{"id":96733,"date":"2012-10-19T09:12:28","date_gmt":"2012-10-19T07:12:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=96733"},"modified":"2012-10-21T20:40:16","modified_gmt":"2012-10-21T18:40:16","slug":"elementi-za-analizu-jugoslavenskog-samoupravljanja-izmedu-socijalizma-i-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/19\/elementi-za-analizu-jugoslavenskog-samoupravljanja-izmedu-socijalizma-i-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Elementi za analizu jugoslavenskog samoupravljanja: izme\u0111u socijalizma i kapitalizma"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Gal Kirn<\/p>\n

CATHERINE SAMARY je lektor na univerzitetu Dauphine u Parizu, jedna od pokreta\u010dica obnovljene \u010cetvrte internacionale i njezine najve\u0107e sekcije Saveza revolucionranih komunista. Doktorica ekonomije posebno se bavi temama teorijskih i prakti\u010dnih problema socijalizma, pitanjima planiranja, tr\u017ei\u0161ta vlasni\u0161tva i demokracije. Komparativno prou\u010dava teme globalizacije, kapitalisti\u010dke restauracije, kriterije efikasnosti i dru\u0161tvene pravde u ekonomiji. Objavljuje u \u010dasopisima Le Monde Diplomatique, International Viewpoint i Tout est \u00e0 Nous (glasilu Nove antikapitalisti\u010dke stranke). Za nas je presudno njeno vi\u0161edecenijsko bavljenje Jugoslavijom, sakupljeno u knjige \u201cLe marche contre l\u2019autogestion\u201c (1988.) i \u201cYugoslavia Dismembered\u201c (1995.). Redovni posjetitelj na\u0161ih krajeva upravo priprema novi zbornik na temu iskustva jugoslavenskog samoupravljanja.<\/p>\n

GAL KIRN je \u010dlan ICI-ja u Berlinu, radi u Istra\u017eiva\u010dkom centru Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, te sprema obranu doktorata na temu Louis Althusser i povijest uspona i pada revolucionarne Jugoslavije. Bio je istra\u017eiva\u010d na Jan van Eyck akademiji u Maastrichtu, gdje je organizirao niz skupova na teme Jugoslavije, samupravljanja i crnog vala u kinematografiji. Ko-urednik je knjiga \u201dEncountering Althusser\u201d (Continuum) i \u201dSurfing the Black. Transgressive Moments in Yugoslav Cinema\u201d (JvE Academy), te urednik zbornika \u201cPostfordism and its Discontents\u201d \/ \u201cPostfordizem; Rasprave o sodobnem kapitalizmu\u201d (JvE Academie, B-Books i Mirovni In\u0161titut). Redovni je suradnik Aktiva.<\/p>\n

Ve\u0107 za vrijeme jugoslavenskog socijalizma bilo je jako malo kritika socijalisti\u010dke politi\u010dke ekonomije, \u010dak i unutar jake disidentske marksisti\u010dke struje tzv. Praxis \u0161kole, koja je zahtijevala stro\u017ee \u010ditanje\/povratak Marxu te koja je na kraju iznjedrila ve\u0107inom apstraktne kritike koje su ciljale na razmimoila\u017eenja izme\u0111u socijalisti\u010dke stvarnosti i progla\u0161enih ideala postavljenih od strane Saveza komunista. Svakako, mnoge od njihovih kriti\u010dkih opservacija su to\u010dne i u kasnim 60-ima njihove humanisti\u010dke pozicije postale su svojevrsni kognitivni okvir za studentske pokrete. Ipak, \u010dak i kad \u010ditamo nefilozofske tekstove Praxisa (Rudi Supek ili Branko Horvat) koji su inspirirani Praxis stavovima, \u010dini mi se da oni nisu uspjeli naglasiti slo\u017eenost politi\u010dkih i ekonomskih borbi i nisu uspjeli izre\u0107i konciznu tematizaciju reprodukcije socijalisti\u010dke dr\u017eave koja bi bila povezana s razumijevanjem klasnih borbi u tada ve\u0107 sazrelom samoupravljanju. Naime, siroma\u0161tvo politi\u010dke ekonomije jo\u0161 je o\u010ditije na strani nekih slu\u017ebenih ideologa koji su zagovarali razvoj proizvodnih snaga i tehnolo\u0161ki napredak. Susan Woodward je tako\u0111er govorila o kejnzijanskoj i neoliberalnoj tendenciji u jugoslavenskom teoreti\u010dko-politi\u010dkom okviru koja je kroz vrijeme evoluirala i bila naro\u010dito ekskluzivna alternativa u 80-ima. Ova teorijska ostav\u0161tina postala je jo\u0161 slabija poslije raspada Jugoslavije u postsocijalisti\u010dkom i postmarksisti\u010dkom kontekstu i nije dala mnogo daljnjih produktivnih teorijskih rezultata za razumijevanje povijesti recentne socijalisti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n

Dakle, pitanje je, kako \u010ditati te povijesne procese i kontradikcije socijalizma danas? Mogu li nam neke od pro\u0161lih teorijskih rasprava pomo\u0107i u konciznoj analizi, ili \u010dak nam pokazati kako se (ne) vratiti Marxu danas? Opet, \u010dini mi se da je produktivan potez da se upotrijebi Marxa u druga\u010dijem kontekstu, ne samo za razumijevanje sada\u0161nje krize globalnog kapitalizma, ve\u0107 i za \u201dsocijalisti\u010dke tranzicije\u201d i njihove krize?<\/p>\n

Htjela bih najprije komentirati po\u010detak va\u0161eg izlaganja o jugoslavenskim intelektualnim raspravama. Ja ne mogu suditi na precizan i konstruktivan na\u010din o svim pro\u0161lim elaboracijama i raspravama koje uklju\u010duju razli\u010dite jugoslavenske intelektualce \u2013 me\u0111u kojima i pripadnike Praxis \u0161kole. A ja ne bi htjela biti \u201dcrvena u\u010diteljica\u201d izvana\u2026<\/p>\n

