Predsjednik drzavne zajednice Svetozar Marovic izjavio je da ce problem odrzavanja neposrednih izbora biti rijesen promjenom Ustavne povelje, uz dogovor drzava clanica

Piše: Vijesti

Predsjednik drzavne zajednice Svetozar Marovic izjavio je da ce problem odrzavanja neposrednih izbora biti rijesen promjenom Ustavne povelje, uz dogovor drzava clanica. On je kao moguce rjesenje pomenuo vezivanje redovnih izbora u Srbiji i Crnoj Gori sa izborom novog sastava Skupstine SCG, sto bi znacilo da bi oni trebalo da budu odrzani “nakon provjere legitimiteta drzavne zajednice na referendumu”.

Govoreci o problemu neposrednih izbora, u intervjuu za “Vijesti”, Marovic je kazao da je pristalica opcije koja bi obezbijedila legitimitet parlamentu SCG i izrazavala politicku volju vecine.

Sta ce se desiti poslije 25. februara, kada istice mandat parlamentu drzavne zajednice? Smatrate li da i poslije tog roka institucije drzavne zajednice imaju neophodan kapacitet za funkcionisanje?

– Otvoreno pitanje neporednih izbora moze se rijesiti jedino uz sporazum izmedju Beograda, Podgorice i Brisela. Mislim da ce se u ovom trenutku svi, i u Briselu, pa i u Beogradu, a vjerujem i u Crnoj Gori, okrenuti ka onome sto je najprioritetnije – da se zavrse obaveze prema medjunarodnoj zajednici. Ocekujem, ukoliko se ispune obaveze prema Hagu koje su preuzeli predstavnici Vlade Srbije, da bismo odmah mogli otpoceti direktan razgovor za rjesavanje pitanja vezanih za izbore. Ne mozete nikom nametnuti jednostranu volju, niti to Brisel moze uciniti Beogradu, niti Brisel zeli da to uradi ni Beogradu ni Podgorici. Naprotiv, Brisel ocekuje: dajte, dogovorite se, mi cemo vam pomoci. Prema tome, ocekujem nastavak dogovora.

Da li je moguce rjesenje odlaganja neposrednih izbora, poslije referenduma, uz adekvatnu promjenu Povelje ili ako se cuje iz Srbije da se i odrzavanje izbora i mogucnost referenduma pomjere po godinu dana?

Svaki sporazum koji bi se napravio, a ja vjerujem u sporazum, podrazumijevao bi neminovnu promjenu Ustavne povelje, na nacin na koji je i usvojena, sto znaci da je potrebno obezbijediti legitimnu vecinu u parlamentima obje drzave clanice i Skupstini SCG. Mi smo u jednom trenutku na nivou Savjeta za evropske integracije bili skoro na dohvatu tog sporazuma oko promjene Povelje, koja bi podrazumijevala da se i u Crnoj Gori donese zakon o neposrednim izborima i da se oni odloze poslije provjere legitimiteta drzavne zajednice na referendumu. Za to su u jednom trenutku bili na Savjetu za evropske integracije i Miroljub Labus, Boris Tadic, Vuk Draskovic i svi iz Crne Gore. Bilo je rezerve jedino od Vojislava Kostunice. No, i dalje vjerujem u sporazum i vjerujem da cemo tako doci do promjene Povelje, na nacin koji ce odgovarati i Beogradu i Podgorici, a koji ce Brisel podrzati, jer je nemoguce drugacije. Ako hocete da stvari sprovedete u skladu sa pravom, a to znaci sa Poveljom i zakonom, onda ih morate uskladiti sa novim politickim okolnostima. Prema tome, ukoliko bude postojala vecinska politicka volja u Srbiji i u Crnoj Gori, bice izmjene Ustavne povelje. To je uobicajen proces, nijedan zakon, nijedna pravna norma nije Sveto pismo, koje se ne moze ili ne smije promijeniti.

Da li ste upoznati sa sadrzajem predloga koji je Kostunica uputio Briselu kao rjesenje spora oko neposrednih izbora?

