{"id":94861,"date":"2012-09-25T09:19:57","date_gmt":"2012-09-25T07:19:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=94861"},"modified":"2012-09-25T09:19:57","modified_gmt":"2012-09-25T07:19:57","slug":"negrijanci-i-nemogucnost-jurisa-na-zimski-dvorac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/09\/25\/negrijanci-i-nemogucnost-jurisa-na-zimski-dvorac\/","title":{"rendered":"Negrijanci i nemogu\u0107nost juri\u0161a na Zimski dvorac"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Jasna Tkalec<\/p>\n

Ljetnja \u0161kola Uninomade ove godine je odr\u017eana od 6-9 septembra na Trasimenskom jezeru kod Perugie. Sredi\u0161nja tema diskusija bio je biokapitalizam. Prvog dana raspravljalo se o medijima, zatim o ratnim zbivanjima i Mediteranu, a su\u0161tina disusije bile su ekonomska i financijska kriza i mogu\u0107i putevi njenog prevladavanja i otpora. Pored Tonija Negrija, u izvjesnom smislu glavnog gurua ovog pravca promi\u0161ljanja marksizma, u diskusijama su sudjelovali profesori filozofije Mezagra i Vercellone te profesor ekonomskih znanosti Lucarelli. Judith Revel govorila je o biopolitici, a Tulio Massarelli i Giampalo Cialchi Novati o ratnim bubnjevima, \u0161to postaju sve glasniji.<\/p>\n

Glavni spor i raspra, oko koje postoji su\u0161tinsko neslaganje, jest sukob u vi\u0111enjima i i\u0161\u010ditavanju suvremenosti Negrija i negrijanaca s \u201ckasi\u010dnim\u201d marksistima \u2013 izdava\u010dima \u010dasopisa \u201cCritica marxista\u201d i tuma\u010dima marksisti\u010dke misli u XXI stolje\u0107u. Njihovi glavni predstavnici su profesor Domenico Lussurdo (iz Urbina) i Alberto Burgio (iz Perugie). Toni Negri (koji privatno izjavljuje kako je bio simpatizer titoisti\u010dke Jugoslavije te \u017eali zbog njenog ru\u0161enja) smatra kako lenjinizam na \u017ealost vi\u0161e ne odgovara suvremenom dru\u0161tvenom razvitku, jer vi\u0161e nema ni zimskih dvoraca u nekada\u0161njem vidu, ni onih koji su na njega juri\u0161ali. Svijet je do\u017eivio su\u0161tinske metamorfoze, proizvodni procesi, sam rad i radni procesu su bitno izmijeni. Uzaludno je obljepljivati zidove Lenjinovim slikama, time se nimalo ne\u0107e izmijeniti dana\u0161njica, ni aktuelni tokovi (bio)kapitalizma, niti \u0107e se to bitnije utjecati trenutak, koji svijet pro\u017eivljava. Kule i tvr\u0111ave suvremenog (bio)kapitalizma, \u0161to sputava ljude i uvjetuje sve njihove \u017eivotne manifestacije, prije su usporedive s Kafkinim Zamkom no sa Zimskim dvorcem iz doba Lenjina i Oktobarske revolucije.<\/p>\n

Cijeli se problem i sva\u0111a okre\u0107e oko poimanja tko stvara dru\u0161tveno bogatstvo i \u0161ta je dru\u0161tveno bogatstvo uop\u0107e. Po negrjancima proces intenzivne industrijalizacije, kad su postojale goleme armije industrijskih radnika je zauvjek zavr\u0161en i dru\u0161tveno bogatstvo stvara se danas ne samo proizvodnim nego i kognitivnim (intelektualnim) radom i takvim operacijama (financijskim, intelektualnim, kulturnim i ostalim) da je velik dio tog bogatstva virtualan, neopipljiv, nematerijalan te da je to suvremeno bogatstvo ne samo stvoreno od cijelog dru\u0161tva, ve\u0107 da je i dru\u0161tveno kori\u0161teno\u2026 Prema tome, govoriti u klasi\u010dnim marksisti\u010dkim kategorijama je donekle