Radije bih stavila naglasak na te\u0161ko\u0107e koje je postrevolucionarna situacija u Jugoslaviji naglasila \u2013 i koje su od op\u0107eg interesa za politi\u010dke i teorijske rasprave o tim iskustvima: a) te\u0161ka ba\u0161tina neravnomjernog razvoja i sukoba iz jugoslavenske pro\u0161losti izme\u0111u razli\u010ditih regija\/republika \u2013 kako smanjiti jaz i nepovjerenje u dinami\u010dni socijalisti\u010dki orijentirani na\u010din? Kako kombinirati stvarne nacionalne i socijalne te\u017enje, na egalitarnim osnovama, u gradnji federalnog i socijalisti\u010dkog sustava? Po\u010detak akumuliranog iskustva o tim pitanjima temeljilo se samo na Sovjetskom Savezu, \u0161to se pokazalo drugim problemom\u2026 b) birokratska staljinizacija Sovjetskog Saveza imala je slo\u017eene me\u0111unarodne i dugoro\u010dne u\u010dinke; \u0110ilasova analiza uzroka birokratske degeneracije dr\u017eave i njezinog pona\u0161anja kao velike sile s \u201cbratskim partijama\u201d, 1948-49 u trenutku \u201cekskomunikacije\u201d jugoslavenskog re\u017eima od strane Kremlja, bila je vrlo bliska Trockom. To je zna\u010dilo ne samo blokade i prijetnje upu\u0107ene od strane staljiniziranog \u201cvelikog brata\u201d (\u0161to se nastavilo i nakon Staljinove smrti): to je zna\u010dilo potrebu da razrade nove alternativne odgovore \u201cu procesu nastajanja\u201d, a uzimaju\u0107i u obzir\u2026 tre\u0107i problem: c) potrebu da se odupru politi\u010dkim ili ekonomskim pritiscima koji su dolazili iz mo\u0107ne kapitalisti\u010dke okoline \u2013 posebno glavnim silama koje su \u017eeljele iskoristiti jugoslavenske \u201cnesuglasice\u201d na antikomunisti\u010dki na\u010din.<\/p>\n

Svaka procjena intelektualnih i politi\u010dkih sredstava koja dolazi iz jugoslavenskog iskustva i intelektualnih rasprava treba uzeti u obzir ta temeljna (ne kratkoro\u010dna i povr\u0161na) pitanja. Zato na po\u010detku \u017eelim naglasiti tri teme:<\/p>\n

1. Partizanski pokret i revolucija, a zatim uvo\u0111enje samoupravljanja, poma\u017eu nam da ponovno promislimo prva iskustva prekida s kapitalisti\u010dkim svjetskim poretkom kad su suo\u010deni s neo\u010dekivanom agresijom i birokratskim odnosima dominacije unutar radni\u010dkog pokreta, \u0161to Marx nije predvidio\u2026 Uvo\u0111enje samoupravljanja u jugoslavenskom kontekstu periferne i polu-industrijalizirane zemlje bio je ogroman politi\u010dki, dru\u0161tveni i ekonomski na\u010din otpora na obje fronte (antikapitalisti\u010dkoj i antistaljinisti\u010dkoj). I oba neprijatelja su to znala i morala su ga potisnuti, ne zato \u0161to su bili isti, ve\u0107 zbog toga \u0161to je njihova vladavina, iz razli\u010ditih razloga, bila u apsolutnoj suprotnosti sa sustavom koji se temeljio na samoupravnim pravima radnika.<\/p>\n

Htjela sam nau\u010diti iz tog iskustva, s to\u010dke gledi\u0161ta socijalisti\u010dkog projekta koji je temeljen na samoupravnim \u201cna\u010delima\u201d u konkretnom povijesnom i politi\u010dkom kontekstu \u2013 i naravno, ja razlikujem \u201cna\u010dela\u201d (radikalna demokratska prava u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu i izravna odgovornost u upravljanju) i konkretne \u201cmodele\u201d, politi\u010dki sustav, ustanove i mehanizme \u2013 gdje jugoslavensko iskustvo ne predstavlja \u201ckraj pri\u010de\u201d, i nije svedeno na \u201ctr\u017ei\u0161ni socijalizam\u201d. Ja se radikalno ne sla\u017eem u toj to\u010dki gledi\u0161ta s pojedinim antistaljinisti\u010dkim marksistima koji samo poku\u0161avaju pokazati\u2026 da Jugoslavija (ali i Isto\u010dna Europa, Kina, Kuba\u2026) nikada nije prestala biti kapitalisti\u010dkom \u2013 i bilo kakvo pro\u0161irenje tr\u017ei\u0161ta i povratak kapitalizmu bi to samo i \u201cdokazao\u201d.<\/p>\n

 <\/p>\n

2. Jugoslavenske komunisti\u010dke vo\u0111e koristile su se Marxom (emancipacijski projekt inspiriran Pari\u0161kom komunom) protiv Staljina 1948., da bi se kasnije Mao u svom sukobu sa Sovjetskim Savezom pozivao na Staljina protiv Hru\u0161\u010dova\u2026Velika je to razlika (\u0161to ne zna\u010di da ne mo\u017eemo ni\u0161ta nau\u010diti od Kine): jugoslavenska revolucija i raskid 1948. omogu\u0107ili su puno bogatiji teorijski \u017eivot marksisti\u010dke politi\u010dke i teorijske kritike birokratiziranog sovjetskog iskustva \u2013 \u010dak i ako titoisti\u010dki re\u017eim nije izbjegao birokratske i represivne trendove\u2026 Ali je nekoliko desetlje\u0107a zadr\u017eao organske veze s intelektualnim, selja\u010dkim i radni\u010dkim socijalnim osnovama revolucije \u2013 i to je re\u017eimu dalo sposobnost oduprijeti se vanjskim prijetnjama, kao i za va\u017ene reforme u podru\u010dju \u201cdru\u0161tvenog vlasni\u0161tva\u201d. Predmetna radikalna kritika otu\u0111enja, koje proizlazi iz birokratizirane postkapitalisti\u010dke dr\u017eave, a zatim naglo iskustvo otu\u0111enja proiza\u0161lo iz \u201csocijalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta\u201d, otvorili su put do prve povijesne razrade \u201csamoupravnog planiranja\u201d (u Ustavu iz 1974.) koje nije imalo vremena i adekvatni unutra\u0161nji i me\u0111unarodni kontekst da bude uspje\u0161no \u2013 ali ne bi trebalo biti pokopano.<\/p>\n

3. Od onoga \u0161to znam iz Praxis \u0161kole vu\u010dem dvije temeljne spoznaje (bez \u017eelje i mogu\u0107nosti da izradim bilo kakve sustavne bilance, \u0161to bi tako\u0111er zna\u010dilo diferenciranu analizu prema osobama i republikama).<\/p>\n

Kao prvo, naglasak na univerzalnoj emancipaciji pojedinca kao cilj i uvjet kolektivne emancipacije: to je, naravno, izri\u010dito navedeno u Komunisti\u010dkom manifestu, ali je bilo pretvoreno u svoju birokratsku suprotnost procesom staljinizacije i nametnutom vladavinom kolektivne partijske \u201cdiscipline\u201d nasuprot kriti\u010dkog individualnog razmi\u0161ljanja \u2013 Partija (a onda njezino vodstvo, ako ne jedan vo\u0111a\u2026) se poistovje\u0107uje s kolektivnim interesom \u201cradni\u010dke klase\u201d. Ova disciplina je od strane titoisti\u010dkog vodstva, koje je napokon potisnulo sve protivnike, implementirana \u010dak i na bla\u017ei na\u010din nego u Sovjetskom Savezu. Kardelj je teoretizirao socijalisti\u010dku demokraciju bez politi\u010dkog pluralizma\u2026<\/p>\n

