{"id":99753,"date":"2012-11-26T10:04:33","date_gmt":"2012-11-26T09:04:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=99753"},"modified":"2012-11-26T10:04:33","modified_gmt":"2012-11-26T09:04:33","slug":"hajde-da-mjerimo-zastave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/11\/26\/hajde-da-mjerimo-zastave\/","title":{"rendered":"Hajde da mjerimo – zastave!"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/p>\n

Pretjerana i neukusna nacional-romati\u010darska scenografija povodom Dana albanske dr\u017eavnosti (progla\u0161en praznikom u Makedoniji, ali prepakovan kao Dan albanske zastave), vi\u0161e budi razo\u010darenje, nego uznemirenost (i pored rastu\u0107eg broja incidenata). Ona pokazuje da je i 100 godina nedovoljno da bi se stvari prihvatile kakve jesu, a ljudi sebe tamo gde jesu. Mitologija, jo\u0161 jednom, dokazuje da je ja\u010da od stvarnosti: na ru\u017enu i siroma\u0161nu okolinu pada druga\u010dija svjetlost u trenutku kada bude oki\u0107ena jarbolima sa zastavama ogromnih proporcija, i dok ispod njih lider podignutog prsta ka nebu govori da se ni jedna crna ruka, ni jedna bitanga, ne\u0107e usuditi da skine taj sveti simbol postavljen usred neke nedo\u0111ije (selo Gre\u0161nica).<\/p>\n

Vidite bulevare, nadvo\u017enjake po autoputevima, kao i zgrade (u kojima su smje\u0161tene dr\u017eavne ili lokalne institucije), sve prekriveno d\u017einovskim tkaninama u crveno-crnoj boji. Jadne \u0161kolske zgrade su udavno dekorisane, a u\u010denici ogrnuti albanskim zastavama, dok je na \u0161kolskim tablama umjesto formula i rije\u010di, nacrtan orao.<\/p>\n

Scena izaziva ushi\u0107enje kod obi\u010dnih ljudi koji se identifikuju sa simbolima (jedna zemlja, makar bila imaginarna, jedan jezik, jedna zastava), \u0430 od tih emocija profitiraju jedino politi\u010dki lideri i proizvo\u0111a\u0107i i trgovci tekstila. Kod drugih, obrnuto – nelagoda, strah, pa i osje\u0107aj iznevjerenosti. Ma koliko \u017eelite razumjeti ovu nacionalisti\u010dku groznicu (koja je samo replika mnogih drugih, sli\u010dnih, i u Makedoniji, i izvan nje), ipak, ima tu i kurioziteta. Recimo, Adem Ja\u0161ari, \u010dovjek uz koga se vezuje osnivanje U\u010cK, a koji je poginuo 1998. na Kosovu, je od nedavno patron \u0161kole u Skopju. No, to nije dovoljno, pa povodom stogodi\u0161njice dr\u017eavnosti, postavljen mu je spomenik u selu Radu\u0161a (gdje su se vodile naj\u017ee\u0161\u0107e bitke 2001.), i to postavljen na vrhu \u201dzarobljenog\u201c tenka neprijateljske makedonske armije.<\/p>\n

Kao da nije dovoljna ova ikonografija, koja pripada dr\u017eavi Albaniji, naokolo ni\u010du zastave jo\u0161 jedne strane dr\u017eave – SAD. S jedne strane, ta\u010dno je da su upravo Amerikanci me\u0111u rijetkim nacijama koje slave Dan zastave, od njega prave najve\u0107u svetinju, uz postoje\u0107u zakletvu pripadnosti zastavi, ali ovdje je poruka druga\u010dijeg tipa. Ovo je jasan znak zahvalnosti mo\u0107nom savezniku, koji zaista nije imao nikakvu ulogu u stvaranju albanske dr\u017eave prije 100 godina, ali je pomogao u stvaranju kosovske dr\u017eave i post-ohridske makedonske konsocijacije dvije etni\u010dke zajednice.<\/p>\n

