Ođen se ustvari, iza svega što se reče krije apetit-proždiranja onog što sebe smatra brojnijim, i odbrana onog što se ne da progutati i zaslađivati tuđe apetite. A najviša je teškoća i zla sreća za brojnijeg, što se namjerio na one koji su brkali prirode zakone, da ‘manji potok u veći uvire’. /Te zakone Crnogorac brka,neda većem da manji posrka/. Evo oću da ođen, ako ni razum dozvoli, da završim prepiranje o mojoj-crnogorskoj naciji. Sa svima, s kojima sam imao prepirke, ośećam da su nas i crnogorska aktuelna vlast i opozicija napravili budalom, ako ne vas, mene jesu. Zato što se ođen raspravljamo i prepiremo bezpotrebno, o onom što je odavno krvlju i pregnućem ostvareno i potvrđeno. Da je C.Gora postala još davno država a Crnogorac-nacija, znamo i mi i Evropa* i svijet. Evropa pogotovo zna i pod kojim brojem je država Crna Gora ušla i još su se divili Crnogorcima i o Njihovoj kuražnosti pjesme pojali. Bez obzira dali su Crnogorci iznikli, bilo iz slovenskih, ilirskih srpskih i drugih plemena i bilo vjere pravoslavne, katoličke i muslimanske, sve je to izlišno. Jer država C.Gora i nacija Crnogorac je stvarnost i Njina postojnost je časno, krvlju i pregnućem, ostvarena. Svako ko ostvari državnost, ostvaruje po njoj i nacionalno ime. Primjera radi: kad bi Crmnica postala dršava, dobio bih nacionalno ime-Crmničanin. I tu svaka prestaje prepirka o državnosti i naciji. Ako se ko od naših vladara i oženio ćerkom, ‘najvićeg’ Srbina, Lazara ili Lazarevića, ne čini to od nas naciju Srbinovu. I naš sv.Ivana Crnojevića je rodila, odiva-Kastriota, što s ponosom kažem, ljuta-Arnautka, pa Crnogorce to ne čini Albancima, niti nas Albanci ubrajaju u svoj nacion.Jedino,i Njima i nama, to služi za bolje prijateljstvo a nikako da bi se proždirali. Oni koji su odlaskom Turčina, našli se pred uperenim crnogorskim oružjem i oni što fes i ođelo zamijenili crnogorskim i oni što su sami tražili da budu Crnogorci, najmanje pravo imaju da raspravljaju o Crnogorcima i naciji. Da nijesu Crnogorci u ono rijeme, samosvjesno makli prst sa ‘oroza’ i ‘jatagana’ svi bi bili ubijeni i poklani.Crnogorci u to vrijeme nebi bili osuđivani za to, tadar je to u svijet bilo uobičajeno. Ali Crnogorci su uspjeli i tada da pobijede sebe i makli prst sa ‘oroza’. Zato mislim i pravo je, da oni koji ne vole da se ośećaju Crnogorcima, da bar iz same zahvalnosti, treba da respektuju Crnogorce, a ne svojim barjacima da lomataju po C.Gori. Niko im neće zamjerit, ako je prinuđen-nepriznat da postoji-da na kuću ili u klubu razvije svoj barjak uz crnogorski i krstari C.Gorom.Crnogorci su, koliko ja znam i tumačim, samo u bitkama imali neprijatelja, a u miru ,s tim istima, prijateljstvo i bratimljenje. Nije Jašar ništa gori bio od Nikca, pri Njihovom susretu. Niti je crnogorski neprijatelj gori bio od Crnogoraca. I jedni i drugi imalu su ‘pete’. Ostalo je zavisilo samo od ratnog plana i nafake. Pred jačim se uvijek ostupalo u granicama svoje zemlje. Kad vojska ‘petama’ napušta svoju zemlju, e to je za mene bježanje, beganija, i nebriga za svoju zemlju i narod i na svakom jeziku to je nacionalni-kukavličuk. Sve što sam do sada bio izazvan i o nekima pogrdno pisao i uzvraćao, normalno je da sam nepravdu nanijeo mnogim pojedincima. Ali svako zna ‘đe jatagan radi i kubure ognjem gore’ da i nevini stradaju. Mogu mi zamjeriti i pojedinci u aktuelnoj vladi, koje mogu, nažalost, na jednu šaku izbrojiti. Ali vođama u opoziciju SNP, LSCG, SRS, NS, njihovoj eliti, nemam ama baš ni za jednog, dužanog izvinjenja. Samo mogu da im poručim: na koljena gospodo, tražite oproštaj od C.Gore i Crnogoraca, pogotovo što sebe nazivate ‘crnogorskom opozicijom’. Biti crnogorska opozicija a protiv Crnogoraca i C.Gore, da čovjek pukne od smijanja i jada. U vašem znanju i politiku ugradite, da vam je, temelj-C.Gora i njen prospiritet. Onda tako neće biti ni Mila ni Peđe ni vraga i