Ovo pitanje je klju\u010dno i treba biti rije\u0161eno za sada\u0161njost i budu\u0107nost: da se osmisle demokratske procedure i institucije koje dopu\u0161taju \u201czajedni\u010dkom interesu\u201d da se izrazi kroz sukobe u samoupravnom socijalisti\u010dkom sustavu, ostavljaju\u0107i punu individualnu i kolektivnu slobodu kritike i stoga samoorganizacije. Socijalizam i njegov proces dono\u0161enja odluka mora biti mi\u0161ljen sa sukobima \u2013 ne reducirati ih na klasne sukobe \u2013 svim vrstama sukoba: spolnim, kulturnim, generacijskim, nacionalnim, ali i proturje\u010dnim gledi\u0161tima za svaku osobu prema njegovu\/njezinu interesu kao radnika ili kao potro\u0161a\u010da (npr. rad trgovina nedjeljom?). Ne postoji dru\u0161tveni ili politi\u010dki \u201csubjekt\u201d koji je u mogu\u0107nosti da predstavlja \u201cop\u0107i interes\u201d\u2026 Niti \u201cznanost\u201d ili stru\u010dnjaci \u2013 \u010dak i ako demokratska rasprava treba stranke, udruge, stru\u010dnjake\u2026<\/p>\n

Kao drugo, dr\u017eim da se upravo iz rasprava u organizaciji Praxis \u0161kole nisu razvili apstraktno mi\u0161ljenje i rasprave, ve\u0107 naprotiv, neki od va\u017enijih poku\u0161aja prevo\u0111enja, u demokratske politi\u010dke prijedloge i institucije, kriti\u010dkog pristupa \u201ctr\u017ei\u0161nog socijalizma\u201d, te potreba da se \u201cgradi\u201d dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo nau\u0161trb dvojnog otu\u0111enja: od dr\u017eavnog vlasni\u0161tva i od tr\u017ei\u0161ta (ili kroz tehnokratske, bankarske tr\u017ei\u0161no orijentirane snage unutar \u201csocijalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta\u201d).<\/p>\n

Ti prijedlozi su 1968. uzeti kao parola od strane autonomnog studentskog pokreta u Srbiji\u2026 A Kardeljev novi Ustav iz 1974. preuzeo je mnogo od tih prijedloga (Samoupravne interesne zajednice-SIZ, Osnovne organizacije udru\u017eenog rada, samoupravne komore, samoupravno planiranje za razliku od \u201ctr\u017ei\u0161nog socijalizma\u201d, te s tim u vezi raspad autonomnog bankarskog sustava).<\/p>\n

Jugoslavenski kapitalizam?<\/p>\n

Sad bih se vratio na svoje op\u0107enitije pitanje o marksizmu u druga\u010dijem kontekstu. Prvo pitanje je kako bi okarakterizirali \u0161to je kontekst? I to je razlog za moje gornje prve primjedbe\u2026<\/p>\n

Naravno, postoje razli\u010dite vrste kapitalisti\u010dkih dru\u0161tava\u2026 Je li Jugoslavija bila jedno od njih? Isto pitanje je i za isto\u010dnu Europu i Sovjetski Savez? Mo\u017eete li bolje analizirati, razumjeti kontradikcije i krize Sovjetskog Saveza i Jugoslavije s marksisti\u010dkim konceptom koji se bavi \u201crealno postoje\u0107im\u201d kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima i na\u010dinima proizvodnje \u2013 ili ne?<\/p>\n

Moj odgovor (koji mogu legitimirati kasnije) je \u201cne\u201d \u2013 na sva ta pitanja.<\/p>\n

No, postojale su naravno, \u201cpoveznice\u201d, sli\u010dnosti, artikulacije me\u0111u razli\u010ditim kapitalisti\u010dkim i nekapitalisti\u010dkim sustavima 20. stolje\u0107a\u2026<\/p>\n

I naravno, moj odgovor se ne temelji na slu\u017ebenom diskursu ili predstavljanju ekonomskih kategorija i institucija kao da su dovoljni (\u201csocijalisti\u010dko tr\u017ei\u0161te, plan, vlasni\u0161tvo\u201d\u2026).<\/p>\n

Moj prijedlog je da od Marxove metodologije treba zadr\u017eati potrebu da se pogleda \u201ciza\u201d ekonomskih kategorija i institucija (vlasni\u0161tvo, tro\u0161ak, potra\u017enja, cijene, banke, krediti, plan, tr\u017ei\u0161te\u2026) koje su stvarni (ne samo pravni ili \u201cslu\u017ebeni\u201d) dru\u0161tveni odnos vlasni\u0161tva. To se mora u\u010diniti kakav god da je kontekst\u2026<\/p>\n

\u0160to vi\u0161e prou\u010davam pro\u0161lo iskustvo \u201csocijalisti\u010dkih zemalja\u201d, njihove krize, a od 1990-ih, restauraciju kapitalizma, vi\u0161e vjerujem da su \u201c\u010disti\u201d koncepti (povezani s dosljednim i zrelim \u201cna\u010dinom proizvodnje\u201d \u2013 bilo da se radi o \u201ckapitalisti\u010dkom\u201d ili \u201csocijalisti\u010dkom\u201d) neprimjereni za rad s \u201cne vi\u0161e\u201d i \u201cne jo\u0161\u201d, \u201cne\u010distim\u201d dominantnim zna\u010dajkama tih dru\u0161tava. No, tu su \u201cprekretnice\u201d i krize, koje dopu\u0161taju da provjerimo \u0161to je dominiralo ili \u0161to dominira.<\/p>\n

Naravno, nemam prigovora na kori\u0161tenje rije\u010di \u201csocijalisti\u010dki\u201d za opisivanje cilja, dinami\u010dnog pokreta: tako su Bolj\u0161evici 1920-ih koristili taj \u201cnaziv\u201d za SSSR (ali nisam sigurna da je dobra ideja promijeniti naziv zemlje prema va\u0161em cilju). Ali Staljin je proglasio socijalizam ostvarenim nakon prisilne kolektivizacije i uvo\u0111enja birokratskog planiranja.<\/p>\n

