{"id":97319,"date":"2012-10-27T10:13:29","date_gmt":"2012-10-27T08:13:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=97319"},"modified":"2012-10-27T10:13:30","modified_gmt":"2012-10-27T08:13:30","slug":"ko-o-cemu-mi-o-identitetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/27\/ko-o-cemu-mi-o-identitetu\/","title":{"rendered":"Ko o \u010demu, mi o identitetu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Mirza Softi\u0107<\/p>\n

Ve\u0107 skoro dvije godine sam van BiH, a kad god pogledam bilo koji balkanski medij, ne mogu pobje\u0107i od Dodikovog referenduma, raspada dr\u017eave, krivljenja onog drugog za “pre\u0107utne dogovore” o podjeli, zatim ne mogu pobje\u0107i od bo\u0161nja\u0161tva, bosanstva, muslimanstva, hrvatstva, srpstva itd. Ako na koji \u010das i izmaknem van te pri\u010de, do\u010dekaju me opet beskrajne sage o identitetu, o tome ko je ko, \u0161ta je \u0161ta, ko u kojeg Boga vjeruje, a ko se sere na sve to. I tako, dok cijeli svijet ide naprijed, dok ljudi putuju svemirom, ska\u010du sa njegovog vrha, obilaze svijet i zajebaju se na svakojake na\u010dine, mi i dalje trunimo istu pri\u010du.<\/p>\n

Mnogo putujem i svaki dan saznam ne\u0161to novo, uglavnom od razli\u010ditih ljudi. Zanimam se za povijest cijelog svijeta, njegove promjene, nauku, politiku, sport i sve \u0161to jednog novinara mo\u017ee zanimati, pa se stoga raspitujem i za ono \u0161to je va\u017eno, i za ono \u0161to je manje bitno. Otkako \u017eivim u Holandiji nastojim proputovati ovom zemljom \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e. Ono \u0161to mi zapada za oko su vjetrenja\u010de i osvajanje teritorija. Kad su Holan\u0111ani po\u010deli graditi svoju zemlju, nije bila ni blizu ovolika kao sada. Naime, ovi ljudi su osvojili ve\u0107 hiljade kvadratnih kilometara i na tome sagradili gradove. Cijela jedna provincija, zvana Flevoland, se nalazi na mjestu gdje je nekad bilo more. Isu\u0161ivanjem su dobili plodne povr\u0161ine, a ve\u0107inu tih radova su napravili u dvadesetom vijeku. Za to vrijeme, s izuzetkom \u00abdoba mraka\u00bb izme\u0111u 1946. i 1990. godine, mi smo razgovarali o na\u0161im identitetima, odnosno o tome ko je musliman, Musliman, Bo\u0161njak, katolik, Hrvat, pravoslavac, Srbin, Crnogorac, itd. Sad po\u010dinjemo pri\u010dati i o tome ko je Hercegovac.<\/p>\n

Pred kraj devete dekade pro\u0161log stolje\u0107a, u Holandiji su se ve\u0107 po\u010deli koristiti mobiteli. Isu\u0161ivanje mora je nakratko prestalo, ali se po\u010dela koristiti alternativna energija. Pored vjetra, koji Holan\u0111ani koriste ve\u0107 stolje\u0107ima za dobijanje struje, pove\u0107ana je i proizvodnja prirodnog gasa, te solarnih panela, pa je Holandija jedna od rijetkih zemalja koje ne zavise od ruskog plina. Mi smo, nekako u isto vrijeme, imali svoje prve demokratske izbore, nakon kojih smo mislili da \u0107emo \u017eivjeti kao carevi i jesti zlatnim ka\u0161ikama. Naravno, ni\u0161ta od toga se nije desilo, brzo smo se poklali, uni\u0161tili sve \u0161to smo pedeset godina gradili i onda \u00abjovo nanovo\u00bb, od kraja devedesetih pa naovamo. Razlog rata je bio \u2013 identitet, a \u0161ta drugo.<\/p>\n

