{"id":97032,"date":"2012-10-24T09:19:06","date_gmt":"2012-10-24T07:19:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=97032"},"modified":"2012-10-24T09:19:06","modified_gmt":"2012-10-24T07:19:06","slug":"brod-ludaka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/24\/brod-ludaka\/","title":{"rendered":"Brod lu\u0111aka"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Ivo \u0160kori\u0107<\/p>\n

Ne znam \u010ditaju li H-Alter, ali svakako su me proku\u017eili. Dnevno primam jedno pet e-mailova od raznih grupa i organizacija kojima je cilj Obamin re-izbor i osvajanje \u0161to vi\u0161e sjedala u kongresu za Demokratsku stranku. Uglavnom tra\u017ee novac bez kojeg se, izgleda, vi\u0161e ni\u0161ta u politici SAD-a ne mo\u017ee posti\u0107i. Nedavno su spustili tra\u017eeni minimum na tri dolara, svjesni mogu\u0107nosti svog bira\u010dkog tijela. Siguran sam da ljudi, za koje se misli da podr\u017eavaju Republikansku stranku, primaju jednak broj poziva da doniraju novac, a njihovi vjerovatno tra\u017ee jo\u0161 vi\u0161e. Prijete da \u0107e na\u0161 kandidat sigurno izgubiti ako jo\u0161 do ve\u010deras ne po\u0161aljemo novac. Obje stranke neumorno ponavljaju mantru da su ovo najva\u017eniji izbori u povijesti.<\/p>\n

Iako, naravno, nisu. Amerika je bila u mnogo te\u017eim situacijama – recimo, izbor izme\u0111u Abrahama Lincolna i Johna Breckenridgea ili Franklina Delano Roosevelta i Herberta Hoovera u datom je trenutku bio daleko zna\u010dajniji nego izbor izme\u0111u Baracka Obame i Mitta Romneya danas. U nedavnom posjetu Vermontu, Dalai Lama je, zabaviv\u0161i pritom studentariju na sveu\u010dili\u0161tu Middlebury, izjavio kako je on marksist i kako su iz njegove perspektive Republikanci i Demokrati vi\u0161e-manje isti.<\/p>\n

Mo\u017eda su, me\u0111utim, ovi izbori zna\u010dajni upravo po tome \u0161to, pod pritiskom interneta, blogova, Facebooka i Twittera, tjeraju te dvije bur\u017eoaske stranke – koje se \u010desto moraju truditi na\u0107i razlike izme\u0111u svojih ponuda, kako bi bira\u010di imali razloga iza\u0107i na izbore – zauzeti jasnije, definiranije i polariziranije pozicije. S jedne strane imamo stranku koja sebe promovira kao za\u0161titnika zaposlenika, predvo\u0111enu biv\u0161im aktivistom, a s druge stranku poslodavaca predvo\u0111enu financijerom koji se na privatnim domjencima za prikupljanje novca uop\u0107e ne stidi priznati interese koje Amerike zastupa. S obzirom da kapitalisti\u010dki sustav jeste klasno dru\u0161tvo, politi\u010dka podjela na stranku klase poslodavaca i stranku klase zaposlenika posve je logi\u010dna i prihvatljiva.<\/p>\n

Budu\u0107i da demokracija svakom pojedincu daje jedan glas, a ekonomska nejednakost u dru\u0161tvu se produbljuje, normalno bi bilo za o\u010dekivati da stranka poslodavaca izgubi. Donje dvije petine stanovni\u0161tva SAD-a, dakle 40 posto, posjeduju tek 0.3 posto ukupnog bogatstva, dok gornjih 20 posto posjeduje enormnih 84.5 posto. U tom svjetlu treba promatrati odluku Vrhovnog suda u slu\u010daju Citizens United da novac klasificira kao govor. Super-bogatih 1 posto ugro\u017eeni su demokracijom jer \u0107e svakako uvijek biti manjina. Odluka Vrhovnog suda uzima u obzir ne samo glas svakog \u010dovjeka, nego i glas njegova novca.<\/p>\n

To je kao da na jednoj strani vage stoji 99 posto ljudi i njihova te\u017eina i te\u017eina njihove nov\u010dane vrijednosti u zlatu, a na drugoj strani nalazi se 1 posto i njihova te\u017eina te te\u017eina njihove nov\u010dane vrijednosti u zlatu, i jezi\u010dac vage otprilike je na sredini. Mark Zuckerberg, osniva\u010d Facebooka, svojim bogatstvom od $12.1 milijardi bi, pri cijeni zlata od $56,984\/kg, tako bio “te\u017eak” ne\u0161to vi\u0161e od 212 tona, otprilike koliko i oko 2 500 pripadnika tzv. srednje klase, \u010dija pojedina\u010dna nov\u010dana vrijednost ne prelazi 2-3 kg zlata. Mo\u017eda bi s vremenom mogli i ukinuti tu skupu i vremenski zahtjevnu demokraciju te uvesti pravilo da se va\u017ene politi\u010dke odluke donose aukcijom izme\u0111u zainteresiranih grupa, u svrhu efikasnosti politi\u010dkog sustava.<\/p>\n

