{"id":95518,"date":"2012-10-03T10:27:58","date_gmt":"2012-10-03T08:27:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=95518"},"modified":"2012-10-03T10:27:58","modified_gmt":"2012-10-03T08:27:58","slug":"balkan-vec-sto-godina-muce-isti-problemi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/03\/balkan-vec-sto-godina-muce-isti-problemi\/","title":{"rendered":"Balkan ve\u0107 sto godina mu\u010de isti problemi"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Bojan Rapaji\u0107<\/p>\n

Igor Despot je povjesni\u010dar \u2013 u Hrvatskoj bi rekli da je mlad, iako je navr\u0161io \u010detrdeset godina. Despot je, zapravo, u najboljim godinama, \u0161to je i sam prepoznao pa se, nakon zavr\u0161enog studija povijesti i filozofije u Zagrebu, primio posla, magistrirao, a kasnije i doktorirao na svojoj omiljenoj povijesnoj temi, Balkanskim ratovima. Nije stao na tome, nego je oti\u0161ao korak dalje te je, nakon detaljnog istra\u017eivanja po balkanskim gudurama, klju\u010dnima za razumijevanje na\u0161ih kasnijih bitaka, objavio knjigu \u201cThe Balkan Wars in the Eyes of the Warring Parties\u201d. Svjestan situacije u kojoj je znanost na ovim prostorima, saznanja koja je stekao u Beogradu, Solunu, Sofiji, Skopju i na Cetinju zainteresiranima je predstavio na engleskom jeziku, objaviv\u0161i knjigu za ameri\u010dkog izdava\u010da.<\/p>\n

Za\u0161to su Balkanski ratovi iz 1912. i 1913. zanimljivi dana\u0161njim \u010ditateljima i kakva je njihova poveznica s nedavnim ratovima?<\/em><\/p>\n

Odgovor je zapravo vrlo jednostava do danas nije rije\u0161eno nijedno pitanje od onih koja su ovo podru\u010dje opteretila prije stotinu godina. Kriza se vratila. Najgore je danas u Makedoniji, koja je i 1912. godine bila najve\u0107a meta. U toj dr\u017eavi, koja \u017eeli u\u0107i u Europsku uniju, makedonska i albanska populacija te\u0161ko pronalaze zajedni\u010dki jezik i njihov me\u0111usobni odnos nalikuje onome \u0161to smo gledali u filmu \u201cPrije ki\u0161e\u201d Mil\u010deta Man\u010devskoga. Ve\u0107inski dio makedonskog stanovni\u0161tva nezadovoljan je privilegijama manjinske albanske nacije, \u010diji dijelovi i dalje ma\u0161taju o vremenu Balkanskih ratova, odnosno o stvaranju ve\u0107e Albanije. Osim toga, Makedonija ima svoje stare probleme od prije. Bugari ne priznaju postojanje makedonske nacije, a Grci, poznato je, imaju problema ve\u0107 sa samim imenom Makedonije.<\/p>\n

Dio iste povijesti<\/strong><\/p>\n

Zna\u010di opet Man\u010devski, ali ovaj put film \u201cSjenke\u201d, koji se jednim dijelom bavi upravo temom iz Balkanskih ratova i genocidom, odnosno etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem Makedonaca iz Egejske Makedonije?<\/em><\/p>\n

Sve je to dio iste povijesti. Tu su i Srbi koji nemaju takve probleme s Makedonijom, s obzirom na situaciju na Kosovu, ali su poznati poku\u0161aji Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, koji je s Gr\u010dkom dogovarao podjelu Makedonije, kada i ona do\u0111e na red.<\/p>\n

Dakle, isti se problemi na Balkanu vuku ve\u0107 najmanje stotinu godina?<\/em><\/p>\n

Svaka od dr\u017eava koja je bila u Osmanskom Carstvu imala je svoju nacionalnu ideju. Jedina koja se u potpunosti ostvarila bila je ona gr\u010dka: oni su preuzeli cijelu Egejsku Makedoniju i otoke koje su \u017eeljeli. Uspjeli su i asimilirati kompletno slavensko stanovni\u0161tvo i to iznimno rigidnim zakonima prema svima koji nisu bili Grci, zabranjuju\u0107i slavenska prezimena. I danas je za tu temu u Gr\u010dkoj jako te\u0161ko na\u0107i sugovornike. Bugari su, pak, u to vrijeme dijelili naciju s Makedoncima, bez obzira na ideje o samoodre\u0111enju koje su postojale, \u0161to se najbolje o\u010ditovalo kroz pripadnost istoj crkvi. Jo\u0161 po\u010detkom 20. stolje\u0107a, na popisu stanovni\u0161tva svi su bili Bugari, Srbi su u svojim statistikama sve Slavene nazivali Srbima, koje su dijelili po pripadnosti odre\u0111enim crkvama. O \u010demu se radi, najbolje svjedo\u010di nedavno objavljena knjiga u Makedoniji o tom razdoblju, u kojoj suvremeni makedonski povjesni\u010dar u svojoj statistici umjesto Bugara upisuje makedonsku naciju: bili su jedni ili drugi, ali tada, sasvim sigurno, nisu postojale dvije nacije. Kako su nastajale i \u0161irile se dr\u017eave, stanovni\u0161tvo se odvajalo, pa se onaj koji, primjerice, nije \u017eelio postati Srbin, odselio u Bugarsku.<\/p>\n

