Do jeseni ce opozicija, vjerovatno, nesto smisliti kako da nastavi svoje djelovanje, a, mozda, i kako da opstane na politickoj sceni

Piše: Ilija Despotovic

Opozicija u Crnoj Gori, koja je s prvim ljetnjim zegama je prekinula protetstne setnje podgorickim ulicama, navodeci upravo visoke temperature kao razlog prestanka mitinga, sada trazi novi nacin da zadobije povjerenje gradjana

Ocigledno, jednomjesecno mitingovanje dozivjelo je neuspjeh. Opozicioni lideri izgovor su nasli u vrucinama, iako, ruku na srce, nikome nije do setnje na uzarenom podgorickom asfaltu, ali pravi razlog je u veoma slabom odzivu gradjana na setnje. Uprkos proljetosnjim najavama, opozicija nije dnevno mogla da okupi vise od dvije-tri hiljade setaca, iako je protestovala jos od pocetka maja, kad je setnja sasvim prijala.

Pod pritiskom te cinjenice, njeni lideri su odlucili da prekinu mitinge, mada su najavili da ce proteste organizovati u drugim gradovima Crne Gore. Naravno, ni od toga nema nista. Bjezeci od podgorickih vrucina, opozicija je mogla hladovinu naci u Kolasinu i Zabljaku, gdje, inace, ima lokalnu vlast, ali, po svemu sudeci, mitinzi su, zasad, ruzna proslost.

Tako su se opozicioni lideri, kako to obicno biva kad nesto ne ide, ponovo vratili samoj opoziciji, njenim unutrasnjim odnosima i medjusobnim licnim optuzbama.

Debakl bojkota?

Iz mitingaskog tabora, po svemu sudeci, izdvojila se Srpska narodna stranka, koja je najavila, cak, povratak u parlament Crne Gore. Ta stranka ce, prema najavama, predloziti zakon o neposrednim izborima za parlament drzavne zajednice koji, prema Ustavnoj povelji, padaju u februaru 2005.godine.

Predstavnici te stranke su saopstili da se partija nece kriti iza “grupe gradjana”, nego ce u parlamentu nastojati da “izboksuje” zakon o neposrednim izborima, aludirajuci na ponasanje najjace opozicione stranke, Socijalisticke narodne partije. Stranka Predraga Bulatovica, naime, najavila da ce i sama traziti zakon o neposrednim izborima, ali kroz inicijativu “grupe gradjana”. Ona se, pak, ne bi ni tim povodom vratila u Skupstinu.

Povratak SNS u parlament, ako se i realizuje, bice potpuno priznanje debakla bojkota Skupstine, na cemu opozicija istrajava jos od parlamentarnih izbora 2002. godine, kada je apsolutnu vlast osvojila koalicija DPS i SDP.

Pentagonala

Bilo kako bilo, van parlamenta, ili u njemu, crnogorska opozicija nema drugog “strateskog cilja” do da srusi “rezim Mila DJukanovica”. Ostrascena preokupacija, cak potpuna zarobljenost tim zadatkom, dovodi do raznih koalicionih kombinacija do ljeta petostranackog opozicionog saveza. Negativni politicki naboj prema DJukanovicu motivisao je tri stranke – Liberalni savez, Narodnu stranku i Demokratsku srpsku stranku, da, nakon neuspjeha mitingaske taktike, objave trojni savez.

I sad se pregovara da se za cetvrtog clana pridobije SNP, a ta partija opet ima neke svoje uslove. Ipak, moze se cuti i stav da opozicija moze biti to samo ako je u punom sastavu, od pet stranaka, ali interesne sile ih vuku na razlicite strane.

Opozicioni tabor je i tako, sudeci barem po njihovim programsko-politickim izjasnjavanjima, veoma heterogen. Liberali su, kazu, i dalje za nezavisnu drzavu, a ne biraju saveznike. Ne smeta im ni Bojoviceva Demokratska srpska stranka, izricito unitarsticke orijentacije, samo da se Milo srusi.

Srpska narodna stranka je politicka sestra DS, ali, eto, nece sa njom u savez. Narodna stranka se nekako politicki sigurnije osjeca kad je u drustvu sa SNP, pa se nerado nasla u savezu sa liberalima i Bojovicevom DS. Sef SNP Predrag Bulatovic bi da mu se prizna liderska uloga za citavu opoziciju. I – kako sve to pomiriti?!

Jedno je sigurno: liberali su, po svemu sudeci, jedini spremni na svaki, bezuslovni savez, i u to ulazu i svoju politicku doktrinu kojom su se busali svih godina od osnivanja te partije. Naravno, i odigrali “edukativnu” ulogu u procesu suverenizacije Crne Gore.

Do jeseni ce opozicija, vjerovatno, nesto smisliti kako da nastavi svoje djelovanje, a, mozda, i kako da opstane na politickoj sceni. Ako se, ipak, ponovo odluci na mitinge, mozda ce, kad zastudi, pridobiti i vise pristalica, pa da iz ulicnih setnji i nesto ispadne korisno za nju.

