Uprkos obecanjima gradskih vlasti, nema izgleda da ce glavni grad uskoro dobiti biciklisticke staze

Piše: Brano Mandic/Vijesti

Ekoloski princ koji bi Podgoricu izbavio iz dima pedesetak hiljada auspuha moze doci samo na biciklu. Dok Opstina ne izgradi biciklisticke staze tesko je ocekivati junaka dovoljno bastasnog da projezdi po zlu cuvenim bulevarima.

“Ljudi se boje da ce ih neko na ulicama zgaziti! Zato nema biciklista”, kaze predsjednik Biciklistickog saveza Srbije i Crne Gore Branko Hajdukovic.

On tvrdi da nijedan grad u Evropi ne odgovara rekreativcima na dva tocka vise od Podgorice, pa je tim tuznije sto nemaju gdje da voze. Pod Goricom osvane oko 186 dana bez kise i vjetra godisnje, a prosjecna temperatura je 16,4 stepeni Celzijusovih. Idealno za voznju.

Laganim okretanjem pedala od Bloka pet se za deset minuta stize do zgrade Opstine iz koje celnici biciklistima godinama obecavaju oko metar i po siroke staze, visinski odijeljene od ulice i trotoara.

Problem je sto Opstina te staze nije predvidjela detaljnim urbanistickim planovima cije izmjene kostaju i do 100.000 eura.

“Za jednu trasu kroz grad moralo bi se promijeniti vise DUP-ova, a te izmjene su komplikovane i skupe… Tako veliki posao se ne moze sprovesti za kratko vrijeme i odjednom, nego korak po korak”, procjenjuje sekretar za saobracaj Ervin Adrovic.

Lokalne vlasti su jos prije tri godine na sajtu obacale staze “u najskorije moguce vrijeme”.

Adrovic kaze da Opstina zivi od prodaje zemljista, pa ako izmijeni DUP samo zbog biciklisticke staze ima cisti trosak koji u ovom trenutku ne moze podnijeti.

Hajdukovic ima rjesenje: nacrtati trake na bulevarima nije skupo, a mnoge bi ohrabrilo da uzjasu velosipede. Adrovic tu ideju odbacuje:

“To nam ne treba nista pored ovakvih vozaca. Vidimo kakva je kultura ljudi za volanom, svakodnevne su tragedije na ulicama samo zbog brze voznje. Mi postavimo stubice da zastitimo trotoare, a vozaci ih razbiju i parkiraju se”, zali se sekretar za saobracaj.

Mnogi Podgoricani bili su zbunjeni kada je prije dvije godine pod Goricom osvanuo prvi Dan bez automobila. Glavni grad Crne Gore usao je tada u porodicu vise od hiljadu evropskih metropola u kojima 22. septembra motori cute.

“Ljudi su govorili ‘pa to je strasno’, mislili su da je nemoguce. Ovdje se mnogi stide da okrecu pedale, dok se evropske prijestonice vracaju biciklu. Ali u Evropi valjda ne vlada skorojevicki mentalitet, a ljudi se ne klanjaju ‘bijesnim kolima’”, prica Hajdukovic.

Bec je kupio milion bicikala i dao ih gradjanima. Becke vlasti odredile su simbolicnu cijenu od jednog silinga, tek da bi dvotockase evidentirali.

“Amsterdam je najbolje obici biciklom”, savjetuju turisticki bilteni turisticke metropole. U metropoli crnogorskog turizma, Budvi 1994. godine je osnovan Biciklisticki savez Crne Gore. Ipak, ljeti je kraljica Mediterana krcati auto-poligon i vjerna slika Vladinog eko-pregalastva.

Hajdukovic konstatuje da ni zvanicna Podgorica do sada nije ulozila u razvoj biciklizma nijedan cent.

“Na proljece su Dani biciklizma, ali tu od biciklizma nema nista. Igra se stoni-tenis, funkcioneri odigraju utakmicu malog fudbala, sto je sve lijepo, ali ne odgovara bas nazivu manifestacije”, kaze Hajdukovic.

Dok podgoricki biciklisti dodju na dnevni red, Opstina na sajtu najavljuje izgradnju sedam parkinga i cetiri garaze.

Adrovic najavljuje da ce centar Podgorice zastititi od izduvnih gasova kada Ulica Stanka Dragojevica postane bulevar, veci dio Njegoseve pjesacka zona, a most Milenijum bude glavni put preko Morace. Buduca mini-zaobilaznica ce, najvljuju opstinari, gradsko jezgro rasteretiti od teretnog saobracaja.

