Jedno sudjenje sa nepredvidljivim ishodom. Jedno hapsenje sa neizvjesnom optuznicom. Jedna policijska potraga cija je predaja najavljena kao vjerovatnija od hapsenja. Mnogo nezvanicnih verzija i tvrdnje vrha MUP-a da sve znaju

Piše: Vijesti

Jedno sudjenje, Damiru Mandicu, sa nepredvidljivim ishodom. Jedno hapsenje, Vuka Vulevica, sa neizvjesnom optuznicom. Jedna policijska potraga, za Arminom Musom Osmanagicem cija je predaja najavljena kao vjerovatnija od hapsenja. Mnogo nezvanicnih verzija i tvrdnje vrha MUP-a da sve znaju, samo im treba jos malo materijalnih dokaza.

To je size jednogodisnjeg okretanja u krug, u kojem jos pravda nije stigla ubice urednika “Dana” Duska Jovanovica.

Godinu poslije, izvjesno je jedino da narucioci gnusnog zlocina, o kojima navodno nema ni indicija, ne moraju da brinu. Oni imaju razloga da vjeruju kako se u Crnoj Gori zlocin isplati, sto znaci da gradom setaju jos mnoge potencijalne mete.

Poslije desetina obracuna kriminalaca i dvije likvidacije visokih policijskih oficira, rafali koji su 27. maja prosle godine deset minuta prije ponoci pokosili Jovanovica uveli su Crnu Goru u novu fazu, jer je prvi put ubijen novinar, glavni urednik lista koji je zlocincima mogao biti “duzan” samo zbog pisanja, odnosno objavljivanja tekstova.

Policija je pokusala da poslije ubistva reaguje na drugaciji nacin i u pocetku se cinilo da ce prvi put poslije jedne “sacekuse” sve brzo biti razjasnjeno, jer je javnost dnevno saznavala nove detalje o mogucim zlocincima.

Pronadjen je auto, oruzje, uhapsen je Mandic, krenula je potjera za Vulevicem i Osmanagicem, pocelo je sudjenje. A onda, kao da je sve uslo u kolotecinu dosadnih rocista u sudu, gdje se prodavacice prisjecaju je li Mandic one noci kupovao cokoladu ili pio “red bul”. Tako je bilo sve do hapsenja Vulevica pred godisnjicu zlocina, sto, s obzirom na razvoj dogadjaja, ne izgleda kao puka koincidencija.

Uprkos najavama policije da ce se mnoge stvari razjasniti kad im on dopadne saka, ispostavilo se da za sada nemaju dokaza da podnesu ni prijavu protiv njega. Umjesto toga, pritvoren je zbog navodnog sverca kafe i to u sudu, gdje se odmah poslije hapsenja pustaju na slobodu otmicari ili pljackasi poste.

Na cemu je onda vrh policije temeljio tvrdnje o tome da je slucaj policijski rijesen?

Kljucna rijec je – zabiljeska.

Rijec je o nezvanicnoj verziji za koju se policija potrudila da stigne do mnogih, nekih tuzilaca, sudija a ocigledno i do clanova porodice Duska Jovanovica, jer ju je nedavno pomenuo njegov brat Miodrag Jovanovic.

Navodno je poslije dugotrajnog ispitivanja u policiji Mandic prije godinu dana odlucio da progovori. Inspektorima je ispricao neke detalje o pripremama atentata na Jovanovica, minimizirao svoju ulogu i pomenuo Vulevica i Osmanagica. Inspektori su to ispricali sefu, ovaj je navodno sacinio zabiljesku i proslijedio dalje. Narednog jutra kada je policija ocekivala da Mandic sve potanko ponovi u zvanicnoj formi pred tuziocem i istraznim sudijom, on je po savjetu advokata ucutao. Policija je krenula u potjeru za Vulevicem i Osmanagicem, ali oni su vec bili daleko.

Zvanicno, ova zabiljeska ne postoji i to se nije desilo, jer bi predstavljala dokaz nezakonitog postupanja policije u krivicnom postupku, a njenim eventualnim autorima bi mogla donijeti nevolje sa zakonom.

Policiji je preostalo da pokusa da okolnim putem, prikupljanjem cinjenica dokaze takozvana operativna saznanja. Rezultati koje su dosad postigli ocigledno nijesu poznati samo njima vec i onima koje jure. Odgovor na pitanje kako je to moguce vjerovatno bi rasvijetlio i mnoga druga.

Sl. Scekic
Bi. Batizic
Vijesti