\u017divotni standard srednje klase – u koju se obje stranke kunu, iako je sasvim druga\u010dije do\u017eivljavaju (za Demokrate, srednja klasa su u\u010ditelji, lije\u010dnici, dr\u017eavni slu\u017ebenici, a za Republikance obrtnici) – srozao se za 40 posto od po\u010detka ekonomske krize, dakle tijekom Obamina mandata, kao \u0161to Republikanci ne propu\u0161taju primjetiti, ali ne i njegovom zaslugom, \u0161to pre-rijetko \u010dujemo u njegovu obranu. Danas je ameri\u010dka obitelj s dvoje zaposlenih 15 posto siroma\u0161nija nego obitelj s jednim hraniteljem prije 40 godina.<\/p>\n

I koliko god SAD prednja\u010di s apsolutnim brojem milijuna\u0161a, ovdje tek 4.3 posto ku\u0107anstava vo\u0111eno njima, prema podacima Boston Consulting Grupe, dok je u \u0160vicarskoj taj postotak 9.5 posto, a u Singapuru 17.1 posto. Tomu su dva razloga: prvi, “ameri\u010dko stolje\u0107e”, kako ga je bio krstio G. H. W. Bush, pro\u0161lo je, a ameri\u010dke elite nisu sposobne iscijediti tako velik udio iz globalne ekonomije kao nekada i, drugi, taj gubitak elite nadomje\u0161taju izvla\u010denjem kapitala iz doma\u0107e ekonomije i skrivanjem istoga u strane banke, tj. postupkom koji je ina\u010de svojstven tajkunskim ekonomijama Tre\u0107eg svijeta.<\/p>\n

Prema podacima ra\u010dunovodstvene tvrtke McKinsey, ameri\u010dka elita trenutno dr\u017ei 21 bilijun dolara (to je 21 pa dvanaest nula: za usporedbu, ameri\u010dki vanjski dug je “samo” 16 bilijuna dolara) na ra\u010dunima u bankama u zemljama u kojima se ne pla\u0107a porez, prete\u017eno na oto\u010djima Bermuda i Cayman. Mo\u017eda bi Obama trebao povu\u0107i vojsku iz Afganistana i okupirati Bermude i Caymane? Ta bi okupacija znatno manje ko\u0161tala, a bila bi svakako profitabilnija jer, osim \u0161to je dio tog novca ukraden od poreza, to je mrtav novac koji nije reinvestiran u ekonomiju i otvaranje novih radnih mjesta u krizi.<\/p>\n

Situacija sa zaposlenjima u industriji toliko je lo\u0161a da je grupa ameri\u010dkih znanstvenika, rade\u0107i na algoritmu kako bi robot-radnik pokretao svoje ruke sli\u010dnije \u010dovjeku-radniku, morala putovati u Meksiko da bi snimila video u tvorni\u010dkoj hali. Tu je izbor izme\u0111u Romneya i Obame prili\u010dno jasan: tokom Obaminog mandata kreirano je 4 milijuna novih zaposlenja, od toga 344 tisu\u0107e u industriji, 160 tisu\u0107a u auto-industriji, i uveden je 20 posto porezni kredit kompanijama koje vrate proizvodnju u Ameriku; tokom Romneyevog mandata (kao guvernera dr\u017eave Massachusetts), Massachusetts je ostao bez 40 000 zaposlenja u industriji i pao na 47. (od 50 dr\u017eava) mjesto po kriteriju kreiranja novih radnih mjesta.<\/p>\n

Stoga Republikancima nije preostalo ni\u0161ta drugo nego da la\u017eu. Potpredsjedni\u010dki kandidat Paul Ryan, osvjedo\u010deni patolo\u0161ki la\u017eljivac (tvrdio je da je tr\u010dao maraton za manje od 3 sata dok Runners World nije objavio da je tr\u010dao dobra 4 sata), tako je optu\u017eio Obamu da je zatvorio tvornicu u Jamesvilleu u Ryanovoj dr\u017eavi Wisconsin koja je bila zatvorena jo\u0161 dok je George W. Bush bio predsjednik. Zato je, za svaki slu\u010daj, da ga ne bi ga\u0111ali trulim povr\u0107em, Ryan odlu\u010dio gurati kolica s dvije bebe kao \u017eivim \u0161titovima tijekom svog sudjelovanja u povorci za ameri\u010dki Dan Rada, 1. rujna u Jamesvilleu, i odbio odgovarati na pitanja svojih konstituenata.<\/p>\n

