Božo Bulatović, partizan-učesnik NOB, profesor, pisac, književni kritičar, prevodilac i urednik, umro je juče (12.avgust) u Podgorici i istoga dana, po izričitoj njegovoj volji, sahranjen u Mojkovcu, u krugu najuže porodice.
Bulatović je rođen 6. januara 1927. godine, u Mojkovcu i potiče iz istaknute crnogorske i partizanske kuće.
Uređivao je časopise Susreti, Razvitak, Godišnjak Ivangradske gimnazije. Kasnije se intenzivnije posvetio novinarstvu. Bio je urednik u redakcijama Borca, Pobjede, Borbe, Sveta, Crnogorskog književnog lista, saradnik Liberala, Monitora, Politike.
Prozu je počeo da piše još kao srednjoškolac, 1947. godine, u Nikšićkoj gimnaziji, a nastavio u Studentskom književnom listu, Omladinskom pokretu, Stvaranju, Susretima, Pobjedi, 4. julu, i u mnogim omladinskim zbornicima i almanasima.
U književnoj periodici je objavio veliki broj pripovijedaka, eseja, drama, književnih i pozorišnih kritika, polemika, pjesama, prevoda sa ruskog jezika. Jedan je od začetnika crnogorske književne kritike i najplodnijih i najboljih crnogorskih prevodilaca ruske literature.
Za roman Karaula, objavljen 1956. godine, dobio je najveće crnogorsko književno priznanje. Za cjelokupno stvaralaštvo dobio je nagradu grada Mojkovca (1983). Dobitnik je još nekoliko značajnih književnih nagrada.
Božo Bulatović je uvršten u Antologiju crnogorske proze, Antologiju pjesama o Crnoj Gori, Antologiju pisaca za djecu i mlade, te brojne jugoslovenske antologije.
U zasebnim cjelinama je objavio više od dvadeset naslova – proze, poezije, prevoda, književnih kritika.
Posljednjih dvadesetak godina je bio zapažen borac za obnovu crnogorske državnosti. Član je Matice Crnogorske, Crnogorskog Društva nezavisnih književnika i Crnogorskog P. E. N. centra.
odlaze veliki borci i pravednici, njihovo mjesto u Cg ostaje upraznjeno.
Jedan od rijetkih intelektualaca – iskrenih boraca za Crnu Goru. Onih – bez interesa!
O njegovom značaju za nacionalnu kulturu suvisno je reci bilo sta.
Otisao je veliki covek. Skoro sam saznao da je bio komsija mojim roditeljima u Zemunu
60-ih godina u Zemunu, kada sam se tek rodio. Hvala mu za sve.
Hvala svima koji ste rekli istinu o Bozu Bulatovicu.
Ja sam Bozov sin, volio bih da znam Vasa imena i prezimena…
Iskren pozdrav,
Bozov sine, moje iskreno saucheshce u bolu ! nek je vjecna slava Bozovom imenu i djelu, a nek je vjechni pokoj njegovoj dushi !
ko je vrijedno djelo ostavio za sobom nije za-dzaba zivio, nid je bud-zashto umro.
ljudi ka pokojni Bozo su omedjili jednu epohu koja je Crnoj gori i njenom narodu sachuvala proshlost i pokazala put u buducnost. nek im vjechna slava i hvala !
Molila bih da mi neko objasni:
1. Šta znači ovo “iz istaknute crnogorske i partizanske kuće”?
2. Takodje, i “zapažen borac za obnovu crnogorske državnosti”?
Objašnjenje za Čoek Ženu:
1. Postoje crnogorske kuće koje su u Prvi antifašistički ustanak u porobljenoj Evropi (1941. godine) poslale sve što je pušku moglo nositi, a i do 1945. godine ostale dosljedne Idealu Slobode.
Jedna od takvih je kuća partizana Boža Bulatovića. Zbog toga se opravdano kaže ja je ta kuća – “istaknuta”!
2. Borac za obnovu crnogorske državnosti je svako ko je javno kazao da mu je sopstvena država važnija od tuđe i ko je naučio neznavene o vrijednosti svoje kuće i crnogorske posebnosti uopšte. Drugi uslov je da taj neko posjeduje kredibilitet i uživa poštovanje naroda kojem pripada. Rijetki to imaju. Jedan od njih je bio Božo Bulatović.
Ugodan dan, Čoek Ženo!