Dugogodisnja istrazivanja pokazala su da su od posljedica bombardovanja po polozajima VRS i VJ, umrla 34 italijanska vojnika koji su boravili u mirovnim misijama na Balkanu, dok je 277 tesko oboljelo od malignih oboljenja

Piše: Nezavisne Novine

Uprkos misljenju vecine zvanicnika u Vladi Italije i vladama drugih zemalja Evropske unije kako na Balkanu nema opasnosti od posljedica koristenja municije sa osiromasenim uranijumom, Ministarstvo zdravlja Italije uredbom je pokrenulo monitoring, odnosno kontrolu prehrambenih namirnica, posebo gljiva, zitarica i drugog povrca, zatim mlijecnih i ribljih proizvoda koji poticu iz BiH i sa Kosova.

Paradoks tvrdnji kako opasnost za zdravlje stanovnistva u BiH od osiromasenog uranijuma ne postoji uvecan je i podatkom da je za kontrolu namirnica iz ove zemlje Italija izdvojila suma od preko milion evra, sto na svojstven nacin govori kako problem osiromasenog uranijuma i nije tako bezazlen. Dugogodisnja istrazivanja pokazala su da su od posljedica NATO bombardovanja po polozajima Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije, pri cemu je sasvim izvjesno koristena i municija sa osiromasenim uranijumom, umrla trideset cetiri italijanska vojnika koji su boravili u mirovnim misijama na Balkanu, dok je 277 tesko oboljelo od malignih oboljenja.

DESETINE HILJADA ZRNA

Prema pisanju elektronskih novina “Oservatorio sui Balcani” iz Italije, koje su godinama proucavale prisustvo osiromasenog uranijuma u BiH i na Balkanu, tvrdi se da je ovaj podatak rezultat istrazivanja i cinjenica koje je iznijela Asocijacija porodica oboljelih italijanskih vojnika, koji potvrdjuje i Italijanska vojna opservatorija.

Prema ranijim podacima, NATO avijacija ispalila je preko 10.000 zrna sa osiromasenim uranijumom na polozaje Srba u BiH tokom 1995. i vise od 30.000 projektila tokom akcije Zdruzenih snaga na Kosovu i u SRJ u proljece 1999. Prema istim podacima avioni NATO samo na podrucju Hadzica i Han Pijeska ispalili su 5.800 projektila sa osiromasenim uranijumom. Tacnije vise od 90 procenata svih projektila sa osiromasenim uranijumom ispaljenih u BiH zavrsilo je na ove dvije lokacije. Bila je to druga, odnosno treca upotreba ove vrste sredstava namijenjenih prvenstveno unistavanju tenkova i drugih oklopnih vozila. Jos u Pustinjskoj oluji 1991, koristeci municiju sa osiromasenim uranijumom, americke su snage za tren pretvarale iracke tenkove u komade starog gvozdja, ali i izazvale rasprave o stetnosti upotrebe osiromasenog uranijuma.

Nikol Koritore, novinarka “Opservatorije Balkan”, koja se nekoliko godina bavi istrazivanjem prisustva osiromasenog uranijuma na Balkanu, tj. slucejem poznatijim pod imenom “balkanski sindrom”, kaze da su misljenja italijanskih institucija oprecna po ovom pitanju, ali istice kako zadnjih mjeseci sve vise u javnost curi prica o obolijevanju italijanskih vojnika kao posljedice kontakta sa prostorima na kojima je ispaljivana municija sa osiromasenim uranijumom, te da to vec postaje cinjenica koju je tesko osporiti.
“Italijanski parlament formirao je krajem prosle godine specijalnu parlamentarnu Komisiju koja je trebalo da istrazi opravdanost ovih tvrdnji. Iz nekih razloga ta grupa do sada nije uradila nista, a vec je proslo pet mjeseci. Mandat za rad Komisije je godinu dana, tako da je ostalo svega sedam mjeseci. Zasto do sada nisa nije uradjeno, moze se samo nagadjati, ali cini se da nekome ne odgovara istina”, zakljucuje ona.

