“Cuo sam i ja za to, Pidane mi moje male. Kazu, prije mjesec prerusen kupov”o kifle u Ekremovoj pekari”

Piše: Almedin Sisic/Nezavisne Novine

“Cuo sam i ja za to, Pidane mi moje male. Kazu, prije mjesec prerusen kupov”o kifle u Ekremovoj pekari”. Ovako otprilike zvuci zakletva obicnog gradjanina BiH zainteresiranog za lociranje najtrazenijeg haskog bjegunca Radovana Karadzica.

Slicno ovom Karadzicevom pojavljivanju “u Ekremovoj pekari”, ukazanja najtrazenijeg haskog optuzenika, koji k”o fol vec deset godina razvlaci pamet medjunarodne zajednice i obavjestajnih sluzbi, desila su se toliko puta i na toliko razlicitih lokacija da smo vec povjerovali u njegove letacke sposobnosti.

Karadzic se tako s vremena na vrijeme ukazivao u manastirima, crkvama, cardacima, bunkerima, hotelima, brvnarama, tromedjama i medjama, planinskim i sumskim dobrima. Taman sto bi se pojavio u manastiru na tromedji BiH, Srbije i Crne Gore, sutradan je ugledan (po dojavi) u blizini jedne od svojih vila u Palama. Mediji bi tako dobili svoju pricu za naslovnicu, medjunarodna zajednica opravdanje da nesto radi, a domace nacionalisticke stranke jos jednu priliku da pokazu koliko su efikasne u decenijskoj neuspjesnoj saradnji u vlasti suprotstavljenih ideologija, politika i nacionalistickih programa.
Tako je Karadzic, vise kriv nego duzan, i u desetoj godini od svrsetka rata postao jedna od medijski najeksponiranijih licnosti u svijetu i vjecita inspiracija guslarskih epova o “narodnim herojima”.

Ima tu toliko materijala za analiziranje (o konspiracijama stranih obavjestajnih sluzbi i silnim nelogicnostima) da bi svaka teza mogla biti sama sebi protuteza. Da li je zaista moguce da oruzana i tehnoloska masinerija najmocnijeg vojnog saveza u svijetu – NATO, ne moze da locira Karadzica, ako vec znamo da je irackog diktatora Sadama Huseina za nekoliko mjeseci pronasla u (bukvalno) misjoj rupi? Naravno da nije. Da li je zaista moguce da niti jedan zivi insan ne zna gdje se to krije Raso? Naravno da ne. Da li je isto tako moguce da NATO (u bh. varijanti umiven u nekadasnji SFOR, a danasnji EUFOR), nakon silnih hapsenja desetaka Karadzicevih jataka nije “istrazio” Rasinu lokaciju? Nemoguce, ni u ludilu.
Pa zasto onda Karadzic jos nije uhapsen?

Kao dio odgovora svakako moze posluziti i nedavni verbalni duel predsjedavajuceg Vijeca ministara BiH Adnana Terzica i sefa policije RS Darka Matijasevica. Za ocekivati je bilo da Terzic (kao bosnjacki predstavnik vlasti) tvrdi da je Raso u BiH, a da se Matijasevic kune da ga nema. Ali oni vele obrnuto?! Vec smo navikli da u ovoj zemlji logicno nije ni ono sto bi bilo logicno bilo gdje u svijetu.

Jedino pitanje je da li je skandaloznije Terzicevo “pokrivanje” promasenih obavjestajnih informacija Almira Dzuve (sefa Obavjestajno-sigurnosne agencije BiH i Terzicevog aparatcika), koji ne bi mogao locirati ni zeca u sumi, ili istinsko vjerovanje da je Karadzic negdje kod brace bacuski, u Rusiji?

I u jednoj i u drugoj varijanti, istina je, nazalost, sljedeca. Briga i Terzica i Matijasevica i sve njihove nacionalisticke kompanjone za Karadzica sve dok mogu vladati i dok im je bolje nego je bilo ikada u zivotu. Pitajmo se da li bi im zaista bilo bolje (finansijski i statusno) kao administrativcima u Evropskoj uniji, “gdje nas zele uvesti nakon Karadzicevog hapsenja”, nego sto im je sada?

Ako jednom, takodje, shvatimo kako u BiH sa svojom crkavicom od plate zivi visoki predstavnik (ili bilo koji aparatcik medjunarodne zajednice, ukljucujuci vojnike NATO-a), onda ce nam se prije razgaliti pred ocima i konacno cemo se dozvati pameti.