Nakon te staljinizacije re\u017eima i teorije koja ga je legitimirala, ta dru\u0161tva su okarakterizirana kao \u201csocijalizam\u201d bilo na apologetski na\u010din, bilo za identificiranje \u201csocijalizma\u201d s jednostrana\u010dkim sustavom i gulagom\u2026<\/p>\n

Poja\u0161njenje je potrebno i nije uvijek lako.<\/p>\n

Tri su vrste konceptualnih pristupa (s unutarnjim varijantama) izme\u0111u marksista koji imaju kriti\u010dki pristup iskustvu, koji odbijaju uzeti u obzir da je \u201cbilo\u201d socijalisti\u010dko:<\/p>\n

a) birokracija kao nova klasa (analiza Milovana \u0110ilasa postaje jedan od tih pristupa).<\/p>\n

Vjerujem da je nekoliko desetlje\u0107a iskustva pokazalo da nije postojala prava dosljednost \u201cnove klase\u201d (\u0161to se ti\u010de i socioekonomskih i ideolo\u0161kih aspekata). No, postojale su stvarne tendencije i poku\u0161aji da osvoje autonomiju i povlastice u odre\u0111enim razdobljima. Birokrati i menad\u017eeri orijentirali su se izme\u0111u dominantnih klasa prema povlasticama koje su mogli dobiti. U \u201csocijalisti\u010dkim\u201d zemljama ili na \u010delu sindikata i stranaka imali ste birokratsku vladavinu u ime radnika s odre\u0111enom autonomijom. Ovakav pristup ima veliki interes da isproba i analizira nove oblike dominacije koje nisu reducirani samo na onu kapitalisti\u010dku. No, oni moraju biti suo\u010deni sa svojim granicama: stvarnost dominantnih bur\u017eoaskih ofenziva protiv svih proletera pove\u0107ava se 1980-ih \u2013 \u0161to je tako\u0111er utjecalo na dru\u0161tvena usmjerenja biv\u0161e \u201csrednje\u201d klase.<\/p>\n

b) Ostali antistaljinisti\u010dki marksisti\u010dki intelektualci preferiraju identificirati \u201cpostoje\u0107i socijalizam\u201d kao varijantu kapitalizma. Teorije \u201cdr\u017eavnog kapitalizma\u201d su u praksi imale nekoliko vrsta kriterija koje ne \u017eelim ovdje detaljnije obra\u0111ivati. No, zajedni\u010dka zna\u010dajka je da se reducira sve sukobe na one izme\u0111u bur\u017eoazije i proletera i da se ignorira \u201cne\u010distu\u201d kategoriju birokracije \u2013 a zajedni\u010dki problem je da se odlu\u010di jesu li se dogodile antikapitalisti\u010dke revolucije u Rusiji, Jugoslaviji, Kini, Vijetnamu, Kubi\u2026 ili su od samog po\u010detka komunisti\u010dke stranke i dru\u0161tva kojima su vladale bili pod dominacijom dr\u017eavne bur\u017eoazije \u2013 ili su bila, kao u Jugoslaviji, vi\u0161e tr\u017ei\u0161no orijentirana.<\/p>\n

Tvrdim da je upotreba marksisti\u010dke metodologije (tj. rasvjetljivanjem dru\u0161tvenih odnosa iza kategorija) mogu\u0107a i korisna u druga\u010dijem kontekstu. Ali ja ne mislim da je korisno da upotrijebimo marksisti\u010dke koncepte (poput zakona vrijednosti) razra\u0111ene za kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje u kontekstu u kojem novac nema iste funkcije, nema tr\u017ei\u0161ta kapitala ni bankrota, i gdje radnici ne mogu dobiti otkaz i imaju prava koja nijedan \u201cpravi\u201d kapitalist ne bi prihvatio \u2013 \u0161to god da su granice i proturje\u010dnosti u realnoj implementaciji tih prava.<\/p>\n

Osim toga, takvi konceptualni pristupi potiskuju teorijski (i politi\u010dki) napor potreban za analizu (i borbu protiv) glavnog povijesnog problema svih radni\u010dkih pokreta i revolucija: a to je problem radni\u010dke (sindikalne, politi\u010dke) birokracije.<\/p>\n

c) Ja sam, dakle bli\u017ee tre\u0107em teorijskom pristupu koji ozbiljno uzima slu\u017ebene ciljeve (komunisti\u010dke, socijalisti\u010dke) i analizira stvarne sukobe povezane s jazom izme\u0111u tog cilja i stvarnosti, stavljaju\u0107i naglasak na nestabilizirane oblike dominacije: \u201cradni\u010dka birokracija\u201d je specifi\u010dan dru\u0161tveni sloj, \u201cpredstavlja\u201d radnike, ali ima specifi\u010dne interese vezane uz privilegije vlasti \u2013 koji mogu postati vrlo proturje\u010dni s radni\u010dkim interesima. Ova slojevitost je i djelomi\u010dno neizbje\u017ena i svjesno bi mogla i trebala biti pod kontrolom u svakom antikapitalisti\u010dkom pokretu, revoluciji, re\u017eimu \u2013 na temelju analize konkretnog iskustva.<\/p>\n

Treba se kombinirati s konceptom \u201csocijalizma\/komunizma\u201d ne kao \u201cdanog\u201d (definiranog) dru\u0161tva, nego kao dinami\u010dnog pokreta oslobo\u0111enja i stvarne jednakosti.<\/p>\n

S takvim razumijevanjem, sve revolucije u 20. stolje\u0107u imaju realne veze s socijalisti\u010dkim projektom, te se mogu smatrati kao postkapitalisti\u010dka ili antikapitalisti\u010dka \u201ctranzicijska dru\u0161tva\u201d. \u201cTranzicija\u201d se ovdje ne uzima kao siguran smjer \u201cprema\u201d socijalisti\u010dkom cilju, nazna\u010dena je kao ne vi\u0161e kapitalisti\u010dka, i ne jo\u0161 (i nikad u potpunosti) socijalisti\u010dka \u2013 s mogu\u0107im regresijama kako se doga\u0111ala.<\/p>\n

To dr\u017ei socijalisti\u010dke\/komunisti\u010dke ciljeve \u017eivima kroz spontanu i\/ili svjesnu borbu za punu ravnopravnost i odgovornost, bore\u0107i se protiv svih (starih i novih, podcijenjenih ili nepredvi\u0111enih) odnosa dominacije. To omogu\u0107ava procjenu jaza izme\u0111u cilja i rezultata \u2013 i mogu\u0107e \u201cprekretnice\u201d obzirom na ono \u0161to dominira?<\/p>\n

