{"id":95424,"date":"2012-10-01T21:33:42","date_gmt":"2012-10-01T19:33:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=95424"},"modified":"2020-04-06T10:46:23","modified_gmt":"2020-04-06T08:46:23","slug":"kultura-varvarstva-drzavnih-institucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/10\/01\/kultura-varvarstva-drzavnih-institucija\/","title":{"rendered":"\u201cKultura\u201c varvarstva dr\u017eavnih institucija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Bratislav Bato Medojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Istina kao da je van na\u0161eg doma\u0161aja pa se danas u novinarstvu gotovo sve svodi u rekla-kazala. Od novinara se ne tra\u017ei da budu orlovi ve\u0107 da \u0107ukaju sa koko\u0161ima zbog \u010dega u poslednje vrijeme krupni doga\u0111aji neopa\u017eeno izmi\u010du zbog jeftine povr\u0161nosti izve\u0161tavanja i uvrnutih bu\u010dnih propagandi. Isto kao u Elektrodistribuciji, imaju velike gubitke (istine) u prenosu na mre\u017ei. Tako nas mediji \u0161turo obavijesti\u0161e i o tome da je i ministar za kulturu Branislav Mi\u0107unovi\u0107 dobio \u201cradni prostor\u201d od 75. kvadrata u \u201cProfesorskoj zgradi\u201d u Podgorici, nedaleko od dva stana koja je sa suprugom dobio od Crnogorskog pozori\u0161ta u zgradi \u201cVektre\u201d, koja opet nije tako daleko od njine ku\u0107e u Baru, ako se uzme u obzir da je cjelokupnu administraciju iz Podgorice preselio na Cetinje \u0111e niko od njih nema stan, a mnogi ni u Podgorici. Ipak, ja se nadam onom najva\u017enijem: da su kamere zabilje\u017eile za budu\u0107a pokolenja najve\u0107e ostvarenje ovog reditelja – pozori\u0161nu adaptaciju Gorskog vijenca iz 1997. godine u kojoj iguman Stefan igra ko\u0161arku.<\/p>\n

\u201cMada je samo Vlast kompetentna da o tome govori\u201c u op\u0161toj diskreditaciji morala, znanja, kulture i umjetnosti i mladi su rekli svoje bez njinog u\u010de\u0161\u0107a ali i novinarskih istra\u017eivanja i komentara. U skora\u0161njem ispitivanju su gotovo stopostotno izjavili da pri zaposlenju nije va\u017eno znanje ve\u0107 samo veze. A ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanovi\u0107 je skoro izjavio da se formira Agencija za protjerivanje znanja, odnosno kako je on to formulisao: za zapo\u0161ljavanje u inostranstvu. (Kao devedesetih kada se upu\u0107ivala mlade\u017e na rati\u0161te sa rije\u010dima da se Crna Gora najbolje brani van njenih granica.) Izgleda, da su izbjeglice po nalogu Evrope udomili a doma\u0107u \u010deljad bez obzira na visok pad nataliteta \u017eele \u201ezakonski\u201c protjerati jer za njima pla\u010de svijet a ovde ih je napretek. Neznanja nam u institucijama sistema ne\u0107e faliti, proizvodimo sve same vi\u0161kove koji svaki dan ispred Vlade kle\u010de\u0107i mole za opro\u0161taj. Ipak, dobro je zapitati se: \u0161ta je kod nas znanje s obzirom da moral nije nikakvo dezinfekciono sredstvo dru\u0161tva i li\u010dnosti ponaosob, kao \u0161to ni korupcija nije izvor svih zala, jer i od gra\u0111anskog kukavi\u010dluka i nemara su propala mnoga dru\u0161tva.<\/p>\n

