Na početku završne riječi na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, tužioci su tvrdili da su dokazali da je general Mladić bio jedan od protagonista udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo nasilno stvaranje srpske države na velikim djelovima teritorije BiH, prenosi Beta.

“Masovni kriminalni napori u bosanskim opštinama, Sarajevu, Srebrenici, kao i uzimanje talaca, predstavljaju četiri udružena zločinačka poduhvata kako bi se stvorila srpska država na velikim djelovima teritorije BiH, sa što manje neprijatelja”, rekao je tužilac Alan Tiger (Tieger).

Pod neprijateljima s kojima se ne može živjeti, po tužiočevim riječima, general Mladić i Radovan Karadžić su podrazumijevali Bošnjake i Hrvate.

Bivši komandant Vojske Republike Srpske, general Mladić (73) optužen je za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, 1992-95.

Ratni predsjednik RS, Karadžić (71) pred Tribunalom je za iste zločine nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.

Tužilac Tiger je rekao da su snage generala Mladića, ostvarujući cilj zločinačkog poduhvata, silom “radikalno promijenile etničku sliku” BiH tako da je VRS u ljeto 1992. kontrolisala čak 75 odsto teritorije.

Zastupnik optužbe citirao je zaključak tadašnjeg izvjestioca UN Tadeuša Mazovjeckog da “etničkog čišćenje nije posljedica rata, nego njegov cilj koji se postiže ubistvima, prebijanjima, silovanjima i uništavanjem”.

Osvrćući se na ratnu situaciju u Srebrenici, tužilac je naznačio da je cilj VRS u istočnoj Bosni general Mladić definisao svojom direktivom broj 3 iz 1993. da se neprijateljske snage moraju istjerati “zajedno sa stanovništvom”.

Tiger je citirao Mladićeve riječi da bi “Muslimani platili cijenu” 1993. “da se nije umiješala međunarodna zajednica”, koja je tada sprečila pad Srebrenice.

Sledeće godine, Mladić je, po tužiocu, izjavio da njegove snage moraju ispuniti krajnji cilj “potpuno srpsko Podrinje”, odnosno da je “ključni zadatak protjerivanje Muslimana iz srebreničkog džepa”.

Mladić je govorio u to vrijeme, po tužiocu, i o “istorijskoj prilici” da se stvori “svesrpska država u kojoj će biti što manje neprijatelja”, kao i da je “njegova briga da Muslimani potpuno nestanu”.

Kao dokaz zločinačke namjere, tužilac Tiger je naveo i Direktivu broj 7 Radovana Karadžića da VRS u Srebrenici stvori uslove “nepodnošljive” za život civilnog stanovništva.

Tiger je podvukao da je general Mladić, na dan zauzimanja Srebrenice, 11. jula 1995, pred kamerama rekao da je došlo vreme za “osvetu Turcima na ovim prostorima”.

“Nedugo zatim, oko 7.000 muškaraca i dječaka, od kojih su neki imali 12 godina, ubijeno je, stanovništvo je raseljeno… Srebrenica je nestala”, kazao je tužilac Tiger.

Tokom rata u BiH, Sarajevo je bilo “pod čekićem” Mladićeve vojske, koja je svakodnevno granatirala i snajperisala grad. “Prema većini svjedoka, prvenstveni cilj bilo je da se raširi teror među civilnim stanovništvom”, podvukao je tužilac.

Tiger je kao “lažne” odbacio tvrdnje odbrane da je general Mladić zapravo bio “dobročinitelj i zaštitnik” Muslimana i Hrvata.

Kao dokaz da je bilo upravo suprotno, zastupnik optužbe je prikazao snimak razgovora generala Mladića s jednim srpskim iseljenikom iz Kanade u kojem Mladić kaže: “U Podrinju smo sve Turke pomlatili… Davno bi njih nestalo na ovom prostoru da ih ne čuvaju (vojnici UNPROFOR-a)”.

Kako je citirao tužilac, Mladić je prethodno tokom istog razgovora rekao: “Kadgod dođem u Sarajevo, ja nekog ubijem usput”.

Tiger je protumačio da je Mladić svom gostu “pokazivao uništena muslimanska sela sa ponosom i dubokim prezirom prema žrtvama”.

Kako je ocijenio tužilac, odbrana je u svom završnom podnesku pokušala da Mladića prikaže kao “slabu” i “marginalizovanu” ličnost, a da za zločine optuži Karadžića kao vrhovnog komandanta VRS ili Mladiću podređene oficire.

“Mladić pokušava da svoju odgovornost izbjegne, prebacujući je na nadređenog Karadžića i podređene”, rekao je Tiger.

Tužilac je naglasio da bi to bilo potpuno protivno propisanom lancu komandovanja u VRS po kojem je Mladić svakodnevno ne samo izdavao naređenja, nego i kontrolisao kako su sprovođena.

To je, kako je rekao Tiger, dokazano i iskazom Mladićevog najbližeg saradnika, generala Manojla Milovanovića koji je potvrdio da je Mladić “imao ovlašćenja da naređuje svakome”.

Tužilac je odbacio i tvrdnju odbrane da je postojala “razlika između zločinima sklonog Karadžića” i Mladića, koji je “štitio civile”.

Tu tezu, odbrana je zasnovala na tumačenju da je u svojoj verziji Karadžićeve direktive o Srebrenici general Mladić izostavio deo u kojem se nalaže da VRS stvori uslove “nepodnošljive” za život i opstanak civilnog stanovništva.

Odbacujući to tumačenje odbrane, tužilac Tiger je predočio i bilješku oficira VRS da je general Mladić takođe naredio da se u Srebrenici “život učini nemogućim”.

“Tvrdnja odbrane da je general Mladić bio dobročinitelj i zaštitnik nesrpskog stanovništva ne može izdržati pred dokazima”, istakao je tužilac Tiger.

Tužilaštvo nastavlja završnu riječ.

Na početku današnjeg zasijedanja, sudije su odbile još jedan, hitan, zahtjev odbrane za obustavu postupka, prenosi Beta.