Andrija Mandic, predsjednik SNS: Domicilno stanovnistvo se pita o svemu, i moze da radi sta god hoce, osim da iskoristi trenutno odsustvo svojih najblizih rodjaka, proglasi ih strancima i lisi ih zajednicke drzave

Piše: Nedjeljni zurnal

Andrija Mandic (40) jedan je od osnivaca stranke u kojoj je prosao put od potredsjednika podgorickog odbora, clana GO, direktora, do predsjednika Izvrsnog odbora, odakle je nakon raskola zauzeo mjesto lidera.

Diplomirao je na Metalursko-tehnoloskom fakultetu u Podgorici, svojevremeno je bio zamjenik saveznog ministra privrede.Kao direktor i suvlasnik firme za preradu obojenih metala organizovao je prvu privatnu proizvodnju alu legura u Crnoj Gori. Polsnik je u Skupstini Crne Gore.

ZURNAL: Prisustvovali ste nedavno odrzanom parastosu postradalim cetnicima i antikomunistima u Sloveniji. Zbog programskih i stranackih opredjeljenja, ili licnih razloga?

MANDIC: Medju postradalima u tom nezapamcenom zlocinu bilo je i mojih predaka i najblizih srodnika, ali taj motiv nije bio presudan. Rijetki su Crnogorci koji nijesu imali rodjaka medju zrtvama, a neki od njih, ni danas, nakon 60 godina, nemaju snage da se poklone njihovim sjenima. Tesko mogu da razumijem tu ignoranciju koja hiljade nevino stradalih ponovo satire, ali se nadam da ce Crna Gora jednog dana smoci snage da pogleda strasnoj istini u oci, zatrazi oprost i spasi samu sebe. Od svega strasnije je da su pocinioci zlocina i narucioci masovnih likvidacija prosli bez ikakve kazne, osim one koju su nosili u svojim mracnim dusama. Slutim da su to oni isti ljudi koji su prethodnih sest decenija ovom zemljom besudno gospodarili, drzali nas u pokornosti iako su na svojim zlocinima stekli sve sto imaju, a to nije malo. Pocinioce tog bratoubilastva i danas mozete zateci u raznim moralistickim pozama – kako recimo duboko zale nad zrtvama u Srebrenici, a svoj strasni zlocin precutkuju.

ZURNAL: Da li je posjeta Sloveniji bila marketinski poen za imidz stranke sa jakim nacionalnim predznakom?

MANDIC: Takvo pitanje moze biti uvreda! Pitate me da li sam racunao da mogu izvuci politicku korist iz smrti ljudi koji su baceni u jame. Da li ste razmisljali o tome koliko je Crna Gora na gubitku sto je na desetine hiljada njenih stanovnika izbrisano iz zivota! Koliko smo mi izgubili jer nemamo bracu i sestre koji su se mogli roditi da Drugi svjetski rat na nasim prostorima nije dobio takav zvjerski kraj! I, kakva bi Crna Gora danas bila da su u kreiranju njene sudbine mogli da ucestvuju oni koji su pobijeni jer su bili na “pogresnoj strani“! Mozda bi imali Studiju izvodljivosti u kojoj ne bi pisalo da Crna Gora nema kadrovski kapacitet za pristup EU. Za mene je to vrlo tuzna stranica crnogorske istorije i smatrao bih vrlo nemoralnim svaki pokusaj da se iz toga na bilo koji nacin profitira, a posebno na ovaj koji ste pomenuli.

ZURNAL: Da li je limit manifestacije bio sto je protekla bez “druge strane”?

MANDIC: Jasno je da dok ne izgradimo odnos punog pijeteta prema zrtvama, svi cemo biti u opasnosti od ponavljanja zlocina. Ne razumijem, medjutim, kakvu drugu stranu ste ocekivali? Da se pojave dzelati i pokaju se! Jasno je da poslije sest decenija vise nema politickih i ideoloskih razloga za mrznju prema stradalima, kao sto politicki i ideoloski razlozi nijesu bili ni motiv ni opravdanje za ucinjene zlocine.

