{"id":98200,"date":"2012-11-06T10:19:21","date_gmt":"2012-11-06T09:19:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=98200"},"modified":"2012-11-06T10:19:21","modified_gmt":"2012-11-06T09:19:21","slug":"slobodni-radikali-uzrocnici-mnogih-bolesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/11\/06\/slobodni-radikali-uzrocnici-mnogih-bolesti\/","title":{"rendered":"Slobodni radikali uzro\u010dnici mnogih bolesti"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/11\/slobodni-radikali.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-98201\" title=\"slobodni radikali\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/11\/slobodni-radikali-150x141.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"141\" \/><\/a>Slobodni radikali \u0161tetni su produkti koji spontano nastaju u telu, odnosno u \u0107elijama, usled negativnih delovanja iz okoline, aerozaga\u0111enja ili nezdrave ishrane, i zbog svega toga odgovorni su za nastanak mnogih bolesti.<\/p>\n<p>Naime, svaka \u0107elija sastoji se iz molekula, a oni iz atoma koji su povezani hemijskim vezama. Ako pod odre\u0111enim okolnostima do\u0111e do pucanja te veze, dolazi do stvaranja slobodnih radikala. Sa druge strane, antioksidansi, kojih najvi\u0161e ima u sve\u017eem vo\u0107u i povr\u0107u, imaju svojstvo da neutrali\u0161u \u0161tetno dejstvo slobodnih radikala, omogu\u0107avaju du\u017ei i kvalitetniji \u017eivot i spre\u010davaju starenje.<\/p>\n<p>O tome \u0161ta su zapravo slobodni radikali i koliko su \u0161tetni za organizam govori dr Ivica Jeremi\u0107 iz Institua za reumatologiju.<\/p>\n<p>&#8211; Slobodni radikali su molekuli koji imaju jedan ili vi\u0161e nesparenih elektrona, u stanju su da oduzmu elektrone drugim molekulima i da na taj na\u010din menjaju njihovu strukturu i hemijske osobine. Biolo\u0161ki va\u017eni molekuli, poput proteina, nukleinskih kiselina i masti pod uticajem slobodnih radikala pretrpe o\u0161te\u0107enje, gube svoju funkciju i nepovoljno uti\u010du na biohemijske procese u organizmu.<\/p>\n<p>Kako slobodni radikali nastaju?<\/p>\n<p>&#8211; Spontano se stvaraju u organizmu, pri \u010demu najve\u0107i deo nastaje tokom procesa proizvodnje energije, odnosno \u0107elijskog disanja koje je neophodno za opstanak \u017eivota. U na\u0161im \u0107elijama postoje minijaturne energetske stanice mitohondrije, neophodne za produkciju energije, i u njima dolazi do sagorevanja razli\u010ditih supstrata u prisustvu kiseonika. U tom procesu normalno se de\u0161ava i nepotpuna redukcija kiseonika, \u0161to i pravi slobodne kiseoni\u010dne radikale. Zapravo, jedan do pet odsto udahnutog kiseonika pretvara se u slobodne radikale. Oni nastaju i aktivno\u0161\u0107u enzima koji vr\u0161e detoksikaciju toksi\u010dnih materija i lekova u jetri, ali i kao odgovor na infektivne agense, kada \u0107elije imuno sistema uz njihovu pomo\u0107 ubijaju mikroorganizme i \u0161tite organizam.<\/p>\n<p>B12 I GVO\u017d\u0110EManjak odre\u0111enih nutrijenata esencijalnih za rad mozga, mo\u017ee dovesti do slabljenja njegovih funkcija. U nizu neophodnih najva\u017enije mesto pripada vitaminu B12 i gvo\u017e\u0111u, klju\u010dnim \u010duvarima mo\u017edanih aktivnosti. Zato je ishrana bogata ovim antioksidansima od klju\u010dne va\u017enosti, a najvi\u0161e ih ima u spana\u0107u, jagodama, borovnicama&#8230; Istra\u017eivanja posve\u0107ena starijoj populaciji, koja sve \u010de\u0161\u0107e oboljeva od Alchajmerove bolesti, karakteristi\u010dne po brzom zaboravljanju, kao i promenama u li\u010dnom pona\u0161anju obolelog, pokazala su da se upravo unosom navedenih namirnica funkcija mozga mo\u017ee o\u010duvati. Jer, osoba oboljeva zato \u0161to mo\u017edane \u0107elije, kako mozak stari, postaju osetljivije na oksidativni stres uzrokovan slobodnim radikalima. Samo \u0107elijski antioksidansni odbrambeni sastav uravnote\u017euje te opasne molekule, a on, na\u017ealost, starenjem slabi.<\/p>\n<p>Kako se organizam brani od slobodnih radikala?