Ljupka Kovacevic: Ne vjesajte mi nejac o vrat… Ervina Dabizinovic: Mizoginija je zilava zvjerka… Aleksandra Kovacevic: Sa ponudjenim likovima u spotu ne mogu se identifikovati…

Povodom spota o nezavisnoj

Zatečena sam spotom o nezavisnosti, količinom stereotipije i ponovne diskriminacije žena utkane sa simbolima državnosti. U masi aktivnih muškaraca, jedna žena sa “nejači o vratu” šokira ideologijom koja stoji iza nje – patrijarhalnost i diskriminacija.
Ako sam članica pokreta za nezavisnost, a jesam, onda sam to isključivo zbog ubjedjenja da mi niko ne može oduzeti pravo na izbor, pravo na javnost, pravo na odgovornost o zajednici u kojoj živim. Vjerujem da autonomija, sloboda, uvažavanje različitosti može dobro da funkcionise na teritoriji i zajednici kakva je Crna Gora, bez tutora, pokroviteljstva i bez osjećanja inferiornosti. Moja misao, kao žene, mora biti prepoznata kao ljudska misao, moje djelovanje u zajednici kao odgovorno djelovanje, moje biće odredjeno mojom voljom dostojno poštovanja. Ne vješajte mi nejač o vrat, da bi me štitili i svakodnevno ponižavali neuvažavanjem!

Odbijam da dajem pravo bilo kome da propagira diskriminaciju zbog bilo koje ideje.

Nezavisna Crna Gora ne može biti “čuvanje djedovine za sinove”, nezavisna Crna Gora ukoliko je može biti, a može je biti samo kao države suživota i jednakopravnih ljudi.

Nezavisnost se sigurno ne stiče diktaturom patrijarhata i diskriminacijom žena sve uz dodvoravanje vrhovnom tutoru. Temelji nezavisnosti i budućeg razvoja mogu biti jedino nenasilje, jednakopravnost i puna odgovornost muškaraca i žena za vlastiti izbor u pogledu državnosti. U pitanju su argumeni koje svako mora imati a o tome treba promišljati i djelovati bez primjesa retrogradnih ideologija.

Ljupka Kovačević

***

Povodom spota o nazavisnoj, i ostalih spotova koji su trenutno aktuelni

Po emitovanju spota pokreta za nezavisnu Crnu Goru upitala sam se kakvu poruku sam dobila i da li su svi stali u moju, tvoju, našu, vašu i sl. Crnu Goru. Po spotu koji sam vidjela u Crnoj Gori kad su u pitanju žene, žive samo majke. Kod duboko ukorjenjenog agresivnog patrijarhata pretočen u autorstvo, u kako neki vole da nazovu stanje umjetnosti u Crnoj Gori – postmodernizam. Spot koji sam vidjela po znanju koje imam odgovara samo konzervativcima i onima koji žensku ulogu vide jasno definisanom majčinstvom kao osnovnim i jedinim kvalitetom za žene.

Objektivizacija ženskog tjela se događa na razne načine – neko isturi grudi i dekolte, neko noge, neko standardne mjere, a neko ko se bavio ovim spotom poručio je odraslom glasačkom tjelu u postotkuo od 51 da može da se trudi koliko hoće u priči o ženskom identitetu ali da će mama i dalje biti jedini zadatak koji čak i nezavisna Crna Gora traži od žena. Crnoj Gori ne trebaju aktivne, profesionalne i uspješne žene po ovom viđenom.

Očigledno da stanje poricanja nastavlja svoj hod. Tako su ignorisani Štrpci, tako je ignorisana Srebrenica, tako je ignorisan Dubrovnik, tako su ignorisane traume 1920., tako su ignorisani multietičnost, multikulturalnost, multinacionalnost, dodatno i okom umjetnika. I nije samo ovaj spot ima još jedan u kojem se svim našim ćerkama poručuje da kupe smeće iza svakog muškarca koji nema i ne mora da ima unesenu formu u svojoj glavi nego prlja na sve načine od ulica do politike. Zato se ženi, preciznije djevojčici stavlja u zadatak da očisti Crnu Goru. I moja i vaša kćerka moguće da će i dalje čistiti po vama (a ja vjerujem i istost i moje kćerke i sina tako da moguće da će se naći i neka metla za njega), ali ono što nikad neće raditi sigurna sam jer to do sada nismo radile jeste etničko čišćenje koje se do sada nalazilo isključivo i ekskluzivno u muškim rukama, bilo da se radi o uniformi sa najslabijim ili najvećim činom i odlikovanje i o političkim funkcijama koje opslužuju muškarci. Zato izgleda trebaju djevojčice – kasnjije žene, da očiste sve muške prljavštine.

Mizoginija je žilava zvjerka koja stanuje u našim dušama i umije s vremena na vrijeme da prenerazi, uperi prst i pokaže ko je “neprijatelj”. Samo da se zna koje je odgovoran za uperen prst i u koga je prst uperen.

Po meni, ona samo pokazuje da je stanje opasno a podložno zahtjevu patrijarhata da se ništa ne mjenja i da se ovo malo osvojenog javnog prostora za žene može izgubiti u tren oka. Hvala umjetnicima i umjetnicama za izradu ovakvih materijala koji su ignorisali, stigmatizirali i porekli da u Crnoj Gori 51% njene populacije i onih koje još nemaju pravo glasa, mogu biti samo rađalice i čistačice svih muških svinjarija.

Ervina Dabižinović

***

“Ne računate na nas“

Volim liberalne pokrete. Nezavisnost. Donekle i Crnu Goru. Ali pokret za nezavisnu Crnu Goru na mene ne računa kao kandidatkinju koja bi svojim glasom uticala i mijenjala. Nisam majka, a nisam ni muškarac – inženjer, tonac, radnik… Sa ponuđenim likovima u spotu Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, ne mogu se identifikovati ni sa jednim, pa ni onom jednom. Drugi identiteti, sem mladog zaposlenog muškarca i majke dojilje, nisu stali i prispjeli da budu prikazani u kvazimodernističkoj ikonografiji koja ne može bez ratničkog i prošlosti gdje sve miriše patrijarhatom. Nema Različitosti i Drugosti: bolesnih i invalida, starih, djece, Roma i Romkinja, gladnih, štrajkača i štrajkačica, nezaposlenih… Znate li da je i to Crna Gora, da smo i mi građani i građanke i glasači i glasačice?

Aleksandra Kovačević