{"id":94578,"date":"2012-09-21T10:50:59","date_gmt":"2012-09-21T08:50:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=94578"},"modified":"2012-09-21T10:51:51","modified_gmt":"2012-09-21T08:51:51","slug":"nece-vas-spasiti-ni-eu-ni-hrvatska-drzava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/09\/21\/nece-vas-spasiti-ni-eu-ni-hrvatska-drzava\/","title":{"rendered":"Ne\u0107e vas spasiti ni EU ni hrvatska dr\u017eava"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Jerko Bakotin<\/p>\n

David Ellerman ameri\u010dki je filozof, ekonomist, dru\u0161tveni teoreti\u010dar, matemati\u010dar i autor niza knjiga kao \u0161to su \u201cDemokratska radni\u010dka tvrtka\u201d ili \u201cVlasni\u0161tvo i ugovor u ekonomiji \u2013 za ekonomsku demokraciju\u201d. Od 1992. do 2003. radio je u Svjetskoj banci, izme\u0111u ostalog i kao savjetnik glavnog ekonomista, prvo nobelovca Josepha Stiglitza, a potom Nicholasa Sterna. Nakon umirovljenja, napisao je knjigu u kojoj se zala\u017ee za ukidanje Svjetske banke. Savjetovao je privatizaciju u Sloveniji i nizu isto\u010dnoeuropskih dr\u017eava. Radio je na mnogim sveu\u010dili\u0161tima, a trenuta\u010dno je predava\u010d na University of California.<\/p>\n

Posebno se posvetio pitanju radne demokracije, kooperativa i neotu\u0111ivih prava svakog radnika na proizvod vlastitog rada. Izuzetno je zanimljiva \u010dinjenica da Ellerman, polaze\u0107i od liberalne tradicije, zastupa tezu po kojoj kapitalizam predstavlja kr\u0161enje principa privatnog vlasni\u0161tva. Rje\u0161enje problema eksploatacije, dakle, nije u marksisti\u010dkom socijalizmu, odnosno dr\u017eavnom ili dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu nad sredstvima za proizvodnju, nego u radnim kooperativama (zadrugama), ustrojenim kao demokratske organizacije pod kontrolom radnika, koje uop\u0107e ne mogu biti predmet vlasni\u0161tva. Najpoznatija takva dana\u0161nja zadruga, baskijski Mondragon, zapo\u0161ljava 84.000 ljudi i s prometom koji se mjeri u milijardama eura sedma je najve\u0107a \u0161panjolska tvrtka.<\/p>\n

Razgovor je vo\u0111en na Visu, tijekom posljednje Zelene akademije, odr\u017eane u organizaciji Zaklade \u201cHeinrich B\u00f6ll\u201d.<\/p>\n

Mo\u017eete li objasniti svoju ideju da je sada\u0161nji dru\u0161tveno-ekonomski sistem utemeljen na zloupotrebi privatnog vlasni\u0161tva?<\/p>\n

Ljevica je u 19. i 20. stolje\u0107u krivo pojmila pitanje vlasni\u0161tva, prihvativ\u0161i kapitalisti\u010dku tvrdnju da je taj sistem zasnovan na privatnom vlasni\u0161tvu te bore\u0107i se protiv privatnog vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju. Zapravo, \u010ditav koncept privatnog vlasni\u0161tva polazi od u\u017eivanja plodova vlastitog rada, a to se ne mo\u017ee dogoditi ako radite kao najamni radnik, odnosno zaposlenik. Uvijek upotrebljavam metaforu iz ameri\u010dkih rasprava o ropstvu \u2013 naime, robovlasnici su tvrdili da je njihov sistem \u201czasnovan na privatnom vlasni\u0161tvu\u201d, i to drugih ljudskih bi\u0107a! Abolicionisti, me\u0111utim, nisu prihvatili taj okvir te se nisu borili protiv privatnog vlasni\u0161tva. Rekli su da se uop\u0107e ne radi o tome, ve\u0107 da ne mo\u017ee postojati vlasni\u0161tvo nad ljudskim bi\u0107ima. Kada je ropstvo ukinuto, umjesto posjedovanja radnika pre\u0161lo se na najam ili zapo\u0161ljavanje. Me\u0111utim, \u010dak i kada je to dobrovoljno, ljude se tako jo\u0161 tretira kao stvari, zato jer nemaju pravo zajedni\u010dki nadzirati ni svoj rad, ni njegove plodove. Klju\u010d je u revidiranju te vrlo stare teorije koja potje\u010de jo\u0161 od prije Marxa. U intelektualnoj povijesti ljevice jedna je tradicija, marksisti\u010dka, uzela to \u0161to se mutno naziva radnom teorijom i interpretirala je kao teoriju vrijednosti, \u0161to je bila velika gre\u0161ka. Druga grana interpretirala ju je kao teoriju vlasni\u0161tva, na primjer Proudhon ili Thomas Hodgkin u Engleskoj. Njima je bilo jasno da se radi o vlasni\u0161tvu, a ne o vrijednosti, eksploataciji ili nedovoljnom pla\u0107anju. Ako radnici nisu vlasnici svog proizvoda, nije bitno koliko ih pla\u0107ate, to je kao da kritika robovlasni\u0161tva ovisi o tome koliko hrane dajete robovima. Kada je Proudhon rekao da je vlasni\u0161tvo plja\u010dka, nije napadao samo privatno vlasni\u0161tvo, nego sustav u kojem poslodavac preuzima rezultat va\u0161eg rada.<\/p>\n

