Written by Vanja Gredelj

U prošlom stoljeću Južnoafrička Republika je preživjela krvavu borbu protiv apartheida uz Nelsona Mandelu kao svog vođu, Indija je svijetu prikazala pacifizam djelovanjem Ghandija, Bob Gedolf je organizirao prvi Live Aid i udareni su temelji onog što danas znamo kao Amnesty International Movement. Djevojčica čije je lice jučer osvanulo na naslovnici New York Timesa jedna je od najmlađih boraca za prava koje je svijet do sada vidio.

Njeno ime je Malala Yousafzai, ima četrnaest godina. Upoznajte pakistaskog ratnika ispod vela i iza bloggerskog nicka.

Njena predanost je rezultat iskrenog opiranja režimu koji nastavlja da šokira zemlje širom svijeta, otkrivajući time svijest i želju za jednakim prilikama za opstanak i humano ophođenje prema svakom pripadniku ljudskog društva. Manjkavosti koje imaju ljudi koji podižu glas protiv sistema koji ugnjetava, zatvara, ruši i ubija slobodoumlje su ništa drugo doli njihove najveće vrline; Malala je tako kriva što postupa onako kako bi najbolji primjerak društva mogao.

Uopće, priča koja stoji iza njenog imena i rada nalikuje mnogo na jednu od scena u filmu “Uživo iz Bagdada”. U utorak navečer je teško ranjena, danas je njeno ime na svim internetskim portalima postalo sinonim istinske hrabrosti i slobode kakvoj je teško parirati. Rođena je u Mingori, u okrugu Swat, koje je od kraja 2007. pod represijom Tehrik-i-Taliban, pakistanske militarističke organizacije koja u svom pokroviteljstvu ima mnogobrojne islamističke vojne skupine širom Bliskog istoka. Pakistanska vojska ih je, 2009. u maju, ofanzivnim akcijama uspjela potisnuti. Ipak, pod pseudonimom Gul Makai, godinama je svoja iskustva iz svakodnevnog života objavljivala na BBC-om blogu, zaradivši time po život opasne prijetnje i stavljajući život svoje obitelji na kocku i nacionalnu nagradu Pakistana za promicanje ljudskih prava. Istovremeno je prva koja je nominovana za internacionalnu nagradu za dječija prava koju ipak nije osvojila 2011.

U vrijeme kada su talibanske snage bile na vrhuncu, njihovo djelovanje je bilo usmjereno na apsoultnu cenzuru. Podsjećajući se na minimaliziranje ljudskih prava koje se desilo za vrijeme totalitarističkih režima u Europi, talibani su poremetili dotada miran život ove pokrajine. Strah, nemogućnost otpora i gerilsko ratovanje su brzo preuzeli zemlju. Sjeverozapadno područe Pakistana je tako postalo poprište napada na lica koja nisu pripadala islamskoj vjeroispovijesti, njhova tijela su bila javno izložena po ulicama, ograničeno je kretanje svim rezidentima i stotine škola su spaljene. Pozivali su na pokoravanje ortodoksnim, izvrnutim verzijama islamskog prava i obavezu vojevanja u džihadu, idući tako daleko da je bilo zabranjeno slušati muziku za vrijeme vožnje automobilom.

Malala je postala prva osoba koja se anonimno borila za pravo na obrazovanje žena u Pakistanu, detaljno se osvrćući na stravične posljedice koje je tadašnja vlast imala. Željela je postati doktor. Čini se da će njena strast i hrabrost barem pokušati izliječiti srca širom svijeta, simbolizirajući svu promjenu koju može iznjedriti jedna ruka podignuta u zrak protesta, makar pripadala sitnoj djevojčici predanoj vjeri i čovjekoljublju.

‘Bili smo preplašeni da bi talibani mogli kidnapovati nekog od nas, ili nam baciti kiselinu u lice. Kada su Talibani došli u Swat zabranili su ženama da idu u markete, zabranili su i kupovinu. Moja majka je običavala odlaziti u kupovinu i jednog dana ju je uplašio jedan od pripadnika talibanske vojske. Rekao joj je : „Zašto dolaziš ovdje i ne nosiš posebnu burku koju smo naredili da nosite“ i zabranio joj da dolazi u market.’