Reince Priebus, predsjednik Republikanske stranke, tvrdi da \u0107e stranka pobijediti na temelju \u010dinjenica, no New York Times u svom izvje\u0161\u0107u s Republikanske konvencije komentira da je konvencija, a naro\u010dito govor Paul Ryana, bila jedna “litanija neistina”. Goebelsova taktika “ponavljanjem la\u017ei do pobjede” nastavila se i nakon konvencije da bi kulminirala u prvoj TV debati izme\u0111u Romneya i Obame, gdje je Daily Kos pedantno pobrojao naj\u017ee\u0161\u0107e la\u017ei. Obama je tek nakon debate, u kojoj se uop\u0107e nije sna\u0161ao, rekao da je o\u010dekivao Mitt Romneya, a da je na debatu do\u0161ao netko tko samo izgleda poput njega, ali sa sasvim druga\u010dijim stavovima.<\/p>\n

Romney, kojeg mi znamo, rekao je da Detroit (auto-industriju) treba pustiti da bankrotira, da proces ovr\u0161ivanja du\u017enika koji ne mogu otplatiti svoje ku\u0107e treba pustiti da zavr\u0161i, dok se svima ku\u0107e ne oduzmu, da do grla zadu\u017eeni studenti bolje neka ne o\u010dekuju da \u0107e im vlada oprostiti dug i da zdravstveno osiguranje za penzionere treba zamijeniti fiksnim iznosom koji bi se starcima dao svake godine pa nek se snalaze. Romney, kojeg smo vidjeli te ve\u010deri, izjavio je da nikako i nikada ne bi i\u0161ao smanjiti poreze imu\u0107nima, bo\u017ee sa\u010duvaj, da smatra da je regulacija klju\u010dna za financijsku industriju i da je njegov model zdravstvenog osiguranja za sve iz Massachussetsa, koji je Obama preuzeo, dobar za cijelu zemlju te da je Obama “bad guy” – krade novac od Medicarea! Nagomilao je duga skoro vi\u0161e od svih predsjednika zajedno! Polovica od zelenih kompanija kojima je dao subvencije je propalo (3 od preko 30 jeste)! U cijelom njegovom nastupu nije bilo gotovo niti jednog istinitog fakta.<\/p>\n

Romneyev problem je u tome \u0161to ne smije govoriti istinu o sebi ako \u017eeli da itko za njega glasa. Amerika ima problem rastu\u0107eg duga i smanjuju\u0107eg broja radnih mjesta. Logi\u010dno, kandidat za predsjednika mora znati re\u0107i da \u0107e u\u010diniti sve da smanji dug i pove\u0107a broj radnih mjesta. Tako Romney sad ka\u017ee da \u0107e od prvog dana kada ga izaberemo raditi na tome da vrati zaposlenja iz Kine u Ameriku i pita sam sebe retori\u010dki: “Kako je Kina bila tako upje\u0161na u tome da nam uzme toliko zaposlenja?” – pa tako im \u0161to ih je on poslao! A \u0161to ako ga ne izaberemo? Ho\u0107e li nastaviti slati zaposlenja u Kinu, iz pakosti prema Obami?”<\/p>\n

Nezgodno je, dakle, ako je kandidat stekao svoj imetak postupcima koji dovode do pove\u0107anja ukupnog duga i do smanjenja broja radnih mjesta, kao \u0161to Mitt Romney jest rade\u0107i za Bain Capital, kako je Matt Taibbi briljantno sa\u017eeo u svom tekstu za Rolling Stone: “Taj je \u010dovjek stekao bogatstvo od 250 milijuna dolara tjeraju\u0107i tvornice koje je kupio u goleme dugove, kako bi mogle skupo platiti njemu da ih savjetuje koga da otpuste, kako bi mogle dovoljno u\u0161tedjeti da bi otplatile te dugove.”<\/p>\n

No, Romneyu kritika ne dolazi samo slijeva. Konzervativni kolumnist, Noah Millman, prvo ispravno primje\u0107uje da je Obama mnogo obe\u0107ao, a malo ostvario i da se ljudi osje\u0107aju iznevjereni nadom u promjenu, a zatim optu\u017euje Romneya za infantilizaciju tog ve\u0107 iznevjerenog bira\u010dkog tijela baziraju\u0107i svoju politi\u010dku platformu na uzdanju u slijepu vjeru raje, dok detalje svoje platforme dr\u017ei u tako strogoj tajnosti, da mnogi pretpostavljaju da detalja niti nema. Millman pi\u0161e za American Conservative: “Romney nema nikakve namjere re\u0107i i\u0161ta \u0161to njegova audijencija ne \u017eeli \u010duti, a ono \u0161to on misli da oni \u017eele \u010duti jest da je Amerika velika i da je jedini razlog za\u0161to neke stvari nisu OK to \u0161to nas vodi \u010dovjek koji ne shva\u0107a tu ameri\u010dku veli\u010dinu. Dakle, vjerujte u Romneya koji vjeruje u Ameriku, vjerujte da \u0107e on u\u010diniti najbolje za vas. To je cijeli govor, to je cijela kampanja. Zaista djetinjasto.”<\/p>\n

