Slobodan Pejovic koji javno svjedoci o deportaciji Muslimana prolazi kroz novu golgotu

Piše: S.Kostic/Vijesti

Dok je s prijateljima preksinoc sjedio u jednom od kafica na hercegnovskom gradskom trgu, u stanu Slobodana Pejovica, u naselju Gomila u Igalu, desavala se prava drama. Oko 21.30 na vrata su zakucala dva “do zuba naoruzana” specijalca s pozivom da se Pejovic javi u hercegnovski CB.

Bivsi samostalni inspektor za krvne delikte za Boku Kotorsku bio je svjedok privodjenja u CB Herceg Novi, a potom i izrucivanja, Musli-mana izbjeglih iz BiH vojsci Republike Srpske u maju 1992. godine. Ne pristajuci da bude saucesnik, javno je progovorio o zlocinu i od tada ne prestaju napadi na njega, najcesce otvoreni, ali nerijetko i vrlo perfidni. Najnoviji dogadjaji pokazuju da Pejovica ne namjeravaju da ostave na miru.

Pejoviceva supruga, koja je s kcerkom bila u stanu, odbila je da primi poziv. Uznemirena, ali i uplasena, suprugu je poslala poruku o tome sta se desilo. Ne uzbudjujuci se puno, Pejovic je odlucio da se u MUP javi sjutradan i vidi o cemu je rijec. U medjuvremenu dobija poruku od prijatelja da obavezno, iste veceri, uzme poziv u MUP-u, sto je i uradio u dezurnoj sluzbi u 22.45.

Uz upozorenje da ce u slucaju neodazivanja biti prinudno doveden, u pozivu stoji da se “po zahtjevu viseg drzavnog tuzioca iz Podgorica, javi u hercegnovski CB 2. juna, radi prikupljanja obavjestenja”.

U CB-u je juce saznao da je pozvan kako bi dao “obavjestenja oko deportacije lica muslimanske nacionalnosti, drzavljana BiH, sa podrucja Herceg Novog”.

– Odbio sam da dam izjavu – kazao je Pejovic. On tvrdi da je od prve njegove izjave, sredinom devedesetih godina, o ovom zlocinu izlozen i on i porodica pritisku, ali i napadima.

U jesen 1992. godine u zaledju Herceg Novog na automobil u kome je bio s porodicom, kako tvrdi, pucala je paravojska Radovana Karadzica. Slijedila je automobilska nesreca, za koju se nakon provjere, utvrdilo da je bila pripremljena i dobro rezirana. U aprilu ove godine u nekoliko navrata demoliran mu je automobil. O broju “prijateljskih” upozorenja nije vodio evidenciju. Nijedan od tih slucajeva nije rijesen, niti se policija o tome ikada javno izjasnila.

– Poslije 13 godina trebalo je hitno da budem saslusan, a da mi poziv uruce specijalci i to po noci. Za to direktno optuzujem ministra policije Dragana Djurovica i njegove saradnike. Uvjeren sam da je to uradjeno u njihovoj reziji. Namjera im je da mi zastrase porodicu i na taj nacin izvrse pritisak na mene, ali i da me iskompromituju. Ovo sto mi se desava namece pitanje da li se aktuelna reforma crnogorske policije o kojoj ministar Djurovic cesto govori, mozda sprovodi po receptu Miloseviceve reforme iz 1989. godine, konstatuje s gorcinom Pejovic.

On je slutio da mu se “nesto sprema”, jer je ucestvujuci u radu skupa o deportaciji Muslimana iz Crne Gore, u ponedjeljak u Podgorici, zakljucio da od njega, publiciste Sekija Radoncica koji je pisao o tim zlocinima, predsjednice Fonda za humanitarno drustvo Natase Kandic i nesretnih svjedoka zlocina, nema vecih neprijatelja Crne Gore.

– Nakon ovih rijeci, sjedeci ispred hotela “Crna Gora”, osjecao sam neprijateljske poglede. Poslat mi je jasan signal kako moram da se ponasam. Nijesam uplasen. Ne mogu i necu da se ponasam po tom diktatu-porucuje Pejovic i dodaje da mu je prvi put palo na pamet da se iseli iz Crne Gore.

On razocarano zakljucuje da se svakodnevno obistinjuju “prorocke rijeci dragog prijatelja, crnogorskog filmskog scenariste Ratka Djurovica da ce zbog javne osude deportacije Muslimana iz Herceg Novog proci Golgotu”.

Svjedocicu samo pred sudom

Pejovic tvrdi da ima informaciju da je bio razradjen plan da, ako se ne odazove pozivu u datom roku, u pratnji policije bude priveden u zgradu CB usred bijela dana.

S.Kostic
Vijesti