prevazi\u0111ena stvar. I me\u0111u negrijancima postoje keynesijanci i postkeynesijanci, koji su u me\u0111usobnoj prepirci. Sam Negri je napao Mel\u00e9nchona (Front ljevice u Francuskoj) i njegovo shvatanje proizvodnje, profita, nacionalne dr\u017eave i klasne borbe u nacionalnim okvirima. On takav pristup smatra zastarjelim i nebitnim za marksizam u XXI stolje\u0107u. Negrijev je stav da su nacionalne dr\u017eave prevazi\u0111ene ekonomskim razvojem, da je tako usmjeren i dru\u0161tveni razvoj te da je dana\u0161nji svijet multinacionalan i multikulturan, a isto vrijedi i za proizvodnju, pa i za proizvodnju roba, bogatstava i znanja. Na \u0161to \u201cklasi\u010dari\u201d lusurdijanci (pristalice profesora Lussurda i Burgia, klasi\u010dnih marksista) odgovaraju, da to nije tako, da je takvo gledanje nonsens i navode za primjer Kinu, koja se \u201cobogatila\u201d klasi\u010dnom proizvodnjom dobara odnosno roba (materijalnom proizvodnjom, a ne \u201cvirtualnim\u201d radom!) i citiraju je kao primjer dr\u017eavnog obuzdavanja samovolje tr\u017ei\u0161ta, \u0161to po mi\u0161ljenju lusurdijanaca dokazuje da je proleterska dr\u017eavna organizacija ipak neophodna te da je jugoslovensko vi\u0111enje i poku\u0161aj \u201codumiranja\u201d dr\u017eave, kako se pokazalo, bio utopijski nerealan te je vidno do \u010dega je doveo\u2026Na ovo negrijanci repliciraju da je svaki nacionalazim, osim kad je antikolonijalizam, poguban\u2026Dovoljno je baciti pogled na afri\u010dke zemlje, koje su sigurno imale pozitivne i progresivne antikolonijalne pokrete, ali klanje na nacionalnoj, etni\u010dkoj ili plemenskoj osnovi (\u0161to je u su\u0161tini sve isto\u2026ili vjerskoj) Tutsija i Hutua nije valjda ne\u0161to pozitivno\u2026A takvih nacionalisti\u010dkih, tribalnih, religijskih i rasisti\u010dkih pokreta od Balkana preko arapskih i afri\u010dkih zemalja postoji mali milijon i oni su svi ne samo gnusni i opasni, ve\u0107 vuku nazad, u pro\u0161lost, a potrebno je i\u0107i naprijed, u budu\u0107nost\u2026<\/p>\n

Najve\u0107a je dilema negrijanaca (na koju bjesne lusurdijanci, koji su s druge strane osumnji\u010deni za marksisti\u010dku ortodoksiju i inkrustacije \u201cstaljinizma\u201d) \u0161to \u010diniti, jer se bez UE i bez Eura ne mo\u017ee, ali UE priti\u0161\u010de ljude te\u017einom mlinskog kamena i \u010dini im \u017eivot nemogu\u0107im (posebno je odvratna u provo\u0111enju \u0161tetne liberisti\u010dke prakse sve glomaznija birokracija UE), dok je Euro kao moneta pravi kavez, koji brani slobodu, onemogu\u0107uje \u0161tampanje novca, \u0161to Amerikanci uvelike rade, te je stoga siroma\u0161nim zemljama (i ljudima ) u EU jo\u0161 gore, a kriza postaje jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107om. A na sve to odgovora nema, jer povratak na nacionalne dr\u017eave i na nacionalne monete nije i ne mo\u017ee biti odgovor. Puta nazad u prevazi\u0111eno i zaostalije \u2013 \u0161to su svakako nacionalne dr\u017eave i nacionalne monete kao i retrogradne nacionalisti\u010dke grimase \u2013 nema. To nije i ne mo\u017ee biti odgovor na zahtjeve radnog stanovni\u0161tva u XXI stolje\u0107u. Ve\u0107a multinacionalna i multikulturna zajednica i ve\u0107e ispreplitanje ekonomija svakako je korak naprijed u odnosu na nacionalnu uskogrudnost.<\/p>\n