Jugoslavensko iskustvo<\/p>\n

Iz toga, dakle, proizlazi da je mogu\u0107e ukidanje eksploatacije bez ukidanja privatnog vlasni\u0161tva?<\/p>\n

Zasnujete li sistem tako da raspola\u017eete plodovima svoga rada, ne samo da imate privatno vlasni\u0161tvo, nego \u0107e ono biti utemeljeno na pravednim principima. Ono za \u0161to se zala\u017eem daleko je od njegova ukidanja: zala\u017eem se za ne\u0161to poput radni\u010dke kooperative, odnosno zadruge. U takvom bi tipu tvrtke njezini legalni \u010dlanovi mogli biti samo oni koji su u njoj zaposleni i nitko drugi. Dakle, tvrtka bi bila radna demokracija. Postajete \u010dlan i dobivate glas i dio neto-zarade na osnovu toga \u0161to u tvrtki radite, ba\u0161 kao \u0161to u politi\u010dkoj sferi imate glas na temelju toga \u0161to \u017eivite u odre\u0111enom gradu ili op\u0107ini. Pritom pitanje \u010dlanstva u tvrtki nije pravo vlasni\u0161tva, nego pravo za koje se kvalificirate rade\u0107i u njoj, ba\u0161 kao \u0161to pravo glasa nije vlasni\u0161tvo. Sve u svemu, iz slije\u0111enja druge struje u povijesti lijeve misli proizlazi da uop\u0107e ne treba podupirati dr\u017eavno vlasni\u0161tvo \u2013 to jednostavno zna\u010di prelazak od privatnog na dr\u017eavni kapitalizam.<\/p>\n

Zna\u010di, dr\u017eave realnog socijalizma bile su zasnovane na sustavu eksploatacije, ali od strane dr\u017eave?<\/p>\n

Jo\u0161 je bila rije\u010d o zaposleni\u010dkom odnosu, bez obzira na to jeste li privatni zaposlenik ili javni radnik. Lijepa analogija je razlika izme\u0111u Atene i Sparte. Atena je bila deformirana demokracija s privatnim robovima, a Sparta, u kojoj nije bilo demokracije, imala je robove u javnom vlasni\u0161tvu. To je kao prelazak s kapitalisti\u010dke ekonomije, gdje ljude unajmljujete privatno, u Sovjetski Savez, gdje nema demokracije, a ljude se javno unajmljuje. Problem nije u privatnim ili javnim robovima, nego u ropstvu kao takvom. Isto je i s unajmljivanjem radne snage. Ideja je da se ljude uop\u0107e ne treba unajmljivati da bi bili legalni \u010dlanovi tvrtke, a upravo to imate u kooperativama. Pritom sav kapital mo\u017ee biti unajmljen od strane tvrtke ili u vlasni\u0161tvu samih radnika.<\/p>\n

Mo\u017eemo li usporediti sistem koji ste upravo izlo\u017eili s jugoslavenskim samoupravljanjem?<\/p>\n

