Vojnici Republike Srpske odbili su u subotu da se zakunu na vjernost Bosni i Hercegovini i umjesto nje zakleli se da ce cuvati Republiku Srpsku

Piše: Dragan Risojevic/Nezavisne Novine

Vojnici Republike Srpske odbili su u subotu da se zakunu na vjernost Bosni i Hercegovini i umjesto nje zakleli se da ce cuvati Republiku Srpsku.

Ta vijest, iako je odjeknula kao prvoklasna senzacija, u sustini je samo pokazala u kakvoj mi, u stvari, drzavi zivimo.

Regruti VRS bili su prvi zrtveni jarac na tom putu. Iako je ponasanje mladih vojnika, po njihovom dubokom ubjedjenju, ispravno, ono je prekrsaj zakona. Onog zakona koji su napravili i svojim potpisima ovjerili, izmedju ostalih, i oni koji se u subotu nisu pojavili na Manjaci i u Bileci. Oni su tog dana, izgleda, imali vaznija posla.

Mozda je Cavic zalivao travu oko svoje nove kuce, mozda je Bukejlovic bas tog dana zelio da predahne, mozda se Stojicic uzelio da bar subotom vidi porodicu… Mozda. Ali, cista logika reci ce da su se uplasili moguceg razvoja dogadjaja. Na to su ukazivali dogadjaji od nekoliko prethodnih dana (okretanje ledja zastavi na generalnoj probi zakletve, glasine o vojnickom dogovoru da se, usred ceremonije napusti kasarna…) A znaju oni dobro da su takva desavanja posljednje mjesto na svijetu gdje Esdaun zeli da ih vidi. Zbog toga su regrute i ostavili na cjedilu, da po svom ubjedjenju odluce kako ce se ponasati. Jer da su, zaista, odgovorni prema gradjanima, trebalo je u subotu da budu s regrutima i upoznaju ih sta novi zakon zaista donosi. Da im tu objasne da zakon, koji su potpisali i s njim se hvalisali po hodnicima OHR-a, predvidja, izmedju ostalog, da se zakletva polaze uz zvuke drzavne himne, gledajuci drzavnu zastavu i zaklinjuci se na vjernost BiH. To im, medjutim, nije palo na pamet.

Od odgovornosti ne treba, medjutim, amnestirati ni medjunarodnu zajednicu, tog falicnog kreatora svih vaznih desavanja u ovoj drzavi. Ni oni, zbog toga, nemaju pravo da se sada kostrijese nad mladim vojnicima, koji su samo postupali po svom ubjedjenju.

Jer, sta su oni ucinili da do ovoga ne dodje? Zar nisu pomislili da je mozda rano za takve ceremonije, jer od naseg klanja nije proslo ni deset godina? Zar im nije palo na pamet da zakoni, doneseni na silu, znaju biti vrlo problematicni na terenu gdje se sprovode?

Sto je najgore od svega, sve mirisi na to da bi se cijela stvar mogla zavrsiti po najgorem mogucem scenariju, koji moze ici na ruku samo onima koji vjeruju da ova drzava, u ovom obliku, ne moze da funkcionise. Tome u prilog ide i jucerasnja izjava Stivena Suka, komandanta Staba NATO-a u BiH, o tome kako “treba organizovati novu ceremoniju polaganja zakletve”, sto je nesto najgore sto bi se moglo desiti! Takav plan moze samo da proizvede kontraefekat, odnosno da u vojnicima probudi nikom potrebni inat, iz kojeg se svasta moze izroditi. Zbog toga bi generala Suka trebalo zamoliti da nam vise ne “pomaze” ovakvim idejma. Umjesto da se sada, fudbalskim rjecnikom receno, stane na loptu i gleda kako da se primiri cijela stvar, Suk je pokazao da vise voli americki ragbi, gdje se vise igra na silu, nego na tehniku. A ona nikome nija potrebna. Ponajmanje ovoj drzavi, duboko podijeljenoj na one koji misle da se postdejtonska drzavnost stvara preko noci, i one, koji, iako toga nisu svjesni, vjeruju da zivimo u Bosni u periodu ispod 1995. godine.

Zbog toga posljednja desavanja u regrutnim centrima ziv su dokaz da nam je prijeko potrebna profesionalizacija vojske, odnosno ukidanje regrutacije. Takav sistem daleko je bolji izbor za efikasno funkcionisanje oruzanih snaga. Jer, ako bi se ovako nastavilo, i jos “promijesalo” regrute, samo jedan izolovan incident u nekoj kasarni u kojoj bi boravili vojnici razlicitih nacionalosti – a sto je po nekim zaludjelim glavama najbolji izbor za dokazivanje bh. drzavnosti – bio bi uvod u nesto od cega s pravom treba strahovati.