Ekonomisti prave razliku izme\u0111u monetarizacije i financijarizacije\u2026To je vrlo te\u0161ko prevesti na na\u0161 jezik, jer nema dovoljno ekonomskih izraza, budu\u0107i da tih ekonomskih operacija na ovim prostorima gotovo i nema. Stvaranje bogatstva vrijednosnim papirima i njihovim trgovanjem, \u0161to je u SAD postalo op\u0107om pojavom i dovelo do nekoliko pucanja ekonomskih balona (prvo new economy, potom vrijednosnica odnosno vrijednosnih papira i kredita, koje je Greenspan dobro zalivao sredstvima Centralne banke te posljednja kriza, koja je po\u010dela u SAD-u 2007 pucanjem \u201cbalona\u201d tako zvanih suprime kredita, a potom se kriza prenijela i u Evropu), ipak je bar na neko (prili\u010dno kratko) vrijeme obogatilo prili\u010dan broj ljudi, koji se stoga u Americi nisu vi\u0161e borili za pove\u0107anje pla\u0107a ni nadnica i dopustili su da im se oduzmu sva sindikalna prava i uni\u0161ti socijalna dr\u017eava, jer su svi trgovali i bogatili se vrijednosnim papirima i posjedovali akcije (dionice). Kad je to ekonomsko tr\u017ei\u0161te puklo odnosno propalo, ostali su bez i\u010dega, a onda se ekonomija preorijentirala na ne\u0161to drugo. Istina je da najni\u017ei slojevi i dio srednje klase (naro\u010dito u Evropi) pla\u0107a ceh ovakvih politika, ali istina je i da se dru\u0161tvo bogati i da se bogatstvo uve\u0107ava (iako su odnosi radni\u010dkih i managerskih pla\u0107a 1:400). Takve razlike su u drugoj polovini XX stolje\u0107a bile nezamislive, ali je jednako nezamislivo bilo da izostanu i velike kolektivne pobune protiv opisanog stanja. Te\u0161ko je ne samo predvi\u0111ati budu\u0107i razvoj situacije, nego i sada\u0161nju taktiku borbe. Financijskim \u0161pekulacijama trajno su se, u kona\u010dnici, obogatili samo malobrojni, a tro\u0161kove nov\u010danih gubitaka mora snositi cijela zajednica. Sve je jako povezano s kretanjem, i to globoalnim, ekonomije, a oko toga ne postoji slaganje u pogledima ne samo negrijanaca i \u201ctvrdih\u201d marksista, ve\u0107 ni samih ekonomista, koji primjenjuju marksisti\u010dki na\u010din mi\u0161ljenja. Osim toga stvari su se toliko razgranale i razvile, da se i ekonomisti me\u0111usobno te\u0161ko razumiju i jo\u0161 te\u017ee sla\u017eu, budu\u0107i da oni koji se bave financijama i novcem imaju na to druga\u010dije poglede od onih koji se bave konkretnijim granama ekonomije, proizvodnjom i prometovanjem roba.<\/p>\n

Sad negrijanci zami\u0161ljaju kako bi stvorili u EU jednu banku koja bi funkcionirala kao \u201ckasa uzajamne pomo\u0107i\u201d nekad u socijalizmu (na mutualisti\u010dkom principu) i bila nezavisna od tr\u017ei\u0161nih oscilacija. Jako se zanimaju za ideju kliringa i za sve tekstove i upute o toj temi. Naime, ideja je kao jedan od mogu\u0107ih izlaza, da u budu\u0107nosti ne postoji novac, ve\u0107 da postoji isklju\u010divo moneta. Paradoks ove zamisli je i u neprevodivosti izraza, koji se odnose na nova gledi\u0161ta o finacijskom poslovanju. Odnosno jedna je od zamisli negrijanaca da ne bude novca, koji je kapital tj. dru\u0161tveni odnos i kojim se \/tu\u0111jim radom i makinacijama\/stvara i napuhuje vrijednost kapitala, a da postoji isklju\u010divo moneta kao sredstvo razmjene, jer se ipak moraju nabavljati stvari