Vjerujem da ova perspektiva tako\u0111er dopu\u0161ta da ju se shvati kao dio normalnih, \u201cne\u010distih\u201d stvarnosti. Ona izbjegava bilo kakav dogmatizam prema sredstvima \u2013 sudi ih prema njihovoj eksperimentalnoj u\u010dinkovitosti kako bi postigla eksplicitne ciljeve (su\u0111ena od ljudi koji dijele taj cilj)\u2026 I to zahtijeva demokratske i pluralisti\u010dke prosudbe\u2026<\/p>\n

Ovaj pristup, koji je razvio Ernest Mandel unutar marksisti\u010dke struje kojoj i sama pripadam, podr\u017eao je konkretan raskid Jugoslavije sa Staljinom, a samoupravljanje, samoorganizaciju kao cilj i kao sredstvo za postizanje cilja. Ta struja priznaje stvarnost svih antikapitalisti\u010dkih revolucija (u Jugoslaviji, Kini, Vijetnamu, Kubi\u2026) u 20. stolje\u0107u kakva god da su njihova birokratska ograni\u010denja i regresije. To je odr\u017eavalo stalni kriti\u010dki pristup (ali \u017eele\u0107i u\u010diti od drugih, imati veze s) iskustvima: stoga je naglasak mogao biti stavljen na podr\u0161ku socijaldemokratskih pokreta u tim dru\u0161tvima i re\u017eimima, protiv svih odnosa dominacije. A ja vjerujem da glavna kriza nije do\u0161la iz prokapitalisti\u010dke aspiracije nego iz birokratske represije ljudi, intelektualaca, radnika koji poku\u0161avaju smanjiti jaz izme\u0111u socijalisti\u010dkih tra\u017eenja (vi\u0161e socijalnih prava, radni\u010dka vije\u0107a, bratstva\u2026) i stvarnosti\u2026<\/p>\n

Mje\u0161avina komunisti\u010dkih i kapitalisti\u010dkih elemenata<\/p>\n

Mo\u017eda bi se moglo re\u0107i da najproduktivnija teorijska kontroverza proizlazi iz napetosti izme\u0111u drugog \u201cdr\u017eavnog kapitalizma\u201d i tre\u0107e perspektive inspirirane Mandelom. \u010cini mi se da, jednom kad smo pozicionirali socijalisti\u010dku tranziciju kao mje\u0161avinu komunisti\u010dkih i kapitalisti\u010dkih elemenata u tom trenutku mo\u017eemo potvrditi tendencijsku analizu, koja se usredoto\u010duje na samo njoj svojstvene suprotnosti. Uzmimo primjer osobenog razvoja \u201ctr\u017ei\u0161nog socijalizma\u201d koji je 1960-ih bio decentralizirani odgovor na plan; kako bi rekli zagovornici ove ekonomske politike tr\u017ei\u0161te mo\u017ee donekle biti korektivno unutar grana, ili \u010dak i prona\u0107i pravu ravnote\u017eu (\u201cobjektivne snage\u201d), ali ono \u0161to je tu vi\u0161e problemati\u010dno, kao \u0161to pokazujete u svojoj knjizi, je to da je u stvarnosti jugoslavenska ekonomija do\u017eivjela integraciju na svjetsko tr\u017ei\u0161te, naro\u010dito od ranih 1960-ih nadalje, \u010dega je rezultat bio prili\u010dno velik trgovinski deficit sa zapadnim ekonomijama i po\u010detak kreditne ovisnosti o MMF-u i Svjetskoj banci, koja je zapo\u010dela uvjetovati jugoslavensku socijalisti\u010dku tranziciju. Komercijalne banke postale su neovisnije i mogle su slobodnije cirkulirati tokove kapitala nakon tr\u017ei\u0161ne reforme 1965. Isto tako, neovisno od integracije u svjetsko tr\u017ei\u0161te, a obzirom na masovu nezaposlenost, jugoslavenska je vanjska politika postigla dogovor po kome su jugoslavenski radnici u\u0161li na osobeno globalno tr\u017ei\u0161te radne snage (Gastarbajter nije bio marginalna pojava, ve\u0107 je u 1970-ima dosezala milijun radnika). Pa ako je distribucija i ostala \u201csocijalisti\u010dkom\u201c, a pomak prema dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu tendirao otvaranju novih dru\u0161tvenih odnosa, postalo je o\u010dito da ta \u201ckapitalisti\u010dka\u201c tendencija po\u010dinje dominirati unutar proizvodnje, unutar poduze\u0107a u odnosima izme\u0111u radnika i menad\u017eera, ali i izme\u0111u poduze\u0107a. Tr\u017ei\u0161te je postalo mehanizam discipliniranja za dosizanje ekvilibrija, iako je postojala sna\u017ena tendencija razvoja nerazvijenosti.<\/p>\n

Htio bih \u010duti vi\u0161e, naro\u010dito ako ste provodili istra\u017eivanja u tim sferama, o postojanju robne proizvodnje 1960-ih (ali i kasnije u 1980-ima) u Jugoslaviji: kad govorimo o postojanju rada i kapitala, novca i kredita, pa \u010dak i ako su imovinski odnosi druga\u010diji (pravna definicija imovine ne ukida klasnu borbu u proizvodnji, ali je zanimljivo da ju potiskuje), ne bismo li mi onda trebali govoriti o nekim oblicima socijalisti\u010dkog iskori\u0161tavanja? Banke su postale jaki agenti socijalisti\u010dkog razvoja i u njima su dominirali stru\u010dnjaci i tehnokratske frakcije, \u0161to se pokazalo u klasnom antagonizmu izme\u0111u uprave i radnika, koji je postao povijesno vrlo jasan u mno\u0161tvu \u0161trajkova tijekom 1960-ih. Nezaposlenost je postala strukturalna i povezana s navedenom integracijom tr\u017ei\u0161ta radne snage koje nije moglo biti u potpunosti pod kontrolom jugoslavenskih samoupravnih zajednica ili federativnih vlasti. Ne bismo li mi onda trebali govoriti o prijelazu u kapitalizam ve\u0107 kasnih 1960-ih, jer se ova tendencija kasnije reformirala, te zamrznula sredinom 1970-ih, a ne se samo fokusirati na kasne 1980-e, kao \u0161to danas tvrdi ve\u0107ina \u201ctranziciologa\u201d? \u010cini mi se da je mnogo razli\u010ditih ideolo\u0161kih pomaka bilo razvijeno ve\u0107 prije kona\u010dne tranzicije.<\/p>\n

Postoji nekoliko aspekata u va\u0161im pitanjima.<\/p>\n

Ja se ne sla\u017eem da cijelo razdoblje od 1960. do 1990. treba predstaviti na linearan na\u010din, ignoriraju\u0107i posljednje ustavne i politi\u010dke reforme u prvoj polovici 1970-ih. I ja bih radikalno razlikovala \u2013 u me\u0111unarodnom i u unutarnjem kontekstu \u2013 razdoblje du\u017eni\u010dke krize 1980-ih u Jugoslaviji koje dovodi do prekretnice 1989., od reformi u 1960-ima.<\/p>\n

