{"id":95815,"date":"2012-10-07T08:32:26","date_gmt":"2012-10-07T06:32:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=95815"},"modified":"2012-10-07T08:32:26","modified_gmt":"2012-10-07T06:32:26","slug":"anarhija-i-komunizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/07\/anarhija-i-komunizam\/","title":{"rendered":"Anarhija i komunizam"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Carlo Cafiero<\/p>\n

Na kongresu koji je u Parizu odr\u017eala Centralna regija, jedan govornik koji je istupio \u017eu\u010dljivo, zlobno kritiziraju\u0107i anarhiste, izjavio je: \u201cKomunizam i anarhija su u o\u010diglednom raskoraku.\u201d<\/p>\n

Drugi govornik koji se tako\u0111er izjasnio protiv anarhista, premda s manje \u017eestine, govore\u0107i o ekonomskoj jednakosti, uzvikivao je: Kada postoji ova jednakost, kako bi uop\u0107e moglo biti povrede slobode?<\/p>\n

No, ja dr\u017eim da su oba ova govornika u krivu.<\/p>\n

Ekonomska jednakost savr\u0161eno je mogu\u0107a i bez imalo slobode. \u017div dokaz su neke religijske zajednice, jer tamo potpuna jednakost stoji bok uz bok despotizmu. Potpuna jednakost postoji po tome \u0161to se vo\u0111a obla\u010di isto kao i ostali i jede za istim stolom s ostalima: od njih ga odvaja samo njegovo pravo da zapovijeda. A zagovaratelji ‘narodne dr\u017eave’? Da ne nailaze na svakovrsne prepreke, siguran sam da bi na koncu postigli savr\u0161enu jednakost, ali istovremeno i najsavr\u0161eniji despotizam, jer, nemojmo zaboraviti, despotizam sada\u0161nje dr\u017eave oja\u010dao bi se ekonomskim despotizmom (sav kapital pre\u0161ao bi u ruke dr\u017eave), a onda bi se umnogostru\u010dio i zbog centralizacije koja bi bila neophodna ovoj novoj dr\u017eavi. I upravo to je razlog zbog kojeg se mi, anarhisti, prijatelji slobode, protiv toga kanimo boriti do smrti.<\/p>\n

Dakle, posve suprotno od onoga \u0161to je re\u010deno, imamo puno pravo strahovati za slobodu, \u010dak i onda kada postoji jednakost, dok za jednakost, s druge strane, ne treba strahovati ondje gdje postoji prava sloboda, a to zna\u010di, anarhija.<\/p>\n

Napokon, daleko od toga da su nespojivi, anarhija i komunizam stoje u slozi, jer ovi pojmovi, ovi sinonimi za slobodu i jednakost, neophodni su i nerazdru\u017eivi pojmovi revolucije.<\/p>\n

Kao \u0161to se mo\u017ee vidjeti, na\u0161 revolucionarni ideal vrlo je jednostavan: kao i onaj na\u0161ih prethodnika, sastoji se od ova dva pojma: slobode i jednakosti. Osim jedne male razlike.<\/p>\n

Pou\u010deni travestijma u koje su reakcionari svih vrsta pretvarali slobodu i jednakost, bili smo pa\u017eljivi i pored ovih pojmova postavili smo one koji izra\u017eavaju njihovu pravu vrijednost. Ove dvije dragocjenosti toliko su \u010desto krivotvorili da napokon moramo spoznati i analizirati njihovu to\u010dnu vrijednost.<\/p>\n

Postavimo, stoga, pored ova dva pojma, pored slobode i jednakosti, dva jednakovrijedna \u010dije jasno zna\u010denje ne mo\u017ee prouzro\u010diti dvosmislenost: \u201c\u017delimo slobodu, a to zna\u010di anarhiju, i jednakost, a to zna\u010di komunizam.\u201d<\/p>\n