Jugoslavenski samoupravni eksperiment je u povijesti socijalizma bio najbli\u017ei ovome o \u010demu govorim i ispravno je davao ljudima pravo \u010dlanstva u nekoj tvrtki na osnovi toga \u0161to u njoj rade. Njegova je deformacija, me\u0111utim, bila \u0161to je do\u0161ao iz marksisti\u010dke socijalisti\u010dke tradicije, pa je tvrtka jo\u0161 tretirana kao predmet vlasni\u0161tva, ali u dru\u0161tvenom posjedu. Ispostavilo se da to zna\u010di u posjedu dr\u017eave, \u0161to je imalo tragi\u010dne posljedice u periodu privatizacije, jer je dr\u017eava tvrtke renacionalizirala, pa potom prodala kao predmete vlasni\u0161tva. Umjesto toga, kooperativa je savr\u0161eno privatna, ali nitko je ne posjeduje, ba\u0161 kao \u0161to nitko ne posjeduje grad ili op\u0107inu. Rije\u010d je o demokratskoj organizaciji koja nije predmet vlasni\u0161tva, bilo privatnog, dru\u0161tvenog ili dr\u017eavnog, uop\u0107e se ne radi o stvari koju mo\u017eete posjedovati. U svijetu danas imamo dobre primjere za to, poput \u0161panjolske federacije zadruga Mondragon ili ligu radni\u010dkih zadruga u sjevernoj Italiji \u2013 Lega.<\/p>\n

MMF i hegemonijske sile<\/strong><\/p>\n

Me\u0111unarodni monetarni fond i Svjetska banka originalno su imali misiju pomaganja zemljama u razvoju. Kako komentirate mi\u0161ljenje ra\u0161ireno na ljevici da se njihova uloga promijenila i da sada, kao utjeriva\u010di dugova, obavljaju prljav posao za zemlje kreditore?<\/p>\n

Mislim da su stvari suptilnije, oni sami su glavni kreditori zadu\u017eenih zemalja. Svjetska banka (SB) i MMF poku\u0161avaju nametnuti neoliberalni plan tako da sve te zemlje otvore za prodor velikih korporacija, uglavnom ameri\u010dkih i europskih. \u010citava ideja Svjetske banke zna\u010di razvoj kroz strana ulaganja, \u0161to zna\u010di da \u0107e va\u0161a industrija i agrikultura biti kontrolirane iz inozemstva. Razvoj ne\u0107e biti autonoman, nego \u0107ete biti razvijani kao izvor sirovina i jeftine radne snage za hegemonijske sile. Kako biste nametnuli taj model, trebate neku vrstu prisile, a to je politika davanja zajmova zemljama koje prihvate taj koncept. Politi\u010dari u tim zemljama mogu upotrebljavati taj novac da odgode svoje probleme, kupe protivnike i zadr\u017ee ne\u0161to za sebe. Kada treba platiti, Svjetska banka jednostavno daje novi zajam i tako dobiva sve vi\u0161e utjecaja nad zemljom. Svjetska je banka, dakle, zainteresiranija da vrati svoj novac nego novac svih ostalih. Mnoge od tih zemalja su presiroma\u0161ne da bi uop\u0107e posu\u0111ivale, morate biti pravi idiot da biste polovici tih zemalja i\u0161ta posudili. Me\u0111utim, tu su zajmovi SB-a i MMF-a, koji tako name\u0107u ekonomski model po kojem svatko mora imati ulogu na periferiji i hraniti sistem.<\/p>\n

Uloga Svjetske banke i MMF-a ipak je, dakle, i u tome da kao alat razvijenih zemalja slu\u017ee imperijalisti\u010dkom iskori\u0161tavanju ostatka svijeta?<\/p>\n

Ne bih to zvao imperijalizmom, ali cilj jest integracija u svjetsku ekonomiju, koju u osnovi kontroliraju Amerika i njezini saveznici. Svako carstvo ima jezgru i periferiju, a uloga MMF-a i Svjetske banke je da svakome dodjeljuju mjesto unutar vizije svjetske ekonomije. Primjerice, u Rimskom Carstvu Sjeverna je Afrika bila proizvo\u0111a\u010d p\u0161enice, Gr\u010dka maslinova ulja\u2026 dakle, svatko je imao svoju ulogu u opskrbljivanju centra resursima. Ka\u017eu da je rije\u010d o razvoju, ali ne razvijate se autonomno, nego kao podru\u010dje ovisno o hegemonijskoj sili, u osnovi o SAD-u. Tako\u0111er, to je i direktno politi\u010dko pitanje. Kada sam se priklju\u010dio Svjetskoj banci, trebali smo imati seminar o privatizaciji u Iranu. Nitko nije htio i\u0107i, pa sam kao mladi zaposlenik preuzeo zadatak i tri puta posjetio zemlju. Odjednom je State Department telefonski zatra\u017eio od Banke da prekine sve programe u Iranu. Svjetska banka teoretski nije ameri\u010dka institucija, ona je institucija UN-a. S obzirom na to da je Iran punopravni \u010dlan Svjetske banke \u2013 i da pla\u0107a \u010dlanarinu! \u2013 nastavilo se s osnovnim projektom, ali sve ostalo je zaustavljeno.<\/p>\n