Da se usredoto\u010dimo na jugoslavenske tr\u017ei\u0161ne reforme. Zasigurno, plan je bio potisnut i tr\u017ei\u0161te se pro\u0161irilo izme\u0111u 1965. i 1971. To je zna\u010dilo sve ve\u0107u ulogu novog decentraliziranog bankarskog sustava orijentiranog prema kriteriju dobiti, kontroliraju\u0107i rastu\u0107i dio vi\u0161ka, u kombinaciji s tehnokratima i menad\u017eerima na \u010delu tvornica, uzimaju\u0107i ve\u0107u autonomiju od radni\u010dkih savjeta. Ali\u2026<\/p>\n

Ali\u2026 reforme su uvedene kao \u201ctr\u017ei\u0161no socijalisti\u010dke\u201d reforme. To nije bila (samo) igra rije\u010di. Te reforme su bile u kombinaciji s pravim pro\u0161irenjem zakonskih prava za samoupravljanje (i za sindikate). Naravno, to ne zna\u010di da su ta prava dala radnicima u\u010dinkovit na\u010din kontrole ekonomskog sustava. No, radna snaga je bila za\u0161ti\u0107ena samoupravnim pravima \u2013 bez ikakve socijalisti\u010dke u\u010dinkovitosti. Nijedan socijalisti\u010dki mehanizam regulacije radnih mjesta nije postojao. Kao \u0161to ste naglasili, pove\u0107anje nezaposlenosti nije se dogodilo samo zbog vanjskih pritisaka \u2013 a ja ne mislim da je zadovoljavaju\u0107e re\u0107i da je to dio \u201ckapitalisti\u010dke\u201d prirode: nije bio mogu\u0107 stvarni bankrot, niti su radnici sami sebi dali otkaze\u2026 No, tr\u017ei\u0161na decentralizacija postupaka ulaganja i suzbijanje investicijskih fondova i planiranja ote\u017eali su mogu\u0107nost stvaranja dovoljnog broja radnih mjesta za seljake ili mlade koji tra\u017ee posao; istina je da se otvaranjem prema zapadnim zemljama bez viza olak\u0161ala ekonomska emigracija kao odgovor na tr\u017ei\u0161ni u\u010dinak nezaposlenosti.<\/p>\n

Vi\u0161e tr\u017ei\u0161ta uvedeno je s dvije vrste ideologija: jedna (s nekim anarhisti\u010dkim aspektima) hvali \u201cve\u0107u slobodu\u201d radni\u010dkog samoupravljanja nasuprot dr\u017eave i plana \u2013 i to je bilo povezano s pravom zapo\u0161ljavanja i davanja otkaza direktorima i odlu\u010divanjem o kori\u0161tenju ve\u0107eg dijela rezultata rada na razini tvornice, u razli\u010ditim fondovima \u2013 s horizontom upravljanja ograni\u010denim od strane tr\u017ei\u0161ta i novog bankovnog sustava\u2026<\/p>\n

Drugi ideolo\u0161ki pritisak za vi\u0161e tr\u017ei\u0161ta do\u0161ao je od najbogatije republike koja tra\u017ei da ima mogu\u0107nost da se razvije br\u017ee s manje planirane preraspodjele\u2026 To je svakako bila jaka logika u Hrvatskom prolje\u0107u (na po\u010detku 1970-ih), tra\u017ee\u0107i vi\u0161e republi\u010dke kontrole na deviznom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

\u201cTr\u017ei\u0161ni socijalizam\u201d i konfederalizaciju sustava radije \u0107u opisati kao sumnjive odgovore na stvarna pitanja (s kojima bi se morao baviti bilo koji savezni socijalisti\u010dki sustav) nego kao po\u010detak kapitalisti\u010dke restauracije: zahtjevi lokalnih samoupravnih tijela za ve\u0107om kontrolom i demokracijom (kako pove\u0107ati svoju stvarnu ulogu i mo\u0107 dono\u0161enja odluka?) i pitanja koja dolaze iz republika kao subjekata sustava (kako kontrolirati i pobolj\u0161ati savezni sustav za dobrobit svih uzimaju\u0107i u obzir nejednake razine razvoja?). Koja vrsta i kakvi postupci planiranja mogu zadovoljiti oboje? Ne mislim da su u to vrijeme prokapitalisti\u010dke struje bile dominantne.<\/p>\n

No, ja sam napisala da se kroz pro\u0161irenje tr\u017ei\u0161ta, prema novom bankarskom i tehnokratskom sustavu, stvarni trendovi onoga \u0161to bi se moglo nazvati de facto kapitalisti\u010dkom financijskom akumulacijom mogu po\u010deti razvijati. Radni\u010dka vije\u0107a nisu imala stvarnu mo\u0107 odlu\u010divanja o dugoro\u010dnim ulaganjima i bilo kakve stvarne financijske izbore; oni su o\u010duvali stvarni utjecaj na lokalna i konkretna kratkoro\u010dna pitanja, neposredne prihode i kolektivne fondove i samoza\u0161titu.<\/p>\n

No, ve\u0107 krajem 1960-ih, pove\u0107an je broj \u0161trajkova i studentskih i intelektualnih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih pokreta \u2013 pod utjecajem Praxis \u0161kole \u2013 prosvjedovali su protiv pove\u0107anja nejednakosti i ilegalne logike privatizacije od strane \u201ccrvene bur\u017eoazije\u201d\u2026<\/p>\n

Koja je poanta mog protivljenja \u201clinearnom\u201d gledanju na cijelo razdoblje od 1960. do 1990.? U to vrijeme, ti pokreti, barem u Srbiji (Hrvatsko prolje\u0107e je bilo vi\u0161e tr\u017ei\u0161no orijentirano) osudili su efekte \u201ctr\u017ei\u0161nog socijalizma\u201d jer su bili u kontradikciji sa slu\u017ebenom, vladaju\u0107om ideologijom i priznatim pravima.<\/p>\n

Kapitalisti\u010dki trendovi su se razvijali. Ali oni nisu bili legitimirani i stabilizirani.<\/p>\n

Zahtjeve za \u201csamoupravljanjem od dna prema vrhu\u201d i kritike protiv nejednakosti izra\u017eene od strane studenata i intelektualnog pokreta Tito je hvalio kao dobre socijalisti\u010dke zahtjeve \u2013 dok je u isto vrijeme djelovao represivno prema vo\u0111ama neovisnog pokreta\u2026<\/p>\n