Anarhija je danas borba, rat protiv svakog autoriteta, svake mo\u0107i, svake dr\u017eave. U budu\u0107em dru\u0161tvu anarhija \u0107e biti brana ili zapreka ponovnom ustanovljenju bilo kakvog autoriteta, bilo kakve mo\u0107i, bilo kakve dr\u017eave; bit \u0107e to potpuna sloboda za pojedinca koji se, oslobo\u0111en i vo\u0111en samo svojim potrebama, preferencijama i sklonostima, povezuje s drugim pojedincima u grupe ili udru\u017eenja; bit \u0107e to sloboda za razvoj udru\u017eenja koja \u0107e federirati s drugim udru\u017eenjima u komuni ili njezinoj okolici, sloboda za razvoj komuna koje \u0107e ulaziti u regionalne federacije i tako dalje, regije \u0107e federirati u nacije, a nacije u \u010dovje\u010danstvo.<\/p>\n

Komunizam, pitanje koje nas danas osobito zanima, drugi je pojam u na\u0161em revolucionarnom idealu.<\/p>\n

Komunizam je danas borba, ne za uni\u0161tenje autoriteta, nego za prisvajanje \u010ditavog bogatstva koje postoji diljem svijeta, prisvajanje u korist cijelog \u010dovje\u010danstva. U dru\u0161tvu koje ima do\u0107i, komunizam \u0107e zna\u010diti da svi ljudi u\u017eivaju \u010ditavo postoje\u0107e bogatstvo, u skladu s na\u010delom: od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama, \u0161to zna\u010di: od svakoga i svakome prema njegovoj \u017eelji.<\/p>\n

Potrebno je naglasiti, i to prvenstveno kao odgovor na\u0161im protivnicima, autoritarnim komunistima ili etatisti\u010dkim komunistima, da bi, prema na\u0161em vi\u0111enju, prisvajanje i u\u017eivanje \u010ditavog postoje\u0107eg bogatstva, trebalo biti djelo samog naroda. Kako narod, \u010dovje\u010danstvo nije uspjelo prisvojiti i u svojim rukama zadr\u017eati bogatstvo, neki su, istina je, zbog toga zaklju\u010dili da treba postaviti cijelu jednu klasu vo\u0111a, zastupnika i povjerenika za zajedni\u010dko bogatstvo. Ali mi s njima ne dijelimo to mi\u0161ljenje. Ne \u017eelimo posrednike, ni zastupnike koji uvijek na kraju ne zastupaju nikog drugog osim sebe, ne \u017eelimo nikoga da ograni\u010dava jednakost, ne \u017eelimo vi\u0161e nikoga da nam ograni\u010dava slobodu, ne \u017eelimo novu vladu, novu dr\u017eavu, pa \u010dak ni ako to bude narodna ili demokratska, revolucionarna ili privremena dr\u017eava.<\/p>\n

Dok zajedni\u010dko bogatstvo koje je razasuto Planetom s pravom pripada \u010ditavom \u010dovje\u010danstvu, zajedni\u010dki \u0107e ga koristiti oni kojima je nadohvat i koji su stoga u polo\u017eaju dobro ga upotrijebiti. Narod neke zemlje koristit \u0107e zemlju, strojeve, tvornice, ku\u0107e, itd. na podru\u010dju te zemlje i koristit \u0107e ih zajedni\u010dki. Kao dio \u010dovje\u010danstva, taj narod \u0107e na tom podru\u010dju, stvarno i izravno, koristiti svoja prava nad tim dijelom bogatstva ljudskog roda. A ako neki stanovnik Pekinga posjeti tu zemlju, u\u017eivat \u0107e ista prava kao i svi ostali, u\u017eivat \u0107e u svim bogatstvima te zemlje, ba\u0161 kao u Pekingu.<\/p>\n

Dakle, govornik koji je anarhiste optu\u017eivao za to da vlasni\u0161tvo \u017eele prenijeti na neka upravna tijela, bio je potpuno u krivu. Krasno bi bilo uni\u0161titi dr\u017eavu samo da bi je zamijenilo mno\u0161tvo malih dr\u017eava, krasno bi bilo ubiti jednoglavo \u010dudovi\u0161te samo da bi ga se zamijenilo onim s tisu\u0107u glava!<\/p>\n

Ne: kao \u0161to smo ve\u0107 rekli i \u0161to nikada ne\u0107emo prestati ponavljati: bez posrednika, bez podvoritelja i bez ljubaznih poslu\u017eitelja koji se uvijek na kraju nametnu kao pravi gospodari: \u017eelimo da \u010ditavo postoje\u0107e bogatstvo izravno prisvoji sam narod, da ga on sam dr\u017ei u svojim mo\u0107nim rukama i da sam odlu\u010duje o najboljem na\u010dinu na koji \u0107e ga upotrijebiti, bilo za proizvodnju bilo za potro\u0161nju.<\/p>\n

