Srbima u CG niko ne spori pravo da svoj jezik zovu kako hoce, pa me zanima: za sta se jezikobranitelji bore?

Piše: Marko Vesovic

1. Srbima u CG niko ne spori pravo da svoj jezik zovu kako hoce, pa me zanima: za sta se jezikobranitelji bore? Za svoje sveto pravo da odlucuju kako ce nesrbi svoj jezik zvati. Srbi kazu da mitinguju protiv “preimenovanja jezika”, ali, ako njin jezik nije preimenovan, a nije, znaci da mitinguju protiv odluke koja nesrbima dozvoljava da vlastiti jezik vise ne zovu srpskim. Radi se o jos jednoj eksploziji srpskog bezobrazluka kojeg smo se siti nagledali u potonjih 15 godina, a koji uopste ne jenja. Roze Garodi je napisao knjigu o “realizmu bez obala”. Nakon svega sto se desilo od Slobova dolaska naovamo, mogao bih napisati debelu knjigu o srpskom bezobrazluku bez obala.

Na jezikobraniteljske mitinge dolaze majice na kojim se udedecio Raso, etnicki cistac i preimenovatelj bosanskih foca u srbinja, koji je tu da podupre cetnicku borbu protiv preimenovanja jezika, to jest protiv prava nesrba da ne govore jezikom koji se zove sprski. Zaista vam kazem, Beckovic je slobizirane Srbe, opisao bolje no iko: “svakog mozes voditi doktoru”!

Na jezikobraniteljske mitinge “dovuce se i ono sto picka ne rodi”, javlja mi jedan prijatelj, sto treba pripisati crnogorskom pretjerivanju, ali je tacno da je vrlo sarena gerga koja dolazi na te skupove. Na podgorickom, na primjer, bilo je zena obucenih po ustavu knjazevine Srbije iz 1835. godine: te ljepojke su imale spavacice ne na tufne vec na krstove sa cetiri ocila.

Ali ne znam sto su se ibretili Aleksi Becicu koji je, iza govornice, vladi Crne Gore objasnio u kojoj su vezi jezik i drzava, jezik i identitet, jezik i svrha ljudskog postojanja. Ne znam sto su mu se ibretili kad je od jednog fudbalskog reprezentativca i polaznika treceg razreda Ekonomske skole prirodno ocekivati raspravu iz filozofije jezika i drzave.

Mitingasi su, iz protesta, pjevali “Od Topole pa do Ravne Gore, svud su straze generala Draze” jer ministar Backovic nije objasnio (a morao je) da li uvodjenje naziva “maternji jezik” znaci da Srbi vise nece smjeti da pjevaju cetnicke sevdalinke? Ako je to tacno, ja sam protiv naziva “maternji jezik”. Jer ako mu uzmes Cicu, cetnik je slama bez stozine.

Jezikobranitelji su pravilno zakljucili da je “maternji jezik” “tursko” maslo, stoga su kamenovali podgoricku dzamiju dozivajuci pri tom “Srbija, Srbija!” Zvali su sestrinsku drzavu da im posalje u pomoc svoje svjetski cuvene strucnjake za sakralnu arhitekturu, jer znamo da su, od 120 dzamija, koliko ih nekad bjese u Beogradu, Srbi nedavno zapalili posljednju.

Ti mitinzi su iz glave Rista Sotone, najveceg srpskog lingviste kog je napravio crnogorski organ za razmnozavanje. Po Ristovoj naredbi jezikobranitelji su bacali iz aviona letke kojim su opkoljenu Podgoricu pozivali da se preda, kao Njemci partizane na Sutjesci. Ali znao sam ja da Crnogorci nece poloziti oruzje pred ovom pobjesnjelom babom, pod kamilavkom i metiljavim Beckovicem.

2. Na bjelopoljski miting za odbranu srpskog jezika dosao je i cetnicki znanstvenik Jovo Medojevic koji je za tri nedjelje napisao tri knjige. Jovo se, inace, procuo naucnim otkricem da su muslimani 1924. godine sami sebe prognali iz Sahovica. Hoce muslimani! General Damjanovic je ustanovio da su u Pljevljima muslimani digli u vazduh 29 svojih radnji kako bi “simulirali efekte ugrozenosti”.Iste efekte muslimani su simulirali i u opkoljenom Sarajevu, gdje su puna 44 mjeseca sami sebe granatirali. A onaj Jovanovic, srpski ambasador pri UN, naucnim putem je utvrdio da su se u Srebrenici “muslimani poubijali u medjusobnim obracunima”, a da je potom islamska propaganda, zaduzena da demonizuje Dusanove potomke, taj samogenocid proglasila srpskim rucnim radom. Ukrako: muslimani su i po Jovu cisti mazohisti.