Romney, izoliran svojim bogatstvom i privilegijama, toliko je daleko od prosje\u010dnog Amerikanca da su mu njegovi pomo\u0107nici morali organizirati treninge da ga obu\u010de kako da razgovara s obi\u010dnim ljudima. Me\u0111utim, takav kakav jeste, Romney je mo\u017eda najbolji kandidat Republikanske stranke koja je danas leglo ignoranata i ekstremista prema kojima Miljakov H\u010dSP i Dodikov SNSD izgledaju kao civilizirane europske stranke. Dok, Andy Gipson, republikanski zastupnik u dr\u017eavi Mississipi, citiraju\u0107i Leviticus 20.13 iz Biblije, predla\u017ee putem Facebooka da se homseksualizam ka\u017enjava smr\u0107u, \u0161to bi Mississipi, po tom pitanju, izjedna\u010dilo s ina\u010de divnim demokracijama i prijateljima Amerike kao \u0161to su Iran, Sudan i Jemen, dotle od Republikanaca postavljeni sudac, Head, u malom texa\u0161kom mjestu Lubbocku, predla\u017ee dizanje lokalnog poreza da bi se grad pripremio za obranu od Obame i UN trupa.<\/p>\n

Dok Joe Barton, republikanski zastupnik iz Texasa, najve\u0107i primatelj novca od naftne industrije u Kongresu, a ina\u010de po\u010dasni predsjednik Komiteta za energiju i privredu i najpoznatiji po tome \u0161to se javno ispri\u010dao BP-u za neugodnosti kroz koje je BP prolazio nakon \u0161to su zagadili Meksi\u010dki zaljev naftom i lagali o opsegu istog zaga\u0111enja, tvrdi da \u0107e vjetrenja\u010de utjecati na pove\u0107anje globalnog zagrijavanja tako \u0161to \u0107e usporiti vjetar, \u0161to \u0107e samo zagrijati zemlju vi\u0161e, dotle John Shimkus, republikanski zastupnik iz Illinoisa, predsjednik Subkomiteta za okoli\u0161 i ekonomiju gorenavedenog Komiteta, ka\u017ee da je globalno zagrijavanje van na\u0161ih ruku jer samo Bog mo\u017ee odlu\u010diti ho\u0107e li se zemlja zagrijavati ili hladiti. Radosna vijest je da nas Shimkus tje\u0161i da je Bog obe\u0107ao Noi da ne\u0107e ponovno poplaviti planetu. S energetskom politikom i politikom za\u0161tite okoli\u0161a u rukama takvih zakonodavaca, jasno je za\u0161to su SAD danas na repu napretka. Razumijem da je \u010ditatelju u Hrvatskoj upravo nevjerovatno da takvi ignoranti odlu\u010duju energetsku politiku SAD-a: zato svakako kliknite na linkove i pogledajte video. Zastra\u0161uju\u0107e.<\/p>\n

Od svih brojnih idiota koji sa\u010dinjavaju vi\u0161e od polovice zakonodavnog tijela najmo\u0107nije velesile u povijesti, ovog se ljeta najvi\u0161e proslavio Todd Akin – republikanski zastupnik iz Missourija – izjavom kako silovana \u017eena, ako je zaista bila silovana, mo\u017ee sama od sebe zaustaviti trudno\u0107u. Romneyeva kampanja smjesta se od njega ogradila, a savezni republikanski strateg, Karl Rowe, miri\u0161u\u0107i politi\u010dku le\u0161inu, povukao je nov\u010danu podr\u0161ku iz Akinove kampanje. No, Paul Ryan, iako ne koristi tako ekstremni rje\u010dnik, sudjelovao je u sponzoriranju prijedloga zakona u Kongresu, s istim tim Akinom, da se ograni\u010di definicija silovanja kako bi se smanjio broj \u017eena kojima dr\u017eava pla\u0107a abortus u slu\u010daju silovanja (32 000 \u017eena godi\u0161nje ne uspije izvesti Akinov manevar, nego zatrudni u SAD-u kao posljedica silovanja). Paul Ryan tako\u0111er je godinama bio pouzdan glas u Kongresu protiv jednakosti \u017eena u radnom odnosu, opstruiraju\u0107i dono\u0161enje Lilly Ledbetter Fair Pay Acta kojim se zahtijeva da \u017eena bude jednako pla\u0107ena kao mu\u0161karac za isti posao u istoj tvrtci u 21. stolje\u0107u. Niti jedna \u017eena s imalo mozga u glavi ne bi smjela glasati za njega.<\/p>\n

