Da je pritisak jedino efektno sredstvo za funkcionisanje srpskih vlasti s obje strane Drine, uvjerili su se, vise puta, prije svega predstavnici medjunarodne zajednice, a potom naravno i mi sami

Piše: Pero Simic

Da je pritisak jedino efektno sredstvo za funkcionisanje srpskih vlasti s obje strane Drine, uvjerili su se, vise puta, prije svega predstavnici medjunarodne zajednice, a potom naravno i mi sami.

Posebno posljednjih mjesec, dva, kad je pod pritiscima iz Vasingtona, Brisela, Haga, Berlina i jos nekih svjetskih metropola, proradila dobrovoljna predaja haskih optuzenika. Kao da to nije moglo i prije, sa nasom inicijativom, bez pritisaka i trzavica, bez ucjena. I tako eto, nase vlasti funkcionisu godinama, jos od pocetaka diktature Slobodana Milosevica, pa sve do danas.

Svakako izuzimajuci vremenski period u kome je u Srbiji na vlasti funkcionisao Zoran DJindjic, a u Republici Srpskoj Milorad Dodik, koji su, koliko-toliko, svojim inicijativama, taj pritisak sklanjali ispred nasih vrata.

No, kao spasonosno svjetlo u mracnom tunelu u kome se nalazimo, kada je u pitanju saradnja sa Haskim tribunalom, svakako jeste nekoliko dobrovoljnih predaja. One su, cini mi se, vise rezultirale svijescu, u ovom slucaju odgovornih optuzenih pojedinaca, nego kao rezultat pritisaka neodgovorne vlasti, sto moze da u svakom slucaju ohrabri.

To prije svega zbog optimizma da svijest i donekle cast neke haske optuzenike jos nije napustila, te da zele da slijede, za njih svakako tezak put, ali u interesu svoje porodice, sebe i buducnosti ovog naroda i otadzbine. Tu prije svega mislim na generala Perisica a zatim na Gveru i Miletica.

Posebnu svijetlu tacku predstavlja general Momcilo Perisic, koji je, ne dvoumeci se, odlucio da uspravno i odgovorno stane pred Haski sud, gdje ce pokusati da dokaze nevinost, stavljajuci tako interese drzave iznad licnih interesa. Naravno, ne bjezeci da preuzme na sebe i odgovornost ukoliko ga sud proglasi krivim.

Pri tome general Perisic se odlucio sam na taj put, najavaljujuci ga jos dok se govorkalo da bi mogao biti optuzen, bez ikakvih pritisaka, pregovora s Vladom Srbije, zahtjeva za pomoc, specijalnih aviona, blagoslova patrijarha i ko zna cega jos.

Tiho i bez pompe. Bio je to potez dostojan svakog pravog srpskog vodje i vojskovodje. Da u Beogradu i Srbiji u ovom momentu glavnu rijec vode razumni ljudi, glavni grad Srbije bi osvanuo ovih dana oblijepljen plakatama generala Momcila Perisica a ne Ratka Mladica.
Ako je istina, kao sto pisu i pricaju, da smo u istoriji imali toliko hrabrih vojskovodja poput vojvode Misica, sa kojima se novopecene vojskovodje vole porediti, onda bez sumnje bi uz Misicevu, bolje stajala Perisiceva nego Mladiceva slika.

Kazu da se Misic nije bojao nicega, pa stoga, vjerovatno ne bi ni da se pojavi pred dva, tri tuzioca, isto toliko sudija, nekoliko prevodilaca i nekoliko strazara s kojima raspolaze sud u Hagu. Pa vi sad vidite ko je blizi omiljenoj mjeri srpskog cojstva i junastva, Momcilo Perisic ili skriveni Ratko Mladic.