Da, komunizam je ostvariv. Svakoj osobi mo\u017ee se dopustiti da se po volji poslu\u017ei onim \u0161to joj treba, jer \u0107e biti dovoljno za sve. Vi\u0161e ne\u0107e biti nikakve potrebe za tim da se od pojedinaca zahtijeva vi\u0161e rada od onoga na koji su spremni, jer \u0107e jo\u0161 uvijek biti dovoljno proizvoda za nadolaze\u0107e dane.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i ovom obilju rad \u0107e izgubiti svoj neplemenit ropski karakter i postat \u0107e samo moralna i tjelesna potreba, poput potrebe za u\u010denjem ili \u017eivotom u skladu s prirodom.<\/p>\n

Ovo uop\u0107e ne zna\u010di re\u0107i da je komunizam tek mogu\u0107: mi tvrdimo da je nu\u017ean. Ne samo da netko mo\u017ee biti komunist, nego to i mora biti, ili \u0107e revolucionarni cilj do\u017eivjeti neuspjeh.<\/p>\n

Doista, jednom kada sredstva za rad i sirovine postanu zajedni\u010dki, ako zadr\u017eimo privatno vlasni\u0161tvo nad proizvodima rada, bit \u0107emo prisiljeni zadr\u017eati novac, koji je izvor manjeg ili ve\u0107eg gomilanja bogatstva, ovisno o ve\u0107im ili manjim zaslugama, ili radije, ovisno o ve\u0107oj ili manjoj promu\u0107urnosti pojedinca. U tom slu\u010daju jednakost bi i\u0161\u010dezla, budu\u0107i da bi se svatko tko bi se domogao ve\u0107eg bogatstva, ve\u0107 samim time uzdigao nad ostale. I bio bi potreban samo jo\u0161 jedan korak da kontrarevolucionari uvedu pravo na naslje\u0111ivanje. I zaista, \u010duo sam jednog uglednog socijalista, samozvanog revolucionara, koji je govorio u korist individualnog vlasni\u0161tva nad proizvodima, kako na kraju izjavljuje da ne vidi ni\u0161ta pogre\u0161no u tome da dru\u0161tvo podr\u017ei predaju ovih proizvoda naslje\u0111ivanjem: prema njemu, to ne bi imalo nikakve posljedice. Oni me\u0111u nama koji su dobro upoznati s tim kamo su akumulacija bogatstva i njegovo naslje\u0111ivanje doveli dru\u0161tvo, uop\u0107e ne dvoje o prirodi posljedica.<\/p>\n

Individualno polaganje prava na proizvode ne samo da bi vratilo nejednakost me\u0111u ljude, nego bi ponovno uvelo nejednakost me\u0111u razli\u010ditim vrstama rada. Vidjeli bismo da bi se odmah ponovno pojavili \u201c\u010disti\u201d i \u201cprljavi\u201d poslovi, poslovi koji \u201cuzdi\u017eu\u201d i koji \u201cponi\u017eavaju\u201d i da bi prve obavljali imu\u0107niji, dok bi ove posljednje ostavili najsiroma\u0161nijima. U tom slu\u010daju, odabrati jednu djelatnost umjesto neke druge i obavljati je, vi\u0161e ne bilo stvar poziva i osobne sklonosti: bio bi to interes, o\u010dekivanje da \u0107e se od takvog zanimanja vi\u0161e zaraditi. To bi dovelo do ponovnog ra\u0111anja lijenosti i marljivosti, zasluga i propusta, dobra i zla, poroka i vrline, i posljedi\u010dno, \u201cnagrade\u201d s jedne strane, i \u201ckazne\u201d s druge, zajedno sa zakonom, sucima, njihovim pomo\u0107nicima i zatvorom.<\/p>\n

Postoje socijalisti koji ustrajno brane ideju o individualnom prisvajanju proizvoda rada, ali s temeljem u nekom osje\u0107aju za pravednost.<\/p>\n