<\/p>\n<p>&#8211; Za to se potrudila evolucija, stvaraju\u0107i antioksidanse za za\u0161titu od slobodnih radikala. Antioksidanse uglavnom \u010dine enzimi koji spre\u010davaju aktivnost slobodnih radikala, raznih proteina koji vezuju slobodne jone metala koji mogu da pove\u0107aju produkciju slobodnih radikala, kao i raznih drugih molekula. No, osim slobodnih radikala koji normalno nastaju u organizmu, postoje i agensi iz spolja\u0161nje sredine sa istovetnim dejstvom. Jonizuju\u0107e zra\u010denje, preterano izlaganje suncu, pu\u0161enje, izlo\u017eenost razli\u010ditim toksinima&#8230; samo su neki od \u010dinilaca koji mogu da doprinesu pove\u0107anoj produkciji slobodnih radikala. U organizmu, zapravo, postoji stalna borba izme\u0111u slobodnih radikala i antioksidanasa. Danas postoje nau\u010dni dokazi da su slobodni radikali povezani sa vi\u0161e od 150 bolesti. Svako o\u0161te\u0107enje tkiva vodi do pove\u0107ane produkcije slobodnih radikala, ali nije uvek jasno da li je pre bolesti postojala pove\u0107ana koli\u010dina slobodnih radikala koji su izazvali patolo\u0161ki proces, ili je sama bolest o\u0161tetila tkivo i uzrokovala njihov nastanak. No, bez obzira na na\u010din nastanka, slobodni radikali u\u010destvuju u daljem toku o\u0161te\u0107enja tkiva i doprinose odr\u017eavanju patolo\u0161kog procesa. Slobodne radikale, odnosno oksidativni stres, stru\u010dnjaci povezuju sa kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom, raznim vrstama karcinoma, starenjem, Alchajmerovom i Parkinsonovom bole\u0161\u0107u, ali taj spisak, na\u017ealost, nije kona\u010dan i stalno se dopunjuje.<\/p>\n<p>Za koje bolesti su slobodni radikali posebno odgovorni?<\/p>\n<p>&#8211; Smatra se da aterosklerozu zapo\u010dinju i odr\u017eavaju upravo slobodni radikali. Ovo je posebno va\u017eno imaju\u0107i na umu da su sr\u010dani i mo\u017edani udar, kao posledice ateroskleroze, danas najva\u017eniji uzrok umiranja u visoko i srednje razvijenim zemljama. Slobodni radikali su tako\u0111e u stanju da direktno o\u0161tete genetski materijal, odnosno DNK molekule, \u0161to mo\u017ee da dovede do nastanka razli\u010ditih mutacija odgovornih za mutagenezu i kancerogenezu. Dokazano je da je pojava metastaza nekih tumora povezana sa pove\u0107anom produkcijom slobodnih radikala. Me\u0111utim, primena antioksidanasa, kao dodatne terapije u le\u010denju obolelih od raka, ne mo\u017ee da se preporu\u010di jer nema dokaza o njihovoj delotvornosti.<\/p>\n<p>\u0160ta mo\u017eemo da uradimo da bi se \u0161to efikasnije izborili sa slobodnim radikalima?<\/p>\n<p>&#8211; Vo\u0111enje zdravog stila \u017eivota osnovni je na\u010din za pobedu nad slobodnim radikalima. A to zna\u010di da treba da se unosi antioksidansima bogata hrana, odnosno vo\u0107e i povr\u0107e bogato vitaminima C, E, beta-karotenom i bioflavonoidima. Ovakve namirnice smanjuju rizik od pojave sr\u010danih bolesti, dijabetesa i razli\u010ditih vrsta karcinoma. Sa druge strane, unos vitamina C, E i beta-karotena u vidu suplemenata, nema za\u0161titni efekat na pojavu hroni\u010dnih bolesti.<\/p>\n<p>Koliko su slobodni radikali odgovorni za proces starenja?<\/p>\n<p>&#8211; Starenje kao fenomen intrigira ljude oduvek. Smatra se da je starenje zapravo posledica akumulacije o\u0161te\u0107enja nastalih pod dejstvom slobodnih radikala. Tako\u0111e se smatra da smanjenje metaboli\u010dke aktivnosti mo\u017ee da produ\u017ei \u017eivotni vek. Jer, ukoliko je ve\u0107a metaboli\u010dka aktivnost, ve\u0107a je aktivnost mitohondrija i potro\u0161nja kiseonika, pa samim tim ve\u0107a i produkcija slobodnih radikala. Smanjen unos hrane, odnosno kalorijske restrikcije, tako\u0111e poma\u017eu produ\u017eenju \u017eivota, odla\u017eu pojavu kancera i \u010duvaju mo\u017edane funkcije tokom starenja. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da ne treba unositi kalorije. Dnevni minimum za snabdevanje organizma esencijalnim hranljivim materijama u proseku je oko 1.400 kalorija.<\/p>\n<p>ANTIOKSIDANSI<\/p>\n<p>Najbogatiji izvor antioksidanasa su vo\u0107e i povr\u0107e, jer ih biljke stvaraju za sopstvenu za\u0161titu od slobodnih radikala. Vitamina C najvi\u0161e ima u citrusnom vo\u0107u, sve\u017eoj crvenoj paprici, kiviju, ali i u drugom sve\u017eem vo\u0107u i povr\u0107u.