– U pocetku nijesam bio upoznat i o tome sam javno govorio i rekao sam da mi se cini da bi bilo vjerovatnije da te inicijative prvo budu dostavljene na neku domacu adresu, a ne da se domaci partneri, ucesnici u mogucem sporazumijevanju o tome obavjestavaju preko Brisela. Nakon toga, Kostunica je trazio prijem kod mene i mi smo razgovarali na tu temu. On mi je objasnio da nije rijec o nikakvom oficijelnom predlogu, da je to jedno razmisljanje, prije svega iz kruga njegovog kabineta i savjetnika, koje ne obavezuje. Kostunica misli da bi eventualno odlaganje izbora podrazumijevalo odlaganje referenduma. Ono sto mogu definitivno oko toga reci jeste da nikada nijesam dobio papir koji bi nesumnjivo potvrdio sta se stvarno predlaze. Znam da Brisel u ovom periodu intenzivno radi, u permanentnoj je komunikaciji sa kabinetima predsjednika vlada Crne Gore i Srbije. Medjutim, svi shvataju – prioritet u ovom trenutku ima Hag.

Da li ce biti rotacije u Savjetu ministara, kako je predvidjeno Ustavnom poveljom?

– To pitanje jos niko nije pokrenuo. Postoje vaznija pitanja, a onda bi se tu otvorilo more drugih dilema, a to je da li se ovaj sastav Savjet ministara racuna u odnosu na posljednje izbore u Srbiji, ili na prethodne, s obzirom na to da mi sada u Savjetu vec imamo neki drugi saziv ministara iz Srbije. Vise nema ni ministra odbrane, ni ministra spoljnih poslova iz prvog saziva. To se pitanje nije jos otvaralo jer u ovom trenutku imamo mnogo vaznijih poslova.

Sta cete Vi uraditi ako EU ponovo krajem marta odlozi studiju o izvodljivosti jer Beograd nije ispunio politicke uslove, a posebno ako ne ispuni sve obaveze prema Haskom tribunalu?

– Onaj ko ne ispuni obaveze prema Hagu u ovom trenutku potpisuje smrtnu presudu drzavnoj zajednici. Jer glavni cilj zajednice bio je da to bude najbrzi put ka evropeizaciji. Na taj nacin vise ne bismo izgubili samo 2004. godinu koju smo jednim dijelom donekle iskoristili pozitivnim odgovorom Brisela u vezi sa predlogom dvostrukog kolosijeka, pa smo u posljednjih nekoliko mjeseci dobili pozitivne rezultate u ekonomskom dijelu. Medjutim, ako obaveze prema Hagu ne bi bile ispunjene, znacilo bi da je i 2005. potrosena i da SCG ne ispunjava svoj cilj, i da se onda ubrzano postavlja pitanje smisla njenog postojanja. Ne vjerujem da ce ozbiljni i odgovorni ljudi iz Srbije propustiti priliku da urade ono sto su obecali i mislim da taj proces vec ide u pozitivnom smjeru. Rasim Ljajic me obavijestio da ce ovih dana u Beograd doci predstavnici Tribunala, kako bi se neposredno upoznali sa zdravstvenim stanjem generala Lukica i Pavkovica. U ovom trenutku znamo da je studija izvodljivosti vec zavrsena, da je pozitivna i da se samo ceka informacija o saradnji sa Hagom. Oli Ren je prilikom posjete Beogradu potvrdio da je za SCG otvoren proces skracenog pristupa potpisivanju sporazuma o stabilizaciji i pridruzivanju koji uslovljava saradnja sa Hagom.

Da li mislite da je domace pravosudje spremno za sudjenja optuzenima za ratne zlocine?

– Meni se cini da bi bilo dobro da pravosudje bude spremno. Cini mi se da ova posljednja ponuda koja dolazi od Karle del Ponte u vezi sa vukovarskom trojkom ocigledno ponovo otvara opasnost od polarizacije na Balkanu, gdje ce se kome suditi. Neophodno je da tu postoji veca kooperativnost Haskog tribunala sa vladama drzava iz regiona kako ne bi otvorili nove probleme. Kad kazem nove probleme, vjerujem da bi svaki odlazak nekog generala iz Hrvatske da mu se sudi u Beogradu ili generala iz Beograda da mu se sudi u Zagrebu, samo dodatno pojacali nacionalizam na prostoru zapadnog Balkana, kome vjerujem niko ozbiljan i odgovoran ne tezi niti ga zeli.

