{"id":97741,"date":"2012-11-02T08:59:06","date_gmt":"2012-11-02T07:59:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=97741"},"modified":"2012-11-02T08:59:06","modified_gmt":"2012-11-02T07:59:06","slug":"neoliberalizam-je-roden-u-kontekstu-fasistickih-rezima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/11\/02\/neoliberalizam-je-roden-u-kontekstu-fasistickih-rezima\/","title":{"rendered":"Neoliberalizam je ro\u0111en u kontekstu fa\u0161isti\u010dkih re\u017eima"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/p>\n

Pro\u0161loga je tjedna iz tiska izi\u0161la knjiga \u201cPolitike indignacije: imperijalizam, postkolonijalni poreme\u0107aji i dru\u0161tvene promjene\u201d Petera Mayoa, profesora Sveu\u010dili\u0161ta na Malti: rije\u010d je o zbirci eseja i tekstova objavljivanih u posljednjih nekoliko godina na uglednim nezavisnim ameri\u010dkim portalima, poput Truthouta i Counterpuncha. Teme koje autora okupiraju variraju od uspona dru\u0161tvenih pokreta na Zapadu i Bliskom istoku, preko (anti)imigrantskih politika u Europi, sve prisutnije privatizacije obrazovanja i kriti\u010dke pedagogije, do historijskog naslije\u0111a Pinochetova vojnog udara u \u010cileu\u2026<\/p>\n

– Zajedni\u010dko tim temama je ljudska borba za emancipaciju a protiv nasilja, bilo simboli\u010dkoga ili fizi\u010dkoga, s kapitalom kao povezuju\u0107im nazivnikom. Rije\u010d je, tako\u0111er, o borbi za o\u010duvanje i pobolj\u0161anje radni\u010dkih prava te prosvjedu protiv nehumanih struktura ekonomske, socijalne i imperijalne opresije \u2013 ka\u017ee Mayo.<\/p>\n

Kada pi\u0161ete o migracijama iz ju\u017enih dijelova Mediterana u sjeverne, nerijetko spominjete pojam \u201czatvorske dr\u017eave\u201d: mo\u017eete li ga pojasniti?<\/em><\/p>\n

\u201cZatvorska dr\u017eava\u201d je pojam posu\u0111en od ameri\u010dkoga kulturalnog kriti\u010dara Henryja Girouxa, koji ga upotrebljava u kontekstu sve ve\u0107e kontrole i nadziranja pu\u010danstva te njime oslikava rastu\u0107u militarizaciju i kriminalizaciju specifi\u010dnih dijelova populacije, primjerice Afroamerikanaca u SAD-u, kojih, prema statistikama, ima vi\u0161e u privatiziranoj zatvorskoj industriji nego u \u0161kolama. Ja ga koristim u kontekstu kriminalizacije imigranata s Juga, koji u potrazi za novim \u017eivotom izvan svojih mati\u010dnih dr\u017eava po dolasku u drugu zemlju bivaju smje\u0161teni u prihvatne centre, posebice one zatvorenoga, dakle detencijskog tipa, koji nerijetko nalikuju na kaveze. Ondje su \u010desto prisiljeni ostati dulje vrijeme, a rije\u010d je o ambijentu koji nije za ljudsko bi\u0107e. Knjiga \u201cBilal\u201d talijanskog novinara Fabrizija Gattija, o sudbini imigranata na otoku Lampedusi, utjelovljuje zna\u010denje ove fraze. \u010cak je i moja zemlja (Malta) optu\u017eena za takav zatvorski tretman imigranata.<\/p>\n

Roba naprijed, ljudi stoj<\/strong><\/p>\n

Parafrazirate i Slavoja \u017di\u017eeka, koji je primijetio kako u glorificiranim okolnostima slobodne cirkulacije koju je omogu\u0107io globalni kapitalizam, jedino dobra, stvari, imaju slobodan protok, dok je cirkulacija ljudi sve vi\u0161e kontrolirana?<\/em><\/p>\n

