Povodom intervjua Mila Djukanovica, predsjednika Vlade VUKOTIC NIJE ODGOVORAN ZA IMPLEMENTACIJU JEDNE TRECINE REFORMI

Gospodin Djukanovic je u intervjuu radiju Antena M saopstio da gospodin Veselin Vukotic nema konflikt interesa i da on nije odgovoran za implementaciju jedne trecine ekonomskih reformi u Crnoj Gori.

U dokumentu “Godinu dana implementacije Agende ekonomskih reformi”, koji je sacinila Vlada Republike Crne Gore u martu 2004. godine pise da je gospodin Vukotic koordinator aktivnosti u oblastima: poslovno okruzenje, trgovina i ekonomske slobode, makroekonomija i statistika, dok je oblast privatizacije i postprivatizacije koordinira Savjet za privatizaciju, ciji potpredsjednik je ponovo gospodin Vukotic. U dokumentu “Agenda ekonomskih reformi” precizno su definisane aktivnosti u ovim oblastima.

Znaci, gospodin Vukotic je zaduzen za koordinaciju aktivnosti u kljucnim ekonomskim reformama, ali, kako je predsjednik Vlade eksplicitno saopstio, VUKOTIC NIJE ODGOVORAN. Upravo u tome je sustina dosadasnjih reakcija MANS-a – Vukotic ne snosi ni licnu ni politicku odgovornost, pa se stice utisak da je on iznad Zakona. Pored toga, gospodin Djukanovic svjesno ili nesvjesno mijesa dva pojma: konflikt interesa i zloupotreba sluzbenog polozaja. Zloupotreba sluzbenog polozaja je precizirana clanom 416 Krivicnog zakonika, pa je MANS od drzavnog tuzioca zatrazio da provjeri da li je gospodin Vukotic zloupotrijebio sluzbeni polozaj.

Po pitanju konflikta interesa, MANS je naveo nekoliko ociglednih primjera sa kojima smo upoznali i gospodina Djukanovica, a neki od njih su:

 Vukotic koji je nekoliko puta optuzivan da je zloupotrijebio polozaj zaduzen je upravo za koordinaciju aktivnosti na usvajanju i implementaciji Zakona o konfliktu interesa i Zakona o antikorupciji.

 Vukotic je optuzen i za krsenje Zakona o javnim nabavkama po pitanju angazovanja Marka Harisona kao konsultanta po cijeni od skoro 3 miliona eura, a drzavni tuzilac je navela da ce taj slucaj ispitati, a sada je zaduzen za koordinaciju aktivnosti po piotanju izmjena i dopuna tog zakona.

 Gospodin Vukotic koji je potpredsjednik Savjeta za privatizaciju u cijem planu je navedena prodaja Telekoma, treba da koordinira aktivnostima izrade i implementacije Antimonopolskog zakona.

 Program “Legalizacija postojecih i otvaranje novih radnih mjesta” takodje spada u oblast kojom koordinira Vukotic, a u radnoj grupi koja izradjuje pomenuti program, procijenjen na oko 30 miliona eura, je Petar Ivanovic, u svojstvu direktora Centra za preduzetnistvo ciji osnivac je upravo Vukotic.

 Profesor Vukotic je osnivac Instituta za strateske studije i prognoze (ISSP) ciji statisticki pokazatelji su uzeti kao osnova za izradu Strategije razvoja i redukcije siromastva, a sada su angazovani za izradu Strategije za izbjegla i raseljena lica. Ova organizacija je takodje zaduzena za obucavanje Zavoda za statistiku. U medjuvremenu, osnivac te organizacije je zaduzen za razmatranje mogucnosti angazovanja nevladinih organizacija i institucija iz privatnog sektora i pripremu novog Zakona o statistici.

 Gospodin Vukotic je osnivac Monte Adria brokera, a pomogao je i u osnivanju Montenegro berze, a sada je zaduzen za institucionalno jacanje i osposobljavanje ucesnika na trzistu kapitala.

