Intervju sa prisluskivanim novinarom Ivicom Djikicem

Piše: Goran Vezic

Kad je koalicija takozvanih demokratskih stranaka stupila na vlast 2000.godine dala je na uvid dosjee 126 novinara koje su marno prikupljale obavjestajne sluzbe u prethodnom, Tudjmanovom, desetljecu. Novinari su svoje dosjee s gadjenjem prelistali i tu je prica zavrsena. Nitko nije odgovarao. I kad se pomislilo da je ta praksa prestala, proslog listopada je buknula afera kad su agenti hrvatske Protuobavjestajne agencije (POA) prijetili i ucjenjivali slobodnu novinarku Helenu Puljiz zeleci je pridobiti da postane njen informator – i to o samom predsjedniku Mesicu. Zato je bio prisiljen dati ostavku sef te sluzbe Josko Podbevsek.

Podbevsek je na tom mjestu bio naslijedio Franju Tureka, koji je u ozujku prosle godine podnio ostavku, i cije nepodopstine sada izlaze na vidjelo. Zagrebacki tjednik Globus je pocetkom veljace objavio detalje prezentacije o slucaju odbjeglog generala Gotovine, te o uhicenju haskog optuzenika Ivice Rajica, koju je prije godinu dana tadasnji sef POA Turek podastro pred samim drzavnim vrhom. Turek je za suradnju sa stranim obavjestajcima teretio bivseg ravnatelja policije Ranka Ostojica, jos neke policijske duznosnike, te skupinu novinara: Ivicu DJikica iz Ferala, Gordana Malica iz Globusa, Zeljka Peratovica iz Vjesnika, Borisa Pavelica iz Novog lista, te Davora Butkovica, Marija Kavaina i Ivanku Tomu iz Jutarnjeg lista.

O ovom skandalu se govorilo i proslog proljeca, ali je tada premijer Sanader zanijekao da je prezentacija uopce odrzana, a predsjednik Mesic je potvrdio da je bila, ali da na njoj nije vidio dokaza o prisluskivanju i krsenju zakona. No, dokumenti su pocetkom ovog mjeseca procurili u javnost i iz njih je vidljivo je da su osim hrvatskih gradjana nadzirani jos i duznosnici Haaskog suda, State Departmenta i britanskog veleposlanstva.

Novinari su po iskazu bivseg ravnatelja POA-e Franje Tureka tereceni da smisljeno, organizirano i koordinarono plasiraju dezinformacije da je odbjegli general Gotovina u Hrvatskoj, da imaju za cilj tako diskreditirati drzavne institucije, te otezati i usporiti priblizavanje Hrvatske europskim integracijama.

Za vrijeme mandata policijskog ravnatelja Ostojica uhicen je haski optuzenik Ivica Rajic, koji je uzivao zastitu nekih obavjestajnih krugova, a policajci koji su to izveli u Turekovom izjescu optuzuju se za protudrzavnu djelatnost. Ista optuzba odnosi se i na novinare, odnosno kaze se da zele usporiti hrvatski put u Europu, premda se to ni u naznakama ne vidi u njihovim tekstovima. I – sto je najznacajnije u citavoj prici – Franjo Turek je do tih zakljucaka i ozbiljnih optuzbi dosao tek analizom ispisa njihovih telefonskih poziva!

Mediaonline je stoga iskoristio priliku da porazgovara sa jednim od prisluskivanih, inace novinarom splitskog Ferala Tribuna, lista koji od svog osnutka trpi strahobalne pristke vlasti. “Tko je u ovoj prici lud, a tko zbunjen”, pitanje smo postavili proskribiranom novinaru Ivici DJikicu.

“Ja mislim da je u ovoj prici malo ludih, a puno zbunjenih. Mislim da je glupo govoriti da je netko nesto radio u ovoj prici iz svog ludila. To nije tocno. U ovoj prici se radi iskljucivo o tome da je Turek nakon promjene vlasti krajem 2003.godine zelio sacuvati svoju poziciju sefa POA-e. Racunao je da ce Sanader (hrvatski premijer) biti antihaski raspolozen i onda je zbog te svoje procjene, koja se pokazala krivom, odlucio zaigrati na kartu slaganja jedne paranoicne konstrukcije u kojoj bi nekolicinu hrvatskih gradjana prikazao ljudima odgovornima za medjunarodne pritiske na Hrvatsku zbog slucaja Gotovina, odnosno pritiska medjunarodne zajednice da se odbjegli general uhapsi i izruci haaskom sudu. U njegovom slucaju, mislim, radi se iskljucivo o tome. Zbunjeni su mnogi, pa i ja. Jednostavno, nije mi jasno kako sam dospio u tu Turekovu konstrukciju. Vjerujem da su i druge kolege koji su se u tome nasli takodjer zbunjeni. Mislim samo da nisu zbunjeni predsjednik Mesic i premijer Sanader koji dobro znaju o cemu se tu radi ali iz nekih razloga, mozda nacionalne sigurnosti, ne zele o tome govoriti”.