Pod svojevrsnom smo iluzijom da je u uvjetima hegemonijske globalizacije omogu\u0107en apsolutno slobodan protok ljudi i proizvoda. U to \u0107e vas razuvjeriti imigranti: dok se financijski kapital kre\u0107e slobodno i brzo, isto kao i materijalna dobra (premda i to ovisi o podrijetlu robe jer, primjerice, Palestinci ne mogu obavljati slobodnu trgovinu s lokalnim proizvodima u vlastitoj zemlji), radna snaga utjelovljena u ljudskim subjektima mora se suo\u010davati s nekoliko prepreka da bi se pomakla iz jednog konteksta u drugi. Prepreke variraju od mu\u010dnih viznih procedura i odbijenica, preko prihvatnih centara, zatvorenih i otvorenih, da bi na koncu imigranti ovisili o hirovima sigurnosnih slu\u017ebi, koji osciliraju izme\u0111u odbijenica i gledanja kroz prste novoprido\u0161licama \u2013 kada to, dakako, odgovara vlastima u namjeri da smanje lokalnu cijenu rada. No, \u010dak i u slu\u010daju potonjeg scenarija, zakoniti ili nezakoniti imigranti ciljano su li\u0161eni dr\u017eavljanstva te zemlje, zbog \u010dega su podvrgnuti eksploataciji, na koju pristaju zbog bojazni od deportacije u mati\u010dne zemlje.<\/p>\n

Kao jednu od opasnosti za europske radnike navodite sve o\u010ditije populisti\u010dko pretvaranje klasnih pitanja u nacionalne du\u017enosti, ponajprije od strane politi\u010dara. Koje su opasnosti takvog diskursa?<\/em><\/p>\n

Zapravo je rije\u010d o vrsti razbijanja tr\u017ei\u0161ta rada. Smatram kako bi radni\u010dka solidarnost u dana\u0161nje vrijeme trebala nadilaziti nacionalne granice i premostiti pote\u0161ko\u0107e s kojima se suo\u010davaju i imigranti i \u201cautohtona populacija\u201d: naglasak na nacionalnom umjesto na internacionalnom zna\u010dajka je nacionalsocijalizma, uz sve popratne rasisti\u010dke i etnocentri\u010dne podloge. Nije potrebno podsje\u0107ati na historijske posljedice tog pristupa! Rije\u010d je, zapravo, o jednom od najve\u0107ih izazova za one koji su u ovom dijelu svijeta posve\u0107eni demokratsko-socijalisti\u010dkim politikama, osobito kada se radi o dugom i iscrpnom radu edukativnoga karaktera. Takav je rad hitan posebice zbog aktualnog stanja neizvjesnosti lokalne radni\u010dke klase uslijed razaraju\u0107ih efekata neoliberalnih globalizacijskih politika. Ako ne do\u0111e do razvoja obrazovne strategije, postoji opasnost da \u0107e radnike privu\u0107i populisti\u010dka desnica, nerijetko pra\u0107ena neofa\u0161isti\u010dkim diskursom, koji se hrani njihovim strahom i rezultira daljnjim antagonizmima me\u0111u radni\u0161tvom, temeljenim na etni\u010dkim i ostalim pripadnostima. To, pak, mo\u017ee dovesti do pogre\u0161nih saveza \u2013 poput la\u017enog saveza izme\u0111u tzv. nacionalnog kapitala i lokalne radne snage protiv \u201ckonkurencije\u201d, kao da je kapital ikada bio samo nacionalnoga karaktera! \u2013 i zamagljivanja \u010dinjenice da imigranti i lokalni radnici dijele istu sudbinu \u017ertava okrutnog procesa kapitalisti\u010dke eksploatacije.<\/p>\n