Imam utisak da se nasa javnost jos nije oslobodila uvjerenja da ubijanje iz ideoloskih razloga oslobadja krivice, kao i da je sasvim normalno onoga ciji politicki koncept nije pobijedio – baciti u jamu.
Ako prihvatimo pravilo da niko nije kriv dok se ne donese sudska presuda, onda su svi koji su stradali od Vezirovog do Zidanog mosta nevini, jer njima nije izrecena nikakva presuda. Mozda medju njima ima i onih koji su se u ratu ogrijesili, ali ni takvi nijesu zasluzili bezgrobnu smrt bez pravicnog sudjenja. Stoga mi je potpuno neshvatljivo odbijanje poslanika u Skupstini Crne Gore da minutom cutanja odaju pocast tim stradalnicima, posebno sto i oni sigurno medju njima imaju svojih srodnika. U ime neke, meni potpuno nerazumljive sile, stisli su srce i ne zele ni simbolicki da priznaju masovni zlocin kakav Crna Gora nije dozivjela ni od kakvih zavojevaca.

ZURNAL: Da li se danas u Crnoj Gori moze s distance i bez euforije preispitivati pozicija partizana i cetnika u antifasistickoj borbi, a da se ne generisu nove-stare podjele?

MANDIC: Ako u savremenoj civilizaciji vlada pravilo da se jedino suocavanjem sa istinom moze prevazici zlocinstvo, onda nema razloga da se i mi ne podvrgnemo takvoj terapiji. Treba da se uputimo u greske nasih prethodnika, da ih ne bismo ponovili i da bi mogli da razumijemo zrtve drugih. Sto se generisanja podjela tice, takvo obrazlozenje je znak da podjele nijesu istinski prevazidjene. Nevjerovatno je da i danas vlast misli da ce podjela iz Drugog svjetskog rata biti prevazidjena tako sto ce se i dalje o njoj cutati. Upravo tako se proizvode nove lazi, i pravi dublji jaz.

ZURNAL: Smatrate li da cetnici nijesu bili kolaboracionisti, niti da su cinili ratne zlocine, posebno nad nehriscanskim stanovnistvom?

MANDIC: Cetnici su Jugoslovenska kraljevska antifasisticka vojska u otadzbini, a ne kolaboracionisti. Da su se u drugim drzavama razracunavali sa kolaboracionistima kao sto je to cinila KPJ u Jugoslaviji, danas bi Evropa bili neka vrsta brisanog prostora. Oni koji smatraju da je sumnja da je neko pocinio ratne zlocine dovoljan razlog i savrseno opravdanje da se napravi drugi ratni zlocin – potpuno su promasili temu. Nisam sklon uopstavanjima – vjerovatno je da su se neki ljudi odlucivali na neku vrstu kolaboracije, ali mi se cini da je to bilo jednako rasprostranjeno i medju partizanima i medju cetnicima. Vjerovatno je da su neki i cinili zlocine, ali je vrlo malo sudskih postupaka koji to dokazuju.

ZURNAL: Kako komentarisete cinjenicu da su se tokom gradjanskog rata 90-tih formacije zaracenih strana poistovjecivale sa “ideoloskim prethodnicima”, ustasama, cetnicima i pod tim radnim imenima cinili zlocine?

MANDIC: To je ono najstrasnije sto se moglo desiti, a proisteklo je direktno iz ignorisanja zlocina pocinjenih u prethodnom ratu. Zloduh podjela je ozivio i nije mnogo trebalo da ozivi slika proslosti koja nije okajana ni osudjena. Ubice su pomislile da ce konacno dobiti priliku da nesudjeno rade svoj strasni posao. Mislim da je vrlo lako uspostaviti tu vezu izmedju nekaznjenih pobjednika i njihovih nasljednika.

S druge strane, ne treba zaboraviti da su se protivnici pobrinuli da jedni druge smjeste u adekvatne identitete, ne bi li podigli borbeni moral. Ipak, vasa klasifikacija nije potpuna. Sjetite se da je u tim nesrecnim sukobima u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka bilo i onih koje su zvali srbo-komunistima. Njihovi partijski drugovi drugih nacionalnosti takodje su doprinijeli raspirivanju ratnih sukoba na prostoru bivse SFRJ. Ovi ratovi nastali su u Centralnom komitetu. To je bio pretezno obracun na ljevici, u kome cetnici nijesu imali previse znacajnu ulogu. Oni su bili samo jedan folklorni detalj.

ZURNAL: Prepoznajete li opasnost da aktuelno prestrojavanje povodom drzavnog statusa, zapravo najdublje cijepa bice Crne Gore?