U isto vrijeme nastaje i Albanija?<\/em><\/p>\n

Austro-Ugarska i Italija \u017eeljele su stvoriti Albaniju kako bi sprije\u010dile izlazak Srbije na more. Ali, Albanci su odmah izrazili negodovanje svojom veli\u010dinom i protokolima u Firenzi s kojima, zapravo, nitko nije bio zadovoljan. Tako pri\u010da ide iz desetlje\u0107a u desetlje\u0107e i samo o politi\u010dkoj mo\u0107i u odre\u0111enom razdoblju ovisi ho\u0107e li biti tog eksplozivnog trenutka ili ne\u0107e.<\/p>\n

O\u010dekuje li Kosovo nova eksplozija?<\/em><\/p>\n

Rekao bih da nije toliko opasno. Jednim dijelom zbog rata koji se dogodio, a drugim zbog nedostatka mo\u0107i, kao i zbog \u017eelje za europskim integracijama. Naravno, govorim o tehni\u010dkim mogu\u0107nostima, ali to je podru\u010dje uvijek potencijalno eksplozivno zbog same ideje. Na Kosovu je do\u0161lo do tipi\u010dnog sukoba povijesnog i prirodnog prava.<\/p>\n

Zadane obrazovne matrice<\/strong><\/p>\n

Za\u0161to dolazi do takvih sukoba?<\/em><\/p>\n

Prije svega, zbog matrica obrazovanja koje primaju i jedni i drugi. Upravo su te matrice bile razlog zbog kojeg sam krenuo istra\u017eivati Balkanske ratove. Nitko ne \u010dita \u0161to pi\u0161e onaj drugi i ne zna \u0161to se pi\u0161e na drugom podru\u010dju. Ne prate se me\u0111usobno. \u010cak ni strani izvori ne daju punu sliku onoga \u0161to se doga\u0111alo, jer ne prate sve strane. Ima cijeli niz takvih primjera, posebno pre\u0161u\u0107ivanja onoga \u0161to se doga\u0111a izvan odre\u0111enog podru\u010dja.<\/p>\n

Zna\u010di da smo \u017eivjeli i da i dalje \u017eivimo jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima?<\/em><\/p>\n

A ti drugi nas ne zanimaju. Konkretno, kako \u0107e uskoro stogodi\u0161njica Balkanskih ratova, u svakoj od tih dr\u017eava odr\u017eat \u0107e se me\u0111unarodni skupovi, na kojima ni meni ni ve\u0107ini drugih gostiju ne\u0107e biti svejedno \u0161to \u0107e se govoriti.<\/p>\n

Kako to mislite?<\/em><\/p>\n

Evo primjer: na bugarskom skupu vjerojatno \u0107e se govoriti o nepobjedivoj bugarskoj armiji. U Srbiji \u0107e se pri\u010dati uglavnom o tome kako je tada evropska kultura i civilizacija u\u0161la u krajeve koji su bili pod Osmanskim Carstvom. U Turskoj \u0107e skup sasvim druk\u010dije izgledati, u Gr\u010dkoj \u0107e biti poseban na svoj na\u010din. Naravno, ta pri\u010da nije rje\u0161iva preko no\u0107i, bez obzira na me\u0111unarodne integracije i zajedni\u010dki \u017eivot. Opet primjer: Francuzi i Nijemci su objavili zajedni\u010dke ud\u017ebenike koji se ti\u010du razdoblja u kojima su me\u0111usobno ratovali. Na ovom je podru\u010dju takvo \u0161to nemogu\u0107e \u2013 radni materijali postoje, ali nitko ih ne koristi, niti \u0107e se ikada sistematizirati i upotrijebiti.<\/p>\n

Je li problem u vlastima koje se izmjenjuju na ovim podru\u010djima ili je rije\u010d o ne\u010dem dubljem?<\/em><\/p>\n