To posebno u svjetlu cinjenice da nema amnestije za optuzene od strane Tuzilastva u Hagu i da tamo pozvani, jedino na tom mjestu mogu dokazivati svoju nevinost, u suprotnom precutno pokazuju da su krivi. Takva su pravila za sve i ocigledno nova ne kane postavljati.
Svakako treba napomenuti da vlasti u Sarajevu nemaju takvih problema kao sto ih ima Republika Srpska ili Srbija, pa u neku ruku i Hrvatska. Bez ikakve guzve cike i vriske, bjezanja i skrivanja, u Seveningen je otputovao general Armije Bosne i Hercegovine Rasim Delic. Vojskovodja omiljen kod Bosnjaka vjerovatno nista manje nego sto je Ratko Mladic bio kod Srba.

Ocigledno da i njemu nije bilo prijatno kada je dobio optuznicu ali mu nije palo napamet, da skrivajuci se, izbjegne ovu obavezu, cime bi svoj narod doveo u poziciju taoca. Ovako, on ce u Hagu pokusati da dokaze da nije odgovoran za zlocine koji mu se pripisuju, spreman vjerovatno da prihvati svaku odluku suda.

O Ramusu Haradinaju necu ni da pricam. Za nesto vise od dvadeset cetiri casa od kako je primio optuznicu, sada vec bivsi predsjednik vlade Kosova i Metohije, nasao se u Seveningenu. Nikad mu nije ni palo napamet da se krije jer je svjestan i on da bi to Albance dovelo u nezavidan polozaj.

I sad, normalan covjek s pravom se pita, pa je l” moguce da su ona nasa dva odmetnuta hajduka Ratko i Radovan gori od ovih nabrojanih? Kako stvari stoje, jesu! Stavili su svoj licni interes iznad svega, pa nek” propadne i Srpska i narod u njoj, kad vec, jelte, oni propadaju. Stvarno, je li moguce da “legendarni” general i “mudri” politicar ne mogu da sakupe hrabrost da otputuju u Hag i saopste sta znaju.

Da li to bila samo njihova istina ili nesto drugo, i na taj nacin pruze svoj puni doprinos u rasvjetljavanju stvarne istine o svim pitanjima optuznice. Ako misle i preko posrednika tvrde da su nevini, zasto muce medjunarodnu zajednicu koja onda razjareno muci nas.

Neka sakupe samo malo hrabrosti, kojom su se tako obilato svojevremeno hvalili, kao sto je sakupio Perisic, Gvero, Miletic, Delic, Haradinaj i neka napokon tom svojom istinom “razvale” taj haski sud, kako to vole da tvrde njihove pristalice, samo da nas spase ovih zlih vremena.

Je li moguce da su se “legendarni” komandant i “mudri” politicar opredijelili za zivot bubasvaba, da izlaze nocu a kriju se danju? Zar to moze njihov ego podnijeti? Imaju li “legendarni” i “mudri” osjecaj za svoj narod, svoju porodicu, svijesti o problemima koje nam njihovo skrivanje donosi.

Postoji li kod njih imalo hrabrosti i odgovornosti ili su je potrosili krijuci se i tako za sve zatvorili svoju pamet i srce. Jesu li svjesni da im predavanje o casti i dostojanstvu sada mogu odrzati na primjer jedan Gvero, Miletic, Delic pa i Haradinaj.

Ako sve to ne znaju i ne mogu, onda ovom zaludjelom dvojcu treba pomoci, ali ne pjevajuci junacke pjesme, gurajuci ih tako jos vise u mrak, vec ukazujuci im kako to drugi rade. Hoce li Mladic izdrzati lekciju koju mu je, bespogovornim odlaskom u Hag ocitao dojucerasnji protivnik general Delic, pitanje je nad kojim treba da se dobro zamisli.

O tome da li je Haski sud pravedan, a posljednje optuznice idu u prilog tome, neka raspravljaju kad dodju tamo. I ovaj rat koji se vodio na ovim prostorima nije bio pravedan pa su i Ratko i Radovan u njemu debelo ucestvovali. Mislim da bi sa nestrpljenjem saslusali sta njih dvojica znaju, a mi jos ne znamo.

Uostalom, zar im i sve drustvo vec poodavno nije u Hagu!?

Nezavisne Novine