Neposredni izbori mogli bi se vezati za redovne u drzavama
clanicama, nakon provjere legitimiteta SCG na referendumu

Onaj ko ne ispuni obaveze prema Hagu u ovom trenutku potpisuje smrtnu presudu drzavnoj zajednici Znamo da je studija izvodljivosti vec zavrsena, da je pozitivna i da se samo ceka informacija o saradnji sa Tribunalom Neki bi da prije podne glasaju u Beogradu, a popodne u Podgorici Kako komentarisete formiranje pokreta za nezavisnost i ocuvanje drzavne zajednice, pogotovo beogradskog ogranka pokreta za SCG, na cijem je celu otac predsjednika Srbije?

– Bilo bi veoma bitno da ubrzanu atmosferu stvaranja predreferendumskog raspolozenja iskoristimo za trazenje dogovora, da citav postupak bude rezultat visokog stepena politicke saglasnosti, da imamo minimalno obezbijedjen politicki konsenzus najrelevantnijih politickih snaga u Crnoj Gori oko pravila. To znaci postovanje Ustavne povelje, evropskog standarda i obezbjedjivanje uslova da su svi spremni da ucestvuju na takvom referendumu i da prihvate i priznaju njegove rezultate. Mislim da bi bilo dragocjeno da u ovom periodu i jedan i drugi pokret razmisljaju o tome, ne samo sto jeste njihov cilj, nego i po kojim pravilima ce taj cilj nastojati da afirmisu, na koji nacin ce pokusati da ga predstave gradjanima i na koji nacin ce biti spremni da, nezavisno od svojih politickih interesa, priznaju rezultate referenduma. Pokret koji je formiran u Beogradu, bojim se, s obzirom na neke licnosti koje sam vidio tamo, je vise govor konfliktne proslosti nego najava stabilne evropske buducnosti. Lideri evropske buducnosti i Srbije i Crne Gore ne mogu biti oni koji su protiv saradnje sa Hagom, protiv stabilnosti regiona. Da li ce oni imati pravo da glasaju ili ne, ne ulazim u to. Znam da po sadasnjim zakonima to nije moguce. Zamislite sta bi se desilo da se referendum zakaze u isto vrijeme u Srbiji i Crnoj Gori. Da li bi ti gradjani prije podne glasali u Beograd, a poslije podne u Podgorici? No, ono sto je vaznije, bojim se da su vodeci ljudi te politike oni koji smatraju da je saradnja sa Hagom izdajstvo, da je saradnja sa EU sumnjiva, oni misle da ne treba postovati regionalnu stabilnost, da se i dalje treba svadjati sa prvim susjedima, da za Kosovo treba pokazati snagu i moc, a ne ici na dijalog. To je prica o proslosti i mislim da Evropa to prepoznaje. Ljudi koji su se tu okupili nijesu se borili za evropsku buducnost Crne Gore i svojih porodica, nego za zadovoljenje nekih duhova lose proslosti, koji im kazu: dajte uradite jos nesto za nas, pa cemo onda svi skupa biti blizi paklu. Naravno, podrzavam njihovo pravo da se organizuju, pravo da govore i uvjeren sam da ce oni svojim angazovanjem u velikoj mjeri pomoci da pobijede evropske vrijednosti i u Srbiji i u Crnoj Gori.

Kako se otac predsjednika Srbije uklapa u ovu pricu?

– On je bio na tim pozicijama angazovan i prije nego sto je njegov sin politicki dosao tako visoko, tako da predsjednika Tadica ne bih na bilo koji nacin vezivao za stavove njegovog oca. Oni su jedna porodica u kojoj je otac bio ne samo jedan ugledni filozof nego i veoma angazovan politicki gradjanin, ne samo u Srbiji nego i Crnoj Gori. On je demokrata nacionalne provijencije, covjek koji to nije skrivao i ne skriva ni danas. Vjerujem da gospodin Tadic, kao i mnogi sinovi, nije uvijek prezadovoljan odlukama svog oca.

