{"id":96199,"date":"2012-10-12T10:14:27","date_gmt":"2012-10-12T08:14:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=96199"},"modified":"2012-10-12T10:14:27","modified_gmt":"2012-10-12T08:14:27","slug":"aktivizam-u-krizi-i-kriza-aktivizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/12\/aktivizam-u-krizi-i-kriza-aktivizma\/","title":{"rendered":"Aktivizam u krizi i kriza aktivizma"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Ton\u0107i Handabaka<\/p>\n

Ka\u017eu da u stabilnim, ure\u0111enim dr\u017eavama ljudi ne znaju i ne razgovaraju puno o politici. Zvu\u010di logi\u010dno pa se tako \u010dini i normalno da u Hrvatskoj ve\u0107ina nas ima \u010dvrsta politi\u010dka uvjerenja, razna mi\u0161ljenja o politi\u010darima, socijalnim i ekonomskim problemima i, \u0161to je zanimljivo, jako volimo raspravljati o istima.<\/p>\n

Ipak, za\u010du\u0111uje manjak interesa za takve probleme na globalnom, ili bar europskom nivou. \u010cini se da su ova kriti\u010dna vremena u pojedinim dr\u017eavama idealna prilika da vidimo \u0161to \u0107e se u budu\u0107nosti doga\u0111ati sa ostalim europskim dr\u017eavama pa tako i sa Hrvatskom. Hrvatska upravo zbog svog ‘zaostatka’, komunisti\u010dkog naslije\u0111a i kasnog prilago\u0111avanja EU politici, kasni sa pravim posljedicama krize. Kako objasniti da je Hrvatska tek osamnaesta zemlja u Europi po zadu\u017eenosti? To ne bi trebali gledati kao dobar rezultat, to je samo rezultat koji nije imao vremena postati gori. Tempo poniranja hrvatske ekonomije, pa i ve\u0107ine ekonomija europskih zemalja zastra\u0161uju\u0107 je. Ne bi previ\u0161e dramatizirali kada bi rekli da nam je gr\u010dki scenarij neizbje\u017ean.<\/p>\n

Me\u0111utim, izrazito je zabrinjavaju\u0107a \u010dinjenica da se pokazalo kako situacija u Gr\u010dkoj nije bila dovoljno dobar okida\u010d za homogeniziranje (barem Gr\u010dkih) revolucionarnih inicijativa. Jer prosvjednici bi trebali biti ti koji \u0107e isprovocirati radikalne promjene, koje nam se ne nude kao opcija na parlamentarnim izborima. S druge strane, jako je bitno kakvi se zahtjevi postavljaju kada se iza\u0111e na ulicu. ‘Stop korporativnoj pohlepi’ nije zahtjev ve\u0107 vapaj. Aktivisti trebaju bar jedan jasan, \u010dvrst, argumentiran zahtjev s kojim moraju na ulici ustrajati do kraja. Zajedni\u010dka \u017eelja pojedinih grupacija da se sru\u0161i trenutni sustav, uz gomilu valjanih argumenata protiv istog, nisu dovoljni da se pridobije nezainteresirana i umjereno-zainteresirana masa koja je klju\u010dna za transformaciju protesta iz alternativnog tuluma u ozbiljan poku\u0161aj izazivanja promjene.<\/p>\n

Svi koji smo bili u bilo kakvim prosvedima od nekoliko desetaka tisu\u0107a ljudi, imali smo osje\u0107aj da se doga\u0111aju velike stvari, da nas je puno, da \u0107e trenutni doga\u0111aji sigurno imati odjeka i sl. Realnost je naravno posve druga\u010dija. Za\u0161to bi netko npr. odstupio sa vlasti jer je u milijunskom gradu iza\u0161lo deset tisu\u0107a ljudi koji to zahtjevaju? Pa to je 1% stanovni\u0161tva! Pitanje je, za\u0161to je tako izrazito mali postotak ljudi spreman dati potporu promjenama, unato\u010d o\u010digledno pesimisti\u010dnoj situaciji? Naj\u010de\u0161\u0107e nailazimo na sljede\u0107e razloge:<\/p>\n