Prije nekoliko mjeseci Alain Badiou optu\u017eio je \u201clijeve\u201d francuske vlade, od Mitterranda naovamo, za namjerno preuveli\u010davanje imigrantskog problema, sve s ciljem prikrivanja \u010dinjenice da su slugani ekonomskih interesa tamo\u0161nje oligarhije?<\/em><\/p>\n

Takve se stvari doga\u0111aju i u drugim dr\u017eavama, pogotovo me\u0111u strankama ljevice i onima koje su se nekada nazivale tako. One se upu\u0161taju u takvu vrstu populizma i radi pridobivanja glasa\u010dkog tijela, koje se zauzvrat pothranjuje mitovima \u0161to pove\u0107avaju njegovu nesigurnost. Sigurnost, stoga, postaje problem na kojima stranke insistiraju i potom osvajaju politi\u010dke bodove. Badiou pritom ide korak dalje i tvrdi kako te politi\u010dke opcije dolijevaju vatru na ksenofobne i etni\u010dke predrasude. Fenomen predvi\u0111a bolest politi\u010dkih stranaka koje, tradicionalno, po\u010divaju na radni\u010dkoj solidarnosti koja nadilazi etni\u010dke i nacionalne okvire. Dakako, sasvim je drugo pitanje jesu li mogu\u0107e stranke sa socijalisti\u010dkim programima koji se temelje na me\u0111uetni\u010dkoj solidarnosti unutar okvira dr\u017eave \u010dija je primarna zada\u0107a akumulacija kapitala.<\/p>\n

Kompetitivna dr\u017eava<\/strong><\/p>\n

Dana\u0161nje desne i nominalno lijeve vlade na Zapadu Tariq Ali je okarakterizirao kao \u201cekstremni centar\u201d, \u010dija su glavna obilje\u017eja usvajanje neoliberalnih reformi, opresija prema vlastitom pu\u010danstvu putem mjera \u0161tednje i ratovanje u tu\u0111im zemljama?<\/em><\/p>\n

Male su razlike u kontekstu onoga za \u0161to se zala\u017eu suprotstavljene stranke unutar reprezentativnih politika u mojoj zemlji, ali i u mnogim drugim dijelovima svijeta. To je, vjerojatno, i posljedica kraja Hladnog rata i pojavljivanja hegemonijske naravi politi\u010dke i ekonomske misli. Paralelno s tim, primjetan je trend da se stranke sve vi\u0161e pribli\u017eavaju centru i da se me\u0111usobno razlikuju ne po ideolo\u0161kom kontrastu, nego po tome tko ima manje skandala i tko je bolji menad\u017eer. Zbog toga je populizam jo\u0161 privla\u010dniji politi\u010dkoj klasi \u017eeljnoj mo\u0107i. U zemljama poput Gr\u010dke, bira\u010dko je tijelo tijekom recentnog razdoblja iskazalo svoje nezadovoljstvo centristi\u010dkim politikama \u2013 koje su ih, najbla\u017ee re\u010deno, prodale \u2013 glasaju\u0107i na izborima za male, ali ideolo\u0161ki druga\u010dije partije. Otud potraga i te\u017enja za novim formama prakticiranja politike, \u0161to je vidljivo u raznim dijelovima svijeta. Dakako, samo razo\u010daranje tradicionalnom predstavni\u010dkom politikom ne jam\u010di neki konkretan zaokret takve prakse. Po mom mi\u0161ljenju, najva\u017enije je pitanje tko \u0107e dati svjestan smjer ogor\u010denim socijalnim pokretima.<\/p>\n

Za\u0161to smatrate da dr\u017eava igra klju\u010dnu ulogu u odr\u017eavanju neoliberalnog scenarija, posebice u kontekstu javnog obrazovanja?<\/em><\/p>\n

