu, Branimiru Glavasu, spominje jos jedan punkt na koji su bili dovodjeni i ispitivani civili. Radi se o bivsoj vojarni JNA, tzv. Crvenoj kasarni, smjestenoj nadomak osjecke Trznice, u sredistu grada. Ondje je, prema tvrdnjama svjedoka, bio smjesten zatvoreni teretni kamion osjecke tvrtke Mobilia, kojim se prevozio namjestaj.

– U tom je kamionu, nakon sto je vojarna oslobodjena i nakon sto su je preuzele nase snage, bilo zatoceno desetak osoba. Bilo je nekoliko zarobljenih vojnika, onih koji nisu pruzali nikakav otpor prilikom osvajanja vojarne, no vecina u kamionu bili su civili. Najmanje tjedan dana bili su zakljucani u tom vozilu, ondje su i jeli i obavljali nuzdu – tvrdi svjedok koji je u vojarnu vise puta dolazio zbog popravka naoruzanja.

– Osobno sam vidio – kaze svjedok – kada se nakon nekoliko dana zatocenistva u “sanduku” kamiona, jedan civil nekako izvukao i sakrio pod vozilo. Strazari i vojnici su ga primijetili i poceli vikati da izadje ispod vozila, no on je to odbijao. Tada su ga ispod kamiona izresetali.

Svjedok objasnjava da su dogadjaji ciji je sudionik bio na njega traumaticno djelovali i da je svih godina koje su od tada prosle, osjecao griznju savjesti zbog onoga sto se dogodilo i u cemu je i sam sudjelovao. No, presudno je na njega utjecala cinjenica da se na ljetovanju, stjecajem okolnosti, upoznao sa suprugom jedne od zrtava koja je bila ispitivana u Dubrovackoj ulici u Osijeku i koja je kasnije likvidirana na obali Drave.

– S tom sam zenom desetak dana doruckovao, rucao i vecerao, jer smo bili u istom odmaralistu. Bila je to vrlo fina zena i ja sam se najezio saznavsi da je njen suprug jedan od onih koji su prosli Dubrovacku ulicu. Tada sam odlucio da moram izaci s istinom i reci sve sto znam o onome sto se dogadjalo i sto sam neposredno vidio, ali u cemu sam i sâm sudjelovao.

Svjedok koji je proslog tjedna svoj iskaz dao Drzavnom odvjetnistvu napominje kako je spreman o svemu svjedociti i pred sudom i kako mu je, zbog istine i pravde, stalo da se rasvijetle dogadjaji vezani uz nestanke brojnih osjeckih civila ratne 1991. i 1992. godine.

Glavni drzavni odvjetnik Mladen Bajic potvrdio je Feralu u srijedu 13. srpnja da je Drzavno odvjetnistvo zaprimilo spomenuti iskaz.

IZMISLJENI ATENTAT NA GLAVASA

Pocetkom rujna 1991. godine Slobodni tjednik Marinka Bozica donio je tekst naslovljen “Sprijecen atentat na Glavasa”. U tekstu se, kao “dobrovoljac za atentat na Glavasa”, navodi DJordje Petrovic iz Palace, kraj Osijeka. Novinar Robert Pauletic, koji je potpisao spomenuti clanak, navodi kako je Petrovic bio naoruzan puskom thompson, te kako je preskocio ogradu i poceo se prikradati zgradi u kojoj je bio Glavasev ured. Tada ga je otkrila straza i likvidirala.

Na velikoj slici u Slobodnom tjedniku, na petoj stranici broja od 5. rujna 1991., objavljena je fotografija mrtvog “atentatora” na Glavasa. Slika i ono sto u tekstu pise u potpunom su proturjecju. Dok se u tekstu govori o “diverzantskom zlocincu”, koji je, kako tvrdi novinar, preskocio ogradu “dosavsi naposljetku samo tridesetak metara od svoga neprijepornog cilja – Branimira Glavasa”, s namjerom “likvidacije Oca Slavonije”, na slici se vidi gojazni sredovjecni muskarac, blizi sezdesetima nego pedesetima, u bijeloj kosulji kratkih rukava.

Feral je u svibnju 2000., istrazujuci slucaj navodnog atentata na Glavasa, saznao da na ST-ovoj slici nije nikakav DJordje Petrovic, vec posve druga osoba, Cedomir Vuckovic, 60-godisnji umirovljenik iz Osijeka.