– Ni Sanader ni Mesic nisu reagirali nakon ove Turekove prezentacije. Sanader je nijekao da je uopce bila, a Mesic u njoj nije nalazio nista protuzakonito. Je li hrvatska javnost dozrela da im postavi pitanje da objasne svoja ponasanja u ovom slucaju?

“Mislim da im je javnost vec postavila to pitanje, ali stvar vise nije ni do javnosti, ni do novinara, nego iskljucivo do Mesica i Sanadera. Ja ne sumnjam da je Turek radio sve po zakonu, da je izlistavao nase telefonske pozive zato sto on na to ima zakonsko pravo. To vise nije interesantno – interesantno je samo to hoce li Mesic i Sanader dati izjavu u kojoj ce reci da je taj dokument kojeg je napravio Franjo Turek i POA irelevantan, da treba unistiti tu paranoicnu besmislenu konstrukciju i da ne treba biti vise u arhivi POA-e, te se duboko ispricati ljudima koji su navedeni kao drzavni neprijatelji, zavjerenici protiv Hrvatske, za sve ono sto im se u tom dokumentu stavilo na dusu. Samo tako prica moze pozitivno zavrsiti, a sve ove istrage, parlamentarni odbor koji je formiran za ovaj slucaj, dokazivanja je li POA ili nije radila po zakonu, sve je to kupovanje vremena da bi se prica zaboravila”.

– Je li vjerujete da su vasi pozivi bili samo izlistavani ili, mozda, mislite da ste bili i prisluskivani?

Zelio bih vjerovati da su samo izlistavani telefonski pozivi, ali moram reci da kad su vec to radili – vise bih volio da sam bio prisluskivan. Tada bi u POA-i znali o cemu sam razgovarao s Rankom Ostojicem ili Gordanom Malicem, a ovako kad samo na osnovu toga sto znaju da sam ja nekoga nazvao ili netko mene nazvao – slazu konstrukcije kakve ih je god volja i prepustaju masti na volju”.

– Celni ljudi POA koji su morali odstupiti poput Tureka, ili Joska Podbevseka, koji ga je naslijedio i koji je dao ostavku nakon afere s vrbovanjem i ucjenjivanjem novinarke Helene Puljiz, rjecito pokazuju da u toj sluzbi najprije nesto ne stima s onim sto bismo nazvali profesionalonost. Je li ona zrela za malo vece pospremanje?

Kadrovska struktura te sluzbe je porazna i to je njen osnovni problem. Ja mislim da je u toj sluzbi, i drugim, nakon smjene 2000. trebalo napraviti ono sto je Ozren Zunec pokusao napraviti u Hrvatskoj izvjestajnoj sluzbi (HIS). Prvi dan kad je dosao tamo sve zaposlene je poslao doma. Rekao im je: Vi vise ne radite ovdje i mi cemo polako pozivati ljude za koje procjenimo da tu mogu i dalje raditi. Mislim da je to bio jedini princip kojim se moglo nesto pozitivno napraviti u obavjestajnim sluzbama. Da se sve posalje kuci i da se onda pozivaju natrag oni koji su uredno radili svoj posao, koji imaju odgovarajucu strucnu spremu, koji nisu primani na posao po zavicajnim i rodbinskim vezama…”

– Kad vec nisu Racan i Mesic, hoce li Sanader i Mesic napraviti nekakav dublji rez u POA, a ne samo mijenjati prvog covjeka?

“Mislim da je problem i Sanadera i Mesica, a jos je veci bio problem Ivice Racana i Gorana Granica, koji je bio koordinator obavjestajnih sluzbi u prethodnom mandatu, u tome sto oni zaziru od tajnih sluzbi, sto oni misle da je tu rijec o necem prljavom, o nekim zavjerama, o nekim mracnim ljudima… I ja bih se mogao s tim sloziti, ali ja nisam ni predsjednik drzave, ni vlade. Onaj tko je predsjednik drzave ili vlade mora se baviti tajnim sluzbama koliko mu god to bilo mucno. Sa zapustenim sluzbama necemo u EU. Problem Hrvatske nije samo odbjegli general Ante Gotovina. Problem Hrvatske je stanje u tim sluzbama koje u tri i po godine nisu pronasle ni jedan relevantan trag o Gotovini. Problem je pravosudje koje je u potpunom kaosu, koje novinare, kao kolegicu Ljubicu Letinic, tjera u zatvor… I Racanova i ova vlast su pokazivale da ih ne zanima je li tajne sluzbe radi svoj posao, je li pravosudje radi svoj posao…”.
– Racan, kada je bio premijer, je javno i rekao da baca u kos POA-ine izvjestaje…

