Upravo je izasla iz stampe knjiga Mate Granica “Vanjski poslovi – iza kulisa politike”, u kojoj kao sudionik dogadjaja iz devedesetih govori o pozadini nekih kljucnih dogadjanja u tom ratom obiljezenom desetljecu, cije posljedice na ovim prostorima i danas osjecamo

Piše: Marko Roknic/Nezavisne Novine

Mate Granic, bivsi potpredsjednik Vlade Hrvatske i dugogodisnji sef hrvatske diplomatije

Upravo je izasla iz stampe knjiga Mate Granica “Vanjski poslovi – iza kulisa politike”, u kojoj kao sudionik dogadjaja iz devedesetih govori o pozadini nekih kljucnih dogadjanja u tom ratom obiljezenom desetljecu, cije posljedice na ovim prostorima i danas osjecamo.

Pocetkom rata, u Vladi nacionalnog jedinstva, Granic je bio potpredsjednik zaduzen za izbjeglice, a potom i godinama ministar vanjskih poslova. Vodio je resore koji su u tim turbulentnim vremenima bili najistureniji i za Hrvatsku posebno osjetljivi, zbog cega je u hrvatskoj javnosti njegova knjiga docekana s posebnim zanimanjem.

U njoj on ustrajava na stanovistu da je hrvatska vojska imala osnova da djeluje na teritoriji BiH, a kao glavni argument navesce, u javnosti odavno zaboravljeni, Zagrebacki sporazum iz 1992. godine, koji su potpisali Tudjman i Izetbegovic, prema kojem hrvatska vojska moze uci u BiH i pomoci Hrvatima u odbrani od srpske najezde. U BiH su, smatra Granic, branjeni hrvatski nacionalni interesi.

Kasnije je doslo do Splitskog sporazuma, koji je ostvaren nakon silnog pritiska Vasingtona, cime je prekinut taj besmisleni rat.

U Vasoj knjizi pisete o manje poznatim detaljima dogadjaja koji su obiljezili devedesete ratne godine na ovim prostorima?

GRANIC: Puno je u knjizi siroj javnosti nepoznatih detalja o kojima pisem onako kako sam ih ja vidio i dozivio. Pri tome sam se rukovodio samo istinom i cinjenicama. Pisem o pregovorima ciji sam sudionik bio i o vodecim akterima politicke scene iz tog perioda.

Opisujete li, primjerice, sto se dogadjalo “iza kulisa” uoci izbijanja rata izmedju Hrvata i Bosnjaka?

GRANIC: Svaki je rat velika nesreca, a taj je za njegove aktere bio nepotrebna i velika tragedija. U knjizi nisam optuzivao niti jedan narod, vec Milosevica i njegov projekt velike Srbije, zbog rata i posljedica koje je proizveo.

No, doslo je vrijeme da se taj tragicni period prepusti povjesnicarima, pa i ovaj rat Hrvata i Bosnjaka. Uzroke tog sukoba treba traziti i na jednoj i na drugoj strani. Opisujuci BiH u tom vremenu, i u mojoj su knjizi prvi negativci Karadzic i Mladic, ali svjedocim i o logorima s kojima se mogu “pohvaliti” sve tri strane u tom nesretnom ratu u koje su najvise zatvarani civili. Pisem i o tome ko je sve dijelio Bosnu.

Pa otkrijte tu tajnu i nasim citaocima?

GRANIC: Alija Izetbegovic nudio je u januaru 1994. godine Franji Tudjmanu podjelu Bosne i to dvaput u deset dana. Nepravedno je i jednostrano za to optuzivati samo Tudjmana, jer su to do zakljucivanja vasingtonskih pregovora i ukljucivanja SAD u mirovne procese cinili svi: od Milosevica i Karadzica, preko Mate Bobana i Bosnjaka s Alijom Izetbegovicem na celu, medjunarodne zajednice uz podrsku EU, posebno Velike Britanije i Francuske do Tudjmana, koji je mislio da je labava unija od tri republike najbolje rjesenje za BiH.

Recite nesto vise o tim Izetbegovicevim ponudama Tudjmanu.