Novinar Robert Pauletic, potpisnik teksta o “atentatu” na Glavasa, u razgovoru s Feralovim novinarom tada je priznao da dogadjaju koji je tako vjerno opisao uopce nije prisustvovao! Pauletic je tekst zasnivao na prici o atentatu, koju je cuo u Glavasevom stabu, te na fotografiji “mrtvog cetnika”, koju mu je ustupio Alojz Krivograd, zvani Futy, koji je u to vrijeme radio za agenciju SIGMA. Krivograd je kasnije, 1992., nestao negdje u Bosni.

Na osnovu iskaza svjedoka, pripadnika Branimirove osjecke bojne, sada je jasno da su tom prigodom ubijena dvojica ljudi. Cedomir Vuckovic bio je onaj koji je probio vrata garaze u kojoj je bio zatocen i koji je odmah likvidiran, a DJordje Petrovic onaj koji je ostao u garazi i koji je likvidiran kasnije. Na Vuckovicevom licu bili su vidljivi tragovi koje je na kozi ostavila kiselina iz akumulatora, pa je i sudac istrazitelj, koji je dosao obaviti uvidjaj, bio zgrozen prizorom.

Zanimljivo je da se imena obojice, i Petrovica i Vuckovica, nalaze u monografiji “160. osjecka brigada”, u odjeljku “Poginuli civili u Domovinskom ratu na podrucju Opcine Osijek” u kojem je navedeno nekoliko stotina ljudi. Posve je neobicno kako to da se Petrovic u monografiji Osjecke brigade spominje kao civil, dok je ST tvrdio da je rijec o naoruzanom i opasnom cetnickom teroristu. Medju civilima koji su navedeni u spomenutoj knjizi nalaze se i imena nekih koji su likvidirani nakon ispitivanja u Dubrovackoj ulici!

Da se o tim ubojstvima u Osijeku znalo, te posebno da se znalo kako je “atentat” na Glavasa posve izmisljen, Feralu je u sijecnju 2000. godine posvjedocio i Petar Kljajic, dugogodisnji bliski Glavasev suradnik i do kraja 1999. predsjednik Zupanijskog suda u Osijeku. U razgovoru za Feral, Kljajic je tada doslovce rekao: “Tog su covjeka (Petrovica) pretukli i onako pretucenog, po njegovom (Glavasevom) naredjenju, drugi je morao napraviti to djelo. Moze li zdrav razum shvatiti da netko iz Cepina, nekakav Petrovic, dodje u zupanijsko dvoriste traziti Glavasa da ga ubije? Policija nikada nije obradila i istrazila taj slucaj. Jezercicu (bivsem sefu osjecke policije, op. a.) nije stalo da se istrazi to ubojstvo, kako je Petrovic poginuo i tko ga je ubio, jer bi se doslo do veze Glavasa i tog ubojstva. Saznat ce se tko je pretukao tog Srbina Petrovica i po cijem je naredjenju, onako pretucen, strijeljan.”

Sada, nakon iskaza neposrednog svjedoka i sudionika tog dogadjaja, jasno je kako se dogodila cijela stvar i da su tada ubijena dvojica ljudi, a ne samo DJordje Petrovic. Jasno je takodjer i da je slika u ST-u, namjerno ili slucajno, zamijenjena, te da na njoj nije Petrovic, vec Cedomir Vuckovic.

ISPITIVANJA, NESTANCI, LIKVIDACIJE

Da su se iza svakodnevnih bombardiranja opkoljenog Osijeka i grcevitog otpora hrvatskih vojnika, u Osijeku 1991. i 1992. dogadjale i mracne stvari, koje s obranom grada nisu imale nikakve veze, poznato je vec odavno. U Osijeku je u tom razdoblju likvidirano oko stotinu civila, mahom srpske nacionalnosti. Feral je u vise navrata pisao o tim zbivanjima, a najopsirniji tekst u kojem su nabrojana imena desetak osoba, s konkretnim podacima kako su i gdje ubijene, objavljen je u srpnju 2003.

Iako je tekst bio cinjenicno utemeljen s nizom provjerenih informacija, nije ucinjeno nista da se navedeni slucajevi istraze.