Zato prigovor koji se mo\u017ee uputiti Obami, da je djelomi\u010dno kriv za krizu jer je, kao odvjetnik-aktivist 1995. pritiskao banke da daju zajmove za kupnju nekretnina siroma\u0161nim crncima u Chicagu, me\u0111u kojima su se neki pokazali nesposobnima otpla\u0107ivati dug, u usporedbi s ovim prethodnim primjerima zvu\u010di upravo ohrabruju\u0107e. Osim toga, daje nam samo pola pri\u010de. George W. Bush nije bio progresivni aktivist pa je kao predsjednik prili\u010dno ta\u0161to zvao Ameriku “dru\u0161tvom vlasnika” i rado se hvalio brojem Amerikanaca koji su vlasnici svojih ku\u0107a (2\/3 stanovni\u0161tva), a i banke su prigrlile ideju, jo\u0161 nakon \u0161to je Bill Clinton potpisao Gramm-Leach-Bliley Act, koji im je omogu\u0107io da taj rizi\u010dan dug prepakiraju u atraktivne financijske produkte i prodaju ih mirovinskim fondovima.<\/p>\n

Dugo vremena svi smo mislili da vuk mo\u017ee biti sit, a ovca ostati cijela. Koncept se raspao tek krajem Busheva mandata i Obama je tako naslijedio krizu kojoj jeste i sam donekle kumovao, ali svakako u minornoj, sporednoj ulozi predstave \u010diji su glavni akteri tada bili predsjednici Bill Clinton i George W. Bush (Obama jo\u0161 2000. nije mogao dobiti \u010dak ni ulaznicu za konvenciju Demokratske stranke u Los Angelesu). Zanimljivo je koliko su ta dva predsjednika ostala u druga\u010dijem sje\u0107anju prosje\u010dnog Amerikanca: Busha nitko nije niti spomenuo na Republikanskoj konvenciji kao da je Voldemort, dok je Clinton odr\u017eao najzna\u010dajniji govor na Demokratskoj konvenciji i vjerovatno bi vi\u0161e ljudi glasalo za njega nego za Obamu kada bi se ponovno kandidirao, kao da je Tito ustao iz groba.<\/p>\n

Ekonomski oporavak se, me\u0111utim, nije dogodio za Obamina mandata zbog tri razloga: prvi, svaki poku\u0161aj da se podigne prihod dr\u017eave, prepisuju\u0107i rezanje poreza bogatima kao rje\u0161enje za sve, ba\u0161 kao \u0161to su nadri-lije\u010dnici u srednjem vijeku za svaku bolest prepisivali pu\u0161tanje krvi i pijavice.<\/p>\n

Drugi, ameri\u010dka ekonomska kriza, recesija, gledana iz globalne perspektive, uop\u0107e nije tako duboka i te\u0161ka kao \u0161to je politi\u010dari ovdje \u017eele prikazati. Stopa nezaposlenosti od 7.8 posto je tek neznatno vi\u0161a od referentne stope od 6 posto (koja se smatra “punom zaposlesno\u0161\u0107u”) i mnoge dr\u017eave u Europi bile bi presretne s tako “visokom” stopom nezaposlenosti, a ekonomski rast od 1.7 posto je unutar prosjeka visoko-razvijenih zemalja. Nismo najbolji – Njema\u010dka je, recimo, bolja u oba pokazatelja – ali smo daleko od ozbiljne ekonomske krize, tj. politi\u010dari di\u017eu paniku kako bi nam mogli obe\u0107ati spasenje ako glasamo za njih, bez ula\u017eenja u detalje, budu\u0107i da i tako ne moraju puno u\u010diniti, kad nam skoro ni\u0161ta ne nedostaje, zar ne? Dapa\u010de tzv. “kvantitativno olak\u0161avanje”, \u0161to je akademski izraz za tiskanje novca, zapravo samo poma\u017ee bogatima, di\u017eu\u0107i cijene dionica \u010diji su vlasnici uglavnom gornjih 10 posto populacije, dok sni\u017eava vrijednost dolara i podi\u017ee maloprodajne cijene time nadalje osiroma\u0161uju\u0107i donjih 90 posto.<\/p>\n

Tre\u0107e, Obama je nedovoljno bezobrazan. Njegov najve\u0107i “uspjeh” do sada jest usvajanje republikanskog koncepta op\u0107e zdravstvene za\u0161tite – zacrtan u konzervativnoj Heritage Foundation, i implementiran u dr\u017eavi Massachusetts dok je Romney bio guverner – i njegovo uzdizanje na razinu federalnog zakona. Obamacare je, dakle, Romneycare. Za razliku od Clintonova plana koji bi odgovornost za za\u0161titu stavljao na le\u0111a poslodavaca, ovdje je na le\u0111ima svakog pojedinca (uz prijetnju kaznom ne kupi li osiguranje), slave\u0107i tzv. osobnu odgovornost – omiljenu kategoriju randijanskog krila Repulikanske stranke. Obamacare tako je u\u010dinio veliku uslugu zdravstvenoj industriji, zauvijek zatvoriv\u0161i vrata za malog \u010dovjeka najboljem planu zdravstvene za\u0161tite, u kojem bi dr\u017eava preuzela odgovornost za isti.<\/p>\n