ITALIJANI PLATILI CEH

Bez obzira na opstrukcije u ovoj grupi, dodaje Koritore, u Italiji vec postoje brojni pokazatelji da su italijanski vojnici u BiH ozraceni upravo zbog boravka na teritoriji na kojoj je koristen osiromaseni uranijum, a statistike koje to potkrepljuju govore o izuzetno velikom broju oboljelih. Najinteresantniji je podatak da su italijanski vojnici bili smjesteni u kasarni pored Sarajeva i da su u kontakt sa osiromasenim uranijumom dosli na vec pomenutim lokacijama na kojima su padali projektili, dakle prvenstveno u Hadzicima i Han Pijesku, dok trupe iz nekih drugih drzava iz ko zna kojih razloga nisu prilazile tim lokacijama.

“U prilog tome govori i podatak, bar prema zvanicnim podacima, da medju Nijemcima nema mrtvih, medju Amerikancima veoma malo, dok je prema podacima porodica nastradalih francuskih vojnika taj broj nesto veci, ali ni priblizno kao kod Italijana”, kaze Koritoreova.
Doktor Antonieta Gatti, istice ona, uspjela je u sklopu evropskog projekta istrazivanja osiromasenog uranijuma analizirati dijelove tijela oboljelih italijanskih vojnika i zakljuciti da svi oni po sebi imaju razne dijelove sitne prasine (nano cestice) koja nije posljedica direktnog bombardovanja, nego uranijuma koji se unosi kroz vodu i hranu, ali i iz vazduha i uopste prilikom boravka pored kontaminiranih mjesta.

Koritoreova, takodje, napominje da su uzorci krvi uzeti od deset drzavljana BiH takodje bili na istrazivanju kod doktorice Gatti, a rezultati su bili isti. “Kod svih deset drzavljana BiH pronadjena je prasina osiromasenog uranijuma”, naglasava Koritore.
Ipak, istice ona, ovo je samo jedan dio od tog problema, dok se kompletna slika stvarnosti moze samo pretpostaviti.

“U BiH je pored italijanskih vojnika boravilo i nekoliko hiljada volontera, a ni stanovnistvo BiH ne moze biti postedjeno ovih smrtonosnih cestica”, naglasava Koritore.

PORAST SMRTNOSTI

NATO pakt i zemlje clanice Evropske unije imaju decidne statistike zbog cega i nije trebalo puno vremena da se primijeti porast smrtnosti kod vojnika koji su boravili u BiH, medjutim, sta je sa stanovnistvom u Bosni, gdje jedva da postoji evidencija o malignim oboljenjima, a i nadlezni zbog ko zna cega tesko pricaju o tom problemu.

Poznato je da je institut u Vinci jos 1997. godine pokrenuo istrazivanja na teritoriji BiH, ali na pitanje zasto je to stalo i zbog cega se o ovom problemu tako malo prica, tesko je pronaci pouzdan odgovor.

O slucajevima porasta malignih oboljenja u RS govore podaci Slavice Jovanovic, specijaliste medicine rada u Bratuncu, koja tvrdi da je zdravstvena situacija stanovnistva koje je iz Hadzica izbjeglo u Bratunac, izuzetno slozena.

“Zdravstvenu pomoc u bolnici u Bratuncu zbog malignih oboljenja najcesce su trazili izbjegli iz Hadzica koji su bili izlozeni NATO bombardovanju. Zbog toga sam odlucila da prikupim sto vise podataka o tim ljudima i vrlo brzo dosla do rezultata da je najveci broj oboljelih i umrlih upravo iz Hadzica”, istice Jovanoviceva.
Kod tih ljudi sam, dodaje ona, uocila ucestalost oboljenja od karcinoma, ali zbog nepostojanja registra oboljelih mogla sam da biljezim samo smrtne slucajeve.

“Tako su vec 1998. godine podaci potvrdili pretpostavku da je stopa smrtnosti izbjeglica znatno veca u odnosu na domace stanovnistvo. Statisticki obradjeno stopa smrtnosti izbjeglica iz Hadzica te godine bila je veca u odnosu na stanovnistvo u Bratuncu u omjeru 11,85 promila – izbjeglih, naprema 6,3 promila domacih. Stopa smrtnosti Hadzicana sada je vec dostigla 15,66 promila, sto je definitivno potkrijepilo moje tvrdnje”, naglasava Jovanoviceva.