<\/p>\n<p>Zbog termolabilnosti vitamina C na visokim temperaturama, po\u017eeljno je da se vo\u0107e i povr\u0107e jede sve\u017ee. Vitamina E najvi\u0161e ima u ora\u0161astim plodovima, p\u0161eni\u010dnim klicama i razli\u010ditim vrstama biljnih ulja. Veoma je va\u017eno unositi tamnozeleno povr\u0107e, jer pored beta-karotena sadr\u017ei lutein i zeaksantin, koji su va\u017eni za o\u010duvanje vida, odnosno spre\u010davanje stara\u010dke degeneracije \u017eute mrlje.<\/p>\n<p>\u0160to se ti\u010de bioflavonoida, najvi\u0161e ih ima u razli\u010ditim biljnim \u010dajevima, kakaou, crnoj \u010dokoladi. Od \u010dajeva najvi\u0161e u zelenom, ali i u \u010dajevima od kamilice, nevena i \u0161arplaninskom \u010daju.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, prekomerno uno\u0161enje jednog antioksidansa mo\u017ee da uti\u010de na normalno funkcionisanje drugog, odnosno da dovede do antioksidansnog dizbalansa. To mo\u017ee biti opasno, jer su preterane koli\u010dine antioksidanasa toksi\u010dne.<\/p>\n<p>U svakom slu\u010daju, zalihe antioksidanasa u organizmu dovoljne su da spre\u010de \u0161tetno delovanje slobodnih radikala kod male dece i osoba mla\u0111ih od dvadeset godina. Me\u0111utim, posle dvadesete godine efikasnost za\u0161titnog antioksidansnog sistema u organizmu opada, a negativni efekti bivaju sve izra\u017eeniji kroz proces starenja.<\/p>\n<p>PREVENTIVA<\/p>\n<p>Svaku \u0107eliju na\u0161eg organizma u toku dana napadne do milion slobodnih radikala. Postoji \u010ditava serija testova kojima se odre\u0111uje ukupni antioksidansni status, nivo pojedinih enzima, selena ili drugih antioksidansnih komponenata. Kombinacijom rezultata ovih testova mo\u017ee da se ustanovi na kom mestu u organizmu je do\u0161lo do promena i koji je organ ugro\u017een. Provera antioksidanskog statusa va\u017ena je jer mo\u017ee otkriti bolest dok se jo\u0161 nije razvila, a va\u017ena je i za obolele osobe radi pra\u0107enja promene stanja bolesti, ali i efekata terapije.<\/p>\n<p>Ipak, odre\u0111ivanje antioksidansnog statusa posebno se savetuje zdravim osobama koje su izlo\u017eene poja\u010danom psihi\u010dkom ili fizi\u010dkom stresu. Posebno su ugro\u017eeni ljudi koji pate od hroni\u010dnog stresa, rekonvalescenti posle primene odre\u0111enih terapijskih procedura, kao i pu\u0161a\u010di. Preporuka stru\u010dnjaka je da se ova vrsta testova obavlja jednom ili dva puta godi\u0161nje radi prevencije bolesti. Ukoliko se ustanovi da postoje odre\u0111ena odstupanja neophodna je hitna promena stila \u017eivota, re\u017eima i na\u010dina ishrane, ali i vi\u0161e odmora radi uspostavljanja ponovne ravnote\u017ee organizma i normalnog funkcionisanja antioksidansnog za\u0161titnog sistema.<\/p>\n<p><em><strong>B12 I GVO\u017d\u0110E<\/strong>Manjak odre\u0111enih nutrijenata esencijalnih za rad mozga, mo\u017ee dovesti do slabljenja njegovih funkcija. U nizu neophodnih najva\u017enije mesto pripada vitaminu B12 i gvo\u017e\u0111u, klju\u010dnim \u010duvarima mo\u017edanih aktivnosti. Zato je ishrana bogata ovim antioksidansima od klju\u010dne va\u017enosti, a najvi\u0161e ih ima u spana\u0107u, jagodama, borovnicama&#8230; Istra\u017eivanja posve\u0107ena starijoj populaciji, koja sve \u010de\u0161\u0107e oboljeva od Alchajmerove bolesti, karakteristi\u010dne po brzom zaboravljanju, kao i promenama u li\u010dnom pona\u0161anju obolelog, pokazala su da se upravo unosom navedenih namirnica funkcija mozga mo\u017ee o\u010duvati. Jer, osoba oboljeva zato \u0161to mo\u017edane \u0107elije, kako mozak stari, postaju osetljivije na oksidativni stres uzrokovan slobodnim radikalima. Samo \u0107elijski antioksidansni odbrambeni sastav uravnote\u017euje te opasne molekule, a on, na\u017ealost, starenjem slabi.<\/em><\/p>\n<p>Ve\u010dernje Novosti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Izazivaju preko 150 bolesti, me\u0111u kojima kardiovaskularna oboljenja, dijabetes, razne vrste karcinoma, Alchajmerovu i Parkinsonovu bolest&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-98200","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/98200","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=98200"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/98200\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=98200"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=98200"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=98200"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}