MANDIC: Insistiranje na preispitivanju drzavno-pravnog statusa veoma je opasan projekat, koji Crnoj Gori moze nanijete mnoge stete, a podijeljenost bi samo bila kratkorocna posljedica. Samo neodgovorna vlast moze da rizikuje toliko da bi dobila nesto potpuno neizvjesno i maglovito, kao sto bi bila ta eksperimentalna situacija. Ne mogu da vidim nikakve prednosti te zamisli. I pored svih napora koje sam ulozio analizirajuci zamisao svojih politickih protivnika, nisam pronasao nista sto kao benefit proistice iz drzavne samostalnosti ni za Crnu Goru ni za njene gradjane. Naprotiv, sve sto je korisno, to je lakse ostvarivo u zajednici, ciji opstanak ne nosi nikakav rizik. Strepim od onih koji ce htjeti da dokazu svoju odanost i zalaganje za projekat nezavisnosti time sto ce na koljeno Gospodaru donijeti glavu svojih protivnika. A protivnici su jasno naznaceni – to su oni koji su protiv referenduma. Kome je potrebno to prebrojavanje i razvrstavanje? Ko trazi unutrasnje neprijatelje, da bi na drzavotvornoj paranoji dugo vladao?

ZURNAL: Da li su u aktuelnoj, izvornoj crnogorskoj podjeli, Srbi i Crnogorci za Vas dva razlicita naroda? To, makar, proistice iz vasih zalaganja za dva doma, odosno formiranje vijeca naroda.

MANDIC: Ne proistice to iz mog zalaganja za dvodomi parlament vec iz politicke realnosti oslikane poslednjim popisom koji je pokazao da ne postoji vecinski narod u Crnoj Gori. To je razlog za reorganizaciju parlamenta i uspostavljanje pune i skladne predstavljenosti svih gradjana kako u parlamentu, tako i u ostalim strukturama vlasti. Po ugledu na mnoge evropske razvijene demokratije, i nama bi u ovoj fazi razvoja bilo neophodno da etabliramo dom naroda koji bi funkcionisao u onim oblastima koje se ticu interesa svih zajednica, posebno kad je rijec o njihovom identitetu, kulturi, informisanju i nizu infrastrukturnih pitanja. To bi obezbijedilo visi stepen sklada medju etnickim zajednicama i ravnomjerniji regionalni razvoj Crne Gore, a zaustavilo favorizovanje jednih na racun drugih zajednica. Aktuelni sistem doveo je do ““zaostalog sjevera”“, gdje su Srbi u vecini, do ““razvijenog juga”“ gdje preovladjuje drzavna administracija i druge strukture povezane s vlascu.

ZURNAL: Zahtjev SNS ostro je kritikovala NS koja smatra da insistiranje na dvodomom parlamentu pogubno jer ne uvazava crnogorski dualizam?

MANDIC: Crnogorci su etnicki i na svaki drugi nacin Srbi. Ali to ovi danasnji 100 odsto Crnogorci, Dukljani starinom, dakle, ovi koji svoje crnogorstvo crpe iz vlasti Mila DJukanovica i da bi se njemu pridvorili, odbacuju kao atak na njihovu samobitnost i samostalnost. Ta, za mene potpuno nerazumljiva i jedino u fantaziji utemeljena frustracija mora se uvaziti kao politicka cinjenica.

Veoma cijenim napore onih koji imaju entuzijazam da ce jednoga dana uspjeti da ubijede svoju bracu da ih je majka rodila u istoj naciji i jeziku, ali ja zelim da politicku energiju Srpske narodne stranke zadrzim u granicama realnosti. Dakle, i ja vjerujem da ce uskoro doci do nacionalnog otreznjenja, ali mislim da zivot Srba u Crnoj Gori ne smije da bude blokiran do tog trenutka. I mi moramo da uzivamo neki status i neka prava, pa kad se ostali osvijeste – bice mjesta i za njih.

ZURNAL: Vasa stranka biljezi rast popularnosti. Da li je to posljedica, kako se cesto ocjenjuje, radikalne nacionalne retorike i bliskih veza sa SPC?

MANDIC: Ako uvazite podatak iz popisa da u Crnoj Gori zivi najmanje 32 odsto Srba, zasto bi bilo neobicno da stranka koja se zalaze za prava tih gradjana ima visok rejting. Rast povjerenja u SNS potpuno je logican i opravdan, i nema mnogo veze sa nasom retorikom, koja, uostalom, nije radikalna vec narodnjacka. A sto se tice bliskih veza sa SPC, to moze biti istina, samo sto mi taj vas prigovor dozivljavamo kao kompliment.