GRANIC: U Bonu 9. januara 1994. i Zenevi deset dana kasnije, pokusavano je doci do rjesenja statusa BiH diplomatskim putem. Na stolu je bio prijedlog da se BiH uredi kao unija od tri republike. Prvom tajnom sastanku, odrzanom nakon sluzbenih razgovora, oko 23 sata na inicijativu bosnjacke strane, prisutni su Izetbegovic, Tudjman, Haris Silajdzic, Hido Bescevic i ja. Alija nudi da odustanemo od srednje Bosne, koja bi pripala Bosnjacima, a da Hrvatima pripadne sve juzno i zapadno od Prozora do doline Neretve. Mostar bi bio podijeljen na desnu i lijevu obalu. Tudjman je to odbio. Deset dana kasnije na sastanku s Tudjmanom i Izetbegovicem nalazimo se Silajdzic, ja i Miomir Zuzul. Izetbegovic nudi da Hrvatima pripadne sve ispod Prozora. Tudjman je kratko razmislio, pogledao me i rekao odlucno: “Ne.” Time je zavrsio period pokusaja podjele BiH od hrvatske ili bosnjacke strane.

Po nekim tumacenjima, do Dejtona je doveo slom srpske vojske u Krajini i Bosni, u cemu je uloga hrvatske vojske bila presudna. Kako se onda dogodilo da Hrvati u Dejtonu prodju losije?

GRANIC: Mnogo je toga prethodilo Dejtonskom sporazumu, ali najvise zalaganje Vasingtona. Tu treba imati u vidu Splitski sporazum, ali i dogadjanja u Kninu, gdje je Martic odbijao i razgovarati o tzv. Planu Z4. Amerikanci su bili frustrirani tom situacijom, ali za ratne operacije koje su uslijedile nisu dali zeleno svjetlo, Bili su u toku njihovih priprema i presutno su ih odobravali.

Uoci samog Dejtona Vasington je imao cvrste konture samog sporazuma – dva entiteta i podjela Bosne u omjeru 51-49. O tome se u Dejtonu nije ni smjelo razgovarati, to su bile zadane velicine. Moglo se i razgovaralo se samo o ustroju BiH, posebno entiteta i o njihovom razgranicenju. Nije uopce bila dopustena prica o tri entiteta ili o, ne daj boze, regionalnom uredjenju BiH. Zadane odrednice su bile Republika Srpska i Federacija BiH.

Uoci 10. godisnjice Dejtona sve je vise zahtjeva za revizijom tog sporazuma, a Amerikanci najavljuju ponovni ulazak u tu pricu?
GRANIC: Vasington se na tu temu vratio na mala vrata, kako oni to uobicajeno rade, preko nevladinih organizacija i raznih fondacija koje se bave problemima mira u svijetu. Sto se te teme tice, dijelim misljenje da taj sporazum treba doraditi. Cinjenica je da je on zaustavio rat i Bosni donio mir, ali ta drzava zasluzuje bolju buducnost i na tome treba raditi.

Samo u kom pravcu?

GRANIC: Unitarna BiH ne bi uspjela opstati, a razgranicenje Hrvata i Bosnjaka je neizvodljivo. Uostalom, zbog toga se i ratovalo, pa svejedno nije uspjelo. I treca, ne manje vazna cinjenica, je da Srba ima i u Federaciji, a ne samo u RS. Zato rjesenje treba traziti u regionalizaciji BiH. U tome ja vidim njezinu buducnost. Kada govorimo o gospodarstvu, Banja Luka prirodno gravitira Hrvatskoj i Zagrebu, Tuzla Srbiji… Sarajevo bi u toj prici trebalo biti poseban distrikt, posebna provincija.

No, da se ne zavaravamo, do promjena ce dolaziti u onoj mjeri i onim tempom koliko Amerikanci to budu zeljeli. EU nema ni snage ni volje da bi ista ozbiljno mijenjala i sve je ponovo na Vasingtonu.
Ja Bosnu vidim, uostalom kao i Hrvatsku, kao drzave jakih regija. To je proces koji prolaze ili su ga vec akceptirale i razvijene evropske zemlje. Dakle, buducnost ovih prostora vidim u snaznim regijama koje ce autonomno odlucivati o vaznim razvojnim pitanjima i odnosima sa sebi jednakim susjedima, sto je, kada je o Bosni rijec, posebno vazno za Srbe i Hrvate.

No, upravo su u tim korpusima i najveci otpori takvim idejama?

GRANIC: Na hrvatskoj strani su u opticaju tri inicijative za uredjenje BiH. Jednu protezira dio HDZ-a i intelektualci bliski toj stranci i oni predlazu treci entitet. No, hrvatski clan Predsjednistva BiH Ivo Miro Jovic izjavljuje da je najskloniji prijedlogu katolickih biskupa, koji predlazu cetiri regije u BiH. Srbi ustrajavaju na opstanku dva entiteta. HSP BiH DJapic-Jurisic predlaze osam regija, kao i HSP Hrvatske. Ante DJapic ce taj prijedlog uputiti hrvatskoj vladi, Saboru i predsjedniku Republike uz trazenje da se hrvatska vlada, kao potpisnik Dejtonskog sporazuma, ukljuci u raspravu o dogradnji Dejtonskog sporazuma kroz njegove instrumente (Konferenciju o implementaciji mira, Steering Cominyty).