Koji je tvoj internet identitet?<\/strong><\/p>\n

U avgustu 1991. godine javnosti je predstavljena prva web stranica. U to vrijeme kod nas je bjesnila pri\u010da o identitetu, posebno u Hrvatskoj, gdje se domicilni narodi koji su tu \u017eivjeli stolje\u0107ima, nisu mogli dogovoriti da li da ostanu u Jugoslaviji, ili da idu iz nje. Rezultat svega, nakon \u010detiri godine, bio je da je Hrvatska \u00aboslobo\u0111ena\u00bb od mrskog neprijatelja, te da danas u njoj \u017eivi manje Srba nego ikad dosad. Identitet im je samo hrvatski, ali \u017eive kao pacovi, ni\u0161ta mnogo bolje nego svi mi ostali. Internet su po\u010deli koristiti krajem devedesetih, kaskaju\u0107i za svijetom barem jednu deceniju. Zato se danas u Estoniji odr\u017eavaju izbori preko interneta, a na\u0161i ljudi ga uglavnom ne znaju ni koristiti. Estonija je nekad bila pod \u010dizmom Rusije, a danas je to najrazvijenija zemlja biv\u0161eg Sovjetskog Saveza.4<\/p>\n

1992. godine je Danska osvojila Evropsko prvenstvo u fudbalu. Nastupili su umjesto Jugoslavije, koja je bila suspendovana zbog krvoproli\u0107a u kojem smo trunili o identitetu. Dance su pokupili s odmora i natjerali ih da igraju umjesto nas. Ljudi su do\u0161li na prvenstvo \u2013 i pobijedili. Mi smo razgranali diskusiju o identitetu i u Bosni i Hercegovini. Te godine su odr\u017eane dvije olimpijade, a na jednoj od njih je Hrvatska zauzela drugo mjesto na ko\u0161arka\u0161kom turniru. Bi\u0107e da je identitet presudio. Dvije godine prije toga smo bili svjetski prvaci, na\u0161i dana\u0161nji susjedi su nastavili s dobrim partijama u svim sportovima, dok se BiH ne mo\u017ee pohvaliti skoro ni\u010dim, sve do ove dana\u0161nje generacije fudbalera, koji \u0107e se valjda kona\u010dno negdje plasirati.<\/p>\n

1993. godina je bila veoma plodna u cijelom svijetu. SMS poruke su krenule u opticaj, a Amerikanci su napravili \u00abGlobalni pozicioni sistem\u00bb, koji je omogu\u0107avao pouzdano pozicioniranje, navigaciju i vremenske usluge korisnicima \u0161irom svijeta, u bilo koje doba dana i bez obzira na vremenske uslove. Kod nas je ta godina upam\u0107ena kao godina gladi, godina sankcija i godina bjesomu\u010dnog istrebljenja. Samo devet godina nakon olimpijade, cijeli svijet nas je ponovo gledao na vijestima, ali ovaj put zbog ne\u010deg negativnog.<\/p>\n

Naredna godina je u Bosni bila godina kratkog primirja, da bismo se nastavili ubijati ve\u0107 krajem 1994. i zavr\u0161ili tek za godinu dana. U te dvije godine svijet je postao bogatiji za desetine fenomenalnih rock i pop albuma, te nekoliko sjajnih filmova. Snimljeni su \u00abMaska\u00bb, \u00abGlup, gluplji\u00bb, \u00abForest Gump\u00bb, \u00abKralj lavova\u00bb i drugi. Kod nas je po\u010delo primirje i odr\u017ean je prvi film festival u Sarajevu. Pri\u010da o identitetu nije prestala, ali smo imali nekakvu nadu za bolje sutra, \u0161to danas vi\u0161e nije slu\u010daj.<\/p>\n