 Vukotic, zajedno sa Zoranom Djikanovicem, aktuelnim predsjednikom Komisije za HOV prije nekoliko godina je bio optuzen za zloupotrebu polozaja, a sada je zaduzen za koordinaciju aktivnosti kojima bi se obezbijedio dovoljan budzet za rad Komisije za HOV. Supruga Petra Ivanovica, direktora Centra za preduzetnistvo ciji osnivac je Vukotic, Olivija Ivanovic, zaposlena je u Komisiji za HOV.

Svi podaci su, kako je navedeno preuzeti iz Agende ekonomskih reformi, pa se pitamo da li je moguce da predsjednik Vlade nije upoznat sa sadrzinom tog dokumenta.

Gospodin Djukanovic vjeruje da ni gospodin Vukotic niti bilo koji drugi javni funkcioner nece dozvoliti sebi da se nadju u poziciji konflikta interesa kada se Zakon usvoji, sto ukazuje da sve do tog trenutka postoji precutno odobrenje za postojanje konflikta interesa, odnosno zloupotrebu sluzbenog polozaja.

Kada je rijec o Zakonu o konfliktu interesa, on je, kako su ocijenili poslanici, a i predsjednik Crne Gore, deformisan do te mjere da ga je nemoguce primijeniti, pa se postavlja pitanje zasto Djukanovic ceka usvajanje ovakvog Zakona da bi se vidjelo sta je konflikt interesa – da li je problem u tome sto Djukanovic ne razumije pojam konflikta interesa ili mu je Vukotic toliko dragocjen saradnik da ga zeli zastititi po svaku cijenu.

Karikaturu od Zakona o konfliktu interesa je ipak usvojio Parlament, a svoju volju je potvrdio i u toku jucerasnjeg zasijedanja uz obrazlozenje da je bolje imati ikakav zakon nego nikakav. Ostaje nejasno:

 Kada su vec svjesni znacaja Zakona o konfliktu interesa, zasto smo na njegovo usvajanje cekali preko dvije godine?

 S obzirom da su poslanici ocijenili da je Zakon nakon izvrsenih izmjena toliko los da ga je nemoguce primijeniti, zasto su ga to te mjere deformisali na prethodnoj sjednici Parlamenta?

 Zasto su poslanici u Parlamentu od Zakona prvo napravili karikaturu, a sada namjeravaju da ga popravljaju kroz izmjene i dopune, pa na osnovu cega mozemo ocekivati da ce izmjene i dopune biti kvalitetne?

 Zasto se prolongira sprovodjenje reformi koje ogranicavaju moc onih koji su na vlasti, dok se, na primjer, odluke o podizanju poreza donose prakticno bez razmatranja iako se one znacajno odrazavaju na standard gradjana?

 Zasto javnost Crne Gore nije bila upoznata sa cinjenicom da ce poslanici biti u mogucnosti samo da donesu odluku o usvajanju ili neusvajanju Zakona, a ne i da uticu na njegove izmjene?

 Da li je Zakon o konfliktu interesa u skladu sa clanom 83 Ustava Crne Gore: clan Vlade ne moze vrsiti poslanicku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno obavljati drugu djelatnost.

Na osnovu navedenog, ocigledno je da su poslanici deformisali, ali i usvojili Zakon po naredbi, u skladu sa vec poznatim principom partijske discipline, te da je ovo jos jedna od formalnih, ali ne i sustinskih reformi. Ocigledno je da je jedini razlog za usvajanje Zakona, sto su poslanici nekoliko puta i potvrdili, snazan pritisak domace i medjunarodne javnosti , a ne stvarna volja da se ogranici mogucnost stavljanja privatnog interesa ispred javnog. Na kraju, ovaj Zakon, po navodima samih poslanika, nije moguce primijeniti, pa tako ne mozemo ocekivati da ce njegova primjena dati rezultate.

Vanja Calovic, koordinator