Grad Sarajevo vise ne postoji! Ne postoji, bar u obliku i formi u kojoj je egzistirao do prije neki dan

Piše: Gradimir Gojer /Nezavisne Novine

Grad Sarajevo vise ne postoji! Ne postoji, bar u obliku i formi u kojoj je egzistirao do prije neki dan. Da ne govorimo o nekadasnjem Sarajevu, sa svim pripadajucim mu opcinama, sa multietnicnoscu koja je bila gotovo pa simbol grada podno Trebevica.

U Sarajevu je izvrsen puc, vrsta drzavnog udara, kojim je definitivno multietnicitet stavljena ad akta, bar u vremenu dok je na vlasti skupina nacionalnih stranaka koju svesrdno pomazu i odredjeni medjunarodni cinioci.

Atentatiranje multieticnosti Sarajeva nastavlja se svakominutno, i ovaj grad postaje apsolutno jednonacionalan. Medjutim, nije ovdje vise problem u Sarajevu. Pogotovo nije problem u nacinu na koji ce se konstituirati gradska vlast.

Problem je mnogo siri, sustinskiji i po svemu sudeci trebalo bi definitivno da zapecati sudbinu drzavica na Balkanu, koje bi trebalo da budu, prema planu velikih projektanata, iskljucivi zabrani za jednonacionalna okupljanja i zivljenje u samoci jednonacionalnosti.
Taj pogubni naum, ma od koga dolazio, uzasavajuca je cinjenica na pocetku XXI stoljeca. Prosto je nevjerojatno da veliki europski i americki centri moci ovaj drzavni udar u Sarajevu gledaju mirno.

Nikada i nigdje u svijetu nije lakse postignut politicki cilj; od grubog rusenja multinacionalne vlasti u Sarajevu, uz blagonaklon pogled onih centara svjetske moci koji su se do jucer zaklinjali da im je multinacionalnost glavni cilj i glavna odrednica u drzavi Bosni i Hercegovini i u Sarajevu.

Ovo ne pisem zbog svega onog sto se desavalo posljednjih dana u Sarajevu, zbog bruke sa konstituiranjem Gradskog vijeca.
Ovo pisem zbog buducnosti drzave Bosne i Hercegovine. Jer, ako ne bude multinacionalnog Sarajeva (a sve ga je manje!!!), multinacionalne drzave Bosne i Hercegovine nece biti.

Ili je tacnije kazati nece biti nikakve Bosne i Hercegovine!!! Bice skupine plemena koji ce velicati svoj nacionalni etos, koji ce slaviti svoje vjerske praznike i koji ce uzivati u svojoj autisticnosti i usamljenosti.

I dan danas se sjecam jednoga hladnoga dana 1993. godine, kada mi je reis Mustafa ef. Ceric kazao znakovitu poruku:
“…Zivio sam u najmuslimanskijem gradu u najmuslimanskijoj drzavi, predavao na muslimanskom sveucilistu… ali nisam mogao dugo opstati jer je Bosnjaku i Bosancu u gene ugradjeno da ne zivi sam, vec s drugim…”

Iznenadjuje neposluh onih koji bi, bar, trebali slusati svoga vjerskog vodju…

Valjda ovom komentara ne treba…

Zelim intenzivno, kao i vjerojatno svi normalni gradjani Sarajeva, da ovaj predivni grad Sarajevo sacuva svoju multietnicku strukturu.
Ako nista drugo, iz prkosa svih nas koji ga volimo i koji smo u njemu zivjeli kad je bilo najteze, zelio bih da Sarajevo ne postane jednonacionalni grad.

Jer to je bio i ostao grad u kome nikada u povijesti, nijednoj naciji, a i niti jednom gradjaninu nije bilo tijesno i usko.

To je bio, a tvrdim i ostao, grad koji nece i ne moze da trpi okove jednonacionalne logike, koji nece i ne moze biti uhapsen grad.
Sarajevu se izgleda, bar za izvjesno vrijeme, ne pise dobro. Brine sutnja medjunarodnih cimbenika.

Pitam se da li su se oni dogovorili da ovako stanje zacementiraju svojim necinjenjem i da grad Sarajevo postane simbolom jedne od drzavica koje bi trebalo stvoriti u tkivu sadasnje dejtonske Bosne i Hercegovine.

Stidim se i zabrinut sam. Stidim se svake zrtve iz antifasistickog rata od 1941. do 1945. i svake zrtve iz antifasistickog rata od 1992. do 1995.

Sarajevu je potreban pokret sa odbranu grada Sarajeva, u kome ce gradjani braniti svoj grad od nerazumne politicke logike i pragme, kao sto su ga branili u antifasistickim bojevima (Drugom svjetskom i obrambenom od 1992. do 1995).

Ovaj atentat na Sarajevo racuna sa jos jednom agresijom… Sa agresijom primitivizma koja razjeda i posljednje centre i posljednje stanice kozmopolitskog i multinacionalnog misljenja u Sarajevu.
Negdje u svojoj pecini raduje se Radovan Karadzic, a i njegovi sljedbenici, kao i sljedbenici blagopocivseg u Gospodinu Mate Bobana.

Njihovo djelo okoncava se u Sarajevu jer, razbijanje drzave Bosne i Hercegovine, koje je svakominutno na ovim prostorima, svoj zavrsnui akt imat ce u jednonacionalnom Sarajevu.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji imaju manje od 30 godina.
Pozivam ih da brane multinacionalno Sarajevo , jer u protivnom nece imati sta niti braniti…

Osim zgrada ambasada zapadnih zemalja, koje ce im biti jedina pribjezista za definitivan bijeg iz ove nesretne zemlje.

Oslobodimo Sarajevo ponovo! Jer, u protivnom nastat ce doba suzanjstva, ne u jednonacionalnom Sarajevu, nego u siromasnom Sarajevu (glede materijalnog stanja, ali i glede duhovnog!).

Eto, neka dovrse posao koji su i poceli, a neka gledaju medjunarodni faktori ovu svoju bruku.