Dakle, da jasno odgovorim na pitanje koje ste postavili: da, bilo je prokapitalisti\u010dkih trendova 1960-ih. Ali oni su prekinuti i potisnuti 1970-ih kao politi\u010dki, institucionalni i socioekonomski odgovor od titoisti\u010dkog re\u017eima na socijalne nemire na koje je jo\u0161 uvijek bio osjetljiv: bankarski sustav i privatna akumulacija bili su ukinuti i socijalizirani. Banke su uglavnom pretvorene u financijske institucije samoupravnih organa (koji su, usput, doveli do zna\u010dajnog pove\u0107anja duga 1970-ih\u2026); umjesto \u201ctr\u017ei\u0161nog socijalizma\u201d uvedeno je samoupravno planiranje koje se trebalo slobodno ispregovarati od strane organa \u201cudru\u017eenog rada\u201d; tehnokratska sila koja je vodila velike tvornice uni\u0161tena je i pripojena Osnovnoj organizaciji udru\u017eenog rada, pove\u0107avaju\u0107i prava radnika. Samoupravne zajednice su uvedene na lokalnoj i republi\u010dkoj razini, \u201cSIZ\u201d \u2013 samoupravne interesne zajednice okupile su radnike, korisnike i lokalne vlasti koje su bile zadu\u017eene za razli\u010dite usluge (prijevoz, skrb o djeci, bolnica\u2026) na decentraliziran na\u010din. I tako dalje\u2026<\/p>\n

Ali dezintegracija solidarnosti ve\u0107 je bila velika. Reforme su bile uvedene i onda su zaustavljene od strane \u201c\u010delnika\u201d aparata, bez ikakvih demokratskih bilanci i narodne mobilizacije \u2013 ve\u0107 naprotiv, najdinami\u010dnije klju\u010dne socijalisti\u010dke snage su bile potisnute\u2026 Pove\u0107ana prava dana radni\u010dkim organima i republi\u010dkim vlastima kori\u0161tena su bez savezne dosljednosti i stvarnog socijalisti\u010dkog zadru\u017enog planiranja\u2026 Nacionalizam se pove\u0107ao kao konkretan na\u010din da se pove\u0107a mo\u0107 i za\u0161titi od \u201cdrugog\u201d.<\/p>\n

Cijeli sustav je mogao biti samo neu\u010dinkovit i neotporan na vanjske \u0161okove: pove\u0107anje cijena nafte i kamatnih stopa na vanjski dug\u2026<\/p>\n

Desetlje\u0107e krize 1980-ih, po\u010dev\u0161i s ogromnim pove\u0107anjem vanjskog duga i hiperinflacijom, pripremili su kolaps. Inozemni vjerovnici su htjeli ja\u010du dr\u017eavu nau\u0161trb samoupravljanja i bili su protiv republi\u010dke autonomije kako bi se vratio dug.<\/p>\n

S velikim dru\u0161tvenim transformacijama u aparatu radikalno se promijenila ideolo\u0161ka klima, i na me\u0111unarodnoj razini i u Jugoslaviji. \u201cStara garda\u201d je nestala dok su korupcija i karijerizam postali dominantni.<\/p>\n

Konfederalizacija dr\u017eave je pove\u0107ana, a prijeratne nacionalisti\u010dke struje ponovno su se pojavile \u2013 i strahovi od njih su instrumentalizirani.<\/p>\n

Nijedan proces dru\u0161tvene integracije i politi\u010dke solidarnosti nije bio razvijen na saveznoj razini (nije postojala samupravna komora na toj razini, ni atraktivna socijalisti\u010dka orijentacija na jugoslavenskoj razini, niti dosljednost sindikata). Tako da je okret prema privatizaciji i integraciji u svjetski poredak prona\u0161ao svoju dominantnu podr\u0161ku na svim nacionalnim\/republi\u010dkim ili pokrajinskim razinama\u2026<\/p>\n

No, izme\u0111u 1960-ih i 1980-ih novi (Kardeljev) ustav uveo je \u201cdru\u0161tveno vlasni\u0161tvo\u201d koje pripada svima i nikome\u2026 Protivi se i dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu i \u201cgrupnom vlasni\u0161tvu\u201d na razini tvornica. To se moralo uni\u0161titi za proces privatizacije koji se dogodio 1990-ih \u2013 postojala je kombinacija etatizacije prava vlasni\u0161tva (od svake republi\u010dke vlasti) i \u201cmasovno dioni\u010darstvo\u201d da se sakrije pravo uni\u0161tenje samoupravljanja kao dru\u0161tvenog prava\u2026<\/p>\n

Dru\u0161tveno potrebni rad<\/p>\n

Na kraju jedno specifi\u010dnije pitanje: ono \u0161to me je fasciniralo kad sam \u010ditao va\u0161u knjigu je nerije\u0161eno pitanje dru\u0161tveno potrebnog rada u vremenima socijalisti\u010dke tranzicije. Kao \u0161to ste ve\u0107 prikazali, putem Bettlelheima, problem procjene i izra\u010duna je taj da ne postoji razra\u0111ena koncepcija socijalisti\u010dkog dru\u0161tveno potrebnog rada. Mo\u017eemo pomo\u0107i jedni drugima promi\u0161ljaju\u0107i vezu izme\u0111u dru\u0161tvenih odnosa, dru\u0161tvenih potreba i tro\u0161kova. Pitam se ne vra\u0107a li se kriterij efektivnosti\/rentabilnosti stalno natrag u ovu procjenu proizvodnog procesa? Bio je vrlo prisutan u govoru politi\u010dke\/tehnokratske elite, a ja se samo pitam je li i kako mogu\u0107e promovirati ne\u0161to drugo?<\/p>\n

Ne vjerujem da je kategorija koju je razradio Marx u Kapitalu kroz zakon vrijednosti primjerena u nekapitalisti\u010dkom sustavu. \u0160to je \u201cskupo\u201d ili \u201ckorisno\u201d? \u0160to je \u201cu\u010dinkovito\u201d? \u2013 To ovisi o onome tko prosu\u0111uje\u2026 No, postoji potreba za \u201cizra\u010dunom\u201d i pojavom \u201ckolektivnog interesa\u201d \u2013 jugoslavensko iskustvo pokazuje pote\u0161ko\u0107e ako netko odbije dr\u017eavno ili jednostrana\u010dko dono\u0161enje odluka\u2026 u ime tog tzv. \u201ckolektivnog interesa\u201d\u2026<\/p>\n