Kakva neobi\u010dna zabluda! S kolektivnim radom, s kojim dolazi i potreba za proizvodnjom na veliko i sve ve\u0107om mehanizacijom, s rastu\u0107om tendencijom moderne industrije da se slu\u017ei radom prethodnih nara\u0161taja, kako bismo uop\u0107e mogli odrediti koji dio je proizvod rada jednog \u010dovjeka, a koji dio je proizvod nekog drugog? To je potpuno nemogu\u0107e i na\u0161i protivnici to priznaju toliko spremno da na kraju govore: \u201cOnda dobro! Utemeljimo raspodjelu na temelju vremena provedenog na radu.\u201d Ali istovremeno i oni sami priznaju da bi to bilo nepravedno budu\u0107i da tri sata Petrova rada \u010desto mogu vrijediti kao \u010detiri sata Pavlova rada.<\/p>\n

Nekada smo se obi\u010davali nazivati \u201ckolektivistima\u201d, i po toj rije\u010di smo se razlikovali od individualista i autoritarnih komunista, ali zapravo mi smo vrlo jednostavno antiautoritarni komunisti, a nazivaju\u0107i se \u201ckolektivistima\u201d, nastojali smo to ime upotrebljavati da bismo izrazili svoju ideju da bi sve trebalo biti zajedni\u010dko, i da pritom ne bi trebalo praviti razliku izme\u0111u instrumenata i materijala za rad i proizvoda kolektivnog rada.<\/p>\n

Me\u0111utim, jednog lijepog dana posvjedo\u010dili smo pojavi jo\u0161 jedne vrste socijalista koji su, ponovno o\u017eivljavaju\u0107i pogre\u0161ke iz pro\u0161losti, po\u010deli mudrovati i u vezi ovoga praviti razlike i nalaziti nijanse, na kraju se pretvoriv\u0161i u apostole sljede\u0107e teze:<\/p>\n

\u201cPostoje\u201d – ka\u017eu oni – \u201cuporabna vrijednost i proizvodna vrijednost. Uporabne vrijednosti su one koje slu\u017ee za zadovoljavanje na\u0161ih osobnih potreba: to su ku\u0107a u kojoj \u017eivimo, hrana koju jedemo, odje\u0107a, knjige itd., dok su proizvodne vrijednosti one koje koristimo za proizvodnju: tvornica, hangar, \u0161tagalj, trgovine, strojevi i sve vrste instrumenata za rad, zemlja, sirovine, itd. Prve vrijednosti, koje slu\u017ee zadovoljavanju individualnih potreba\u201d – govore oni – \u201ctrebale bi biti u rukama pojedinaca, a ove druge, koje nam svima slu\u017ee za proizvodnju, trebale bi biti kolektivni posjed.\u201d<\/p>\n

Takva je bila novoosmi\u0161ljena, ili radije, iznova o\u017eivljena ekonomska teorija.<\/p>\n

No, dozvolite mi da vas pitam, vas koji to divno ime proizvodne vrijednosti dajete ugljenu koji pokre\u0107e strojeve, ulju koje ih podmazuje, ulju koje osvjetljuje njihov rad, za\u0161to taj naziv uskra\u0107ujete kruhu i mesu kojim se hranimo, ulju kojim za\u010dinjavamo salatu, plinu kojim si osvjetljavamo rad, i svemu onome \u0161to slu\u017ei za odr\u017eavanje i pokretanje najsavr\u0161enijeg od svih strojeva, roditelja svih strojeva: \u010dovjeka?<\/p>\n

Biste li me\u0111u proizvodne vrijednosti svrstali livadu i \u0161tagalj koji daje zaklon volovima i konjima, a ipak isklju\u010dili ku\u0107e i vrtove koji slu\u017ee najplemenitijoj od svih \u017eivotinja: \u010dovjeku?<\/p>\n

Gdje u tome vidite logiku?<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, vi koji ste postali apostoli ove teorije, savr\u0161eno ste svjesni da ta granica u stvarnosti ne postoji i da \u0107e, ako se i danas te\u0161ko pronalazi, posve i\u0161\u010deznuti onoga dana kada svi postanemo i proizvo\u0111a\u010di i potro\u0161a\u010di.<\/p>\n

