{"id":95178,"date":"2012-09-28T10:04:11","date_gmt":"2012-09-28T08:04:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=95178"},"modified":"2012-09-28T10:09:04","modified_gmt":"2012-09-28T08:09:04","slug":"buducnost-bez-ekonomskog-rasta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/09\/28\/buducnost-bez-ekonomskog-rasta\/","title":{"rendered":"Budu\u0107nost bez ekonomskog rasta"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Pippa Gallop<\/p>\n

Iako mnogi ljudi jo\u0161 uvijek to ne \u017eele \u010duti, ve\u0107 je mnogo godina jasno da je ekonomski rast na planetu s ograni\u010denim resursima nemogu\u0107.<\/p>\n

\u010cak su i institucije Europske unije prepoznale da Europa mora smanjiti emisije stakleni\u010dkih plinova izme\u0111u 80 i 95 posto do 2050. godine, dok s druge strane cijene vitalnih resursa rastu. Uzmimo, na primjer, cijene hrane i nafte. Dok su cijene nafte pone\u0161to pale u odnosu na njihov vrhunac od gotovo 150 ameri\u010dkih dolara po barelu 2008. godine zbog svjetske ekonomske krize, jo\u0161 su uvijek \u010detiri puta vi\u0161e nego \u0161to su bile 2000. godine. \u010cak je i vrlo konzervativna Me\u0111unarodna agencija za energiju 2010. godine sa zaka\u0161njenjem priznala da je vrhunac eksploatacije sirove nafte dosegnut jo\u0161 2006. godine s oko 70 milijuna barela na dan, nakon \u010dega cijene mogu samo rasti.<\/p>\n

Mo\u017ee se, naravno, posti\u0107i pobolj\u0161anje u efikasnosti kori\u0161tenja goriva i materijala, ali dok se radi na tome, korporacije ve\u0107 smi\u0161ljaju nove proizvode za prodaju i tako poni\u0161tavaju sve mogu\u0107e dobrobiti pove\u0107ane u\u010dinkovitosti. Britanska Komisija za odr\u017eivi razvoj pokazala je 2009. godine kako ideja o “razdvajanju” kori\u0161tenja materijala i energije od ekonomskog rasta do sada nije uspjela. Dok su neki dobici na u\u010dinkovitosti postignuti tijekom odre\u0111enih razdoblja, ukupna uporaba materijala i energije i dalje raste.<\/p>\n

Imaju\u0107i to na umu, ideja degrowth-a, jest u tome da \u0107emo se ili suo\u010diti s ekonomskim i\/ili ekolo\u0161kim kolapsom ili \u0107emo namjerno odlu\u010diti smanjiti proizvodnju i potro\u0161nju na kontrolirani na\u010din. Umjesto da te\u017eimo stalno rastu\u0107em BDP-u, mo\u017eemo se okrenuti politikama koje vode smanjivanju potro\u0161nje resursa i prema dru\u0161tvu koje ponovno gradi veze izme\u0111u ljudi i prirode umjesto do\u017eivljavanja potro\u0161nje kao postignu\u0107a. Zagovornici ideje nagla\u0161avaju da se koncept ne odnosi samo na smanjenje materijalnih unosa, ve\u0107 bi tako\u0111er trebao dovesti do pobolj\u0161anja kvalitete \u017eivota ljudi u smislu dru\u0161tvenih veza i osobnog zadovoljstva.<\/p>\n

Ve\u0107 i sama ova vizija izaziva vrlo razli\u010dite reakcije. Mnogi ljudi, osobito u relativno bogatim zapadnim zemljama, po\u010deli su se radovati mogu\u0107nostima pojednostavljenja svojih \u017eivota. To zna\u010di potro\u0161iti manje sati rade\u0107i pla\u0107eni posao, pobje\u0107i od mno\u0161tva ure\u0111aja koji su postali vladari umjesto da budu alati i ponovno se povezati s ljudima oko sebe. Me\u0111utim, drugi vjeruju da ograni\u010davanje ekonomskog rasta zna\u010di povratak u Srednji vijek i gubitak svih prednosti modernog \u017eivota, poput organiziranog zdravstvenog sustava, raznolike i obilne prehrane, odmora u inozemstvu te dr\u017eavnog sustava socijalne skrbi. Mnogo manja skupina tako\u0111er smatra da \u017eivot bez rasta nije osobito privla\u010dan, ali da, s obzirom da je alternativa kolaps, \u0161to je jo\u0161 manje privla\u010dno, ipak treba te\u017eiti njegovu ograni\u010davanju. Zanimljivo, degrowth izaziva najvi\u0161e zanimanja u zemljama poput Italije i \u0160panjolske gdje je lo\u0161a ekonomska situacija prirodno dovela do preispitivanja postoje\u0107eg sustava i provo\u0111enja sve vi\u0161e i vi\u0161e u\u010dini sam rje\u0161enja koja ne uklju\u010duju nov\u010dane razmjene.<\/p>\n