1. neinformiranost o detaljima problema<\/p>\n

2. nejasni ciljevi prosvjeda<\/p>\n

3. moje prisustvo ni\u0161ta ne mijenja<\/p>\n

Te\u0161ko je zamisliti da pojedinac koji je u potpunosti svjestan dana\u0161njeg dru\u0161tvenog stanja te na\u010dina na koji funkcionira ovaj neoliberalni igrokaz, koji jo\u0161 uvijek imaju drskosti nazvati ‘demokracija’, mo\u017ee ostati indiferentan prema ijednom smislenom poku\u0161aju promjene. Veliki je problem u tome \u0161to je broj informiranih ljudi puno manji nego \u0161to neki inicijatori prosvjeda to misle i \u017eele. Kretaju\u0107i se u sli\u010dnim krugovima i hrane\u0107i se svakodnevno relevantnim informacijama takve tematike, pomalo gube dodir sa stvarno\u0161\u0107u koja je zapravo obeshrabruju\u0107a. Ve\u0107ina se prosvjeda gradi na energiji i entuzijazmu mladih ljudi, ve\u0107inom studenata, a dana\u0161njim mladim generacijama politiziranje na ulici sigurno nije na vrhu liste prioriteta. Stoga, bitno je u\u010destalo ukazivati na sr\u017e problema, skidaju\u0107i fokus sa lokalnih korupcijskih afera ili nesavr\u0161enih politi\u010dara. Sanader, Todori\u0107, \u010ca\u010di\u0107 ili sutra netko drugi, samo su produkt trenutnog dru\u0161tvenog sistema. Shvatimo li da se borimo protiv na\u010dina razmi\u0161ljanja koji podr\u017eava aktualni dru\u0161tveni sistem, a ne protiv odre\u0111ene individue ili korporacije, mo\u017eda ne\u0161to i postignemo.<\/p>\n

\u0160teta je da na mnogim zanimljivim skupovima i okruglim stolovima rijetko \u010dujemo konstruktivna razmi\u0161ljanja. Daju se sjajne analize i iz godine u godinu vode se zanimljive debate, ali se \u010dini da tu postoji nekoliko problema. Osim \u0161to gotovo nitko nikada ne nudi konkretna rje\u0161enja za problem koji kritizira, takvi skupovi se vode pred ljudima koji su velikom ve\u0107inom ve\u0107 upoznati sa poantom diskusije. Problem mo\u017ee biti i taj \u0161to ve\u0107ina visoko\u0161kolovanih govornika izbjegava govoriti jednostavnim rije\u010dnikom, \u0161to mo\u017ee zakomplicirati shva\u0107anje i poprili\u010dno banalnih izjava. Intelektualci se moraju odlu\u010diti \u017eele li demonstrirati svoje znanje i elokventnost ili nekome uspje\u0161no prenijeti poruku za koju vjeruju da je od velike va\u017enosti. Me\u0111utim, nije toliki problem u jasno\u0107i informacija i njihovoj dostupnosti, ve\u0107 u motivaciji pojedinca da do njih do\u0111e. Motivacija dolazi onog trenutka kada bar djelomi\u010dno shva\u0107ate problem i njegovu ozbiljnost, a tu najbitniju ulogu igraju nezavisni mediji i usmena predaja. Jer, polagani pad standarda i gubljenje osobnih sloboda se odvijaju dovoljno sporo da kod ljudi ne izazivaju \u0161ok i bijes ve\u0107 indiferentnost uz lagano negodovanje. Ako je suditi po tome, potpuni i ekspresni ekonomski krah bi mo\u017eda bio i najefektniji pokreta\u010d temeljitih dru\u0161tvenih promjena u pravome smjeru.<\/p>\n

Kada bi aktivisti rije\u0161ili ovaj veliki problem neinformiranosti gra\u0111ana i formirali kriti\u010dnu masu koja se sla\u017ee da je sistem u kojem \u017eivimo neodr\u017eiv, usljedio bi puno zahtjevniji zadatak – postavljanje ciljeva.<\/p>\n

E sad, da bi se dovoljan broj gra\u0111ana mobilizirao za neki prosvjed trebalo bi se odmaknuti od generaliziranja problema, ne organizrati prosvjede protiv kapitalizma, banaka i sl. Jasno je kako se radi o plemenitim ciljevima, ali to nisu zahtjevi koji bi trebali biti nositelji nekog prosvjeda, ve\u0107 kona\u010dan cilj i ideja koju treba postepeno \u0161iriti. Kapitalizam ne mo\u017ee pasti na ulici, on \u0107e se uru\u0161iti sam od sebe ili \u0107e se istrijebiti dugotrajnom evolucijom ljudske svijesti, \u0161to je manje vjerojatno. Orijentirajmo se, dakle, na rje\u0161ive mikro probleme \u010dije bi eventualno rje\u0161avanje pokrenulo lavinu optimizma i daljnjih zahtjeva za promjenama. Konzultacije se trebaju voditi sa nezavisnim ekonomistima, politi\u010dkim analiti\u010darima, ekolozima, urbanistima te raznim stru\u010dnjacima svih relevantnih podru\u010dja kako bi se prona\u0161la rje\u0161enja aktualnih problema, koja bi se mogla postaviti kao \u010dvrsto argumentirani zahtjevi.<\/p>\n

