Kako stvari stoje izgleda da je Srbija postala raj za haske bjegunce. Posebno, otkako se podgojeni premijer Vojislav Kostunica i nekolicina njegovih ministara trude da uredno i skoro svakodnevno podsjete javnost da oni ne zele da hapse optuzene

Piše: Pero Simic

Kako stvari stoje izgleda da je Srbija postala raj za haske bjegunce. Posebno, otkako se podgojeni premijer Vojislav Kostunica i nekolicina njegovih ministara trude da uredno i skoro svakodnevno podsjete javnost da oni ne zele da hapse optuzene za ratne zlocine, kao sto je to, na primjer, radila njima mrska Vlada pokojnog Zorana Djindjica.

Oni bastine tu takozvanu dvosmjernu saradnju, za koju i sami nisu sigurni sta ona znaci, a koja, iskreno govoreci, predstavlja samo jos jedan prilog generalnoj utopijskoj filozofiji Vlade Vojislava Kostunice, a shodno tome i agoniji Srbije i Republike Srpske, sto je njima manje bitno.

Ovdje sam mozda trebao reci strategiji, ali vam je svakako poznato da Voja i kompanija nemaju strategiju skoro ni za sta, a posebno ne za Hag. Sve je prepusteno da tece svojim tokom, pa kako bude i njima, a boga mi, zbog toga, i nama s ove strane Drine.

Takve poruke, osim javnosti, upucene su prije svega i onima za kojima se traga, kako se ne bi osjecali tjeskobno u tom svom naumu da se ni po koju cijenu ne predaju. Zato se ne treba cuditi ako nekog od njih vidite u Beogradu, Valjevu, Kragujevcu, na Fruskoj gori ili nekom drugom mjestu u Srbiji, kako se slobodno sece. Cemu vise maskiranje, izlasci samo nocu, cesta mijenjanja boravista, kad je Voja rekao da nikog nece hapsiti! Zbog toga ne cudi da i oni koji se kriju ovdje, na podrucju Republike Srpske, po nekad predju u Srbiju.
Vjerovatno da se na miru odmore od EUFOR-a, prosetaju, popiju kafu u svom omiljenom kaficu u Beogradu, Novom Sadu ili nekom drugom gradu, a potom se vrate nazad da kojim slucajem ne bi naletjeli na Borisa Tadica ili Vuka Draskovica. Ako nalete na policiju to i nije nekakav problem. Dovoljno je da samo kazu da ne zele da se predaju i policija ce se, shodno izjavama vladike, pardon premijera Kostunice, povuci.

Elem, nece Voja da hapsi, pa sta kosta Srbiju i vaskoliki srpski narod, da kosta! Naravno, premijer hoce da bude, ali ako moze bez ovih haskih neprijatnosti. Znaci Srbiju treba krojiti prema njegovim mogucnostima, nesposobnu i ksenofobicnu. To sto je pitanje saradnje sa Hagom centralna tema za rjesavanje svih problema, kako to rece Nebojsa Covic, prije svega na Kosovu i Metohiji, jugu Srbije i odnosa Srbije i Crne Gore, Kostunicu kao da ne dotice. Zasto Voja danas ne moze da rijesi nijedan problem Srbima na Kosovu?
Zato sto se koristi Milosevicevim inatom prema medjunarodnoj zajednici, odbijajuci potpunu saradnju sa Hagom boreci se za oreol “oca nacije”. Otkud Haradinaj premijer i otkuda Srbi nemaju struju. Pa zbog Haga i Vojinog poziva da ne izlaze na izbore na Kosmetu.

Sjecam se predizborne kampanje 2000. godine, kada je Kostunica kao predsjednicki protivkandidat Milosevicu, u Centru “Sava” gromoglasno porucio:

“Ako me izaberete za predsednika, nema tih vrata na koja necu pokucati u interesu srpskog naroda!” Vrijeme je prolazilo, a malo je bilo vrata na koja je Voja kucao. Gdje god je bio i sto god je cinio, za Srbiju su vrata bila zatvorena. Nastavili ovako, sa njim ce Srbija biti izolovana kuca bez vrata i prozora. To sto je zaboravio sto je obeca, u slucaju Haga za njega ne vazi, jer posto-poto hoce u istoriju, negdje odmah ako moze do svetog Save, Pasica i Karadjordja. Izgleda da boluje od iste bolesti kao i Karadzic. Oni pri tome zaboravljaju, da se u istoriju, tacnije njenu svjetliju stranu, ne ide prijekim putem i nanoseci stetu svom narodu. Bjezeci i jedan i drugi od Haga, odnosno saradnje sa Tribunalom, oni ne zele da znaju kolika je cijena po drzavu tog njihovog avanturizma i sta gubimo svi mi s obje strane Drine.

Pogledajte samo nasta danas lici Kostunicina Srbija? Ministar pravde Zoran Stojkovic izjavljuje naocigled svih: “Vlada Srbije valjano ispunjava svoje obaveze prema Hagu”. Samo dan kasnije, Evropa salje poruku da se odlaze razgovor o radu na Studiji izvodljivosti, a Amerika izrice kaznene mjere Kostunicinoj vladi.

U predvecerje tih dogadjaja najavljuje se skori dolazak Mire Markovic u Beograd. Grupa politicara iz Milosevicevog vremena, koja je poslije 5. oktobra bila spremna da zbog stete nanesene narodu i drzavi, dobrovoljno ode u zatvor na nekoliko godina, zajedno sa akademicima i doktorima nauka koji su od diktatora pravili demokratu, a od Srbije Bjelorusiju, danas su ponovo vaskrsli pa se po Beograda izruguju demokratskom dijelu Srbije, Evropi, svijetu, dijeleci lekcije kao nekada. U nastojanju da Srbija ostane u mraku u tome im opet zdusno pomazu skoro vec zaboravljeni mamurni pjesnici i knjizevnici Nogo, Crncevic i ini, koji opet arlaucu po Srbiji.
Izgleda da se Srbija vraca u dvedesete godine. Da li se to priprema nova srpska tragedija ovoga puta sa Kostunicom na celu pitanje je na koje bi trebao svakako da da odgovor sto prije i predsjednik Srbije Boris Tadic. Dok nije kasno!

Nezavisne Novine