Kada sam prije neki dan, idu\u0107i ka Univerzitetu, primijetila postavljanje ameri\u010dkih zastava po glavnom bulevaru, sjetila sam se mog omiljenog Amerikanca – Howarda Zinna. Voljela bih da sam mogla da posudim naslov njegovog \u010dlanka \u201cSkinite zastave\u201c, ali sasvim je jasno da kad to nije uspjelo progresivnim intelektualcima na Zapadu, to ne\u0107e imati nikakvog smisla uraditi usred Balkana.<\/p>\n

Ovdje je blasfemija \u010dak i citirati definiciju zastave kao komada tkanine s odre\u0111enim dizajnom, a koji se koristi kao simbol, ili kao znak signalizacije ili dekoracije. Ovdje se zbog zastava gine. Bukvalno. Nacionalne zastave su mo\u0107ni simboli patriotizma, i kao po pravilu nose sa sobom odre\u0111ene vojne asocijacije na pro\u0161lost, ali i na sada\u0161njost. Albanci iz Makedonije, ali i u \u010ditavom regionu, uporno tvrde da je njihova zastava druga\u010dija od svih ostalih: ona ne mo\u017ee biti dr\u017eavni simbol, jer je prije svega etni\u010dki simbol, jo\u0161 od 15 stolje\u0107a. Dakle, zastava je starija od dr\u017eave, a narod stariji od zastave. Republika Albanija je ovaj simbom prisvojima, ali ga nije stvorila. Ne znam kakav je odnos gra\u0111ana Albanije koji nijesu albanskog porijekla prema zastavi i prema velikom prazniku, ali pretpostavljam da i tamo jo\u0161 od najranije uzrasti djecu u\u010de da se identifikuju s njim i da ga prepoznaju kao svoje, zajedni\u010dko. Regionalna euforija, opet, \u0161alje sasvim druga\u010diju poruku: ova zastava je samo na\u0161a, albanska, zato \u0161to je etni\u010dka! Jedan jezik, jedna zastava, jedna sudbina!<\/p>\n

Imaginarne zajednice na Balkanu se odr\u017eavaju silom simbola, \u0430 ovi su opet tipi\u010dno \u201e\u043eru\u017eje\u201c u bitkama identiteta. Na prvi pogled, ovo mo\u017ee biti dobra zamjena za one istinske ratove – u njima nema krvoproli\u0107a, rekli bi mnogi. Ali, iza svake zastave stoji ideja o tome da je to ono isto koje je kroz istoriju bivalo natopljeno krvlju, i zato je sveto i treba ga braniti po svaku cijenu. A kako se to \u010dini, eksplicitno je objasnio jedan ameri\u010dki general kada je 1861. rekao: \u201cAko se bilo ko usudi da skine ameri\u010dku zastavu, pucaj na njega na licu mjesta!\u201c (J. A. Dix).<\/p>\n

Simboli nisu lo\u0161i sami po sebi, ali je ta\u010dno da su instrument koji u isto vrijeme isklju\u010duje i mobilizira, ne\u0161to \u0161to potsti\u010de na diferencijaciju i integraciju, ali i nasilje, makar u metafori\u010dkom smislu. Zastave su oduvijek bile dio onoga \u0161to se naziva kulturom nasilja (t.j. legitimacijom nasilja kao opravdanim i blagorodnim, posebno kada se upotrebljava u za\u0161titi svoje grupe, etni\u010dke ili nacionalne). U ovom trenutku u Makedoniji se mnogi pona\u0161aju kao pubertetlije koji mjere znate ve\u0107 \u0161ta, s tim \u0161to se ovdje upore\u0111uje visina jarbola i veli\u010dina zastava, ali i obrnuto je ta\u010dno – broji se ko je ve\u0107i broj zastava oskrnavio. Tu je i natje\u010daj ko \u0107e organizovati masovniji mar\u0161: makedonski desni\u010dari su pro\u0161le nedjelje mar\u0161irali radi pove\u0107anja nataliteta (kao da im neko brani da ga pove\u0107avaju, ili je mo\u017eda to bio nekakav obred plodnosti, nisam shvatila), \u0430 sada albanski partneri iz vlasti organizuju Mar\u0161 orlova (ovijeni zastavama), koji ako ve\u0107 ne lete, mogu da budu svojevrsna pje\u0161adija.<\/p>\n