Da podsjetimo, rijec je bila o ubojstvu uglednog onkologa Klinicke bolnice Osijek dr. Milutina Kutlica, koji je odveden iz svoje kuce u Mreznickoj ulici 7, u Osijeku, prosinca 1991. Susjedi su vidjeli kako su oko 16 sati po Kutlica dosla dvojica vojnika u maskirnim uniformama, yugom bez registracijskih oznaka, s razbijenim vjetrobranom. Kutlic je sutradan pronadjen u Dravi, u predjelu restorana Bastion, zajedno s jos jednim tijelom koje ni do danas nije identificirano. Na mjestu ubojstva, uz tragove krvi, policija je pronasla i 12 cahura kalibra 5,6 i dvije cahure kalibra 7,65 mm. Na Kutlicevom tijelu, kao i na posmrtnim ostacima druge osobe, pronadjene u Dravi istog dana, bila je vidljiva prostrijelna rana na glavi, te tragovi samoljepive smedje trake, siroke 55 mm. Zrtvama su bile vezane ruke, a trakom zalijepljena usta.

Na isti nacin ubijen je i Bogdan Pocuca, graficar nekadasnje osjecke Stampe, koji je odveden iz kuce svog brata Janka, u Wilsonovoj ulici 19. Susjedi su vidjeli kako su po njega, 29. prosinca 1991. oko 13 sati, automobilom marke skoda bez registracijskih oznaka, dosle osobe u maskirnim uniformama. Njegov les pronadjen je nekoliko dana kasnije u Dravi, s rupom od metka na glavi, vezanih ruku.

Branko Lovric, direktor radne zajednice osjeckog PTT-a, odveden je iz svoje kuce u Sisackoj ulici 11, 25. studenoga 1991. Svjedokinja, koja je u kuci zivjela kao podstanarka, vidjela je dva uniformirana muskarca i jednu zenu, plavusu, kako zvone na Lovriceva vrata. Pozvali su ga na informativni razgovor, rekavsi mu kako ce ga za pola sata vratiti kuci, no od tada mu se gubi svaki trag. Na zadnje sjedalo sivog BMW metalika, bez registracijskih oznaka, s Lovricem su sjela dvojica muskaraca, dok je zena vozila. Lovricevi posmrtni ostaci nikada nisu pronadjeni.

Feral je u listopadu 2003. objavio dramaticnu ispovijest Radoslava Ratkovica, zaposlenika Klinicke bolnice Osijek, jedinog prezivjelog medju desetak osoba koje su, poput Kutlica, Lovrica i Pocuce, likvidirane na istovjetan nacin, nakon ispitivanja u Dubrovackoj ulici u Osijeku. Deset godina kasnije, Ratkovic je svoj iskaz dao hrvatskoj policiji, koja je 2001. obavljala istragu o brojnim ubojstvima osjeckih civila. Njegovo svjedocenje snimljeno je na videovrpcu.

Ratkovic, koji danas zivi u jednom vojvodjanskom selu, potanko je opisao sto mu se sve dogadjalo i kako mu je pucano u glavu prije nego sto je gurnut u Dravu, te kako je ipak isplivao i spasio se. Iako je imao vrlo jasne spoznaje tko je u njega pucao i iako je to rekao u policijskoj istrazi 2001., nista se nije dogodilo.

Na nerazjasnjena osjecka ubojstva iz tog vremena upozorio je i Vjencislav Bill, takodjer pripadnik Pristapske cete, kako je kasnije sluzbeno nazvana Branimirova osjecka bojna. Bill je u svojim saznanjima, u kojima spominje ubojstva ne samo Srba vec i hrvatskih branitelja, spominjao i konkretna imena poput Tihomira Medjugorca, Mate Sabica, Mile Stanara, te Duska i Dragana Bekica, te navodio i na trag njihovih egzekutora, a o svemu je napisao i opsirnu predstavku, koju je uputio na najvise drzavne adrese. Iako je o svojim saznanjima poslije i javno govorio, nikakva istraga nije bila pokrenuta.

Sada se medjutim – prvi put – pojavljuje i svjedok, neposredni sudionik dogadjaja u kojima su ubijani osjecki civili.

Drago Hedl
Feral Tribune