Vratio bih se na obrazovanje, koje uzrokuje mi\u0161ljenje i onih koji dolaze na vlast. I oni su obrazovani po unaprijed zadanoj matrici, koja optere\u0107uje i hrvatsko-srpske odnose. Ni\u0161ta druk\u010dije nije ni s Kosovom. Osobno mi se \u010dini da bi bilo najelegantnije da se srpska vlast izmakne iz tog problema, ali nitko to ne \u017eeli napraviti. Iako sve vodi tome da \u0107e Kosovo ostati neovisno i da \u0107e se svi oni koji ga takvim ne prihva\u0107aju kad-tad morati iseliti.<\/p>\n

Zlo\u010dinci su oni \u201cdrugi\u201d<\/strong><\/p>\n

Svim balkanskim ratovima, kada god se oni odvijali, zajedni\u010dko je to da su se oni \u201cdrugi\u201d morali iseliti s prostora koje je onaj \u201cprvi\u201d zauzeo ili obranio, bez razlike. Mo\u017eda je Kosovo najbolji primjer: ondje ne samo da vi\u0161e nema Srba, nego nema ni Goranaca, Roma, pa ni Hrvata\u2026 Jedina je \u017eelja da prostor bude etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107en, bez obzira na to gdje se ratuje?<\/em><\/p>\n

Takva ideja prati Balkanske ratove od samoga po\u010detka. Jo\u0161 prije stotinu godina na vi\u0161e stotina stranica zabilje\u017eeni su ratni zlo\u010dini u izvje\u0161tajima Carnegiejeve komisije, koji su bili svima dostupni, ali ih je malo tko koristio. U Balkanskim ratovima nije bila rije\u010d samo o ubijanju ili protjerivanju muslimanskog stanovni\u0161tva, \u0161to je mo\u017eda bila po\u010detna ideja, nego se oti\u0161lo korak dalje u onome \u0161to su \u2013 primjerice, Cviji\u0107 i neki drugi znanstvenici \u2013 nazvali \u201cmakedonskom salatom\u201d, odnosno \u201cmakedonskim tijestom\u201d koje treba mijesiti. Od po\u010detka je bila jasna ideja stvaranja \u010distog terena. Kada ve\u0107 spominjemo filmove, za Balkanske je ratove tipi\u010dan film Sr\u0111ana Dragojevi\u0107a \u201cLepa sela lepo gore\u201d: Turci, kada odlaze, pale sela. Oni koji dolaze tako\u0111er pale, oni koji su bili potla\u010deni tla\u010de one koji su ih donedavno tla\u010dili\u2026 Turski podaci, primjerice, ka\u017eu da je u Balkanskim ratovima ubijeno vi\u0161e od pola milijuna Turaka. Taj se podatak \u010desto uzima zdravo za gotovo, iako su se zlo\u010dini u tom razdoblju vrlo lako prebacivali na one druge. Primjerice, dobar je dio zlo\u010dina, zbog iznimno jake propagande, pripisivan Bugarima, koji se u medijskom ratu zbog strogog odnosa prema novinarima nisu najbolje snalazili, kao \u0161to je bio slu\u010daj s isto\u010dnom Trakijom, koju su Turci u Drugom balkanskom ratu vrlo lako vratili u svoj posjed i pobili lokalno stanovni\u0161tvo. Doveli su Lottyja, jednog od tada\u0161njih najboljih ratnih fotoreportera iz Francuske, obukli Bugare u turske narodne no\u0161nje i prikazali ih kao \u017ertve zlo\u010dina suprotne strane. Grci su dobar dio svojih zlo\u010dina pripisali Bugarima, tvrde\u0107i da oni tako ne\u0161to ne bi napravili jer su za\u0161titnici civilizacije. Venizelos je, naime, objavio knji\u017eicu na najva\u017enijim svjetskim jezicima, tvrde\u0107i da Grci nemaju veze s tim. Zanimljivo je da je Antun Gustav Mato\u0161 upravo u hrvatskim novinama objavio pismo jednoga gr\u010dkog vojnika svojoj zaru\u010dnici, u kojem je ovaj potanko opisao kako Grci kolju Bugare i obratno. O tome se, me\u0111utim, u europskim medijima \u0161utjelo.<\/p>\n