Zasto smatrate da je regionalizacija dobro rjesenje za BiH?

GRANIC: Zato sto se u tom pravcu razvija cijela Evropa i zato sto to otvara nove mogucnosti u razvoju dobrosusjedskih odnosa. No, o tome se prvenstveno moraju dogovoriti legitimni predstavnici naroda u BiH, ali kada je vec otvorena rasprava o promjeni Dejtonskog sporazuma, u nju smo pozvani dobronamjerno se ukljuciti.

Ali u toj raspravi iz uticajnih krugova medjunarodne zajednice pustaju se i probni baloni o potrebi zabrane SDS-a?

GRANIC: Osobno sam protiv zabrana politickog djelovanja, jer bi takve dalekosezne odluke morale biti utemeljene u zakonu svake drzave. U Njemackoj, ako bi neka stranka promicala nacizam, bila bi zabranjena. Znaci, treba imati jasna pravila igre.

No, da se vratimo jos malo u nedavnu proslost ovih prostora. Naime, Hasko tuzilastvo hrvatsku politiku prema BiH, odnosno jedan njezin period ocjenjuje kao zlocinacki poduhvat, sto bi u daljnjoj konzekvenci moglo imati za posljedicu i optuzbu za agresiju na tu drzavu, na sto sugerira i nedavna Raiceva nagodba s Tuzilastvom?

GRANIC: Sto se Raica tice, njegovo je legitimno pravo da se od optuzbe brani na nacin koji smatra najboljim po njega. A sto se Hrvatske tice, pokusava se provuci teza o medjudrzavnom sukobu, ali ja sam uvjeren da se takva optuzba moze argumentirano osporiti. Pa, Tudjman je uklonio Bobana da bi se doslo do Vasingtonskog sporazuma.

Pitanje ratnih zlocina jos ce dugo biti aktualno na ovim prostorima, pogotovo zato sto nedostaje unutrasnjih inicijativa da se ono stavi na dnevni red domacih pravosudja. Bili ste clan hrvatske vlade tokom rata, jeste li znali za ubistva srpskih civila u gradovima?

GRANIC: Treba imati u vidu, kada se o tome govori, da je tada na hrvatskoj strani svaki dan ginulo stotinu ljudi i bilo ranjeno u prosjeku 300 ljudi, da su se dnevno s ratnih podrucja slijevale desetine hiljada izbjeglica. U takvoj je situaciji bilo tesko imati sve pod kontrolom.

O ubistvima Srba u Gospicu saznao sam od americkog veleposlanika i reagirao sam istog trena. Vlada je odmah otvorila istragu, ali ona nije dala rezultate, jer su u Gospicu tvrdili da su Srbi otisli na krajinsku stranu. Na vijest o ubistvu porodice Zec u vladi smo se gotovo rasplakali. Ubice su odmah uhapsene, ali i brzo oslobodjene zbog navodnih proceduralnih gresaka. Uvjeren sam da se one nisu slucajno dogodile.

I Vi o zlocinima s hrvatske strane govorite kao o ekscesima. Moze li se tako objasniti problem desetina hiljada zapaljenih srpskih kuca ili stotina ubijenih civila?

GRANIC: Definitivno je bilo paljenja kuca, pljacke i ubistava civila. Odmah nakon operacije “Oluja” nije bilo dovoljno odlucnosti da se kazne krivci. No, i to se mijenja. Ne moze se reci, ako se ne zeli biti zlonamjeran, da je u Hrvatskoj i danas isti neprihvatljiv odnos prema ratnim zlocinima ili manjinama. Istina je da smo daleko od zavrsetka tog procesa, ali smo sigurno na dobrom putu da ga uspjesno privedemo kraju. Osobno sam bio prvi hrvatski politicar koji je dva tjedna nakon “Oluje” o tim zlocinima progovorio.

Milosevic je u Hagu. Sve govori da bi mu, da su pozivjeli, drustvo pravili i Tudjman i Izetbegovic?

GRANIC: I u knjizi pisem o mojim saznanjima o tom pitanju. Tudjman je dobio informacije da se i protiv njega u Hagu vodi istraga. Vjerujem da je to znao i Izetbegovic.