Uloga koja je nerazvijenim zemljama dodijeljena u svjetskom sistemu spre\u010dava te dr\u017eave da ostvare stvarni razvoj, koji bi njihovoj populaciji omogu\u0107io pristojan \u017eivotni standard?<\/p>\n

Elite u tim zemljama \u017eive vrlo dobro, primjer je kompradorska klasa u Ju\u017enoj Americi, koja dobiva svoj dio profita u zamjenu za kolaboraciju s eksploatacijom. \u0160tovi\u0161e, postojanje lokalnih elita uzimat \u0107e se kao primjer uspje\u0161nog razvoja. Treba biti jasno da to \u0161to se radi nije nu\u017eno protiv volje dr\u017eavnih du\u017enosnika. Oni imaju niz problema koje mogu odgoditi uzimaju\u0107i stomilijunske zajmove. Dakle, njima se ne zavr\u0107u ruke, oni vole taj sistem. Nakon umirovljenja, napisao sam knjigu o Svjetskoj banci u kojoj se, ukazuju\u0107i na to da se ona ne mo\u017ee reformirati, zala\u017eem za njezino ukidanje. To se nikada ne\u0107e dogoditi, jer bismo za to trebali imati potporu zemalja u razvoju, a sve njihove vlade vole Banku jer od nje dobivaju jeftin novac. Uz tako niske kamate nikada ne biste mogli posu\u0111ivati kod komercijalnih kreditora. \u010cak i zemlje koje nemaju problema da dobiju novac gdje god ho\u0107e, recimo Kina, vole Banku iz razloga \u0161to je to jeftin novac.<\/p>\n

Odnos sluge i gospodara<\/strong><\/p>\n

Kakvo je va\u0161e mi\u0161ljenje o politici \u0161tednje koja se sada provodi i zagovara u \u010ditavoj Europi? Gr\u010dka kriza dijelom je posljedica dugogodi\u0161nje korupcije i neefikasne dr\u017eave, no je li trenuta\u010dno stanje logi\u010dna posljedica integriranja zemalja s vrlo razli\u010ditom ekonomskom strukturom u zajedni\u010dki ekonomski prostor? Drugim rije\u010dima, postoji li unutareuropska shema jezgre i periferije, tako da je Njema\u010dka industrijalizirana izvozna jezgra, a Gr\u010dka tr\u017ei\u0161te za njema\u010dke proizvode?<\/p>\n

Postoji alternativa \u0161tednji ako imate mogu\u0107nost da uzmete zajmove i vodite kejnzijansku politiku, odnosno dr\u017eavnom potro\u0161njom izvu\u010dete ekonomiju. Ali ako ne mo\u017eete dobiti te kredite i to po kamatama koje biste jednog dana mogli vratiti, tada ste zarobljeni \u0161tednjom i u vrlo te\u0161koj poziciji. Nemam nikakav \u010dudotvorni odgovor. Gr\u010dka situacija dijelom je posljedica pro\u0161log pona\u0161anja, no treba postaviti i pitanje upotrebljavaju li Nijemci krizu da bi osudili Gr\u010dku na ulogu periferije unutar Europske unije. Bilo gdje u svijetu, gdje postoje ogromne razlike unutar odnosa mo\u0107i, mo\u0107niji \u0107e dio uvijek poku\u0161ati pretvoriti slabiji u neku vrstu sluge, koji \u0107e igrati odre\u0111enu ulogu u ekonomskom sistemu mo\u0107nijeg. Naravno, tako se ne podupire autonomni razvoj Gr\u010dke.<\/p>\n

