{"id":97501,"date":"2012-10-30T08:59:55","date_gmt":"2012-10-30T07:59:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=97501"},"modified":"2012-10-30T08:59:55","modified_gmt":"2012-10-30T07:59:55","slug":"o-novoj-latinoamerickoj-politici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/30\/o-novoj-latinoamerickoj-politici\/","title":{"rendered":"O novoj latinoameri\u010dkoj politici"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Profesor na UNAM (Universidade Aut\u00f4noma do M\u00e9xico), povjesni\u010dar i novinar Guillermo Almeyra pi\u0161e o odnosu me\u0111unarodnog financijskog kapitala prema latinoameri\u010dkim dr\u017eavama, zajedni\u010dkom putu koji predstoji zemljama Latinske Amerike do preobrazbe ekonomskog i politi\u010dkog sustava i zasad provedivim reformisti\u010dkim mjerama koje vode u tom smjeru.<\/em><\/strong><\/p>\n

Vlade koje se nazivaju “progresivnima” odr\u017eavaju tijesne veze s me\u0111unarodnim financijskim kapitalom i slijede neoliberalne politike. Dr\u017eavama koje takve vlade poku\u0161avaju voditi u velikoj mjeri odre\u0111uje i dirigira svjetsko tr\u017ei\u0161te roba i kapitala; one ponajvi\u0161e izvoze naftu, drvnu gra\u0111u, rude, soju i bobi\u010dasto vo\u0107e po cijenama koje su nametnute izvana posredstvom velikih me\u0111unarodnih oligopola u kombinaciji s, u najboljem slu\u010daju, nekim razli\u010ditim nedr\u017eavnim partnerskim tvrtkama poput Petrobrasa ili YPF-a, a iznimke su venecuelska PDVSA ili meksi\u010dki Pemex koje ne podlije\u017eu nikakvom pravilu.<\/p>\n

Osim toga u svim zavisnim dr\u017eavama koje provode neodevelopmentalisti\u010dke mjere, neovisno o tome vode li ih “progresivne vlade” ili ne, zemlja trpi sve ve\u0107i strani utjecaj, a predatorsko megarudarstvo uni\u0161tava \u010ditave regije i na\u010din \u017eivota lokalnog stanovni\u0161tva te tako izaziva velike dru\u0161tvene sukobe. Na taj se na\u010din, uz cijelu svjetsku kapitalisti\u010dku krizu koja dodatno pove\u0107ava ekonomske napetosti, ta zavisnost jo\u0161 produbljuje, dok se budu\u0107nost zbog me\u0111unarodnog financijskog kapitala nalazi pod hipotekom.<\/p>\n

O\u010dito je da vlade ne mogu jednim potezom \u010darobnog \u0161tapi\u0107a promijeniti karakter dr\u017eave ili gospodarskih struktura. Promjene su rezultat dugog procesa dru\u0161tvenih promjena potaknutih mobilizacijom naroda \u0161to one [vlade] jednim dijelom kanaliziraju i usmjeravaju. Dakle, neizbje\u017ean je prijelazni period u kojemu bi te va\u017ene reforme u potpunosti zahvatile kontinuitet ustrajne nedostatke, deformacije i bijedu koje je nametnulo \u010dvrsto ispreplitanje oligarhijskih struktura mo\u0107i i novih ropskih odnosa koje je postavio i u\u010dvrstio me\u0111unarodni financijski kapital.<\/p>\n

Dru\u0161tveni pokreti koji poma\u017eu u preoblikovanju i promjeni dru\u0161tvenih pokreta, jamstvo su da \u0107e taj – neizbje\u017eno krivudav – prijelazni proces napredovati, a ne stagnirati. \u0160to je najva\u017enije, on po\u010diva na nezavisnoj borbi protiv kapitalisti\u010dkih snaga, kao i same dr\u017eave. Vlada koja namjerava pod\u010diniti dru\u0161tvene pokrete i ukinuti njihovu nezavisnost djelomi\u010dno mijenja vodstva dr\u017eavnih aparata i tako oslabljuje vlastite temelje u borbi da se obra\u010duna s pro\u0161lo\u0161\u0107u i dobije ve\u0107a nezavisnost u odnosu na me\u0111unarodni financijski kapital i njegove agente.<\/p>\n

Ipak, \u010dinjenica da je nemogu\u0107e jednim udarcem izbrisati zavisnost o svjetskom tr\u017ei\u0161tu i o financijskom kapitalu ne zna\u010di da nema drugog lijeka doli izvoziti jo\u0161 vi\u0161e robe poput soje, apelirati za nepredatorsko rudarstvo ili rabiti zemlju za proizvodnju biosagorivih proizvoda za prljavu automobilisti\u010dku industriju.<\/p>\n

Ba\u0161 suprotno: mogu\u0107e je primijeniti mjere koje bi u isto vrijeme reducirale ovisnost o \u0161aci velikih kompanija koje kontroliraju ekonomiju i koje bi stvorile uvjete za obnovu okoli\u0161a i teritorija prema nacionalnim potrebama (o\u010duvanje okoline, stvaranje kvalificiranih radnika, preraspodjela zemlji\u0161ta i promjene u raspodjeli sredstava – sve \u0161to se i sada radilo isklju\u010divo za dobit velikih tvrtki i svjetskog tr\u017ei\u0161ta).<\/p>\n