“Je li to ozbiljna izjava jednog premijera? Ja mislim da to nije ni ozbiljan premijer, ni ozbiljna tajna sluzba, ni ozbiljna drzava… Da ne govorim primjer da je 1.ozujka prosle godine Turek Mesicu i drugima prezentirao informaciju u kojoj govori i o meni kao o stranom spijunu da bi se ja nakon toga ja skoro svaki tjedan sastajao s predsjednikom Mesicem radeci intervjue za knjigu o njegovoj politickoj biografiji!? U svakoj normalnoj drzavi ja se ne bih mogao primaknuti tri kilometra blizu predsjednika nakon sto me tajna sluzba oznaci kao spijuna strane drzave! To samo govori koliko je sve to skupa neozbiljno: Predsjednik drzave ne uzima u obzir izvjestaje tajne sluzbe, a sef tajne sluzbe ne podnosi ostavku nakon sto se predsjednik nastavi sastajati s covjekom kojeg mu je on prokazao kao stranog spijuna”.

– Cemu onda sluzi to obavjestajno drustvo?

“Mozda ti ljudi stvarno nesto rade, ali mi za njih znamo iskljucivo po ovim aferama. Mi nismo nikad culi da je POA donijela neku informaciju uz pomoc koje se zaplijenilo 500 kg kokaina, nikad nismo culi da je zahvaljujuci nekoj informaciji POA-e uhiceno pet narko – dilera… To govori da stvarno nesto nije u redu, ali nitko se u to ne zeli petljati…”.

– Nitko nije polagao racune ni za 126 novinarskih dosjea nastalih u Tudjmanovo vrijeme…

“Nije, jer je sve bilo po zakonu. Po zakonu je bilo da se prisluskuju ljudi na osnovu naloga ministra unutarnjih poslova. U nas su sve gadarije vlasti zadnjih 60 godina po zakonu…”.

– Dolazimo onda na teren politicke odgovornosti…

“Moramo i o tome razgovarati. Necemo rijesiti generalno stvar ako se koncentriramo samo na Tureka. On vise nije relevantan. Moramo razgovarati i o odgovornosti zakonodavca i o odgovornosti politicara koji su imali pod kontrolom te tajne sluzbe. Samo na taj nacin ce se moci nesto promijeniti i u svijesti gradjana, ali i u svijesti ljudi koji rade u tajnim sluzbama. Treba govoriti o politickoj odgovornosti… Zamislite da Hrvatski telekom ili VIP po zakonu, ako to POA zatrazi, bez obrazlozenja i bez sudskog naloga, moraju dati ispis vasih telefonskih razgovora. To je zadiranje u privatnost. Mogao sam ja sa svog telefona i nazivati hot – line… Zakoni su nakaradni”.

– Pretpostavimo da se slusa i ovaj nas intervju. Sto biste porucili dragim slusateljima, ma gdje bili?

“Ja bih im samo porucio da se bave besmislenim poslom. Nije pametno slusati razgovore ljudi koji pisu tekstove. Ja sve relevantno sto saznam – ja napisem. Dakle, ne treba slusati moj telefon, treba me samo citati”.

– Je li razlika izmedju proskribiranih novinara i obavjestajaca, koji su ih proglasili spijunima, u tome sto prvi pisu o onome sto znaju, a drugi o onome sto ne znaju?

“To je razlika. Sve sto pisem provjerim i iza toga stojim. Njihov problem je sto sve sto cuju od kojekakvih dousnika, birtijskih prica, sve sto im prodaju placeni informatori – napisu u svoje izvjestaje. Ja mislim da je to posve retardirano. Pazite, novinari dobivaju novcane i zatvorske kazne za nepotvrdjene prilicno benigne inofrmacije. Ovi spijuni mogu pisati sto god hoce u sluzbene drzavne izvjestaje bez da zato ikada ikome odgovaraju. Ja mislim da je to potpuno suludo. Ako oni posalju sefu drzave ili premijeru neargumentirani i neprovjereni podatak da je sedam novinara bilo u sluzbi neke strane obavjestajne sluzbe oni bi, mislim, za to morali odgovarati”.

Goran Vezic je direktor novinske agencije STINA iz Sp