U socijalisti\u010dkoj logici \u201cintelektualni rad\u201d ne bi trebao biti dominantan. Moraju se uvesti novi oblici i postupci ocjenjivanja (kvalitativni i kvantitativni) za tro\u0161kove i rezultate na temelju uporabne vrijednosti i eksplicitnih ciljeva, socijalnih prioriteta, ekolo\u0161kih kriterija \u2013 kratkoro\u010dna i dugoro\u010dna pitanja (za sljede\u0107u generaciju) lokalnih i globalnih kriterija (solidarnosti), manualni rad i upotrebna vrijednost mogu se raspravljati i kontrolirati na ljudima (mu\u0161karac\/\u017eena), sa socijalne i ekolo\u0161ke to\u010dke gledi\u0161ta\u2026<\/p>\n

U kubanskoj debati (Che Guevara, Bettelheim, Mandel), Bettelheim je podupirao projekt tr\u017ei\u0161nih reformi koji je u to vrijeme predstavio Ota \u0160ik u \u010cehoslova\u010dkoj. Che je bio vrlo neprijateljski raspolo\u017een prema tr\u017ei\u0161nim kriterijima i stimulansima (kao destruktivnim faktorima socijalne solidarnosti) \u2013 ali nedovoljno kriti\u010dan u smjeru birokratskog planiranja.<\/p>\n

Mandel je poku\u0161ao progurati kritike protiv oba sustava, u isto vrijeme podr\u017eavaju\u0107i netr\u017ei\u0161ne stimulanse: bio je protiv iluzija o \u201cefikasnosti\u201d tr\u017ei\u0161nih pravila i kriti\u010dan prema negativnom u\u010dinku novca i tr\u017ei\u0161nim rezultatima kao destruktivnima spram socijalisti\u010dkih trendova. On je bio za materijalne i moralne stimulanse temeljene na solidarnosti i kolektivnim demokratskim procedurama, sa socijalisti\u010dkim ciljevima (npr. da se smanji vrijeme rada, pove\u0107a slobodno vrijeme, pove\u0107a pristup odgovornosti i samoupravna prava) kao odgovorima, ali za razliku od \u201ctr\u017ei\u0161nog socijalizma\u201d i birokratskog planiranja on je podr\u017eavao samoupravno planiranje kakvo je raspravljano u Jugoslaviji s Praxis \u0161kolom\u2026 (on je na Kor\u010dulansku ljetnu \u0161kolu do\u0161ao s mnogo drugih novih lijevih struja).<\/p>\n

Kako bi se omogu\u0107ilo demokratsko odlu\u010divanje i kontrola, dru\u0161tveno potrebni rad u socijalisti\u010dkom sustavu mora biti konkretan i integriran u vi\u0161e dimenzija. Kori\u0161tenje \u201codre\u0111ene vrste\u201d tr\u017ei\u0161ta je mogu\u0107e \u2013 tr\u017ei\u0161ta proizvoda, ali ne i radne snage ni tr\u017ei\u0161ta kapitala\u2026 Cijene i indikacije odre\u0111ene na tr\u017ei\u0161tu moraju biti javno analizirane i proces dono\u0161enja odluka za ulaganja ne smije se nikad temeljiti samo na tr\u017ei\u0161nim cijenama (u nemogu\u0107nosti uzimanja u obzir socijalnih i ekolo\u0161kih efekata \u2013 kratkoro\u010dnih i dugoro\u010dnih \u201ceksternalija\u201d).<\/p>\n

Tr\u017ei\u0161na vrijednost i intelektualni rad nisu \u201cu\u010dinkovite\u201d mjere, ni za tro\u0161kove (koji bi bili reducirani s to\u010dke gledi\u0161ta samoupravnog dru\u0161tva), kao niti za potrebe koje treba zadovoljiti\u2026<\/p>\n

Glavne rasprave su: 1) o socijalnim\/ljudskim pravima i zakonima koji su povezani sa dru\u0161tvenim vlasni\u0161tvom u razli\u010ditim oblicima; 2) o \u201cu\u010dinkovitosti\u201d: mo\u017eete li imati iste kriterije za zdravlje, obrazovanje, proizvodnju automobila? Korisnici\/gra\u0111ani i radnici moraju imati pravo glasa u izradi kriterija i za odre\u0111ene proizvode ili usluge i na globalnoj razini; \u201cproduktivnost\u201d se u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu mo\u017ee pobolj\u0161ati kroz pove\u0107anje nezaposlenosti, u socijalisti\u010dkom dru\u0161tvu to bi trebalo zna\u010diti smanjenje radnog vremena zbog bolje organizacije \u2013 bez dopu\u0161tanja da se otpuste radnici; ne\u0161to drugo je slobodan izbor radnog mjesta i planirano restrukturiranje bez gubljenja socijalnih povlastica\u2026 3) razlika izme\u0111u jednih prioriteta, temeljnih potreba koje treba ispuniti za sve, i drugih prioriteta, vi\u0161e otvorenih fleksibilnoj decentraliziranoj regulaciji \u2013 uloga javnih sredstava u okviru socijalne kontrole mora se precizirati u skladu s glavnim prioritetima; 4) oblici samoupravne suradnje i planiranja trebaju postojati na razli\u010ditim razinama (teritorijalne jedinice, podru\u017enice, usluge, tvornice\u2026).<\/p>\n

Naravno da ne mo\u017eete svaki dan organizirati demokratske rasprave o svemu. Ali se to mo\u017ee redovito pripremati kao zadatak specifi\u010dnih javnih organa (\u010dine\u0107i \u201ccijene\u201c transparentnima: \u0161to se krije iza njih,obzirom na tro\u0161kove, tehnologije, dru\u0161tvene odnose, potrebe svih vrsta), socijalnih udru\u017eenja koja su osjetljivija na odre\u0111ene teme (ekolo\u0161ke, prava \u017eena, kultura, demokracija\u2026) i kroz dru\u0161tvena istra\u017eivanja. Sustav planiranja mo\u017ee (pomo\u0107u ra\u010dunala) koristiti sva decentralizirana sredstva za takva istra\u017eivanja i informacije namijenjene svim gra\u0111anima. Javnost i demokratska rasprava o glavnim kriterijima i prioritetima \u2013 opet na razli\u010ditim razinama odlu\u010divanja, trebali bi pomo\u0107i pravilnom usmjerenju ulaganja. To je pitanje stalnih pobolj\u0161anja na temelju iskustava i prema kontekstu te prema potrebama koje trebaju biti zadovoljene\u2026<\/p>\n

Preveo s engleskog jezika: Goran Lon\u010dar<\/p>\n

\u00a0Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dakle, pitanje je, kako \u010ditati te povijesne procese i kontradikcije socijalizma danas? Mogu li nam neke od pro\u0161lih teorijskih rasprava pomo\u0107i u konciznoj analizi, ili \u010dak nam pokazati kako se (ne) vratiti Marxu danas?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-96733","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96733","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=96733"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96733\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=96733"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=96733"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=96733"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}