“To su sve preduslovi za biciklisticku mrezu u centru grada”, rekao je Adrovic.

Englezi su malo napredniji: ko hoce autom u centar Londona od 7 ujutru do 18.30 casova, mora platiti sedam i po eura, ili 120 eura mjesecno.

Hajdukovic se sjeca da je gradonacelnik dr Miomir Mugosa prije par godina pokazao koliko haje za velosipede.

“Na Dan pobjede i ujedinjene Evrope, 9. maja pretprosle godine dosli su nam u posjetu biciklisti iz Njemacke na hodocascu prema Olimpijskoj Atini. Bas tada su u Podgorici bili Dani biciklizma. Sve se poklopilo, cak su Njemci otisli da poloze vijenac na spomenik Partizanu borcu, sto je mozda prvi takav slucaj. Trazili smo od Mugose da ih primi, ali on nije bio zainteresovan”, sjeca se Hajdukovic.

Ni ministri nijesu slijedili primjer dr Ranka Radovica kada je prije dvije godine kao prvi covjek urbanizma i uredjenja prostora odbio limuzinu i sjeo na biciklo. Novinari su salijetali slavnog arhitektu. Radoviceva jasna poruka nije doprla do celnika grada gdje se automobili parkiraju na trotoarima.

Premijer Djukanovic i ministri svaki drugi grad u Crnoj Gori od miloste prozivaju “lokomotivom nase tranzicije”. Biciklo se ne uklapa u njihovu soc-realisticku frazeologiju, bas kao ni biciklisticke staze u podgoricke DUP-ove. Ali se “odlicno” uklopio parking na Trgu Republike. I niko zbog toga nije dobio pedalu.

DALEKO JE MAREZA

Adrovic prica kako Sekretarijat za saobracaj “pokusava da nametne” da se biciklisticka staza gradi od Ulice Pete proleterske, pravo Bulevarom svetog Petra Cetinjskog do Mareze.

“Preko puta Bloka pet imamo park-sumu gdje se nalazi trim-staza, a i sama Mareza je izletiste pa bi takva staza pruzala vid relaksacije”, rekao je Adrovic.

Druga ideja je da se napravi biciklisticki “prsten” od Ulice 27. marta, koji bi vodio preko Zabjela i izlazio na “krivi most”, pa dalje do Bulevara svetog Petra Cetinjskog. Jedan krak bi isao pored Klinickog centra do Sportskog centra, a drugi preko Union bridza izlazio na Ulicu kralja Nikole, isao pored Trgovinske skole i opet izlazio na 27. mart.

“Taj bi prsten obuhvatio podrucje Ljubovica, takodje atraktivno za rekreaciju”, rekao je Adrovic.

To su vrlo skupi projekti, kaze on, i bilo bi lakse kada bi se nasao neki investitor da odradi makar dio posla.

U Srbiji njemacka vlada je preko svog neprofitabilnog preduzeca GTZ obecala pomoc za izgradnju turisticke biciklisticke staze duz Dunava kroz Srbiju, kao dijela staze koja ce povezivati izvor i usce evropske rijeke.

VELOSIPEDI NIJESU BILI RIJETKOST

Crnogorci su davno konje zamijenili biciklom.

“Trke cetinjskih mladica velosipedima remete mir u Prijestonici. Neki, vecinom sportisti, nocu, jure Prijestonickim ulicama na tockovima i bez ferala”, pisale su crnogorske novine pocetkom proslog vijeka.

Prvo biciklo doslo je u Crnu Goru 1897. godine. Njemacki profesor Kurt Haset, koji je 1900. godine posjetio Crnu Goru, zapisao je da “bicikla nijesu rijetka u Knjazevini”.

Prvi klubovi na teritoriji danasnje Crne Gore, formirani su na Cetinju i Kotoru 1905. godine.

“Pavle Rajovic, cinovnik i Pavle Kasom, u drustvu sa jos nekoliko kolega, otisli su na izlet biciklima sa Cetinja u Niksic. Stazu su presli za 8 sati i 3 minuta. U povratku utrosili su 9 sati i 2 minuta. Duzina staze u oba pravca iznosila je 220 km… Ovo je prvi put da se u ovom sportu cine probe kod nas”, pisala je niksicka “Slobodna misao” 1936. godine.

Brano Mandic
Vijesti