Rastu\u0107i broj republikanskih politi\u010dara sljedbenci su radikalnih stavova iz romana Ayn Rand, spisateljice fikcije i autorice neznanstvene teorije “objektivizma”: Paul Ryan \u010dak je natjerao sve svoje suradnike da \u010ditaju njene knjige! Puna su im usta citata iz njenih djela. S druge strane, ne mo\u017eemo \u010duti niti jednog demokratskog politi\u010dara da citira rije\u010di jednako tako radikalnog, ali barem znanstveno utemeljenog autora kao sto je Karl Marx. Za\u0161to rije\u010di kao glad, siroma\u0161tvo i eksploatacija ne postoje u rje\u010dniku Demokrata? Za\u0161to Demokrati uop\u0107e ne govore o klasnoj borbi, kad je kapitalizam klasno dru\u0161tvo u kojemu politika ima jedino smisla kao klasna borba? Za\u0161to svi mediji koriste orvelovski vokabular poslodavaca, prevode\u0107i klasnu borbu kao class war, umjesto class strugle, sugeriraju\u0107i negativnost i nasilnu su\u0161tinu te borbe? Smatram da bi to – kako bi Yoda rekao, “bring the balance to the force” – unijelo ravnote\u017eu u ameri\u010dku politiku u kojoj se sada jedna strana pona\u0161a kao razma\u017eeno deri\u0161te i razbacuje ekstremnim idejama, dok se druga trudi dr\u017eati dostojanstveno i gubi na lokalnim izborima.<\/p>\n

\u0160to jo\u0161 nisam spomenuo? Aha, Occupy Wall Street. \u0160to se njima dogodilo? Iako ih establishment nije prigrlio, a mainstream mediji potpuno ih ignoriraju, oni nisu nestali, svakako ne iz policijskih izvje\u0161taja. U nedavnim demonstracijama sudjelovalo je tisu\u0107u prosvjednika od kojih je uhi\u0107eno 200. Glasine kru\u017ee da ih je tajna policija infiltrirala u udba\u0161kom (ili cointelpro) stilu, \u0161to Obamina vlast neuvjerljivo pori\u010de. U me\u0111uvremenu, Citizens United, organizacija koja je na Vrhovnom sudu dobila spor da korporacije mogu ulagati neograni\u010den novac u politi\u010dke izbore, odlu\u010dila je zabiti zadnji \u010davao u lijes, producirav\u0161i visoko-bud\u017eetni film koji raskrinkava Occupy pokret! Tako\u0111er nisam Republikanska oporba, unato\u010d Romneyevim la\u017eima da su se “svi odmah svrstali iza predsjednika”, od samog po\u010detka baca klipove pod noge i opstruira prakti\u010dki svaku inicijativu spomenuo teme koje kandidati sami rijetko spominju iz nekoliko razloga; ili jer se ne \u017eele njima baviti, ili jer im je neugodno \u0161to imaju pribli\u017eno jednake stavove o njima, ili jer se boje da bi ih razlike u stavovima mogle ko\u0161tati klju\u010dnih glasova dijela bira\u010dkog tijela u 12 dr\u017eava koje \u0107e odlu\u010diti tko \u0107e pobijediti na ovim izborima.<\/p>\n

Primjerice, imigracijska politika: Obama ne pri\u010da previ\u0161e o tome kako je naredio da se ne uhi\u0107uje i ne deportira ilegalne imigrante koji nisu prekr\u0161ili neki ozbiljniji krivi\u010dni zakon i kako je potpisao DREAM Act koji omogu\u0107uje djeci ilegalnih imigranata da idu normalno u \u0161kolu – jer se pla\u0161i da bi ga to moglo ko\u0161tati brojnih glasova ljudi koji se boje da \u0107e horde te djece oteti ono malo preostalih zaposlenja njihovoj djeci. Romney, s druge strane, ne usu\u0111uje se ni spomenuti tko su mu glavni savjetnici za imigracijsku politiku; ekipa koja je izmislila i provela u djelo najreakcionarski anti-imigracijski zakon u SAD-u u dr\u017eavi Arizoni, uklju\u010duju\u0107i dr\u017eavnog tajnika Kansasa, Chrisa Kobacha, koji je jo\u0161 prije mjesec dana tvrdio da nije siguran je li Obama lagao o svom ro\u0111enju u Americi te zahtijevao da se Obamino ime bri\u0161e s glasa\u010dkih listi\u0107a u Kanzasu. To je bolje dr\u017eati dalje od javnosti, ina\u010de Romney ne\u0107e dobiti apsolutno ni jedan latinski\/hispanisti\u010dki niti crna\u010dki glas.<\/p>\n