Ne samo zato sto ce o jeseni biti ugodnije setati, vec i sto ce, objektivno, za koji mjesec, biti vise nevolja, pa ce mnogi izlaz iz takve situacije, mozda, naci u ulicnim povikama na Vladu. I Savez sindikata Crne Gore je ranije najavio da bi mogao otpoceti pripreme za “generalni strajk” ako Vlada blagovremeno ne odgovori na njegove zahtjeve da se brze rjesavaju ekonomsko-socijalni problemi.

Politicke napolitanke

Crnogorska Vlada, pak, kao da mnogo ne haje za prijetnje opozicije i Sindikata, a ni nevladine organizacije Grupa za promjene, koja, takodje, za jesen najavljuje “diplomatsku aktivnost” za afirmaciju njene ideje o formiranju ekspertske vlade u Republici.
Premijer Milo DJukanovic navodi da je “makroekonomska politika “njegove Vlade sasvim uspjesna, podrazumijevajuci pod time, prije svega, rast proizvodnje i izvoza, stabilne cijene, porast interesovanja stranih investitora za ulaganja u ovdasnje projekte i jos neke parametre. DJukanovic priznaje da se to jos ne osjeca na boljitku zivota gradjana, ali da je ta faza neminovna.

DJukanovic je dobio politicku satisfakciju i jos zbog nekih dogadjaja koji njemu idu u prilog. Dobra vijest za DJukanovica stigla je iz Napulja. Tamosnji sud je odlucio da odbaci tuzbu protiv crnogorskog premijera, osumnjicenog da je umijesan u poslove ilegalnog prometa duvana: to nije kriminal, Crna Gora je samo stitila svoje interese u situaciji kad je bila pod sankcijama, a premijerova “uloga” u tome je, stavise, moralne naravi.

Doduse, italijanski “oblak” za Mila jos nije sasvim prosao, jer se tuzitelj moze zaliti na odluku napuljskog suda, a to ce se znati na jesen. DJukanovic je, naravno, obradovan odlukom suda u Napulju. To je za njega ocekivana odluka, jer je Crna Gora, u godinama medjunarodnih sankcija, obavljala regularan posao.

Na prigovore opozicije da se “nagodio” da se povuce sa politicke scene, a da, za uzvrat, sud u Napulju odbaci tuzbu protiv njega, premijer je porucio: “To je besmislica! U politici cu ostati sve dok ne ispunim obecanja koja sam dao crnogorskoj javnosti, onima koji su mi dali povjerenje za te ciljeve, ili sve dotle dok se ne pojavi neka alternativa, bolja i odgovornija od sadasnje politicke opcije”. Ta alternativa, precizirao je on, svakako nije ova opozicija koja se “dobrovoljno opredijelila da besposlici” i koja bi opet izgubila na izborima.

I podgoricki Osnovni sud donio je presudu u korist DJukanovica. Oglasio je krivim politickog lidera Liberalnog saveza Miodraga Zivkovica zbog toga sto je tvrdio da je premijer “korisnik usluga” Moldavke S.C. Sud je Zivkovicu nalozio da plati novcanu kaznu u iznosu od osam hiljada eura ili da odlezi sest mjeseci u zatvoru. Zivkovic je, zasad, verbalno bagatelisao tu presudu, ocijenivsi da je to odluka “privatnog suda Mila DJukanovica”.
Jesen stize…

Premijerova “popularnost”, ipak, blago opada, pokazuje najnovije istrazivanje Centra za demokratiju i ljudska prava u Podgorici. Direktor CEDEM-a Srdja Darmanovic to tumaci upravo reformskom politikom Vlade. U situaciji kad ta politika jos ne daje rezultate na poboljsanju zivotnog standarda, ne moze se ni ocekivati da Vlada ima veliki broj pristalica. Anketa pokazuje da opada i broj nezadovoljnih i broj zadovoljnih radom Vlade. Neutralan stav o Vladi ima cak 25 odsto gradjana. Svakako, ni “ravnodusnost” prema Vladi nije dobra.

Stavise, moze biti opasnija nego i njena ostra kritika. A mozda je ta “neutralnost” samo prividna, mozda ukazuje na neku prekretnicu, kad se gradjani uvjeravaju da se “nesto krece” u dobrom pravcu, ali se od toga jos jos ne vidi korist?

Jesen ce, ipak, pokazati kako ko stoji – i vlada, i opozicija.

Nestala S.C.

Ima se utisak da javnost vise ne pokazuje interesovanje za afere i “afere”, koje su u duzem periodu bile medijski veoma upadljive. Crnogorsko tuzilastvo, i sam premijer, vise puta su ponovili da su spremni na sudski epilog afere trafiking, poznat kao “slucaj S. C.”.
Moldavka po kojoj je ta afera dobila ime, medjutim, ne dolazi u Crnu Goru, jer, navodno, nije ni obavezna, a bez nje, kao glavnog svjedoka, sudjenje ne bi imalo ni smisla. Ranije tvrdnje predstavnika crnogorske vlasti da su medjunarodne organizacije, uz logisticku pomoc iz Crne Gore, svjesno “izvukle” Moldavku i uputile je na nepoznatu adresu, vjerovatno zato sto su njeni optuzujuci iskazi tanki, sada kao da su dobile punu potvrdu. Moldavka, “kljucni svjedok”, nece, ili joj se ne da, da dodje u Crnu Goru, a ako je tako, onda i prica o njoj treba da prestane. To je, otprilike, rezon u crnogorskoj vlasti

EKONOMIST