šajtana. Neće onda biti zamjerke ni fašističkoj partiji ako bude postojala, kad su joj temelji-Crna Gora. Kad partije žele da pomognu C.Gori nije važno što su različiti načini, da postignu bolje śutra za C.Goru. Niti se treba onda stiđeti partiske pripadnosti. Svi su ljudi različiti u ponašanju, ali kad se ima isti cilj te razlike otpadaju i građani odlučuju. Treba bataliti što je ko nekad bio. Recimo za vrijeme II-og svjeckog rata u mojem selu je bilo kuća partizanskih, nacionalističkih i četničkih, pa danas ja sa onima iz ostalih kuća i oni sa mnom, jednaki smo kad se nađemo na braniku svoje Majke-Crne Gore. Tako istom važi i za one koji su u prošlosti podlegli turskoj-Otomaniji. Tuna danas svaka prestaje osveta. “Svako doživi muke i teškoće u svom životu a ne vjekovima.”-(ovu rečenicu što stavih u navodnicima ima samo jedno značenje. Ko protumači da sam rekao da se muke i teškoće samo doživljavaju u svom životo a nikako u vjekovima, i oće za nešto da zamjere, nek prvo priupitaju Crnogorca koji govori crnogorski)-. Kad neko, jezik Južnih- Slovena, prisvaja i zove svojim imenom, ne znači da razumije sve one, koji se njime služe i da samo njemu pripada. Tom zajedničkom-jeziku zna se vrelo i postanak i ko sve ima pravo da ga svojim nacionom kršćava. Čemu prepiranje o državama, nacijama, crkvama i jeziku, kad se zna kako je sve to stečeno i stvoreno. Zato smatram sebe, a ostali kako oće, budalom, koju od mene napravi ‘elita’ iz svih parlametarnih partija. Ako ne budem baš izazvan sigurno se neću pojavljivat da se prepirem o onome što je krvlju stečeno i stvoreno. Oprostiti se da i kad mi neko opsuje oca, majku i ja se ośećam da sam kriv tome ili neko kad iz nehata opsuje. Ali kad mi se psuje moja država, nacija, crkva i jezik, e bogomi tuna nema praštanja. Jer se fino zna da je to rečeno iz osvajačkio-podlo-kukavičkih namjera. Onda u takvim slučajevima biću svakom takvom na biljegu.
*Moje mišljenje o Evropi sastoji se u tome što ośećam po njenom ponašanju, da je stara želja ‘napoleonizma’ i ‘hitlerizma’ da zavlada Evropom i danas živa. Samo drukče pakovanje. Silu-oružja zamijenili su, silom svoje ekonomije, u ekonomska-pakovanja. Dokaze za to neću tražiti dalje od C.Gore. Ta ista Evropa bila je matičar C.Gori i Crnogorcima a kad se tom matičaru zbog svog ili nečijeg interesa prohtjelo da briše ono što je upisa, što je to no sila i imperalizam. Znam da takvim upakivanjima Evropa neće imati uspjeha, pa mislim ne treba ni žuriti. Kad Evropa upotrijebi pravila-prava za svakog, onda će biti i uspjeha i gurnjave ko će prije u Evropu. Ovako i među onima, što su ušli u tu zajednicu, ne vidim neku njihovu radost nego samo oružanu silu spakovanu u ekonomiju i nekakvu demokratiju. Demokrata je koji doprinosi demokratiji a ne onaj koji koristi demokratiju. Evropu ne treba da je briga ko kojim imenom u njoj ulazi, važno je da se poštuju demokratija zakoni i prava. Nikakvih sukoba onda ne može biti među Evropljane. Kad neko ima pravo da pravi biznis i živi u moju kuću i ja to isto pravo u njegovu kuću. Čemu svađa i nacionalnost? Kad ja, skoro nepismeni, vidim to pa i oni sa Sorbone i Oksforda i drugih učilišta (ja koliko sam obrazovan znam samo ta dva i to po čujanju) nijesu matufi, nego tu su ka što rekoh druge i podlije namjere. Danas koliko ja vidim sva učevnost se stiče samo radi jednog razloga, da bi se manipulisalo narodima u lični interes, a ne da mu se pomaže. Teke, da slabije učevni, vladaju državama i zajednicama, narodi bi onda bili više zaštićeni i manje bi bilo sukoba,jer nebi imali znanja za manipulisanje. U vrijeme kralja-Nikole govorilo se:”Greota je narodima da za cara zeca care, ah pri zecu prosto imat za glavara i magare.”Za mene, u to doba C.Gora, dok je bila samostalna, više je bila demokracka nego danas i Ona i ostale Balkanske zemlje. Ko ima najviše prava na Balkanu da bude i država i nacija?