ZURNAL: Da li je, po vama, SPC dovoljno glasno osudila svoje propuste tokom rata u SFRJ, odnosno zasto se nije glasnije cuo poziv na razum?

MANDIC: Ko je imao usi da cuje – taj je i cuo da SPC ucestvuje u misiji mira. Nema potrebe da se o propustima SPC brinu oni koji nijesu dio njene hijerarhije – kao i sve kanonske crkve i SPC ima svoje unutrasnje mehanizme kojima se propusti, ukoliko ih je bilo, konstatuju i sankcionisu. Takodje, nema potrebe da ja to objasnjavam. Mogu da vas uputim na adrese onih koji bi bili kompetentni sagovornici o tim pitanjima. No, na zalost, nasi mediji su ustrojeni tako da samo protivnici SPC imaju pravo na iznosenje svojih stavova.

ZURNAL: Da li cete podrzati deklaracija o Srebrenici u crnogorskom parlamentu koja je vec procesuirana?

MANDIC: Ne vidim da imamo partnera u crnogorskom parlamentu za donosenje jedne takve, prije svega, moralne odluke. Mislim da ce ta deklaracija biti proizvod duboke hipokrizije a ne iskrenog saucesca prema zrtvama u Srebrenici. Oni koji nisu u stanju da odcute minut za zrtve medju kojima ima i njihovih rodjaka, tesko mogu da stvarno razumiju stradanje drugih naroda. Donosenje takve deklaracije, reda radi, nema nikakvog smisla ne bude li istinske katarze i vidljive promjene odnosa prema ljudskim sudbinama.

ZURNAL: Smatrate da na eventualnom referendumu treba da glasaju svi crnogorski drzavljani. Zar to ne bi vodilo svojevrsnom pluralnom votumu za gradjane Srbije s crnogorskim drzavljanstvom. Hipoteticki, sta u slucaju da Crna Gora i Srbija u istom momentu raspisu referendume. Ko bi gdje onda glasao?

MANDIC: Zaista ne razumijem o kakvoj pluralnosti govorite. Drzavljani Crne Gore treba da glasaju u Crnoj Gori, a drzavljani Srbije u Srbiji. Tako kaze Ustavna povelja u clanu 7, to stoji u preporuci Savjeta Evrope, i tako je u svim normalnim drzavama. Druga je stvar, naravno, sto se kod nas u toj izbornoj sferi strasno manipulise. Drzavljani Crne Gore koji zive u Srbiji proglaseni su, maltene, vanzemaljcima, samo zato sto se pretpostavlja kako bi glasali na eventualnom referendumu.

ZURNAL: Ako bi presudna odluka o drzavnopravnom statusu donijela crnogorska dijaspora to bi znacilo da se domicilno stanovnistvo ne pita sa sobom?

MANDIC: Nije Crna Gora nastala iz nicega, onog trenutka kad je na njeno celo stao DJukanovic, nego je nastajala naporima i zrtvama predaka svih koji po pravu nasljedstva danas nose njeno drzavljanstvo. To je tekovina koje niko ne moze biti lisen, izuzev po zakonski strogo propisanim uslovima. Uostalom, domicilno stanovnistvo se pita o svemu, i moze da radi sta god hoce, osim da iskoristi trenutno odsustvo svojih najblizih rodjaka, proglasi ih strancima i lisi ih zajednicke drzave. Upravo to je nemoralno, nelegitimno i nelegalno. Uostalom, drzavljani Crne Gore koji zive u Srbiji ni jednog jedinog trenutka nisu prekidali vezu sa Crnom Gorom, samim tim sto od 1918. godine zive u drzavnom okviru ciji je sastavni dio Crna Gora.

ZURNAL: Lider najjace opozicione stranke Predrag Bulatovic najavio je da ce prihvatiti stav EU o referendumu, kakav god da bude. Da li ce isto uciniti i SNS i hocete li glasati na referendumu u aprilu 2006?

MANDIC: Necemo prihvatati kakve god stavove EU, vec samo one koji se uklapaju u politicki program SNS. Sada je to, cini mi se, prilicno relaksirana situacija – ni Vi ni ja necemo glasati u aprilu 2006. na referendumu, jer ga nece biti.