‘Djevojčice su se smjele voziti u rikšama, ali su uvijek morale biti pokrivene istom burkom koja je prekrivala oči, druge nisu bile dopuštene. U to vrijeme smo išle u školu bez uniforme, praveći se da nismo učenice, i skrivale knjige ispod vela. Sad se sve promijenilo i ponovno možemo ići u markete i školu, bez pritiska da nosimo burku.’

(iz BCC-evog intervjua nakon opsade Mingorija 2009.)

Njena borba je imala cijenu koju je platila. Identitet joj je otkriven nakon što su talibanske postrojbe potisnute iz područja njenog rodnog grada. U preksinoćnjem napadu je zadobila tri rane, u vrat i glavu, a dvije djevojčice iz njenog razreda u također ranjene. Prema izvještajima inostranih medija, napad se desio kasno navečer kada su nepoznati napadači otvorili vatru na školski autobus u Peshwaru. Nakon šestosatne operacije, vijest se prolomila novinarskim izvještavanjima širom svijeta- živa je i bori se! Odmah se oglasio i politički vrh Pakistana sa najtežim osudama napada, koje žustro podupire i američki glas. Na kraju krajeva, ni ovaj događaj nije mogao proći bez hiljada komentara islamofobskog sadržaja.

Roditelji su shrvani, u kratkim javljanjima BBC-evim izvjestiteljima su naznačili da je ovo pokazalo vrijednost zalaganja njihove mlađe kćeri, dok se njen brat prisjetio da su im i ranije znali prijetiti. Malala je bila neustrašiva, odlučna da se ne povuče nakon odlaska talibana. I dok se njeni vršnjaci širom svijeta nose sa tegobama naručivanja preko interneta, trošenja džeparca na najnovije gadgete i prvim iskustvima u ljubavnim krahovima, ona se nalazi između života i smrti, u položaju koji je “zaradila” ne posrćući u svojim idealima. Ovo je jedna od najznačajnijih pripadnica svoje generacije od koje bi političari širom svijeta, pa i naši novoizabrani čelnici čije je imenovanje staro nešto više od 24h, mogli mnogo toga naučiti.

Ona je Ana Frank 21. stoljeća. Ona je Malala Youszafai.

Neki njeni unosi sa bloga, također objavljeni na BBC News

23/1 subota

Bojim se.

Sanjala sam užasan san sa talibanskom vojskom i helikopterima. Imam takve snove od početka vojnih operacija u Swatu. Mama mi je spremila doručak i otišla sam u školu. Bojala sam se otići jer su navodno zabranili djevojkama pohađanje nastave.

Samo je 11 učenika u razredu, od 27. Broj je manji zbog edikta. Troje prijatelja je otputovalo u Peshawar, Lahore and Rawalpindi sa svojim obiteljima, zbog zabrana.

Na putu kući čula sam kako muškarac iza mene govri „Ubiću te“. Ubrzala sam korak i pogledala iza sebe, provjeravajući da li me prati. Na svu sreću, razgovarao je sa nekim na telefon.

15/1 četvrtak

Noć je bila ispunjena bukom artiljerijske vatre, budila sam se tri puta. kako nije bilo škole, ustala sam se kasnije, oko 10. Poslije sam s prijateljem rješavala domaću zadaću. Danas je 15. januar, posljednjin dan prije nego što se talibanski edikt konačno završi, a moj prijatelj se ponaša kao da se nije ništa desilo. Danas sam pročitala intervju za BBC Urdu, koji je objavljen u novinama. Majci se dopada ime Gul Makai, predložila je mom ocu da mi promijene ime jer moje znači ožalošćena. Otac je presretan zbog dnevnika ali kaže da mu je teško povjerovati da sam ga ja napisala.

4/3 ponedjeljak

Danas nas je učitelj pitao koliko djevojčica sluša radio, mnoge su rekle da su nekad običavale, ali više ne. Nekoliko njih još uvijek to čini. Misle da će se mir vratiti jednom kada se zaustavi emitiranje programa.

Talibani su rekli da koriste radio kako bi promovirali učenje Kur'ana, ali komandant Khalil, nakon kratkog učenja suptilno prelazi na prijetnje neprijateljima. Objave koje se tiču borbe, akcija i umorstava se prenose radijski.

Novinar.me