Da završim, ako bog da, ođen moje pisanje. Čitač ću ođen stalan biti i učiti od onih koji svojim pisanjem oće da pomognu bez lične privrženosti prema jednom na račun drugog. Jedino je da se ođen ponovo pojavim jeste, ka što prije rekoh, ako mi ko dira državu-naciju-crkvu i jezik. Ako me ko opsuje moći ću i oćutati jer ću svatiti da sam nešto i sam izazva ili da je rečeno iz nečije nehajnosti ili nečije uobičajenosti. A za ono prvo, država-nacija-crkva-jezik, nema praštanja i ćutanja,no ‘sablja’ njemu ‘sablja’ mene pa udri ‘viteže’.
Svima sve najbolje u budućnosti i da PCNEN dugo poživi!

Pozdrav Labud Dabanović

ps: Oni koji se služe “Gorskim-Vijencom” treba da znaju da to pripada ‘onom vremenu’ kad je trbalo nacionalno preživjeti. A danas ko se š Njim služi u orginalu, sebe brlja i vrijednost Gorskog-Vijenca, to smo nažalost viđeli. Danas ako oće neko da se Njime pravilno posluži, trba da ga prilagodi sadašnjosti. Znači, ono što je prijetilo opstanku C.Gore i Crnogoraca u ono vrijeme, smrđelo je i zaudaralo. Danas C.Gori i Crnogorcima smrdi i zaudara neko drugi. Ko ima pravo najviše da priča o slobodi? Pa normalno onaj koji je sam stekao. Tako istom i o državi i naciji samo oni koji su je svojom krvlju i pregnućem stekli imaju najviše pravo da o tome diskutuju.
Kad bi nacija prestavljala narod od kojih je sve postala, da sam jučer počeo neznam bihli do danas, njeno ime mogao izgovoriti. Kad me neko pita za ime, trebam li đedove nabrajati ili moje ime? Ako nabrajam đedove, na pitanje kako se zovem, nešto nije uredu samnom i mojim imenom. Čudnovata su posla ‘srpske elite’. Pitam se ‘po srpski’: kako mogu Srbi biti nacionalno Srbi a potiču valjda ili recimo od Slovena i drugih da ne nabrajam?

Svaka prepirka o pobijanju državnosti-C.Gore i nacije-Crnogorac su izlišna. Đžabe je svakom ono, ne ljubi lance, kad,čak i bez mjere, ljubi prkna i vagane.

Sve sam rekao u dobronamjeri da bi se prestalo sa inaćenjem.