Demokratija kuca i na na\u0161a vrata?!<\/strong><\/p>\n

Tada dolaze godine ponovnih izbora, gdje isti oni koji su posva\u0111ali na\u0161e identitete, ponovo osvajaju izbore. Alija i Mom\u010dilo postaju \u010dlanovi Predsjedni\u0161tva, sa po oko 700.000 glasova. Stranka ovog prvog ostaje na vlasti sve do danas, dok je ovaj drugi zavr\u0161io kao ratni zlo\u010dinac u zatvoru. SDA je kasnije dobila i jednu protivni\u010dku frakciju, koja nam je na izborima prije nekoliko godina nudila \u00abda kona\u010dno rije\u0161i bo\u0161nja\u010dko nacionalno pitanje\u00bb, barem su tako govorili na svojim plakatima. \u0160ta bismo mi Bo\u0161njaci da nam oni ne rije\u0161e na\u0161e pitanje, ne znam kako bismo \u017eivjeli, i kako smo uop\u0161te mogli dosad \u017eivjeti sa nerije\u0161enim nacionom. To me podsjetilo na jedan seminar kojem sam nazo\u010dio 2004. godine, a vodio ga je jedan proslavljeni bh. novinar, kada je jedan od u\u010desnika na pitanje \u00abJesi li prvo Srbin ili \u010dovjek?\u00bb, odgovorio sa \u00abPrvo sam Srbin, pa onda sve ostalo\u00bb. Nacija je nekome na prvom mjestu, ali nekome je i na posljednjem. Neko je uop\u0161te i ne priznaje, niti je osje\u0107a va\u017enom, ali takvi kod nas nemaju mjesta. Oni moraju znati KOJI JE NJIHOV IDENTITET, a ako ne znaju, zbog toga bivaju sa\u017ealijevani, svi ih zadirkuju i podsmjehuju im se. \u00abJadna djeca, ne znaju ko su\u00bb, plju\u0161te komentari sa svih strana, dok oni malo radikalniji govore \u00abkako su to najgora kopilad\u00bb, pogotovo ako dolaze iz mje\u0161ovitih brakova (kakav idiotski naziv za dvoje ljudi koje nije briga kako se ko zove).<\/p>\n

Presko\u010di\u0107emo koju godinu i oti\u0107i na dvijehiljaditu, kada je otvoren most izme\u0111u \u0160vedske i Danske. Na na\u0161im izborima su tada dijelom pobijedile stranke koje nisu bile nacionalisti\u010dke, ali su ubrzo zaslu\u017eeno skinute sa vlasti. Prona\u0111ene su im mnoge rupe, kao \u0161to je npr. slanje Al\u017eiraca u Guantanamo ili prodaja oru\u017eja Izraelu. Jedna od zamjerki koja im se postavljala je da nisu bili dovoljno jedni, drugi ili tre\u0107i, iako se danas lagano pretvaraju u desni\u010dare. Dakle, falio im je identitet. Ve\u0107 2002. godine, br\u017ee \u2013 bolje smo vratili na vlast stare fa\u0161iste, koji su nam uvijek znali re\u0107i ko smo i \u0161ta smo, te odakle poti\u010demo. Da nije njih, ja nikada ne bih saznao da pripadam \u00abjedinom autohtonom narodu\u00bb, koji nema veze ni sa Slavenima, ni sa Turcima, ni sa ostalima koji pro\u0111o\u0161e ovuda. Tako je jedne prilike izjavio jedan profesor istorije na istoimenom smjeru Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Da ne zaboravimo, most izme\u0111u Kopenhagena i Malmea dnevno preveze 17.000 vozila, a mi smo sagradili poslije rata jedva 50 km jadnog autoputa. Putarina u jednom smjeru iznosti oko 200 kruna (50 KM), pa sami izra\u010dunajte koliko most inkasira dnevno.<\/p>\n

Etni\u010dki podijeljen voz<\/strong><\/p>\n

Ipak, to je ni\u0161ta u odnosu na holandske \u017eeljeznice. Vozovima se u ovoj zemlji svaki dan preveze preko milion i po ljudi, a Thalys voz vas preveze od Amsterdama do Pariza za dva – tri sata, te je samim tim bolja opcija od aviona. Stara je izreka \u00abKad ne valjaju \u017eeljeznice, ne valja ni dr\u017eava\u00bb, pa tako i kod nas vrijedi to pravilo. Jedini dobar potez na ovim prostorima, a da se ti\u010de \u017eeljeznice, je osnivanje zajedni\u010dke kompanije, kako bi se izbjegle administrativne gluposti izme\u0111u dr\u017eava regiona. Me\u0111utim, na\u0161e \u017eeljeznice nisu \u010dlanovi te unije, tako da \u0107emo ostati uskra\u0107eni hrvatskih i srpskih lokomotiva u Sarajevu, ako se to ikad uop\u0161te i desi. Kod nas su i vozovi etni\u010dki podijeljeni. Kada idete iz Sarajeva za Zagreb, imate izbor od tri vagona. Jedan je federalni, drugi je iz RS-a, a tre\u0107i je hrvatski. Ako se jedan od njih pokvari, nisam siguran da u ova dva ima mjesta za putnike iz tre\u0107eg vagona. Naravno, dovoljno je jadna \u010dinjenica koliko malo vagona uop\u0161te ide za Zagreb. Ali bitno je da se zna koji je \u010diji.<\/p>\n