Najinteresantnije je, dodaje ona, sto podaci iz 1998. godine govore da je te godine od karcinoma u Bratuncu umrlo 27 osoba, od kojih osam domacih, 13 izbjeglica iz Hadzica i sest sa drugih podrucja, a udio karcinoma u smrtnosti je dvadeset odsto.

Sasa Jungic, nacionalni koordinator za borbu protiv malignih oboljenja, istice da je u RS prisutan porast obolijevanja od malignih oboljenja.

“Prave uzroke obolijevanja nemoguce je otkriti bez detaljnih analiza, koje kod nas nisu uradjene. Kod nas je porast broja novooboljelih od malignih oboljenja veci nego u zemljama EU, a ocekuje se novi porast od 10 odsto, dok je u zemljama na zapadu taj postotak desetostruko manji”, tvrdi Jungic.

Postoji veliki broj razloga, dodaje on, za tako veliki porast, kao sto su stres i nacin zivota, a da li je i osiromaseni uranijum jedan od njih moze reci samo detaljno istrazivanje.

“Istina, imali smo slucaj da nam dolaze ljudi koji su ranjeni prilikom NATO bombardovanja i da oni nakon nekoliko godina na mjestu na kojima ih je pogodio geler dobiju tumor. Da li je to posljedica uranijuma, opet moze reci samo analiza, koja, ponavljam, nije radjena”, kaze Jungic.

VLASTI NE RADE NISTA

U Ministarstvu zdravlja RS, instituciji koja bi trebalo da ponudi odgovor na ove sumnje, kazu kako je u proslom periodu bilo sporadicnih istrazivanja, ali da prave analize nikad nisu uradjene.
“U nedostatku jednog ozbiljnog istrazivanja, ali i pomanjkanju tehnickih mogucnosti tesko je uraditi kvalitetnu analizu”, isticu u ovom ministarstvu.

Cinjenica je da svaka zemlja i vlada ima svoje metode prikrivanja posijanog zla po BiH i Kosovu. Dok oni manje suptilni, poput Vlade RS i FBiH, cute ili svoju neupucenost pravdaju nepostojanjem evidencije, Italijani koriste prefinjeni metod otvorenog varanja.
Tako se, tvrdi novinarka Koratore, pod istrazivanjem naucne komisije doktora Franco Mandelli, formirane od strane ministra odbrane u Vladi Italije, u javnosti prikazivala pogresna statistika prema kojoj se tvrdilo da je na Balkanu bilo 43.000 Italijana, te da tridesetak mrtvih i preko 200 oboljelih nije tako katastrofalan rezultat. Medjutim, kad se uzme prava istina, dodaje ona, prema kojoj je na Balkanu bilo 28.000 vojnika taj procenat stvara puno jasniju sliku o prevelikoj stopi oboljenja.

Hoce li institucije BiH smoci snage i uspjeti pronaci podatke koliko su prostori ove zemlje zapravo ozraceni, a sa njima i ljudi, hrana i voda, ili ce strah zvanicnika od panike medju stanovnistvom opravdati cutanje, vidjece se i prema brzini kojom ce reagovati na, blago receno, zabrinjavajuce cinjenice koje stizu iz Italije.

Ispitivanja o stetnosti osiromasenog uranijuma na podrucju Federacije BiH

Niko nije potvrdio od cega su umirali stanovnici Hadzica
Nijedna zdravstvena institucija u Federaciji BiH, niti Federalno ministarstvo zdravstva ne moze potvrditi da je osiromaseni uranijum uticao na zdravlje stanovnika cija su naselja krajem rata bombardovale NATO snage. Iako su statisticki podaci pokazivali kako je povecan broj malignih oboljenja, a posebno leukemije kod djece, to nikada zvanicno nije dokazano.

Stetnim uticajem osiromasenog uranijuma i njegovim prisustvom na podrucju BiH prvo su se poceli baviti strucnjaci Tima Ujedinjenih nacija za ispitivanje kontaminiranosti podrucja (UNEP), koji su uradili i nekoliko studija na ovu temu. Potom se ukljucila i Civilna zastita oba entiteta, a dekontaminacijom na podrucju sarajevskog naselja Hadzici bavio se i SFOR. Kako je SFOR obavio posao najbolje svjedoci podatak da su nakon njihovih ciscenja 1997. godine, tek krajem 2004. godine dekontaminirana zagadjena podrucja Hadzica.