“Ta steta”, kazao je Jovo na mitingu, “koja se nanosi srpskom jeziku i srpskoj civilizaciji stvara nam bol koji svi osjecamo. Srpskoj civilizaciji koja je kao takva poznata na svim svjetskim univerzitetima”. Tacno je da postoji srpska civilizacija, a kljucni dokazi da je ima leze u stambolskim arhivima. U Stambolu jos postoje “srpska vrata”, kao vjecni spomen na nadljudsku hrabrost koju su Srbi ispoljili kad je srpski car Mehmed Osvajac zauzeo Konstantinopolj. Pored “srpske civilizacije”, koju je otkrio Jovo a svi svjetski univerziteti njegovo otkrice prihvatili, postoji i “srpska planeta” koju je otkrio Beckovic, srpski Gagarin iz Veljeg Dubokog. Tog kosmonauta, koji je utvrdio da je “kosovska bitka – polutar srpske planete”, SANU je zaduzila da napravi globus Srbije. Po mogucnosti – velike.
Na tom skupu, srbist Brko odrzao je govor bez glave i bez repa: ispalio je 28 recenica u kojim je naceo 56 tema, prosjeceno dvije teme po recenici. Brkovi medjusobno posvadjani iskazi dokaz su srpske nesloge u jednom jedinom primjerku Srbina. Evo nekolika Brkovih bisera:

“Njihova je namjera necasna, ali oni je davno sprovode”. Cetnici, to je cudo jedno, vole da nam drze predavanja o casti. Seselj je govorio: “Niko ko je castan covjek nece reci da je Crnogorac”. Stoga me ne cudi sto je po Brku, koji je juce bio omadjijan Slobovim i Rasovim podvizima, jedino casno da sve nacije u CG svoj jezik zovu srpskim.

Potom kaze: “Izmislise nekakvu laznu crkvu i anatemisanog Dedeica”. Brko je, kako vidimo, ekspert za kanonska pitanja pravoslavne crkve. Dedeica je anatameisao Risto Falsifikator koji je trazio da ruski patrijarh u 153 godine starom popisu autokefalnih crkva prekrizi crnogorsku mitropoliju. Zato se njegove anateme ne treba bojati, mada anateme nisu sala: sjetimo se da je anatema, koju je carigradski patrijarh bacio na svetosavsku crkvu, izazvala pad Srba u petvjekovno ropstvo.

“Podijelise, evo i muslimane”, nastavlja Brko, zabrinutiji za muslimane no i Kilibarda. Da su muslimani ozbiljno shvatili Kilibardino objasnjenje ko su, sta su, kako se zovu, ne bi se dijelili, a ovako, mogli bi biti osumnjiceni da su Srbi, jer deobe su srpski patent, kako je utvrdio Tolstoj iz Velike Drenove.

“Napali su nas jezik, pokusavaju da nam ubiju duhovno bice, to znaci da su nam napali i fizicko bice”. Brko nije imao primjedbi kad su bjelopoljski Srbi, ispred hotela “Bijela rada”, autobusima odlazili u BiH da ubijaju muslimane, a danas je ovo Srpce osjetljivo kao mimoza: to sto je muslimanima data mogucnost da u zagradi upisu kako se zove jezik kojim govore – to smatra fizickim napadom na Srbe. Dakle, kad napadnes srpski jezik kojim govore muslimani, to je isto kao da si uzeo Talevu drenovu batinu i stao da po Brku bijes kao po konju.

“Sta to znaci maternji jezik to niko ne zna. Pa krava ima svoj maternji jezik, i koza”. Ovaj srbist ne zna (pa misli da ne zna niko), da u rjecniku srpskog jezika pise: maternji jezik je – 1) svoj jezik, za razliku od tudjeg, i 2) jezik zavicaja. Ne zna ni da stoka nema jezik, jer jezik je “sredstvo za sporazumijevanje medju ljudima”, kako kaze pomenuti rjecnik. “Tri puta su pokusavali okupatori da nam uvedu taj maternji jezik. Htjeli su Austrougari, pa su htjeli Talijani i sada ova kompleksirana vlast”. Srbisto, dabili srbisto! Nema u rjecniku rijeci “kompleksiran”, ima samo “kompleksan” i “iskompleksiran”.
“Zamislite samo akademiju nekog fosiliziranog prokletoga cara Dukljanina”. Dukljana, srbisto, a ne “Dukljanina”! Brko nije mrdnuo od deseteracke istorije. Takav mu je ukus. Stoga svim ahreoloskim ustanovama treba javiti da je srbist Ljubisav Knezevic, zvani Brko, otkrio fosilne ostatke cara “Dukljanina” iz narodne price.

U Bijelom Polju 100 srpskih profesora (od kojih 70 radi u srpskoj gimnaziji i srpskom skolskom centru) svojim srpskim potpisom, potvrdili su da nece da drze srpske casove na dan srpske podrske srpskim velikomucenicima iz srpskog Niksica koji su dobili otkaze.

Monitor