U neoklasi\u010dnoj ekonomici to se \u010desto prezentira pod krinkom \u201ckomparativnih prednosti\u201d, pa su va\u0161e prednosti turizam i maslinovo ulje, a na\u0161a prednost je industrija. \u010cak i Ricardov originalni primjer s po\u010detka 19. stolje\u0107a opisuje Portugal koji proizvodi vino i Englesku koja proizvodi odje\u0107u i potrebnu ma\u0161ineriju. Upravo tako se odvija zarobljavanje u odnos gospodara i sluge. Vidio sam kako se to na tragi\u010dan na\u010din odvilo u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici, u kojoj sam 2003. bio konzultant. Zemlja je uslijed povijesnih okolnosti, odnosno aparthejda, imala razvijenu doma\u0107u industriju: zbog me\u0111unarodnog bojkota ni\u0161ta nisu mogli uvoziti pa su, primjerice, sve dijelove za automobile proizvodili sami. Kada su Nelson Mandela i Afri\u010dki nacionalni kongres osvojili vlast, mogli su napraviti vlastiti automobil, \u010dime bi pokrenuli industrijalizaciju i okolnih zemalja. Autoindustrija je i ina\u010de klju\u010dna za svaki industrijski razvoj, pogledajte primjere Japana ili Koreje. Osim toga, nisu imali nikakvih zajmova, bila je to idealna pozicija. Zbunjena \u010dinjenicom da nemaju dugova, Svjetska banka postavila je ju\u017enoafri\u010dkog ministra financija Trevora Manuela za \u0161efa zajedni\u010dkog Razvojnog odbora Banke i MMF-a. On je imao radikalnu pro\u0161lost, ali kada je postao dio elite prihvatio je \u010ditav neoliberalni plan \u2013 uzmite gomilu zajmova i postanite dio sistema. \u010citavoj vladi dr\u017eali su lekcije \u2013 organizirane na najvi\u0161em nivou, od strane predsjednika SB-a Jamesa Wolfensohna \u2013 o tome \u0161to sve mogu poduzeti sa zajmovima. Doma\u0107a industrija i sve prednosti su protra\u0107ene, pre\u0161lo se na razvoj pomo\u0107u stranih ulaganja, a u zemlju su pozvani BMW i Mercedes.<\/p>\n

Ipak su proizvodili automobile?<\/p>\n

Za osamsto radnih mjesta u BMW-ovoj tvornici u Port Elizabethu javilo se 45.000 ljudi. \u0160to zna\u010di proizvodnja BMW-a u JAR-u? Prijevoz zamalo gotovih automobila iz Njema\u010dke, koji se potom u Africi sklapaju! Ministri su se vozili u BMW-ima i govorili: \u201cMoj je auto napravljen u Africi, pogledajte kako nam sjajno ide razvoj.\u201d Izgubljeni su industrijski kapaciteti koji su mogli voditi razvoj \u010ditave zemlje, koja je zaista mogla raditi automobile. Umjesto toga, imate osamsto radnika koji stavljaju vijke u gotove BMW-e. To je primjer kako funkcionira okvir razvoja direktnim stranim investicijama, koje vas stavljaju u ulogu periferije i sabotiraju va\u0161 vlastiti razvoj. Tamo\u0161nji su ministri bili potpuno korumpiranim, vidite da se nedavno desilo da su poubijali rudare u blizini Johannesburga.<\/p>\n

\u010culi smo zanimljivost da je Gr\u010dka do pristupanja zajedni\u010dkom ekonomskom prostoru imala prosje\u010dnu stopu rasta od sedam posto, zvali su je \u201cKinom Europe\u201d. Ako sam dobro razumio, odnos Njema\u010dke i Gr\u010dke tako\u0111er se mo\u017ee interpretirati unutar relacije gospodara i sluge?<\/p>\n