U BiH 15 ZAGADJENIH LOKACIJA

“Na podrucju BiH registrovano je 15 lokacija koje su zagadjene osiromasenim uranijumom, ali zagadjenja zivotne sredine nisu uocena”, tvrdi Emira Zovko, profesor Prirodno-matematickog fakulteta u Sarajevu.

Ona je clan ekspertskog tima za ispitivanje i monitoring prisustva radijacijskog zracenja i stetnog otpada na podrucju Federacije BiH.
“Zadatak ekspertnog tima je da istrazi sve te lokacije i izvrsi dekontaminiranje. Prema izvjestaju portugalske naucne misije u BiH, koja je procjenjivala kontaminacije i rizik koristenja municije sa osiromasenim uranijumom, na ove lokacije je palo 5.000 projektila. Ali, oni su ocijenili da u BiH nema zagadjenja zivotne sredine, ukljucujuci vodu i tlo, te da nema povezanosti osiromasenog uranijuma sa oboljenjima”, dodaje Zovko.

Kaze da joj nije poznato ima li u BiH oboljelih zbog prisustva osiromasenog uranijuma jer institucije u BiH nisu vrsile ispitivanja, te da je pitanje osiromasenog uranijuma u nasoj zemlji neistrazeno. Rezultati ispitivanja UNEP-a pokazali su, tvrde eksperti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), da kontaminiranost ovih podrucja nema stetne posljedice na zdravlje gradjana.

Sef UNEP-ovog tima Peka Havisto rekao je da je najveca opasnost po zdravlje bila dva casa nakon bombardovanja ovih podrucja.
“Tada se direktno udise prasina i cestice osiromasenog uranijuma, a nakon ta dva casa lose posljedice mogli su imati oni gradjani koji su imali direktan kontakt sa municijom ili tlom u kojem su zaostali dijelovi municije”, objasnio je Havisto.

On je dodao da su penetratori (komadici municije koji su ostali nakon bombardovanja op. a.) do sada izgubili oko 25 odsto na tezini zbog korozije.

“Ovdje je problem sto prilikom korozije penetratora, prasina prodire dublje u tlo i prijeti opasnost da se zagade podzemne vode. Drugi problem je sto vjetar moze raznositi te sitne cestice. No, stepen radijacije je tu nizak i nema stetan uticaj na zdravlje gradjana”, rekao je Havisto.

GROBLJA SVJEDOCE

Ono sto su jedino Hadzicani naglas govorili nije potvrdio nijedan ljekar, a to je da je prepuno groblje u Bratuncu, gradu gdje su se stanovnici Hadzica iselili nakon rata. Maligna oboljenja, smrt mladih ljudi i naglo pogorsanje zdravstvenog stanja bile su svakodnevica dvije do tri godine nakon rata u Bratuncu. I Zijad Fazlagic, direktor Remontnog zavoda u Hadzicima, u koji su se nakon reintegracije Sarajeva vratili predratni radnici, rekao je da je bilo bolesnih medju njima, ali da nikada nije zvanicno dokazano od cega. Jedino je bilo potvrdjeno da su radnici prilikom ulaska u fabriku nalazili municiju, cahure i uzimali ih u ruke. Takodje UN-ov tim je zakljucio i da je voda na jednom dijelu Hadzica bila zagadjena, te su dali preporuku o zatvaranju tog bunara i prelska na gradsku vodovodnu mrezu.

Glavobolje od teskih metala

UNEP-ov tim je otkrio i zagadjenost tla teskim metalima na podrucju Kalinovika, platoa Bjelasnice i Vogosce. Ovdje je zbog unistavanja stare municije ili proizvodnje oruzja doslo do zagadjivanja tla olovom, niklom i bakrom. Njihovi eksperti su nakon istrazivanja kazali da se mnogi stanovnici ovih naselja zale na dugotrajne glavobolje i los kvalitet vode.