Dr\u017eava igra va\u017enu ulogu u zamagljivanju razlike izme\u0111u javnoga i privatnoga, daju\u0107i gotovo u pravilu prednost potonjem. Visoko obrazovanje i tzv. javno visoko obrazovanje najo\u010ditiji je primjer te teze: javna sveu\u010dili\u0161ta podvrgnuta su sna\u017enoj komercijalizaciji i podre\u0111ena sektorima kojima upravlja tr\u017ei\u0161te. Dr\u017eava, \u0161tovi\u0161e, poti\u010de takav razvoj situacije izravnim i neizravnim sredstvima, a sve u cilju stvaranja tr\u017ei\u0161ta kompetitivnog obrazovanja u kontekstu onoga \u0161to Philip Cerny naziva \u201ckompetitivnom dr\u017eavom\u201d; na taj se na\u010din u \u0161kolstvu gaji konkurentnost izme\u0111u razli\u010ditih subjekata, kako bi se odr\u017eavalo tr\u017ei\u0161te u ovom i ostalim sektorima, sve u skladu s neoliberalnom ideologijom. U najkra\u0107em, dr\u017eava je aktivni igra\u010d i nikamo nije oti\u0161la. Ona je, \u0161tovi\u0161e, najva\u017enija za odr\u017eavanje neoliberalnog scenarija i \u010desto podcjenjujemo njezinu \u0161tetnost po gra\u0111anstvo. Sve dvojbe koje su mo\u017eda postojale odagnala je reakcija dr\u017eave tijekom financijske krize, kada su novcem poreznih obveznika spa\u0161avane banke, korporacije i bogati pojedinci, isti oni koji su uzrokovali cjelokupnu krizu nau\u0161trb ostatka dru\u0161tva. Paulo Freire je vizionarski zaklju\u010dio kako nas politika tjera na \u201cstezanje remena\u201d nakon \u0161to u nekoj zemlji daleko od nas do\u0111e do kraha tr\u017ei\u0161ta. Dr\u017eava je jednostavno promijenila svoju krinku, ali je njezina uloga u akumulaciji kapitala ostala netaknuta. Ideja da se dr\u017eava povukla u pozadinu je neoliberalni mit.<\/p>\n

Pro\u0161le godine, povodom 38. godi\u0161njice vojnog udara u \u010cileu i dolaska na vlast Pinocheta uz pomo\u0107 CIA-e te naknadnog uvo\u0111enja neoliberalnih mjera \u0161ok-terapijom po receptu ameri\u010dkog ekonomista Miltona Friedmana, taj ste doga\u0111aj okarakterizirali kao prvi, simboli\u010dki 11. rujan. \u0160to smo trebali nau\u010diti iz tog slu\u010daja?<\/em><\/p>\n

Trebali smo nau\u010diti kako postoji nemilosrdno i nasilno nali\u010dje kapitalizma te da je neoliberalizam ro\u0111en u kontekstu brutalnih fa\u0161isti\u010dkih re\u017eima. Tako\u0111er smo trebali nau\u010diti kako, unato\u010d demokratskom nali\u010dju, nikada ne treba podcijeniti permanentnu prisutnost i razmjere reakcionarnih snaga prisile. \u010cileanski predsjednik Salvador Allende napravio je upravo tu gre\u0161ku, unato\u010d navodnim upozorenjima Fidela Castra. Recentna prisje\u0107anja na 11. rujan 2001. poti\u010du nas da se fokusiramo na vrijednosti na kojima je utemeljeno dru\u0161tvo, ali i da postavimo pitanje \u0161to je to u zapadnoj imperijalnoj politici \u0161to uzrokuje toliki gnjev u mnogim dijelovima svijeta, \u0161to je, na koncu, i dovelo do tako barbarskog napada na civile. No, trebali bismo se prisjetiti i ranijeg, \u201c\u010dileanskog 11. rujna\u201d i svega \u0161to taj datum simboli\u010dki predstavlja u kontekstu na\u010dina na koji se zapadni ekonomski interesi provode po cijenu tolikog broja nevinih civila, ne samo u Pinochetovom \u010cileu nego i u ostatku Latinske Amerike te u Africi i Aziji. Ti zloglasni doga\u0111aji i njihove neposredne posljedice razotkrivaju kako kriti\u010dko mi\u0161ljenje i stvaranje demokratskih alternativa \u2013 kada ekonomski interesi, nau\u0161trb ljudskih prava, zauzmu klju\u010dno vanjskopoliti\u010dko mjesto zapadnih zemalja \u2013 postaju njihovim prvim \u017ertvama. Siguran sam kako su kriti\u010dko mi\u0161ljenje i vjerodostojne demokratske alternative postojale u snovima i narativima mnogih osoba, mladih i starih, koje su izgubili svoje \u017eivote ili jednostavno nestale u \u010cileu, Argentini ili, u novije vrijeme, u Isto\u010dnom Timoru i Turskoj. Upravo ti doga\u0111aji pokazuju kako je veli\u010danje demokratskih vrlina, prisutno u diskursu zapadnih zemalja, obi\u010dna parodija.<\/p>\n

