Novi zakon podijelio Crnogorce na jos dva tabora: pusace i nepusace

Piše: Ilija Despotovic

Istinska spremnost Crnogoraca da prihvate evropske standarde stavljena je na probu ovih dana, kada je pocela primjena Zakona o ogranicavanju upotrebe duvanskih proizvoda. Zakon je donesen prije pola godine, a sest mjeseci je ostavljeno kao prelazni rok da se izvrse pripreme za njegovu primjenu. Rok je istekao 10. februara, a do tada je u drzavnim ustanovama, skolama, ugostiteljskim objektima, svuda gdje se radi i gdje se ljudi masovnije okupljaju, trebalo odvojiti posebne prostore za nepusace. Crnogorci su se, uz sve druge diobe, sada, i to “zakonski”, podijelili i na pusace i nepusace.

Sanitarni, turisticki i drugi inspektori, nakon isteka pomenutog roka, imaju pravo da kazne poslodavce i vlasnike kafana, picerija, restorana, nocnih klubova, bistroa, ako nemaju separe za nepusace. Mogu, takodje, na licu mjesta novcano, u iznosu od 25 eura, da kazne mladje od 18 godina ako zapuse cigaretu na trgu ili ulici. Druzenje pusaca i nepusaca, prakticno, na ovaj nacin, je zabranjeno u svim javnim i radnim prostorima.

Pod javnim prostorom podrazumijevaju se skole, fakulteti i druge vaspitno-obrazovne ustanove, bolnice, apoteke, fabrike lijekova, studentski i djacki domovi, socijalne ustanove, domovi penzionera, ustanove kulture, sportske dvorane, trgovinske radnje, sredstva javnog prevoza, diskoteke, poslasticare, bistroi, svi ugostiteljski objekti, ali i zajednicki dijelovi stambenih zgrada, liftovi, kabine zicara i javni toaleti. Kao “radni prostor” definisan je “svaki zatvoreni prostor u kome poslodavac vrsi djelatnost ili funkciju, odnosno, u kojem zaposleni obavljaju svoje poslove i radne zadatke”.

I kako je pocela primjena “antiduvanskog Zakona”? Sudeci po prvim reakcijama – nespremno, sa gundjanjem, nervozom, nekom vrstom protesta, ali i sa konkretnim, neprijatnim posljedicama, recimo, za vlasnike kafana.

Jedan od tih vlasnika, u Mojkovcu, naveo je da ima kafanicu od svega nekoliko stolova. Prema Zakonu, trebalo bi da napravi dvije zone – pusacku i nepusacku. Kako fizicki razdvojiti tako mali prostor, a jos teze – kako u malom mjestu, ljude koji se poznaju dijeliti u kafani.
Kako, uopste, razdvojiti pusaca i nepusaca ako zajedno izadju u kafanu? Mojkovacki kafandzija je, ipak, htio da postuje zakon. U svojoj kafanici je postavio naljepnice da je pusenje zabranjeno i sa stolova sklonio pepeljare. Tako zakon naredjuje. Ali otkako je to uradio, nema gostiju. Bojkotuju ga. Nije iskljuceno da i u tome ima politike – jer Zakon o ogranicavanju upotrebe duvana je dosao od vlasti koju mnogi ne priznaju. Kad neko postuje “njen” zakon, onda ga drugi bojkotuju.

Cije je pravo prece

Crnogorski ministar zdravlja Miodrag Pavlicic vjerovatno to ima u vidu, pa uzburkanu javnost “tjesi” da ce se postovanje “antiduvanskog” zakona osigurati vise svijescu o stetnosti pusenja nego represijom.

Crnogorsko Drustvo za borbu protiv raka vise puta je saopstilo alarmantne podatke o velikom porastu oboljenja od karcinoma pluca u Crnoj Gori. Prema nekim drugim podacima, Crna Gora je medju zemljama sa najvise pusaca u odnosu na broj stanovnika. Duvan, i razgovor uz duvanski dim, ovdje imaju gotovo kultno znacenje. Ovdje postoji izreka – “Gdje nema duvana, nema ni ljudskog razgovora”.

I u takvoj Crnoj Gori treba da se “primi” Zakon o ogranicavanju upotrebe duvana. Naravno, nije mali broj onih koji zakon pozdravljaju, ali su mnogo bucnije duvandzije. Prvog dana primjene Zakona, stavise, pred podgorickom Gimnazijom bilo je malo i protesta zbog “zabrane” pusenja, iako upravo i skolska dvorista imaju tretman “javnog mjesta” na kome se ne smije pusiti. Takodje, na 150 metara od skola, prema Zakonu, ne smiju se prodavati cigarete. Koliko do juce, duvan se mogao kupiti na samoj kapiji Gimnazije. DJaci, doduse, lako nadju povod za galamu, ali je ovaj protest, iako vise igra, ipak simptomatican. Istrazivanja su pokazala da veliki broj tinejdzera u Podgorici, ali i drugim crnogorskim gradovima, pusi.

Pravna lica se, prema Zakonu, mogu kazniti i do 15.000 eura za prekrsaj zabrane pusenja. To bi se vec moglo desiti i Radio-televiziji Crne Gore, koja je, u izvjestaju sa pres konferencije, pokazala direktora “Montenegroerlajnza” sa lulom u ruci, dok se obracao novinarima. Zakon zabranjuje medijima da na bilo koji nacin reklamiraju duvan i pusenje.

Televizija je bila duzna da isijece duvansku lulu. Ministar zdravlja je redakcijama medija savjetovao da iskljuce mikrofone i kamere sve dok njihovi sagovornici ne sklone cigarete i pusacke rekvizite.

Zakon o ogranicavanju upotrebe duvana je, naravno, stvarna potreba, a u duhu je i evropskih standarda i manira. Ljudi, ipak, jos ne shvataju da evropeizacija nije samo lijepa politicka prica, nije to samo bolji standard, vec i u cjelini racionalnije ponasanje, postovanje regula u svakodnevnom zivotu. U Crnoj Gori, turistickoj i ekoloskoj drzavi, trebalo bi to da se brze shvata i prihvata. Zdravlje domaceg stanovnistva je najprece, ali, bar sa turistickog aspekta, ne treba zanemariti ni ekonomski aspekt hotela i kafana bez duvanskog dima, koji moraju da brinu i o navikama i pravilima stranih turista.

Ekonomist