\u0160to se mene ti\u010de, ako \u017eelimo izbje\u0107i kolaps, degrowth se \u010dini neizbje\u017enim, ali veliko je pitanje kako to posti\u0107i tempom koji \u0107e dovoljno brzo pokazati nekakve koristi. \u010cime institucije mogu pridonijeti? Koje je specifi\u010dne politike potrebno provoditi? \u010cinilo se da \u0107e tre\u0107a me\u0111unarodna konferencija o kontroliranom smanjivanju ekonomskih aktivnosti koja je odr\u017eana u Veneciji od 19. do 23. rujna, u organizaciji mre\u017ee institucija poput talijanske Associazione per la decrescita, Sveu\u010dili\u0161ta u Veneciji i Grupe za istra\u017eivanje i ‘degrowth’, biti dobra prilika da se \u010duju neki pogledi na ta pitanja.<\/p>\n

Doga\u0111aj je bez sumnje bio veliki logisti\u010dki poduhvat, s gotovo tisu\u0107u sudionika (kao i obi\u010dno, vrlo malo njih je dolazilo iz isto\u010dne Europe, uglavnom zbog visokih tro\u0161kova putovanja i boravka u Veneciji, kao i kotizacije – iako se pokazalo da je tako\u0111er bilo dosta doga\u0111aja na koje je ulaz bio slobodan). Cijeli je proces bio dobro promi\u0161ljen kako bi se povezalo ljude za daljnje konkretne aktivnosti. Ulo\u017eeni su i ogromni napori u organizaciju popratnih doga\u0111anja i uklju\u010divanje raznih talijanskih organizacija i pojedinaca kako bi se pove\u0107ao lokalni utjecaj na konferenciji. Tri glavna dana tematski su bila posve\u0107ena zajedni\u010dkim dobrima, radu i demokraciji, a uklju\u010divali su desetke radionica i plenarnih govornika, kao i ve\u0107inu velikih imena u degrowth-u i srodnim pokretima poput ekonomista Sergea Latouchea, Roba Hopkinsa iz Tranzicijskih gradova i razvojnog kriti\u010dara Artura Escobara. Na kraju su ideje proiza\u0161le iz radionica predstavljene na plakatima, a sudionici su bili pozvani da se prijave za daljnji kontakt s drugim ljudima koji \u017eele dalje razvijati projekte.<\/p>\n

Dakle, \u0161to je moglo po\u0107i po zlu? Unato\u010d ogromnim naporima organizatora, kroz razgovore s ostalim sudionicima konferencije shvatila sam da nisam bila jedina koja je oti\u0161la iz Venecije s istim pitanjima s kojima sam i do\u0161la, plus jo\u0161 nekoliko dodatnih. Govornici su uglavnom kritizirali trenutnu situaciju, ali ve\u0107ina je izuzetno nejasno i nekriti\u010dki govorila o konkretnim prijedlozima. Iako je naglasak koji degrowth stavlja na lokalne uradi sam inicijative u velikoj mjeri po\u017eeljan, \u010dini mi se da nema prave strategije koja bi usmjerila provedbu kontroliranog samnjivanja ekonomskih aktivnosti prema cijelim dru\u0161tvima, umjesto da se time bave samo skupine entuzijasta. Nisu ponu\u0111eni ni odgovori na neka slo\u017eena pitanja kako bi dru\u0161tvo koje je odustalo od rasta zapravo moglo izgledati. Jedan od rijetkih izuzetnih govornika koji je postavio neka kriti\u010dna pitanja, Giorgos Kallis s Autonomnog sveu\u010dili\u0161ta u Barceloni, dao je pregled istra\u017eivanja provedena u posljednje dvije godine na tom podru\u010dju. Ukazao je na pitanja poput onoga kako bi vlade mogle osigurati sustav socijalne skrbi u dru\u0161tvu koje je vratilo rast u okvire svojih ekolo\u0161kih ograni\u010denja, s obzirom da \u0107e ljudi obavljati drasti\u010dno manje pla\u0107eni posao i stoga pla\u0107ati drasti\u010dno manje poreza.<\/p>\n

Bez odgovora na ovakva pitanja, degrowth pokretu bit \u0107e te\u0161ko preobratiti skeptike. Trenutno su u tijeku brojna istra\u017eivanja na ovom podru\u010dju, posebno na Autonomnom sveu\u010dili\u0161tu u Barceloni pa ostaje nada da \u0107e se odre\u0111eni aspekti degrowth-a razjasniti u nadolaze\u0107im godinama. No, vrijeme otkucava vrlo brzo. U me\u0111uvremenu mo\u017eemo nastaviti s na\u0161im inicijativama u Hrvatskoj, kao \u0161to su promicanje lokalne (gradske) proizvodnje hrane, smanjenje upotrebe automobila i pove\u0107anje kori\u0161tenja bicikla, podu\u010davanje novih vje\u0161tina kako bi se u\u0161tedjeli novac i resursi te promicanje energetske u\u010dinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Ne smijemo me\u0111utim, izgubiti iz vida pitanje kako \u0161ire promijeniti sustav, i to brzo.<\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako mnogi ljudi jo\u0161 uvijek to ne \u017eele \u010duti, ve\u0107 je mnogo godina jasno da je ekonomski rast na planetu s ograni\u010denim resursima nemogu\u0107.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-95178","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95178","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=95178"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/95178\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=95178"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=95178"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=95178"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}