i za njih nekako pla\u0107ati (ne mo\u017ee za cipele ili kruh i mlijeko dati u zamijenu \u201ckognitivni rad\u201d odnosno neka intelektualna usluga) stoga mora postojati nekakva moneta za svakida\u0161nje \u017eivotne potrebe. Dakle moneta \u0107e uvijek postojati, ali ono \u0161to se francuski zove \u201cl\u2019argent\u201d novac (a to je naslov Zolinog romana, koji obja\u0161njava i ilustrira funkcioniranje burze) ne treba da postoji\u2026To su samo neke od ideja\u2026borbe protiv tako zvanog \u201cfinancijskog stvaranja\u201d, odnosno kreiranja novih na\u010dina boga\u0107enja nov\u010danim operacijama, koje su stvarno \u2026dim, i koje prave (koliko jednostavno varanjem toliko i obrtanjem nepostoje\u0107eg kapitala) bogatstvo iz ni\u010dega, da bi se potom sve strmoglavilo, pa ponovo izmislilo ne\u0161to novo u tom op\u0107em hazardiranju, u koje je danas uvu\u010den cijeli svijet i ti\u010de se cjelog dru\u0161tva, a zove se svjetska ekonomija. Zato suvremeni kapitalisti\u010dki ekonomsti stalno isti\u010du potrebu povjerenja i zahtijevaju povjerenje u vlastite financijske institucije, jer se u protivnom cijeli sistem ru\u0161i. Pri tom je prije pucanja posljednjeg financijskog balona jedna ameri\u010dka banka (Fanny Mae i Freddie Mac s po\u010detnim kapitalom od 83 milijarde dolara izdala kredita za 5.200 milijardi, u neodr\u017eivom odnosu 1:65 !) dala primjer do koje se mjere danas vara i hazardira, daleko smjelije nego u kockarnicama, a u pitanju su zarade i u\u0161tede velike ve\u0107ine ljudi, jer su upravo one pretvorene u burzovne akcije\u2026Negrijanci razmi\u0161ljaju kako napraviti monetu koja bi nadvladala tr\u017ei\u0161te i kapital-odnos, a omogu\u0107ila notrmalan \u017eivot. Jer normalna razmjena i moneta su neopohodni, a novac kao dru\u0161tveni odnos i njegovo prometovanje, koje stvara i uve\u0107ava kapital treba prevazi\u0107i. U tome je su\u0161tina ideje: samo niko nema pojma kako to realizirati. Ideja je zanimljiva, pitanje je koliko je i kojim na\u010dinom i putem mo\u017ee postati ostvariva. Na prigovor negrijancima, da oni ne znaju koji je pravi put \u2013 njihov je odgovr da ni kapitalizam u sada\u0161njoj fazi razvoja tako\u0111er ne zna koji je to put dalje te se i on prepu\u0161ta slu\u010daju i fantaziji, kako da se izvu\u010de iz \u0161kripca\u2026Lenjin je mrtav, Zimskog dvoraca za osvajanje juri\u0161em tako\u0111er vi\u0161e nema: razvoj je oti\u0161ao nezamislivo dalje. Morao bi se roditi neki novi Lenjin, budu\u0107i je Marx \u017eivio odavno: ekonomija se na\u0161la upred Kafkinim Zamkom, a suvremenici su zbunjeni\u2026<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Cijeli se problem i sva\u0111a okre\u0107e oko poimanja tko stvara dru\u0161tveno bogatstvo i \u0161ta je dru\u0161tveno bogatstvo uop\u0107e.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-94861","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/94861","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=94861"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/94861\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=94861"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=94861"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=94861"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}