Zatim, energetska strategija i za\u0161tita okoli\u0161a. Romney jednostavno uop\u0107e nema energetsku strategiju, kao ni politiku za\u0161tite okoli\u0161a, osim aspiracije da privatizira nacionalne parkove kako bi bogata\u0161i, koji mu daju lovu, dobili vi\u0161e zemlje zauzvrat. Sve bi se ostalo nastavilo po starom uz oslonac na “\u010disti ugljen” i druga “\u010dista” fosilna goriva. Obama, tako\u0111er zagovornik “\u010distog ugljena”, zapo\u010deo je skroman (iako vrlo ambiciozan za ovako neprijateljsku situaciju prema za\u0161titi prirode kakva vlada u ameri\u010dkom kongresu) program podr\u0161ke inovativnim zelenim kompanijama, poput Solyndra, koji ga je ko\u0161tao bolnih zadjevica tijekom prve debate (Romney: “Predsjednik ina\u010de ne bi smio birati izme\u0111u pobjednika i gubitnika u ekonomiji, a ovaj predsjednik bira gubitnike.”), tako da je za\u0161tita okoli\u0161a dobila ma\u0107ehinski tretman tijekom druge debate.<\/p>\n

OK, oba su kandidata pri\u010dala o vanjskoj politici. Trik je da moraju pokazati koliko su razli\u010diti, a da obojica pri tom ipak poka\u017eu koliko bi istovremeno doprinijeli sigurnosti zemlje i svjetskom miru. Republikanci tradicionalno \u017eele prikazati Demokrate kao opasne za sigurnost zemlje i neodlu\u010dne po pitanjima rata i mira, a Demokrati obi\u010dno \u017eele prikazati Republikance kao neodgovorne i ratoborne te kao prijetnju svjetskom miru. Obami se, me\u0111utim, neodlu\u010dnost ne mo\u017ee pripisati nakon \u0161to je dva puta dekapitirao Al Qaedu, ubiv\u0161i Osamu Bin Ladena i Anwar Al Awlakija. Republikanci tvrde da se nedovoljno o\u0161tro postupa s Iranom, ali to nije to\u010dno: sude\u0107i po trenutnoj ekonomskoj situaciji u Iranu sankcije se pokazuju vrlo djelotvornim. Jedino o\u0161trije bi bilo da ih se bombardira, te je Biden otvoreno pitao Ryana u potpredsjedni\u010dkoj debati, \u017eeli li on novi rat. Ve\u0107ina Amerikanaca to ne \u017eeli, a u \u0161irem svijetu izolacija Irana o\u010dito nije tako popularna, kad je 120 od 195 zemalja u Generalnoj skup\u0161tini UN-a dalo glas podr\u0161ke nuklearnim ambicijama Irana ove jeseni.<\/p>\n

Druga razlika je stupanj podr\u0161ke Izraelu. Romney (u \u010diju je kampanju najve\u0107i ameri\u010dki cionist, Sheldon Adelson, ulo\u017eio 100 milijuna dolara) nekriti\u010dki podr\u017eava Izrael bez obzira kakvu politiku on vodio, a Obama podr\u017eava izraelsku politiku koja je sukladna s ameri\u010dkim ciljevima. U debati je, me\u0111utim, i jednom i drugom te\u0161ko o tome govoriti jer oba riskiraju gubitak djela bira\u010dkog tijela ako o tome govore. Obami je stoga najsigurnije bilo pri\u010dati o Osami Bin Ladenu, a Romneyu o ubojstvu ameri\u010dkog ambasadora u Libiji i nekoordiniranoj i spetljanoj reakciji Obamine administracije koja u po\u010detku nije (za Obamu vrlo \u0161tetan govor ameri\u010dke poslanice u UN, Susan Rice) \u017eeljela priznati o\u010devidnu \u010dinjenicu da je ambasador Stevens bio \u017ertva teroristi\u010dkog napada. Mislim da ovdje Obama ima prevagu: puno je ve\u0107e zadovoljstvo naroda \u0161to je smaknuo Osamu, nego \u0161to ljudi brinu oko diplomatske sigurnosti u Libiji.<\/p>\n

New York Times, veliki prijatelj Obamine kampanje, usko\u010dio je s naslovnicom punom podr\u0161ke dan prije zadnje debate: dva teksta, jedan pored drugog na gornjoj polovici naslovnice – jedan o tome kako oru\u017eje koje se \u0161alje pobunjenicima u Siriju zavr\u0161ava u rukama d\u017eihadista, izbijaju\u0107i Romneyu iz ruke argument kako Obamina administracija ne poma\u017ee dovoljno pobunjenicima protiv Asada, te uvodnik o tome kako Republikanci prigovaraju oko nedostatka osiguranja diplomata u Libiji, i to nakon \u0161to su u Kongresu srezali pola milijarde dolara bud\u017eeta State Departmentu i ameri\u010dkoj diplomaciji – prebacuju\u0107i, dakle, krivicu za smrt Stevensa s Obame na repulikance u Kongresu, takve kao \u0161to je Paul Ryan.<\/p>\n