U posljednjih deset godina, otkad se kod nas ponovo, polako ali sigurno, zao\u0161trava pri\u010da o identitetu, svijet obra\u0107a pa\u017enju na ekologiju i na o\u010duvanje \u017eivotne sredine. Grade se postrojenja za recikla\u017eu, odvaja se sme\u0107e u kontejnerima i sve se vi\u0161e koristi prirodna energija. U Amsterdamu ve\u0107 ima nekoliko solarnih autobusa, koji sasvim normalno prevoze putnike. Dok ovakva praksa potpuno ne zamijeni naftu, gleda\u0107emo i dalje ratove u francusko \u2013 ameri\u010dko \u2013 britanskoj re\u017eiji po svijetu, ali jednog \u0107e dana i ta carstva propasti. Ho\u0107e li to biti zbog nafte, kao \u0161to se nagovje\u0161tava u \u0160kotskoj, jo\u0161 od pobjede stranaka koje se bore za nezavisnost, ili zbog nekog drugog prirodnog energenta, vidje\u0107emo u narednim decenijama, ali jedno je sasvim sigurno; mi \u0107emo i dalje pri\u010dati o identitetu i o tome ko smo i \u0161ta smo. Potencira\u0107emo mnogo vi\u0161e na\u0161e razlike nego sli\u010dnosti. Laga\u0107emo sami sebe da govorimo razli\u010dite jezike, da nam kuhinje i navike nisu iste, nastoje\u0107i predstaviti svoju \u00abkulturu i obi\u010daje\u00bb vrednijima od \u00abkulture i obi\u010daja\u00bb ovih drugih ili tre\u0107ih. Pritom \u0107emo zaboraviti da smo uglavnom potpuno jednako primitivni i da su nam sve te stvari \u2013 uglavnom iste.<\/p>\n