ZURNAL: Planirate posjetu SAD-u? Da li cete se susresti za americkim zvanicnicima ili sa srpskom dijasporom?
MANDIC: U SAD cu boraviti po pozivu iz Stejt Dipartmenta, da bih se upoznao sa radom njihovih drzavnih institucija. Razgovaracu sa mnogo znacajnih politicara i predstavnika srpske dijaspore. O detaljima tek kada se vratim.

DPS ceka sudbina SPS-a

ZURNAL: Za jesen najavljujete velike proteste. Da li je i dalje aktuelna platforma o tehnickoj vladi i vanrednim izborima? Koliko je nakon serije izbornih poraza opozicija kadra da stvori funkcionalnu koaliciju koja bi uklonila Djukanovica?

MANDIC: SNS vec je krenula u pripremu terena za te proteste. U Beranama smo organizovali akciju ““Uklonimo granicu”“ i vjerujemo da ce se taj talas optimizma prosiriti Crnom Gorom. Nasa naredna manifestacija odrzace se u Bijelom Polju gdje cemo takodje zatraziti povratak dinara u nasu ekonomiju i uklanjanje barijera izmedju Srbije i Crne Gore. Iz dosadasnjeg iskustva i politickog rada znam da su mnoge plemenite ideje propale zbog tehnicke nepismenosti njenih realizatora. Mi smo odlucili da novim metodama vec poznatim idejama damo sansu da izadju na politicku povrsinu i za sad imamo zadovoljavajuce rezultate.

S druge strane, svi ti procesi snazenja opozicije moraju biti znacajno ubrzani. DJukanovic je veliki problem za Crnu Goru i svi napori da se sto prije okonca njegova vladavina od presudnog su znacaja za njenu buducnost i demokratski prosperitet. To je velika odgovornost opozicije. Vise puta sam iznosio uvjerenje da je opoziciji neophodno hitno kadrovsko osvjezenje i obnova energije. U tom smislu su ucinjeni neki koraci, a neminovne su i druge promjene koje ce osnaziti opozicione partije.

Uvjeren sam, takodje, da tek kada prodje opoziciono iskustvo, DPS moze biti demokratska partija. Ali tada nece u njenim redovima biti toliko profitera kao sto ih danas ima. Njih ceka sudbina SPS-a.

U opoziciji nema zarade

ZURNAL: Kako se uopste finansira SNS, da li u tome ucestvuju donatori iz Srbije i dijaspore i koliki su troskovi SNS-a, recimo na mjesecnom nivou?

MANDIC: Nemamo dovrsenu finansijsku konstrukciju, zbog toga sto nase aktivnosti neprestano prevazilaze budzet kojim raspolazemo. Zato nastojimo da obezbijedimo sto vise donacija, prije svega od domacih simpatizera.

Vjerovatno ima onih koji fantaziraju kako mi dovlacimo vrece para iz Srbije i dijaspore da bismo srusili ovaj rezim, ali vas mogu obavijestiti da podrska s te strane nije na odgovarajucem nivou. Pretpostavljam da bi mnogi htjeli da nam pomognu i na taj nacin, ali mi nismo jos nista trazili. Sto ne znaci da necemo.

ZURNAL: Kako ste Vi licno, finasijski, prosli u politickom radu. Je li se moglo sto zaraditi, ili vise ne biste isli politickim putem?

MANDIC: Predlazem da ovo pitanje proslijedite premijeru i ljudima iz njegovog okruzenja. Neka predsjednik DPS-a odgovori na pitanje o tome sta radi sa milion i dvjesta hiljada evra koje kao predsjednik Vlade godisnje uplacuje na racun svoje stranke kao zakupninu za prostorije koje DPS izdaje Vladi i da li mozda ima neku licnu korist iz te transakcije.

Sto se mene tice, svi znaju sta sam ja zaradio baveci se politikom. Uglavnom, da sam radio nesto drugo vjerujem da ne bih bio ovako sarmatno prosijed. Nisam usao u politiku iz finansijskih razloga, to nece biti razlog da iz politike izadjem.

Inace, u opozicionim strankama se ne zaradjuje, nego se u njih ulaze. Pretezni dio nasih aktivnosti sami finansiramo, uz onu skromnu dotaciju koja nam po zakonu pripada iz budzeta. Da nije tako, da opozicija ima da dijeli, zacas bi se situacija promijenila. Svjesni ste da oni koji zele da unovce svoje politicke stavove idu u vladajucu partiju, u opoziciji nemaju sta da traze.

Nedjeljni zurmal