Nevjerovatno! Tako je Narodni muzej sa Cetinja odnio sa mjesnog groblja u Matarugama dva ste\u0107ka. Ne dva od deset, ve\u0107, bolje re\u010deno: oba. Navodno, javnost su obavijestili da su im potrebni radi neke \u201esvjetske izlo\u017ebe\u201c i stvaranja lapidarijuma na Cetinju. Ostaje neshvatljivo t.j. nelogi\u010dno za\u0161to ba\u0161 ti ste\u0107ci za koje ka\u017eu da su vremenom \u201epotpuno propali\u201c a ne oni egipatski obelisci doma\u0107e izrade sa li\u010dnim potpisima koji se \u201esade\u201c svu\u0111e po Crnoj Gori a ima ih i na Cetinju.<\/p>\n

\u015aetio se neko da pravi umrtvljeni lapidarijum na Cetinje od \u017eivih svjedoka koji su kulturolo\u0161ki \u010dvrsto usa\u0111eni u svom okru\u017eenju i tradiciji mjesta kao autenti\u010dni i aktivni spomenici kulture – \u0161to je budala\u0161tina par excellence. Jer to nismo imali ni u ateisti\u010dkom komunizmu kada Pljevljaci sa\u010duva\u0161e muslimnsko \u010duveno \u201eTurbe\u201c usred temelja novoizgra\u0111ene stambene zgrade kao kulturni spomenik i jednu od legendi grada. Niti su Turci iz Kekove i\u0111e pomicali anti\u010dki ste\u0107ak-sarkofag (Lukijan) koji se nalazi usred mora nadomak ribarskim luka kojima smeta. A danas su bolji poznavaoci \u201ekulturnih de\u0161avanja\u201c skepti\u010dni i malo \u201ezlonamjerni\u201c, jer poznavaju\u0107i opservacije Pavla Pejovi\u0107a, sada\u0161njeg direktora Narodnog muzeja, sumnjaju da oni ve\u0107 nisu prera\u0111eni u \u201ekofere\u201c, jer je kao skulptor po njima poznat u Crnoj Gori, ali i anti-umjetnosti instalacija koje se poku\u0161avaju vezati za etnologiju (ugarci na ljesi od pletenog pru\u0107a; kolijevka ispunjena varenikom).<\/p>\n

Mataruge su selo u pljevaljskoj op\u0161tini. Svoj naziv duguju Keltima koji se sa Ilirima i Tra\u010danima mogu smatrati starosjediocima Balkana. Njini toponimi prednja\u010de u odnosu na druge. Sasvim je sigurno da su Mataruzi bili pleme Kelta koji su, vjerovatno, obitavali na tlu danas istoimenog sela. Za razliku od svojih susjeda, Kelti su prije dolaska Slovena imali svoje pismo, ali su se pored njega slu\u017eili gr\u010dkim i rimskim. Ipak, pored brojnih toponima od Bojane do Durmitora, njino pismo u Crnoj Gori nije nikad otkriveno a etimologija nedovoljno istra\u017eena zbog potpune asimilacije sa prido\u0161lim \u017eivljem ali i prethodne romanizacije i hri\u0161\u0107anizacije. Ali, ostali su i ste\u0107ci koji u nauci nisu potpuno osvijetljeni. Oni se ve\u017eu za Vlahe u \u010diju etnologiju ulaze svi starosjedioci Balkana, bilo oni slavinizirani ili romanizovani. Taj naziv u nauci nije potpuno odre\u0111en, niti detaljno iztra\u017een zbog op\u0161te izmije\u0161anosti stanovni\u0161tva o \u010demu govori savremena genetika. Po nekima, dolaskom Slovena taj naziv dobijaju svi starosjedioci a kasnije i sto\u010dari, pa i Bogumili.<\/p>\n