Prema tome, kao \u0161to mo\u017eemo vidjeti, ta teorija nije mogla dati novu snagu zalagateljima za individualno vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju. Postigla je samo jedno: odala je igru one nekolicine socijalista koji su poku\u0161avali otupiti o\u0161tricu revolucionarne ideje; otvorila nam je o\u010di i ukazala nam na neophodnost toga da se bez uvijanja proglasimo komunistima.<\/p>\n

Napokon, latimo se jednog jedinog ozbiljnog prigovora koji komunizmu upu\u0107uju na\u0161i suparnici. Svi oni sla\u017eu se oko toga da se neizbje\u017eno kre\u0107emo prema komunizmu, ali primje\u0107uju da smo tek na po\u010detku, jer proizvoda je nedovoljno i bit \u0107e potrebno uvesti racionalnu opskrbu i dijeljenje, a najbolji na\u010din za raspodjelu proizvoda rada temeljio bi se na koli\u010dini rada svakog pojedinca.<\/p>\n

Na to odgovaramo da bismo u budu\u0107em dru\u0161tvu, \u010dak i onda kada bi se od nas moglo zahtijevati uvo\u0111enje racionalnog snabdijevanja, trebali ostati komunisti; to zna\u010di da bi racionalna opskrba trebala biti zasnovana ne na zaslugama, nego na potrebama.<\/p>\n

Uzmimo obitelj, taj model komunizma u malom, istini za volju, prije autoritarnog nego slobodarskog komunizma, no to u na\u0161em primjeru ipak ne mijenja ni\u0161ta.<\/p>\n

U obitelj otac svakoga dana donosi, recimo, stotinu sua, najstariji sin tri franka, mla\u0111i sin 40 sua, a najmla\u0111i samo 20 sua dnevno. Svi oni novac donose majci koja upravlja novcem i sve ih hrani. Svi oni doprinose razli\u010ditim iznosima, ali za ve\u010derom se svatko poslu\u017euje prema vlastitom ukusu i apetitu; nema racioniranja. No, do\u0111u lo\u0161a vremena, i oskudica prisili majku na to da raspodjelu ve\u010dere prestane prepu\u0161tati individualnim preferencijama i apetitu. Treba uvesti racionalnu raspodjelu te se, ili na maj\u010din poticaj ili uz pre\u0161utno odobravanje sviju, reduciraju porcije. Ali! Ovo racioniranje ne provodi se prema zaslugama, jer najmla\u0111i sin, a naro\u010dito dijete, dobivaju najve\u0107i dio, a \u0161to se ti\u010de najboljeg komada, on se \u010duva za staricu koja ni\u0161ta ne privre\u0111uje. \u010cak i u vremenima oskudice, u obiteljima se mo\u017ee primijetiti na\u010delo raspodjele prema potrebama. Bi li druga\u010dije bilo u budu\u0107nosti u velikoj ljudskoj obitelji?<\/p>\n

(\u2026) Ne mo\u017ee se biti anarhist, a da se ne bude komunist. Doista, \u010dak i najmanja naznaka postavljanja ograni\u010denja u sebi nosi sjeme autoritarnosti. Ograni\u010denja se ne mogu pojaviti bez da se odmah ne izrode neki zakon, suci i \u017eandari. Moramo biti komunisti, jer narod, koji ne shva\u0107a kolektivisti\u010dke sofizme, savr\u0161eno dobro shva\u0107a komunizam, na \u0161to su ve\u0107 ukazali prijatelji Reclus i Kropotkin. Moramo biti komunisti jer smo anarhisti, jer su anarhija i komunizam dva osnovna pojma revolucije.<\/p>\n

Izvje\u0161taj Carla Cafiera na kongresu Jurske federacije, Chaux-de-Fonds, 9.-10. listopada 1880.<\/p>\n

Izvor: D. Gu\u00e9rin (2005), No Gods, No Masters: An Anthology of Anarchism, Oakland, Edinburgh and London: AK Press, str. 292-298<\/p>\n

S engleskoga prevela: Ana \u0160tambuk<\/p>\n

Anarhizam.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao \u0161to se mo\u017ee vidjeti, na\u0161 revolucionarni ideal vrlo je jednostavan: kao i onaj na\u0161ih prethodnika, sastoji se od ova dva pojma: slobode i jednakosti. Osim jedne male razlike.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-95815","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95815","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=95815"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95815\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=95815"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=95815"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=95815"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}