Zasto Vas nije bilo u Zelenom salonu uz premijera DJukanovica?

– Za mene je pokret za nezavisnost artikulacija civilnog drustva, koji zeli da kaze: ima nas uticajnih ljudi koji se ne bavimo politikom, koji smo umjetnici, istoricari, novinari, koji zelimo da podrzimo vladinu politiku, koja se zalaze za medjunarodno priznatu i nezavisnu Crnu Goru, i shvatam da je to politicki pokret koji zeli da podrzi drzavnu politiku. Tamo je bio predsjednik DPS-a i predsjednik Vlade, u ime partije kojoj ja pripadam.

Svestenicima nije mjesto na politickim tribinama

Kako vidite ulogu mitropolita Amfilohija u pokretu za ocuvanje drzavne zajednice?

– Uvijek sam mislio da crkva ne treba da se politicki opredjeljuje, jer u nju ljudi ulaze zbog Boga, a ne zbog pripadnosti politickim idejama. U crkvu idem i nastojim da budem blizi Bogu. Tako da se uvijek molim, kao obican vjernik, za one koji zaborave da crkva ne treba da poziva na podjelu, nego da treba da moli da se razumijemo, da nadjemo rjesenje. Mitropolija crnogorska i treba da ostane centar duhovnog okupljanja i Crnogoraca i Srba, svih pravoslavno vjerujucih, mjesto koje dobija dobrotom, a ne odbija podjelom. Ne kunimo, nego se molimo i pomozimo onima kojima pomoc treba. To je ono sto ja generalno mislim o angazovanju svih nas, posebno onih koji su blizi bozjoj vrlini. Mislim da crkve ne trebaju da pricaju sa politickih tribina, vec da iz crkvenih poruka treba da provejavaju poruke koje vas cine duhovno radosnijim, ljudskijim, blizim. Poneki put se bojim da Bog nije tako cesto kod nas i da nije tako cesto u nama. I da nijesmo toliko ljudski ni na tako visokim crkvenim mjestima koja bi trebalo da imaju razumijevanja za svoje vjernike, jer u toj crkvi koja nas saborno okuplja ili bi treblao da nas okuplja, mora biti prostora za razlicita politicka misljenja. I kad idete kod svestenika, treba da idete kod nekoga ko ce vas razumjeti, ko ce od vas saznati sta vas to opredjeljuje, ko ce vam reci: da, borite se za tu vasu ideju na ljudski, moralan nacin, da ne povrijedite vaseg brata, iste ili druge vjere, koji drugacije misli. To bi bila poruka za koju ja duhovno, moralno i vjerski zivim.

Izbori u Budvi prije ljeta

Da li su tacne pretpostavke da iza krize lokalne vlasti u Budvi ima dosta licno Vaseg angazmana i zelje da DPS tamo povrati vlast?

– Naravno da zelim da se DPS vrati na vlast u Budvi, ja sam potpredsjednik DPS-a. Nazalost, ne stizem da se bavim Budvom jer imam mnogo posla i stalno sam na putovanju. Neki put ne treba da zaboravim na ono sto se desava u Budvi, ali ocigledno da se stvari desavaju nezavisno od mene i bez mog uticaja. U Budvi ima dosta vaznih i uticajnih ljudi koji odlucuju da je doslo vrijeme da na izborima provjerimo da li ova lokalna samouprava, koja vec duze funkcionise u nekom kriznom stanju, moze dalje da vodi grad. Ocekujem da ce izbori biti odrzani uskoro, prije ljeta, jer Liberalni savez, DPS i SDP, vecina u Budvi, vjeruju da treba ici na nove izbore. Vjerujem da ce se na tim izborima potvrditi ono sto govore ljudi koji se nalaze na lokalnoj vlasti u Budvi, a to je da na izbore ne treba ici jer ce pobijediti DPS.

U medijima ste prozivani zbog konflikta interesa jer Vas ima i u nekim upravnim odborima. Kako to komentarisete?

– To je bilo vezano za “Prekookeansku plovidbu” i tu nema nikakvog spora. Svoj predlog ostavke vec sam dostavio.

Nina VUJACIC