Ono \u0161to je interesantno nauci je to da se ste\u0107ci u Matarugama nalaze na mjesnom groblju, \u0161to mo\u017eda nedvosmisleno govori o kontinuitetu kulture starosjedilaca i njinoj genezi, odnosno slovenizaciji sa prido\u0161lim Slovenima. Pored razli\u010ditosti u vjeri paganskih do\u0161ljaka i mo\u017eda tada hri\u0161\u0107anskih starosjedilaca, sa\u010duvan je obi\u010daj sahranjivanja na istom mjestu, kao \u0161to se iz paganstva pre\u0161lo u hri\u0161\u0107anstvo na istom mjestu kao i pogrebni obredi na istom groblju. Svi milenijumski zapisi na jednom groblju. To je rijetkost u Crnoj Gori, posebno ako su ta\u010dne pretpostavke da su ste\u0107ci na groblju ispred Vla\u0161ke Crkve na Cetinju done\u0161eni naknadno po izgradnji od pru\u0107a prve crkve daju\u0107i joj time monolitno obilje\u017eje i zna\u010denje koje crkva od pru\u0107a sobom nije imala, odnosno da su premje\u0161teni iz nekog drugog dijela (mo\u017eda i prijehri\u0161\u0107anskog) Cetinjskog polja. U Matarugama je takvo kulturno nasle\u0111e postalo sastavni dio ambijentalne kulture koja vi\u0161e govori od bilo kakve pisane rije\u010di. Njen zna\u010daj je i ve\u0107i, posebno \u0161to je sastavni dio aktivnog kultivisanog kulturolo\u0161kog terena, kao nastavak izuzetno stare tradicije o na\u010dinu sahranjivanja i njinog prihvatanja od strane do\u0161ljaka. Zbog \u010dega bi izmje\u0161tanje mataru\u0161kih ste\u0107aka zna\u010dili isto kao premje\u0161tanje kotorske katedrale u Plu\u017eine, ili presa\u0111ivanje stabla bez svog korijena bilo \u0111e.<\/p>\n

Ono \u0161to posebno zabrinjava je to: sa kakvim se varvarskim \u010dinom to izvelo od strane jedne visoke institucije za kulturu kakav je Narodni muzej. Ste\u0107ci su pone\u0161eni kao da je u pitanju nekakav zalutali komad namje\u0161taja. Zapravo, njino uklanjanje je obi\u010dno svetogr\u0111e ura\u0111eno bez ikakvih istra\u017eiva\u010dkih namjera i ubiciranja njegovog podzemnog sadr\u017eaja u neke vremenske i kulturne tokove, jer su ste\u0107ci samo vrh brijega ispod kojih (ili oko kojih) se mo\u017eda krije neprocjenjivo blago za nauku koje bi svojim otkri\u0107ima dalo neko novo svjetlo na\u0161oj pro\u0161losti. Ali ovim \u010dinom (obi\u010dnom otima\u010dinom) se zameo svaki nau\u010dni trag i dalja istra\u017eivanja a dala \u0161ansa vandalima da ispod njega tra\u017ee skriveno blago. Kao gusari: svi\u0111elo im se pa do\u0161li s kamionima kao na rati\u0161te i uzeli \u0161to su htjeli samo radi ukrasa. I jo\u0161 vele kao predstavnici nauke i kulture: \u201esve je ura\u0111eno po zakonu\u201c. A ni traga od elementarne kulture i poznavanja bilo kakvih postulata nauke.<\/p>\n

Ovakavo dostizanje \u201edigniteta\u201c kulture jedne zemlje je utoliko ve\u0107e ukoliko se zna koliko je ova istaknuta ustanova kao uzor dr\u017eave i njene dr\u017eavnosti uticajna na stvaranje kvalitetnog sistema vrijednosti na budu\u0107e generacije i njen nau\u010dan i kreativan razvoj.<\/p>\n