Su\u0161tinski, me\u0111utim, razlike izme\u0111u Romneya i Obame u vanjskoj politici nisu tako velike, \u0161to je potpuno za o\u010dekivati jer nisu bile ni izme\u0111u drugih ameri\u010dkih predsjednika i predsjedni\u010dkih kandidata, niti su bile izme\u0111u raznih imperatora Rimskog Carstva. Atlantic Monthly razlike vidi samo u metodolo\u0161kom pristupu: Romney u\u017eiva u ratobornom govoru te izjavljuje da nema smisla da Amerika bude uklju\u010dena u samo jedan veliki svjetski sukob kad je njena vojska strate\u0161ki i ekonomski predvi\u0111ena da neprestano vodi barem dva velika rata istovremeno, dok se Obama uvijek trudi da bude pomirljiv, na\u0111e zajedni\u010dki jezik, pru\u017ei ruku i smanji tenzije, ali bez ustru\u010davanja ubija potajno i s distance – \u0161alju\u0107i specijalce da ubiju Osamu ili raketama iz bespilotnih letjelica (Obami najdra\u017ee oru\u017eje koje koristi \u010detrdeset puta \u010de\u0161\u0107e nego njegov prethodnik), kako je ubio Al Awlakija. Manje se pri\u010da o tome da je i Al Awlakijev sin, Abdulrahman, poginuo od ameri\u010dkog projektila, i to mo\u017eda ne slu\u010dajno!<\/p>\n

Kandidati su najmanje raspravljali o temama oko kojih se pre\u0161utno sla\u017eu, posebno vezano za osobne slobode i granice do kojih dr\u017eava mo\u017ee\/smije i\u0107i u ugnjetavanju pojedinca, kao \u0161to je Obamina podr\u0161ka (i nedostatak Romneyeve opozicije) Bushevim antiteroristi\u010dkim zakonima, npr. NDAA, koji dozvoljava predsjedniku da bilo kojeg gra\u0111anina deklarira podr\u017eavateljem terorizma, stavi u tamnicu i baci klju\u010d. Osim toga, iako je Obama ve\u0107 dobio i vrstu marihuane nazvanu po njemu, Obama-kush, ni\u0161ta na\u017ealost nije u\u010dinio da se ta bezopasna i ljekovita rekreativna trava dekriminalizira na saveznom nivou te njegova savezna policija i dalje hapsi ljude koji je uzimaju iz medicinskih razloga, i to u dr\u017eavama \u010diji gra\u0111ani su donijeli zakone koji to dozvoljavaju. Ljudi pogibaju nedu\u017eni zbog te maloumne i kratkovide politike. (Zanimljivo da omra\u017eena bra\u0107a Koch, jedni od najve\u0107ih donatora Republikanacima, podr\u017eavaju legalizaciju.)<\/p>\n

Republikanci su ipak malo pretjerali u totalitarnom i nedemokratskom pristupu, tako da mislim da se ve\u0107 i vlastitima gade, te da Romney i Ryan nemaju nikakve \u0161anse pobijediti, \u0161tovi\u0161e, bit \u0107e jako sretni izgube li sa samo 10 bodova razlike. Rudari u rudniku ugljena u Ohiju dobili su nepla\u0107eni slobodni dan od svojih poslodavaca kako bi “spontano” do\u0161li pru\u017eiti podr\u0161ku drugu Mittu Romneyu, koji im je do\u0161ao odr\u017eati govor (Slobo Milo\u0161evi\u0107 barem je dijelio jogurt u takvim situacijama). U konferencionoj sali u Tampi, izgra\u0111enoj parama poreznih obveznika, ispod parole Mi smo to izgradili, glasnogovornik ku\u0107e zastupnika, John Boehner, pozvao je delegate da se izjasne o novim pravilima glasanja koja su za cilj imala isklju\u010diti delegate podr\u017eavatelje libertarijanskog-republikanskog kandidata, Rona Paula. Usred buke delegata iz koje se dalo razabrati da ih mnogo vi\u0161e zapravo vi\u010de NE nego DA, Boehner je zaklju\u010dio da se ve\u0107ina delegata sla\u017ee da se nova pravila prihvate bez prigovora. Toliko o demokraciji.<\/p>\n

H-alter <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od svih brojnih idiota koji sa\u010dinjavaju vi\u0161e od polovice zakonodavnog tijela najmo\u0107nije velesile u povijesti, ovog se ljeta najvi\u0161e proslavio Todd Akin – republikanski zastupnik iz Missourija – izjavom kako silovana \u017eena, ako je zaista bila silovana, mo\u017ee sama od sebe zaustaviti trudno\u0107u.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-97032","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97032","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=97032"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/97032\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=97032"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=97032"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=97032"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}