Za sada samo “mreskanje”

by | nov 17, 2004 | Drugi pišu | 0 comments

Visegodisnja duboka raspolucenost politickog tela u Crnoj Gori oko pitanja buduceg drzavnog statusa poslednjih dana ulazi u sasvim novu fazu. Da li i kriticnu, toliko da se sve ovo moze okoncati nezeljenim posledicama po gradjane ove republike, a onda i sire?

Piše: Biljana Cpajak

Opasno ce biti ako sadasnja situacija izmakne kontroli

Visegodisnja duboka raspolucenost politickog tela u Crnoj Gori oko pitanja buduceg drzavnog statusa poslednjih dana ulazi u sasvim novu fazu. Da li i kriticnu, toliko da se sve ovo moze okoncati nezeljenim posledicama po gradjane ove republike, a onda i sire?

Iako sasvim pouzdanog odgovora na ovo pitanje zasad nema, nove ostrije podele ipak izazivaju izvesnu zebnju. Da li opravdano? Do kraja ove godine bice, prema recima Branka Lukovca, sadasnjeg ambasadora SCG u Italiji, osnovan pokret za evropsku, demokratsku i nezavisnu Crnu Goru, koji ce se baviti pripremama za organizovanje referenduma. (Premijer Milo DJukanovic tvrdi da ga treba ocekivati najkasnije za godinu dana.) Odmah je na ovu inicijativu, iza koje zvanicno stoji grupa politicara i intelektualaca opredeljenih za nezavisnost, lansiran odgovor Dragana Soca, predsednika opozicione Narodne stranke: treba razmisliti o formiranju saveta za ocuvanje zajednice Srbije i Crne Gore, tela koje bi stajalo nasuprot Savetu za referendum. Najjaca crnogorska opoziciona stranka, Socijalisticka narodna partija, odbacila je, medjutim, mogucnost ucesca u takvom, vaninstitucionalnom dijalogu o osamostaljivanju Crne Gore, a relativno nova snaga na crnogorskoj sceni, Grupa za promene, u svemu tome pokazala je neskrivene rezerve.

Dva odvojena bloka

Mada je, dakle, polarizacija sve ociglednija i zato se nekim posmatracima sve cesce, posebno u crnogorskoj javnosti, namece dilema da li preti opasnost da se sadasnja politicka situacija dalje radikalizuje, Milan Nikolic, direktor Centra za proucavanje alternativa, trenutno stanje posmatra samo kao “mreskanje na crnogorskoj politickoj sceni”, na kojoj je osnovni problem neujedinjena opozicija:

– Milo DJukanovic vise nije tako jak. Da se opozicija ujedini i stavi Nebojsu Medojevica na svoje celo, ona bi mogla da dobije sledece izbore, i predsednicke i parlamentarne. Ali, problem je u tome sto su u pitanju dva bloka, onaj “prosrpski”, za opstanak unije Srbije i Crne Gore, i drugi, independentisticki, za samostalnost. Oni ne mogu zato da se udruze. A to je izvor DJukanoviceve snage i njegovog opstanka na politickoj sceni.

Navodeci rezultate poslednjeg istrazivanja Centra i podatke da su gradjani Crne Gore nezadovoljni ekonomskom situacijom i da za dva-tri procenta vode oni za zajednicku drzavu, on nas uverava da je u ovom slucaju Evropa odlucujuca, s obzirom na to da ona ima nacina da “urazumi” crnogorskog premijera (ne samo svojom proklamovanom politikom, vec i time sto ce “iz fioke” izvuci, recimo, “italijanski proces”).

Legitimno je da svaka politicka strana agituje za ono za sta se zalaze. Ali, to moze da bude opasno, ako izmakne kontroli, razmislja Zoran Lutovac, koji smatra da je potrebno uciniti sve kako bi doslo do saglasnosti izmedju opozicije i vlasti, barem o tome kojom procedurom treba stici do resenja.

Zanimalo nas je njegovo misljenje i u vezi sa opasnoscu da pokret, ciji je trenutno najglasniji zagovornik ambasador Lukovac, bude nadredjen drzavi. Isticuci da se zaista postavlja pitanje dometa ovog pokreta i toga koliko ce uspeti da se predstavi kao nezavisan u odnosu na crnogorsku vlast, ovaj politicki analiticar objasnjava da je zapravo ideja da se njime ucini ono sto ne moze drzava. Stabilni nalazi pokazali su da je mali broj gradjana na koji moze da se deluje, buduci da je podela izmedju njih prilicno cvrsta. Procena je da treba pokusati s mobilizacijom onih koji su u nedoumici.

Povodom njegovog njegovog stava o neophodnosti dijaloga i postizanja saglasnosti izmedju dve struje, podsecamo ga da smo svi svedoci da razilazenje tamo traje prilicno dugo, a on se s tim slaze i kaze da “politicke elite moraju preuzeti odgovornost na sebe kako da resavaju problem, a da se to ne odrazava na radikalizaciju politickih odnosa”.

Prelazno, vlada strucnjaka

Da se napravi iskorak i da se prevazidju postojece podele izmedju pristalica zajednicke drzave i onih koji su za nezavisnost, moto je s kojim istupa Grupa za promene, ciji je izvrsni direktor dr Nebojsa Medojevic.

Grupa je jos ranije izasla sa konceptom drustvenog dogovora i konsenzusa, kao nacinom “da se otvori dijalog izmedju dve, uslovno receno, suprotstavljene strane u resavanju veoma kriticnog trenutka u Crnoj Gori, u kojem nema komunikacije izmedju kljucnih politickih aktera”.

– Mi smo – objasnjava detaljnije Medojevic – ponudili program izlaska iz krize koji podrazumeva konsenzus oko razvojnih pitanja, prelaznu vladu dve godine, koju ne bi sacinjavali politicki lideri, nego eksperti (a cilj bi joj bio da ocisti situaciju od korupcije i kriminala i da povrati poverenje gradjana u drzavu, barem polovine Crne Gore koja ne veruje ovoj vlasti).

Takva ekspertska vlada uspela bi, uveren je on, da u roku od dve godine pomiri Crnu Goru i da, onda, na kraju njenog mandata usledi referendum, koji bi bio dogovoren od svih u Crnoj Gori i cije bi rezultate svi prihvatili.

Ovako, formiranjem pokreta za nezavisnu Crnu Goru, “kriza se zaostrava, sto jedino odgovara Milu DJukanovicu”.

Onima koji, poput Milana Nikolica, veruju da bi ovaj nas treci sagovornik, dosad poznat kao analiticar “bez dlake na jeziku”, mogao da kao vodja ujedinjene opozicije odnese pobedu na izborima, odgovor ovako glasi:

– Jesmo za smenu ove vlasti, a ne da umesto nje dodje drugi deo price. Mi ne insistiramo na ujedinjenju, vec na tome da dodju izbori i videcemo koliko cemo dobiti na njima. Onda cemo pozvati opoziciju da podrzi ekspertsku vladu. To znaci da DJukanovic ide sa vlasti, a ne da oni dolaze, vec da dodju strucnjaci, kojima politika nije sudbina, da pomognu da se naprave fundamenti pravne drzave. Onda neka se organizuju izbori i svi politicari izvagaju u demokratskim uslovima. Tada, sa reformisanom drzavom, moze da se organizuje referendum.

Da li bi se – pitamo se mi – i na ovaj nacin, “crnogorska prica” vratila na pocetak?

POLITIKA

0 Comments

Submit a Comment