Da bi ironija bila ve\u0107a, na nedostojan na\u010din za ovako visoku instituciju je izabran sada\u0161nji direktor. Mada se po zakonu za ovu va\u017enu funkciju raspisuje konkurs na nivou dr\u017eave, to se nije desilo ve\u0107 je sve ura\u0111eno gotovo tajno u svojevoljnom \u201epartijskom\u201c dogovoru, bez konkursa i obavje\u0161tavanja javnosti za ovu va\u017enu i presti\u017enu funkciju, kao najve\u0107oj po stru\u010dnosti te vrste u rangu ove specifi\u010dne ustanove, koja treba da je glavni verifikator i promoter postoje\u0107ih kulturolo\u0161kih vrijednosti. (Ukoliko ova ustanova nije zakonski postala privatno vlasni\u0161tvo a da to ne znamo.) U praksa svakida\u0161njice vajar Pavle Pejovi\u0107 je danas na \u010delu Muzeja Cetinja, kao jo\u0161 jednom polo\u017eaju ili \u201etezgi\u201c u njegovom \u0161irem djelokrugu. Akademik je politi\u010dki konfrontiranih CANU-a i DANU-a, \u0161to je u prevodu na narodski isto kao biti partizan i \u010detnik u isto vrijeme i na istom mjestu. Ne znam \u010dime i kome je on dokazao da poznaje muzeologiju, ali znam da na \u010delo ovakvih institucija treba da stoji ljudi koji ne samo da imaju kvalitetno i dokazano \u0161ire obrazovanje ve\u0107 i da poznaju specifi\u010dnosti muzeologije: nau\u010dne (etnolo\u0161ko-antropolo\u0161ko-arheolo\u0161ke, morfolo\u0161ke,istorijske, pravne), religijske, privredne, umjetni\u010dke, svih va\u017enih mjesta u zemlji i van nje kroz istoriju ali i kao realan savremen prostor u kome danas egzistiraju. A takvih zasigurno ima u samom Narodnom muzeju. Pavlovo \u017eivotno pute\u0161estvije nije i\u0161lo tim pravcem, niti ima za sobom ijedan nau\u010dni rad. On je vajar po struci, sa stru\u010dnim obrazovanjem kakvo ono pru\u017ea i ni\u010dim van toga se nije kao stru\u010dan dokazao.<\/p>\n

Ali stru\u010dnjaka, zastupnika nauke u Crnoj Gori nije falilo ni u blizini Mataruga, pa su se u Kraljvini Jugoslaviji gimnazijalci osmog razreda pljevaljske gimnazije (Ad\u017ei\u0107 Batri\u0107, Ad\u017ei\u0107 Svetozar, Vuko\u0107 Branko, \u0106ulbabi\u0107 Marko, Lacmanovi\u0107 Vuko, Pejatovi\u0107 \u017divojin, Stani\u0107 Du\u0161an, Stani\u0107 Milo\u0161, Tomi\u0107 Nikola, i Cerovi\u0107 Nikola.) \u0161kolske 1927-28. godine \u017ealili svom direktoru na nastavnika istorije. U \u017ealbi se ka\u017ee da su predavanja ovog nastavnika nenau\u010dna i da on \u201eobilazi sva ona mjesta koja se odnose na Crnu Goru, koja je dio na\u0161e nacionalne istorije\u201c. U \u017ealbi se dalje ka\u017ee: \u201eMi kao Crnogorci i patriote zahtijevamo da se istorija Crne Gore predaje uporedo sa ostalim dijelovima istorije. Na\u0161a crnogorska \u010dast ne mo\u017ee dozvoliti da se istorija Crne Gore odbacuje…\u201c Zbog tada\u0161nje prizemne velikosrpske politike direktor je pogazio pedago\u0161ki moral i distancirao se od ove \u017ealbe.<\/p>\n

I danas nam je sve sitno i bez identitete pa se i istorijski fakti \u010dupaju bez korijena i raznose \u0111e kome na um padne. Nadam se da \u0107e Crna Gora i poslije izbora i novoformirane Vlade ostati na isto mjesto.<\/p>\n

26.09.2012.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nevjerovatno! Tako je Narodni muzej sa Cetinja odnio sa mjesnog groblja u Matarugama dva ste\u0107ka. Ne dva od deset, ve\u0107, bolje re\u010deno: oba. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":95425,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-95424","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95424","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=95424"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95424\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":288159,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95424\/revisions\/288159"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/95425"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=95424"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=95424"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=95424"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}