Primjerice, umjesto da se gaze uro\u0111eni\u010dkih prava, autonomije i Ustav nalaganjem izgradnje drugog kraka ceste kroz Tipnis (prema aktualnom nacrtu), bolivijska bi vlada mogla usmjeriti taj put prema drugoj regiji jer bi time demonstrativno raskinula s autoritarnim odlu\u010divanjem i novorazvojnim mjerama, izbjegla podjelu pokreta seljaka i postavila zajedni\u010dku izgradnju nove dr\u017eave iznad svojih vlastitih interesa te bi sa\u010duvala kredibilitet u o\u010dima jednog velikog i va\u017enog dijela naroda bez obzira \u0161to bi to bilo sporije, skuplje i te\u017ee. Tako sagra\u0111ena cesta pomogla bi protjecanju robe i otvaranju Bolivije trgovini na dva oceana, a osna\u017eila bi i potencijalni antikapitalisti\u010dki element: solidarnost raznih dijelova bolivijskog naroda, autonomiju te izgradnju lokalnih demokratskih snaga.<\/p>\n

Izvla\u0161tenje financijskog sektora tako\u0111er je reformisti\u010dka mjera (usvojio ju je i Fran\u00e7ois Miterrand) ba\u0161 kao \u0161to bi to bila i temeljita agrarna reforma koja bi dodijelila zemlju milijunima seljaka u Brazilu i dr\u017eavni monopol na vanjsku trgovinu. No, kada bi se te mjere rabilo za nacionalni razvoj (umjesto za boga\u0107enje jednih te istih) i prekidanje vlasti nekolicine oligopola koji kontroliraju izvoz (kao \u0161to je to u\u010dinila Per\u00f3nova vlada, koja nije bila ba\u0161 socijalisti\u010dka kad je stvorila IAPI) – ili kad bi ju (vanjsku trgovinu, op. prev.) kontrolirala devizna politika (\u0161to je u\u010dinila Venezuela da bi izbjegla izvoz kapitala). Druge bi mogu\u0107e reforme bile, primjerice, zakon o za\u0161titi voda i javnih dobara, kao \u0161to je zakon o poticanju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji je, nakon \u0161to je zadr\u017eao radnike u zemlji, smanjio migracije te izmjenom i raznoliko\u0161\u0107u usjeva i racionalnom potro\u0161njom vode za\u0161titio okoli\u0161 te osigurao opskrbu hranom na nacionalnoj razini. Ipak, o\u010dito je da ovakav tip reformi nije usmjeren k o\u010duvanju, ve\u0107 svakako k pripremi promjene sustava, a protiv toga se financijski kapital bori svim sredstvima.<\/p>\n

O\u010dito je da njegova primjena ovisi o odnosima snaga me\u0111u klasama koje supostoje u svakoj zemlji, o razini svijesti i razini mobilizacije radnika, o opstanku “plebejskog” sektora (u krilu “progresivnih” vlada, \u0161to nije uvijek slu\u010daj) koji bi bio mudriji i koji bi, zajedno s narodnim sektorima, tvorio \u010dvrsti blok otvoriv\u0161i put turbulentnom vremenu tranzicije. Klju\u010dni je problem, dakle, stvoriti takav blok projektom vlastite tranzicije te na isti na\u010din razdvojiti, u trenutnoj magmi “progresivnih'” vlada, one koji stvarno \u017eele narodnu promjenu, ali se trenutno pod\u010dinjavaju konzervativnim birokratima, i reakcionare kojima je politika kapitala prirodna i koji dr\u017ee da za nju nema mogu\u0107e alternative.<\/p>\n

Intelektualci koji u ime realizma i “manjeg zla” bez prigovora prihva\u0107aju neodevelopmentalisti\u010dke politike oslabljuju narodnu mo\u0107 i osna\u017euju krupni kapital. Oni koji pravedno osu\u0111uju takve politike, ali ne nude nikakvu drugu odr\u017eivu teoriju kapitalizma koja je u stvarnosti nespojiva s kapitalom – jednako su nemo\u0107ni kao i oni prvi. Ni jedni ni drugi ne vjeruju da bi ovaj tip “revolucionarnih reformi”, ako ih se nametne potporom narodne mobilizacije, uvelike smanjio mo\u0107 vladaju\u0107ih klasa i promijenio odnos snaga u zemlji i regiji.<\/p>\n

Spomenute mjere, kao i neke druge – kao \u0161to je ujedinjenje sredstava raznih zemalja kako bi se stvorilo jedinstveno Latinoameri\u010dko sveu\u010dili\u0161te koje ne bi proizvodilo stru\u010dnjake i profesionalce za kapital, nego nositelje budu\u0107eg znanstvenog i tehnolo\u0161kog antikapitalisti\u010dkog napretka, ili kao \u0161to je stvaranje zajedni\u010dkog tehnolo\u0161kog centra koji ne bi bio podre\u0111en privatnim tvrtkama i koji bi prou\u010davao i organizirao javna dobra i racionalnu upotrebu sredstava – pove\u0107ale bi istovremeno proizvodnju i produktivnost te podu\u010dile narod kako rasporediti sredstva prema vlastitim potrebama i to na lokalnoj razini, da bi se pove\u0107ala demokrati\u010dnost i kulturne ste\u010devine. Zakon o radni\u010dkoj kontroli poslovnih knjiga dopustio bi smanjenje suspenzija i ostavki te bi racionalizirao industrijsku proizvodnju te bi se tako postavili temelji za restrukturiranje ve\u0107 od najni\u017eih razina proizvodnog aparata.<\/p>\n

Preobrazba ne mo\u017ee ostati u rukama tek nekolicine prosvije\u0107enih: ili \u0107e je provesti oni koje se to direktno ti\u010de ili je ne\u0107e biti.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Guillermo Almeyra: Preobrazba ne mo\u017ee ostati u rukama tek nekolicine prosvije\u0107enih: ili \u0107e je provesti oni koje se to direktno ti\u010de ili je ne\u0107e biti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":97502,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-97501","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97501","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=97501"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97501\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/97502"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=97501"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=97501"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=97501"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}