Republika Makedonija se nije rodila u krvi 1991. i zato je imala neponovljivu \u0161ansu da se izgradi kao druga\u010dija zajednica, sa zastavom na kojoj nije bilo krvi. Znam da mnogi jo\u0161 uvijek tuguju za zastavom iz Kutle\u0161a\/Vergine od koje smo morali, pod pritiskom me\u0111unarodnih faktora, odustati, ali \u010dinjenica je da ono nije imalo vremena da stvori \u201elirsku paja\u017einu me\u0111u srca i mozga\u201c (Krle\u017ea), \u010dak i kod Makedonaca. Lirika je do\u0161la kasnije, otkako je zastava promijenjena spolja. U me\u0111uvremenu, nova se zastava natopila krvlju – malo u ku\u0107i, malo izvan nje u Iraki i Avganistanu (gdje je bila tu\u0111a, ali ipak ljudska).<\/p>\n

Neki misle da je lijek za sada\u0161nje podijeljeno dru\u0161tvo uspostavljanje Ruzveltove teze koja glasi: \u201eU ovoj zemlji ima mjesta za samo jednu zastavu. Mi imamo mjesta za samo jednu lojalnost, lojalnost prema SAD\u201c. Ali, parola o \u201eokupljanja oko zastave\u201c je naj\u010de\u0161\u0107e bila zloupotrijebljivana, izme\u0111u ostalog i da bi se u\u0107utkao otpor prema kolektivisti\u010dkim mantrama, opozicisko mi\u0161ljenje i djelovanje, prava na individualnost. Ona funkcionira najbolje u vremena slavlja, ali i straha i opasnosti (postoje\u0107e ili zami\u0161ljenje). Ovih dana vidimo kako to prakti\u010dno funkcionira. Albanci tra\u017ee razumijevanje od drugih, \u010dak i kada gube dodir s realno\u0161\u0107u. A kada nije u pitanju prazni\u010dno raspolo\u017eenje, odbijaju da stanu ispod dr\u017eavne zastave, koju ne osje\u0107aju kao svoju. Pri tome, razo\u010daranim Makeodncima ptredla\u017eu da i oni sebi izmisle etni\u010dku zastavu, pa da budu jednaki – u etnonacionalizmu, ako ve\u0107 ne umiju graditi demokratske i op\u0161te ljudske vrijednosti.<\/p>\n

Pjesnik je jednom napisao da najljep\u0161e pjevaju zablude, ali one i ubijaju najlak\u0161e. U ovom slu\u010daju ubijaju mogu\u0107nost stvaranja zajedni\u010dke nacije (demosa), ovdje i sada, jer (da parafraziram jo\u0161 jednog Amerikanca, ta\u010dnije mudrog vra\u010da plemena Chippewaa), mjera jedne civilizacije nije u visini betonskig gra\u0111evina -ili jarbola i zastava – nego u tome koliko su ljudi nau\u010dili da se pona\u0161aju dobro prema drugim ljudima i prema \u017eivotnoj sredini. Konfete \u0107e pasti u blato, dekoracije \u0107e se pokidati, i opet \u0107e zavladati sivilo svakida\u0161njice. San o ujedninjenoj etni\u010dkoj Albaniji \u0107e pecati i dalje, ali nadajmo se da \u0107emo u sljede\u0107ih sto godina uspjeti da stvorimo ne\u0161to \u010demu \u0107emo se zajedno radovati i na \u0161ta \u0107emo biti ponosni.<\/p>\n

Na kraju, samo jo\u0161 jedna napomena. Ma koliko je lijepo \u010duti od Alija Ahmetija kako govori o vizionarstvu i o tome da je pomirenje u Makedoniji ve\u0107 zavr\u0161ena stvar, tu\u017eno je kada istovremeno govori o tome kako su zlo\u010dini izvr\u0161eni prije ta\u010dno 100 godina bolni i svje\u017ei u sje\u0107anju Albanaca, a istovremeno tra\u017ei da se zaborave oni po\u010dinjeni prije samo 11 godina.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U ovom trenutku u Makedoniji se mnogi pona\u0161aju kao pubertetlije koji mjere znate ve\u0107 \u0161ta, s tim \u0161to se ovdje upore\u0111uje visina jarbola i veli\u010dina zastava<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-99753","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/99753","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=99753"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/99753\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=99753"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=99753"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=99753"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}