Stvari \u0107e tako funkcionirati ako Gr\u010dka ne poduzme vrlo promi\u0161ljene i nepopularne korake prema ve\u0107oj nezavisnosti. Nisam stru\u010dnjak za europska pitanja, ali to u svakom slu\u010daju zna\u010di za\u0161titu nekih industrija, tako da va\u0161e tr\u017ei\u0161te, npr. automobila, nije preplavljeno stranim uvozom. Japan i Ju\u017ena Koreja su za\u0161titili svoja tr\u017ei\u0161ta, Kina ne mora jer je toliko velika da mo\u017ee na unutarnjem tr\u017ei\u0161tu prodati sve automobile koje \u0107e proizvesti u narednom stolje\u0107u, to je poseban slu\u010daj. Kinezi sistemski grabe svu tehnologiju koja dolazi u zemlju. Primjerice, pozovu Jeepovu tvornicu i rade d\u017eipove. U maloj zemlji time bi se zasitilo tr\u017ei\u0161te, pa doma\u0107a tvrtka ne bi mogla posti\u0107i zamah. Ne u Kini \u2013 nakon tri godine svi su se in\u017eenjeri iz Jeepove tvornice preselili u doma\u0107u koja radi sli\u010dan proizvod. Jeep se \u017ealio, a kineska vlada ka\u017ee: Ako vam se ne svi\u0111a, vratite se ku\u0107i i \u2013 hvala na tehnologiji. Prija\u0161nje visoke gr\u010dke stope rasta nisu iznena\u0111uju\u0107e. Ako ste u fazi razvoja, slobodna trgovina nije u va\u0161em interesu, jer \u0107e va\u0161a vlastita industrija i potra\u017enja za va\u0161im proizvodima biti ugu\u0161ene. S druge strane \u2013 i to je argument koji Svjetska banka uvijek izvla\u010di \u2013 protekcionizam vas mo\u017ee odvesti u stagnaciju. Da to sprije\u010dite, morate imati jako discipliniranu birokraciju, kao u azijskim zemljama. Osim toga, ako isklju\u010dite strane natjecatelje, da biste pokrenuli razvoj morate imati doma\u0107u konkurenciju. Japan je za\u0161titio svoje tr\u017ei\u0161te od stranog uvoza, ali razvoj pokre\u0107e \u017eestoka unutra\u0161nja konkurencija izme\u0111u Honde, Nissana, Toyote\u2026 Isto je u Ju\u017enoj Koreji.<\/p>\n

Kooperative u Moldaviji<\/strong><\/p>\n

Hrvatska je od 1990. do danas izgubila vi\u0161e od 350.000 radnih mjesta u industriji, mnogo toga prodano je strancima, a neke pri\u010de o tajkunskoj privatizaciji mogli su se \u010duti i na Visu. Mo\u017ee li zemlja poput Hrvatske ostvariti autonoman razvoj unutar EU-a?<\/p>\n

Za mnoge od va\u0161ih problema ne mo\u017ee se kriviti Svjetsku banku i MMF, to su va\u0161e vlastite gre\u0161ke. Nemate nafte ni mnogo drugih resursa, vjerojatno ih uop\u0107e ne zanimate. Slu\u0161aju\u0107i pri\u010de hrvatskih radnika, pitao sam se koliko njih je glasalo za HDZ. Nije to ovda\u0161nja posebnost, i u Americi ljudi glasaju protiv vlastitih interesa, igra se na emocionalnost. U Sloveniji su tajkuni mnogo toga progurali jer, kao, to od nas tra\u017ei EU, \u010dudno je da radnici kontroliraju industriju itd. Vi biste sada morali pa\u017eljivo birati industrije u kojima imate neke povijesne prednosti \u2013 u smislu dru\u0161tvenog kapitala, odnosno ljudi koji znaju u njima raditi \u2013 i na to se fokusirati. U najsiroma\u0161nijoj europskoj zemlji, Moldaviji, radio sam sa Slovencima, Uro\u0161em Kor\u017eeom koji je spasio Elan i Vladimirom Krea\u010di\u010dem. Nakon \u0161to je propalo tr\u017ei\u0161te SSSR-a, industrijski dinosaurusi zemlje raspadali su se jedan za drugim. Ulaganja, dr\u017eavne intervencije kako bi se spasili poslovi, ni\u0161ta nije funkcioniralo. Krea\u010di\u010d je osmislio briljantan program. U situaciji kada tvrtka umire pitate in\u017eenjere znaju li napraviti neki proizvod koji ima tr\u017ei\u0161te. Ako znaju, stvorite interni spin-off (novu tvrtku unutar stare, op. J.B.). Radnici mijenjaju svoje pla\u0107e, koje i tako nikada ne\u0107e dobiti, za podizanje novih malih kooperativa. Tako mo\u017eete bez mnogo po\u010detnoga kapitala i daljnjeg zadu\u017eivanja, uz upotrebu starih resursa, znanja i dru\u0161tvenog kapitala, pomladiti industriju. Na ru\u0161evinama tih dinosaurusa, koje je stalno trebalo sanirati, stvorili smo desetine rastu\u0107ih i perspektivnih kooperativa zasnovanih na tehnologiji. Umjesto umiru\u0107e tvornice hladnjaka nastalo je 25 malih tvrtki sa \u0161ansom za pre\u017eivljavanje. To se ne\u0107e dogoditi odmah, ali radi se o inteligentnom planiranju, a uloga vlade i razvojnih agencija bila bi da pomognu taj proces. Bilo je to jako uspje\u0161no, Moldavci su htjeli da premijer bude \u010dovjek koji je vodio program.<\/p>\n