\u0160esto \u010dulo<\/strong><\/p>\n

U me\u0111uvremenu, ljudi su se po\u010deli po svijetu lije\u010diti mati\u010dnim \u0107elijama. Kod nas skoro i da nema pri\u010de o tome. Uveliko se zabranjuje pu\u0161enje u svakom zatvorenom (a u Kanadi i Australiji i na otvorenom) prostoru, ljudi se bore protiv raznih vrsta karcinoma, poku\u0161ava se \u017eivjeti zdravije i normalnije. Neki gradovi su smanjili saobra\u0107aj na minimum, a potencira se vo\u017enja bicikla. Na na\u0161im prostorima niko ove stvari ne jebe ni za \u017eivu silu, svi se i dalje bave pitanjima Srba, Hrvata i Bo\u0161njaka. Kod nas jedan identitet automatski isklju\u010duje drugi, pa tako, ako ste npr. Hrvat ili Bo\u0161njak, vi ne mo\u017eete i ne smijete da se osje\u0107ate recimo Balkancem, Jugoslovenom, pravoslavcem, Evropljaninom, itd. U tom slu\u010daju \u0107e vam do\u0107i neko iz de\u017eurne nacional \u2013 fa\u0161isti\u010dke garde i re\u0107i kako niste dobar Hrvat ili Bo\u0161njak i kako \u2013 \u0161to se njih ti\u010de \u2013 ne mo\u017eete dobiti njihov certifikat. Pritom \u0107e vam re\u0107i, ako im ka\u017eete da niste ni\u0161ta od toga \u0161to oni nude, kako je \u00abustav takav, i dok se ne promijeni, moramo ga po\u0161tovati\u00bb. Takvo dvoli\u010dno opravdanje svojstveno je za partije koje ne funkcioni\u0161u jedna bez druge. Darko Rundek je jedne prilike rekao za BHT, prilikom nekakvog kratkog intervjua \u2013 \u00abSve je to ista stranka, oni la\u017eu da su razli\u010diti\u00bb. To bi im mogla potvrditi jednog dana sprava koja se zove \u0160esto \u010dulo. Naime, ovaj izum koristi va\u0161e ruke umjesto kompjuterskog mi\u0161a, na glavu vam je pri\u010dvr\u0161\u0107ena kamera, i pomo\u0107u interneta, ure\u0111aj projicira sve informacije koje se od ozna\u010denog predmeta (tj. od onog kojeg poka\u017eete prstom) mogu dobiti. Tako recimo, ako odete u biblioteku, samo poka\u017eete prstom na knjigu, i odmah dobijete nekoliko njenih recenzija, cijenu na Amazonu, broj stranica, bilje\u0161ku o piscu, fabulu i sve \u0161to vas zanima. Uperite prstom u nekoga o kome ima podataka na internetu, i re\u0107i \u0107e vam sve u njemu\/njoj. Pritom napominjem da ure\u0111aj postoji ve\u0107 dvije – tri godine, a kako je izgledao na samom po\u010detku, pogledajte ispod. Kod nas \u0107ete sa \u0160estim \u010dulom mo\u0107i saznati ko je ve\u0107i Hrvat, Srbin ili Bo\u0161njak, ali \u0107ete tako\u0111e mo\u0107i vidjeti da su toliko pomije\u0161ani da nisu ni sami svjesni, ali se busaju u prsa da su autohtoni.<\/p>\n

Ljudi su u posljednjoj deceniji rije\u0161ili mnoge svoje patnje. Od poplava, preko eko \u2013 katastrofa, po\u017eara, nestanka emergenata itd., pa sve do problema komunikacije, mobitelima, javnim prevozom i drugim sredstvima. \u010cak otkupljuju karbon \u2013 dioksid preko bankovnih kreditnih kartica, pa se i lihvari takmi\u010de ko \u0107e biti ekolo\u0161ki svjesniji. Mi za to vrijeme ne proizvodimo ni\u0161ta, ne gradimo tako\u0111e ni\u0161ta, niti se i\u010dim pametnim bavimo. Otvaramo tr\u017ene centre \u0161irom Balkana, nadaju\u0107i se trgovini, iako nemamo novaca da i\u0161ta kupimo. Ne gradimo autoputeve i ne obaziremo se na \u017eivotnu sredinu. Dr\u017eavne firme i njihova administracija su truhle, i to ba\u0161 zbog toga \u0161to sva tri kvazi identiteta ru\u0161e svaki normalan proces unutar njih. Tako je od Fudbalskih saveza, preko telekom operatera, pa sve do drugih zna\u010dajnijih dru\u0161tvenih pojava. Nau\u0161trb kvaliteta sami sebe la\u017eemo ve\u0107 22 godine. Za nas \u0107e neko drugi izmisliti mobitele, DVD plejere, vozove koji idu 500 km\/h, te druge \u0111akonije koje \u0107emo uvoziti sa zapada, prodavati i zajedno sa njima propadati. Liberalizacija tr\u017ei\u0161ta je i kod nas uspjela. Sve su nam kupili, podijelili nas nacionalno, ostavili da se oko toga sva\u0111amo i sada nam prodaju svakojaka govna. Svaka nam \u010dast za svu glupost ovog svijeta. Jebali nas identiteti. I referendumi od kojih retardiranom narodu kidaju \u017eivce svaki dan, i podjela nekakve imaginarne zajednice koja se zove dr\u017eava.<\/p>\n

Novinar.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Liberalizacija tr\u017ei\u0161ta je i kod nas uspjela. Sve su nam kupili, podijelili nas nacionalno, ostavili da se oko toga sva\u0111amo i sada nam prodaju svakojaka govna.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-97319","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97319","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=97319"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97319\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=97319"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=97319"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=97319"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}