Ve\u0107 se u to vrijeme polagalo puno u propagandu?<\/em><\/p>\n

Postoji cijeli niz primjera. Austrougarski mediji su tako Srbima dodavali ubojstva Albanaca kojih je i tako bilo dovoljno, s obzirom na velik broj neregularnih jedinica u svim vojskama. Ve\u0107ina hrvatskih medija, zbog tada\u0161njeg odnosa Hrvata i Srba, nije slijedila taj primjer. Tako je pri\u010da oko austrougarskog konzula Prohaske, koji je zajedno s Albancima pucao po Srbima, u ostatku monarhije bila prezentirana na na\u010din da su ga Srbi ubili, iako se ovaj koji mjesec kasnije pojavio \u017eiv i zdrav.<\/p>\n

Ranjenici na kolima<\/strong><\/p>\n

Koliko je ljudi izgubilo \u017eivot u tih nekoliko mjeseci rata?<\/em><\/p>\n

Ne postoje to\u010dni podaci, posebno ne u Turskoj i Albaniji, koja je bila najslabije pokrivena. Grci su, primjerice, stradali vi\u0161e u Drugom nego u Prvom ratu. Srbi su podjednako izginuli u oba rata, ali svakako treba spomenuti problem kolere, koja je zapo\u010dela u Osmanskom Carstvu i kasnije poharala i druga podru\u010dja, od Bugarske i Rumunjske, pa sve do Bjelovara. Kako bi koja vojska dolazila u zara\u017eene dijelove, dolazilo bi do bolesti. Zdravstvena skrb je pritom bila katastrofalna, \u0161to je dodatno pove\u0107alo broj \u017ertava. Crnogorci su bili po tom pitanju najgori, Bugari i Grci tako\u0111er lo\u0161i, a Srbi ne\u0161to bolji. Bolnica nije bilo, ranjenici su se prevozili volovskim kolima. Crnogorci su imali organiziran sanitet na na\u010din da su ih ro\u0111aci morali skupljati po rati\u0161tu.<\/p>\n

Tko je, na kraju, ako se uop\u0107e mo\u017ee o tome na taj na\u010din govoriti, najbolje pro\u0161ao, a tko je bio najve\u0107i gubitnik?<\/em><\/p>\n

Grci su svakako dobili najva\u017eniji teritorij, od bogate \u017eitnice u Egejskoj Makedoniji do otoka. Crna Gora se nakratko pro\u0161irila, Albanija je nastala, Srbija je u\u0161la u tzv. Staru Srbiju, Rumunjska se ra\u0161irila na dio Bugarske\u2026 Pravi gubitnici nisu bile dr\u017eave nego svi oni koji su stradali ili bili protjerani. I dan-danas ljudi u Sofiji obilaze arhive poku\u0161avaju\u0107i dokazati vlasni\u0161tvo nad zemlji\u0161tem koje je ostalo u nekoj drugoj dr\u017eavi. Zapravo su nezadovoljni bili svi koji su ostali pod \u201ckrivim\u201d gospodarom i onda se zbog toga iseljavali jer nisu \u017eeljeli postati oni \u201cdrugi\u201d. Takvih je bilo na stotine tisu\u0107a, bez obzira na kojoj strani bili. Oni su pravi i istinski gubitnici tih ratova.<\/p>\n

Koliko je Hrvata sudjelovalo u Balkanskim ratovima?<\/em><\/p>\n

Gotovo kompletna javnost, s obzirom na tada vladaju\u0107u hrvatsko-srpsku koaliciju, bila je uz Srbe. Tek dio prava\u0161a i klerikalaca stao je uz Bugare. U svim gradovima skupljao se novac za pomo\u0107 slavenskim narodima, uklju\u010duju\u0107i Grke. I Ivana Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107sudjelovala je u tome, iako je tada\u0161nje srpske gospo\u0111e u Slavonskom Brodu nisu \u017eeljele. Bilo je dosta lije\u010dnika i medicinskih sestara, kojima je bilo najlak\u0161e prije\u0107i granicu s obzirom na izvanredno stanje koje vladalo u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je dio prava\u0161a \u010dak pre\u0161ao me\u0111u jugoslavenske nacionaliste, bune\u0107i se protiv Austro-Ugarske Monarhije. Organizirane su demonstracije me\u0111u studentima u Zagrebu i Splitu, koje je podr\u017eao i Tin Ujevi\u0107 u Beogradu. Bilo je i nekoliko stotina dobrovoljaca. Najve\u0107i problem imala je Crna Gora s Austro-Ugarskom i to zbog bijega mladih Boke kotorske u crnogorsku vojsku.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 prije stotinu godina na vi\u0161e stotina stranica zabilje\u017eeni su ratni zlo\u010dini u izvje\u0161tajima Carnegiejeve komisije, koji su bili svima dostupni, ali ih je malo tko koristio.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":95519,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-95518","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95518","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=95518"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95518\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/95519"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=95518"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=95518"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=95518"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}