Kakav bi bio ispravan pristup za brodogradili\u0161ta koja je Hrvatska nedavno privatizirala?<\/p>\n

Stvari su druga\u010dije u svakoj industriji. Vrlo \u010desto stari posao ne mo\u017ee biti spa\u0161en u punom obimu; kada se to obe\u0107ava, za pet godina uglavnom imate napumpan dug i rasprodanu imovinu tvrtke. U Poljskoj bi, primjerice, umjesto da su u cijelosti nastojali spasiti velika brodogradili\u0161ta, bilo mnogo pametnije da su ih na vrijeme reformirali i poku\u0161ali od njih stvoriti srednje velika perspektivna poduze\u0107a sa stotinjak radnika, a u budu\u0107nosti razmi\u0161ljali o ve\u0107im programima. Ideja da \u0107e strani tajkuni investiranjem spasiti kompletne socijalisti\u010dke pogone je sanjarija, to ne funkcionira. Ali druga strategija, koju sam izlo\u017eio, nije tako korisna vladinim du\u017enosnicima. Kada su komunisti opet osvojili vlast u Moldaviji, napravili su sve da uni\u0161te spomenute kooperative. Razljutilo ih je da te tvrtke i poslovi ne ovise o vladi. Dakle, treba u\u010diti iz razli\u010ditih iskustava \u2013 u Europi ih ima mnogo \u2013 i primijeniti ih na hrvatske uvjete. Dosta toga su i legalna pitanja, recimo kako za\u0161tititi udjele da ih netko izvana ne mo\u017ee kupiti, niti ucjenjivati radnike prijetnjama da \u0107e ste\u0107i 51 posto tvrtke i tako je kontrolirati.<\/p>\n

Na koji bi na\u010din to bilo mogu\u0107e posti\u0107i?<\/p>\n

Treba vam legalni mehanizam trusta, ali Hrvatska kao zemlja kontinentalnog prava ne poznaje taj institut. Pitanje je kako u istu svrhu upotrijebiti druge vrste mehanizama, recimo neprofitne tvrtke ili zaklade. Hrvatska mora pre\u0107i dug put kako bi se do\u0161lo do rje\u0161enja \u2013 moji ovda\u0161nji kolege iz Instituta za ekonomsku demokraciju rade na tome. U Italiji i \u0160panjolskoj postoje zakoni koji radnicima omogu\u0107uju da nakon bankrota preuzmu tvrtku. Ako bi Hrvatska ili Gr\u010dka imale ne\u0161to sli\u010dno, radnici bi mogli, bez da preuzmu \u010ditav dug, kao zadnju \u0161ansu poku\u0161ati spasiti bar dio proizvodnje, dok opskrbljiva\u010di i mu\u0161terije jo\u0161 nisu oti\u0161li drugdje. Prava prilika za restrukturiranje je dok su vremena te\u0161ka, ali jo\u0161 niste bankrotirali. Postoje ljudi koji znaju mnogo o tome kako se to radi, ali nisu mesije i ne mogu spasiti svijet ako ih nitko ne slu\u0161a. Ne\u0107e vas spasiti EU, vjerojatno ni hrvatska dr\u017eava. Pitanje je \u017eelite li postati isklju\u010divo turisti\u010dka destinacija, kao Gr\u010dka, s nekoliko agrikulturnih proizvoda, ili \u017eelite imati i ne\u0161to moderne, kompleksne industrije i tako razvijati ja\u010du ekonomiju. A to \u0107e zahtijevati truda.<\/p>\n

Industrijske zajednice u Japanu<\/strong><\/p>\n

U klasi\u010dnoj komunisti\u010dkoj viziji, politi\u010dka partija preuzima dr\u017eavni aparat i pomo\u0107u njega ukida privatno vlasni\u0161tvo te uvodi novi sustav. Za razliku od toga, va\u0161a teorija radne demokracije polazi od individualnih kooperativa (bottom-up). Je li mogu\u0107e na takav na\u010din prevladati \u010ditav postoje\u0107i poredak?<\/p>\n

