Optužbe za ratni zločin su, usljed nedostatka dokaza, oslobođeni Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.

Njima će biti ukinut pritvor i biće pušteni na slobodu.

Predsjednica Vijeća sudija Milenka Žižić je, obrazlažući oslobađajuću presudu, kazala da su okrivljeni postupali po naredbi tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića.

Ona je kazala da optuženi nijesu prekršili odredbe međunarodnog humanitarnog prava, jer Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, čiji su bili pripadnici, nije bio jedna od strana u sukobu u BiH, niti je taj sukob imao međunarodni karakter.

"To što su predali vlastima Republike Srpske građane BiH, to je bilo nezakonito. Međutim, optuženi kao pripadnici MUP Crne Gore nijesu bili pripadnici oružanih snaga SRJ, te se njihova djelatnost ne može prihvatiti kao da su kršili pravila međunarodnog prava", kazala je Žižić.

Crnogorska vlast je 1992. godine, nposredno poslije početka oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, deportovala oko 150 bosanskih izbjeglica, većinom muslimana, predajući ih oružanim snagama bosanskih Srba. Od tog broja, 83 osobe su likvidirane.

Zvanična Podgorica je indirektno priznala odgovornost za zločin deportacije odlukom da materijalno obešteti porodice žrtava u vansudskom poravnanju.