Za\u0161to neki od zahtjeva ne bi bili sprije\u010davanje prodaje posljednje hrvatske banke ili Croatia osiguranja? \u010ca\u010di\u0107eva izjava kako je dr\u017eava lo\u0161 vlasnik jednostavno ne pije vodu. CO je izuzetno profitabilna firma \u010dijom prodajom se samo krpaju male rupe u prora\u010dunu. Usporedba sa prodajom obiteljskog srebra, za prodaje takvog tipa, je blagonaklona jer je srebro, zapravo, mrtvi kapital. To je mnogo vi\u0161e usporedivo sa podizanjem ultra-nepovoljnog kredita. Zna\u010di, dobili ste nekakav novac kojim \u0107ete platiti nekoliko penzija, a zauvjek ste se odrekli mjese\u010dne dobiti prodane firme. Osim toga, gubite kontrolu nad otkazima zaposlenih, njihovim pla\u0107ama i radnim uvjetima, kvalitetom proizvoda ili usluge prodane kompanije, njenog utjecaja na okoli\u0161 i sl.<\/p>\n

Elektronsko prikupljanje potpisa za referendum. Sjajna ideja koja bi uvelike olak\u0161ala stanovni\u0161tvu da utje\u010de na vladine iracionalne odluke. Umjesto da se jadamo \u010detiri godine te onda kao potpuni lu\u0111aci o\u010dekujemo velike promjenje eventualnim dolaskom nove garniture vlasti, imali bi priliku na vrlo jednostavan i gotovo besplatan na\u010din skupiti dovoljan broj e-potpisa za referendum. Isti taj referendum bi mogao funkcionirati po istom principu kao prikupljanje potpisa, \u010dime bi se neutralizirali visoki tro\u0161kovi birali\u0161nih punktova.<\/p>\n

Naravno da takvo, puno agresivnije mije\u0161anje gra\u0111ana u dr\u017eavne odluke, nije u interesu politi\u010dke vrhu\u0161ke, premda se ipak radi o velikom koraku ka demokratskom ure\u0111enju. Zato se ne treba \u010duditi kada bi se oglu\u0161ili na takve zahtjeve uz opravdanje kako takva ideja ‘zasad nije tehni\u010dki izvediva’ ili sl, a zapravo, sve \u0161to nam treba jest jedna sigurna internet stranica gdje bi svatko imao pristup sa svojim korisni\u010dkim imenom i zaporkom. Ako se milijuni mogu transferirati preko stranica od banaka, onda se valjda mo\u017ee i glasati. Neki \u0107e re\u0107i da nema svatko pristup internetu. Istina, pristup internetu ima visokih 62 posto ku\u0107anstava u Hrvatskoj. Ostali koji se ne sna\u0111u kod prijatelja, susjeda ili na poslu, mogu i\u0107i na glasa\u010dka mjesta kojih ne\u0107e biti 6572 kao na prethodnim izborima, nego barem deset puta manje. Nema tro\u0161kova prebrojavanja, nema \u010dekanja, rezultati su gotovi odmah.<\/p>\n

Ekstremno progresivni porezi i porez na luksuz \u2013 zahtjevi su koji bi trebali doprinijeti djelomi\u010dnom ujedna\u010davanju izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih. O\u010digledno je da deformirani tok novca stvara ogromne deficite u dr\u017eavnim blagajnama i time stvara velike rupe u prora\u010dunima i izaziva nova zadu\u017eivanja iz kojih gotovo pa nema povratka. Taj tok novca je formiran tako da od njega, gotovo isklju\u010divo, profitiraju velike korporacije i banke. Rezultat toga su ogromne koli\u010dine novca na privatnim ra\u010dunima koji \u010desto nije u opticaju te time osiroma\u0161uje manje tvrke i ostatak stanovni\u0161tva, usput izazivaju\u0107i veliku nelikvidnost. Bogatstvo i resursi su jo\u0161 uvijek tu, samo trebamo sustav koji \u0107e ih pravilno raspodjeljivati. Bez ikakvih pateti\u010dnih pretenzija, pogledajmo samo dva primjera iz Sjedinjenih Dr\u017eava – ‘najnaprednije’ kapitalisti\u010dke zemlje na svijetu:<\/p>\n

