Ivo Andric je pisao: “Jezik je ziva snaga sa kojom je vezana ne samo kultura nego i samo postojanje jednog naroda.Da,crnogorski narod postoji a takodje i crnogorski jezik”.

Cudimo se sto se tolika buke,galame i prasine pomijesane sa mrznjom podigla u gradu pod bedemom. Amfilohije, Beckovic i Grubac kao savjetnici za srpsku (i samo srpsku) spoljnu politiku poceli su da organizuju skupove i drze govore iste onakve kakve su drzali 90-ih godina proslog vijeka.Tema ista:”Ugrozeno srpstvo, protjerivanje jezika iz srpske Crne Gore”. Da je kojim slucajem ziv profesor – pisac Vladimir Mijuskovic, nazvao bi on puno njih sa onom njegovom poznatom recenicom: “Ej,vi umna sirotinjo”. Jezik srpski, crnogorski i drugi postojace sve dok postoje narodi koji se sluze sa njima.

Nijesam strucnjak za jezike,jugoslavistiku sam studirao davno na Monash univerzitetu u Melburnu na katedri za ruski jezik.Uzgred, ucili smo srpsko-hrvatski (hrvatsko-srpski). Sta se to na Balkanu desavalo za poslednnju deceniju i vise, vi znate, mi znamo i oni znaju koji su prezivjeli zlocine. Sa nestankom jednog naroda, nestaje i njegov jezik. Sada se javlja neka cudna “vizija buducnosti” kod Srba, kako unistiti crnogorski jezik? Sta uraditi sa crnogorskim narodom? Oni “vizionari” koji su zarili i palili po Balkanu su davno usli u ‘civilizovanu’ Evropu, u zatvore, sada ocekuju bracu da im se pridruze.

Ovdje u australskoj Sjevernoj Teritoriji koja zauzima prostor od 1/6-ine australskog kontinenta zive Aboridzini koji govore sa 100(stotinu) razlicitih jezika. Neki od njihovih jezika govore mali broj stanovnika, manje od dvije stotine. Uzecu primjer gdje jezik Pitjantjatjara se od jezika Warlbiri razlikuje jedan od drugoga kao recimo francuski i ruski. Ima jezika koji su slicni jedni drugima ali je svaki zadrzao svoje ime. Ziveci u ovom dijelu Australije za poslednje 24 godine imao sam i specijallnu dozvolu da radim i posjecujem oblasti gdje zive starosjedjeoci ovog kontinenta-Aboridzini.

Ovu moju pricu cu skratiti, navescu jedan primjer gdje sam prije nekolike godine vidio jednog starog Aboridzina da place. Zacudio sam se jer sam znao da oni rijetko pustaju suzu. Pitao sam njegovog sina, sta se desava starome? Rekao mi je da stari place jer nestaje njegov jezik.

Samo jos 190 njih govore tim jezikom. Kad nestane njegov jezik, nestace i njegov narod. Moram da napomenem da australske vlasti cine sve da se spasi jezik ovoga naroda. Sve se snima, biljezi i zapisuje.

Sada dragi moji citaoci,uporedite ovo: Ovi,”necivilizovani” koji zive na kraju svijeta, placu za nestajanjem svoga jezika. Ti nasi civilizovani koje vaspitava Amfilohije i Beckovic i koji ne razmisljaju svojom glavom, placu i urnebes dizu za tudjim jezikom kojega niko ne ukida. Kad kazem tudji jezik, mislim da je neko uzeo nase rijeci i stvorio jezik koji se zove srpski. Sada Crnogorci zele da od svojih rijeci nazovu jezik pravilnim imenom:Crnogorski jezik. Tu nema odstupanja.”Bratski” srpski jezik kao i ostali bice u upotrebu u demokratskoj nezavisnoj Crnoj Gori.

Zelim da napomenem i ovo.Neki tamo kazu da ce tuziti one sto su uveli maternji jezik. Mozda ce koliko su pametni, traziti i od UN da zabrani Crnogorski jezik. To nemoze da bude tako. Niko ne zabranjuje jezik jer se to nemoze zabraniti. UN ne resava ko ce kojim jezikom govoriti u ovom malom svijetu. Gdje sam god bio u zemlji Srbiji, svuda su mi govorili da me poznaju po jeziku da sam Crnogorac. Sada dolaze cudna vremena. Crna Gora treba sto prije da dobije svoju samostalnost. Tada ce se svi problemi lakse resavati.

Veljko B.Ilic