U posljednjem poglavlju knjige bavite se kriti\u010dkom pedagogijom koju zastupate. Postoji li u dana\u0161njem kontekstu prostor za \u0161iru primjenu kriti\u010dke pedagogije i na koji bi se na\u010din ona mogla manifestirati?<\/em><\/p>\n

Zada\u0107a edukacije je da formira ljude kao socijalne aktere, a ne da ih jednostavno reducira na dvodimenzionalnost, u ve\u0107ini slu\u010dajeva na konzumente i proizvo\u0111a\u010de. Kriti\u010dnost je klju\u010dni element prave edukacije, koji upadljivo nedostaje u dominantnim diskursima. Nerijetko kritiziram europski diskurs cjelo\u017eivotnog u\u010denja, posebno unutar Europske unije. Evo i za\u0161t bit edukacije nije zarada, nego u\u010denje kako \u017eivjeti potpunim \u017eivotom i doprinositi razvoju demokratskoga dru\u0161tvenog prostora. Prostora koji je ugro\u017eeni privatizacijom i komodifikacijom. \u0160to se ti\u010de primjene kriti\u010dnosti o kojoj govorim, vjerujem da \u0107e recentne borbe, utjelovljene uOccupy pokretu, \u0161panjolskim indignadosima i Arapskom prolje\u0107u, nanovo aktualizirati pitanja dru\u0161tvenih klasa. Klase nigdje nisu nestale, one su stvarne i izrazito bitne. Ipak, mnogi pojedinci koji simpatiziraju \u201cpost-diskurs\u201d poku\u0161ali su klasna pitanja predstaviti kao stvar pro\u0161losti. Dakako, ne zna\u010di da u svijetu ne postoje brojni drugi va\u017eni oblici opresije o kojima treba razgovarati, ali imam osje\u0107aj da \u0107emo uskoro svjedo\u010diti sve ve\u0107oj fokusiranosti na to kako kapitalizam slu\u017ei kao totaliziraju\u0107a sila, koja strukturira pitanja spola, etni\u010dke i nacionalne pripadnosti, dok su klasna pitanja prisutna u transverzalnom obliku. S druge strane, trenuta\u010dno postoje mnogi pokreti koji sugeriraju kako razli\u010diti ljudi probijaju ideolo\u0161ku povr\u0161inu neoliberalizma i kapitalisti\u010dkog trijumfalizma, ljudi koji se mobiliziraju, stvaraju\u0107i u tom procesu va\u017ene saveze. No, ostaje pitanje jesu li aktualni pokreti samo spontani odgovori ili je rije\u010d o svjesnom usmjerenju: ako je rije\u010d o potonjem, odakle ta svijest dolazi? To je pitanje koje je Antonio Gramsci konstantno postavljao.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pod svojevrsnom smo iluzijom da je u uvjetima hegemonijske globalizacije omogu\u0107en apsolutno slobodan protok ljudi i proizvoda. U to \u0107e vas razuvjeriti imigranti…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-97741","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97741","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=97741"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97741\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=97741"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=97741"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=97741"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}