– Na svakog besku\u0107nika u Americi postoje 24 prazne ku\u0107e!<\/p>\n

– Prosje\u010dni Amerikanac baci deset puta vi\u0161e hrane nego stanovnik jugoisto\u010dne azije, odnosno, nevjerojatnih 40 posto hrane u Americi se baci dok stotine milijuna ljudi pati od kroni\u010dne gladi diljem svijeta.<\/p>\n

Vrijeme velikog rasta zapadne civilizacije je pro\u0161lo, to je evidentno. \u010cini se da dolazi vrijeme kada \u0107e trebati prihvatiti znatno ni\u017ei \u017eivotni standard ako se \u017eeli stvoriti ravnopravno dru\u0161tvo na zdravim ekonomskim temeljima. I to nije nikakva tragedija. Politi\u010dari ne grije\u0161e toliko kada re\u017eu tro\u0161kove, ali grije\u0161e \u0161to forsiraju sistem koji je dr\u017eavu doveo u takvu situaciju. Zapanjuju\u0107e je da Hrvatska mo\u017ee tako slijepo vjerovati sistemu i zajednici koji su Island i Gr\u010dku prakti\u010dki doveli do bankrota, Irsku i Portugal do MMF-a, a Italiju i \u0160panjolsku do njima jo\u0161 nezapam\u0107ene krize.<\/p>\n

Za\u0161to samo rijetki mediji spominju zaokret u politici Islanda koji je nacionaliziranjem banaka, a ne ‘bailoutom’ (na referendumu su odbili pomo\u0107 od 85 milijardi dolara za spas tri najve\u0107e banke), o\u017eivio svoju ekonomiju u rekordnom roku? Za\u0161to se na Huga Chaveza, \u010dovjeka koji je upravo osvojio \u010detvrti predsjedni\u010dki mandat, gleda kao na diktatora? Jer se usprotivio svakom ameri\u010dkom uplitanju, nacionalizirao sve naftne kompanije, potpuno se orijentirao na izrazito socijalnu demokraciju, bez straha od reakcija kapitalisti\u010dkih velesila koje su vidjele svoje interese u toj zemlji. Proteklih deset godina u Venecueli je smanjeno siroma\u0161tvo za 54 posto, ekstremno siroma\u0161tvo za 72 posto te nezaposlenost za 7 posto. Udvostru\u010den je broj polaznika na fakultete, a unato\u010d i dalje relativno lo\u0161em standardu, zbog napretka i te\u017enji ka jednakosti, Chavez i dalje bez ve\u0107ih pote\u0161ko\u0107a dobiva izbore.<\/p>\n

Kod nas se, na\u017ealost, ne prate takvi primjeri nego se prihva\u0107aju kapitalisti\u010dka pravila igre gdje navodno ‘svi imaju \u0161ansu za uspjeh’. Kakvu to \u0161ansu ima netko tko po prirodi nije poduzetan, snala\u017eljiv, probita\u010dan, komunikativan?! Dali to zna\u010di da je zaslu\u017eio da \u017eivi na minimalcu strepe\u0107i da ne zavr\u0161i u bolnici jer bi morao dignuti kredit za lije\u010denje? Ili je njegovo dijete zaslu\u017eilo da se ne \u0161koluje jer si to sa svojom pla\u0107om ne mogu priu\u0161titi? Dali ste zaslu\u017eili da vam poslodavac gazi po glavi jer, iako imate pravne osnove, nemate sredstva za tu\u017ebu i anga\u017eiranje odvjetnika? Ovdje se radi o temeljnim, egzistencijalnim, ljudskim pravima koja gubimo svake godine sve vi\u0161e. Ne \u010dekajmo da se dogodi ne\u0161to veliko kako bi reagirali, jer to se ne\u0107e dogoditi. Prava nam se oduzimaju u fazama, na kapaljku, kako se ne bi stvorila prevelika koli\u010dina bijesa koja bi mogla izmaknuti kontroli. ‘Anger is a gift’, ka\u017ee Zack De La Rocha i u pravu je, samo ga trebamo pozitivno usmjeriti.<\/p>\n

Lupiga.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada bi aktivisti rije\u0161ili ovaj veliki problem neinformiranosti gra\u0111ana i formirali kriti\u010dnu masu koja se sla\u017ee da je sistem u kojem \u017eivimo neodr\u017eiv, usljedio bi puno zahtjevniji zadatak – postavljanje ciljeva.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-96199","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96199","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=96199"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/96199\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=96199"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=96199"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=96199"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}