Na\u010din na koji radimo zadruge vrlo je \u010dist model \u2013 u nekim najindustrijaliziranijim zemljama svijeta radi se ne\u0161to sli\u010dno, ali na razli\u010dit na\u010din. Najuspje\u0161nija pri\u010da u poratnom svijetu je Japan. Ako pogledate njihove industrijske tvrtke, vidite da izme\u0111u njihovih keiretsu kompanija i onoga \u0161to ste imali u Jugoslaviji postoji velika sli\u010dnost. Prije rata imali ste velike tvrtke u posjedu nekoliko obitelji, zaibatsue, koje su zbog suradnje s fa\u0161isti\u010dkim re\u017eimom Amerikanci tijekom okupacije rasformirali. Poku\u0161ali su ih staviti na tr\u017ei\u0161te \u2013 klasi\u010dna ameri\u010dka ideja. Me\u0111utim, japanske tvrtke reagirale su me\u0111usobnom kupovinom udjela i tako se velika ve\u0107ina starih partnera ponovno okupila. Mo\u017eda je svega trideset posto udjela zaista bilo na tr\u017ei\u0161tu, \u0161to je neva\u017eno. Takav isprepleteni korporativni sustav naziva se keiretsu \u2013 Toyota, Nissan i ostali. Ideja je da tvrtka nije vlasni\u0161tvo izlo\u017eeno tr\u017ei\u0161tu, nego industrijska zajednica. Ona nije demokratska u zapadnom smislu rije\u010di, zapravo funkcionira po sistemu uglednika-starje\u0161ina, pa imate paternalisti\u010dki upravljane strukture. Ali radnici u njoj nisu unajmljena radna snaga, nego \u010dlanovi zajednice koji se identificiraju s tvrtkom. Niste roba koja ide iz tvrtke u tvrtku, nego Hondin ili Toyotin \u010dovjek. Postoji i ne\u0161to nalik na sindikate, ali to su tvrtkini sindikati, pa vo\u0111e sindikata vode kompanijine odsjeke za ljudske resurse i postaju dio menad\u017ementa. Neki od njih postaju vode\u0107i menad\u017eeri, \u0161to je u Americi \u2013 gdje na takva mjesta dolaze ljudi iz financija ili ogla\u0161avanja \u2013 nemogu\u0107e. Dakle, to nisu eksplicitno kooperative ili samoupravljanje, ali princip je da su radnici \u010dlanovi industrijske zajednice, to je njihova tvrtka. Ne u smislu da posjeduju udjele, ali partneri koji ih posjeduju \u010dlanovi su istog keiretsua. Ako stvari krenu lo\u0161e, u igru ulazi banka tog keiretsua i mijenja menad\u017ement, ali dok posao funkcionira, postoji unutra\u0161nje upravljanje u koje se nitko ne mije\u0161a. Rije\u010d je o nekim od najuspje\u0161nijih industrijskih tvrtki u poratnom periodu.<\/p>\n

Dakle, radi se o nekoj vrsti korporativnog kapitalizma u kojem vlada zatvoreno vlasni\u0161tvo tvrtki?<\/p>\n

To nije kapitalizam u uobi\u010dajenom smislu rije\u010di. Razlika je sljede\u0107a: kada Amerikanac kupuje udjel, on je partner u tvrtki. U Japanu udjel kupujete tek nakon \u0161to postanete partner, to je zapravo simbol va\u0161e industrijske suradnje. Ja kupujem udio u tvojoj tvrtki, ti u mojoj i tako cementiramo suradnju. U Americi kupujete udjele iako nemate nikakve veze s kompanijom i odjednom ste njen vlasnik. Apsurdno je da posjedom komada papira postajete dio tvrtke. Japanski sustav je posve druga\u010diji. Ne pri\u010dam o malim zadrugama, nego o ekonomiji Japana. U Europi postoje sli\u010dni instituti, kao \u0161to je Mitbestimmung (njema\u010dki termin za radni\u010dko suodlu\u010divanje, op. J.B.), koje su razvile ekonomije koje nisu pod utjecajem angloameri\u010dkog modela, u kojem se na tvrtku gleda kao na robu, a njeni \u010dlanovi su ljudi koji kupuju udjele. Pritom se, s razvojem ra\u010dunalne industrije, ti \u010dlanovi mijenjaju svakih nekoliko sekundi. U Njema\u010dkoj tako\u0111er imate identifikaciju s tvrtkom, ne tako jaku kao u Japanu, ali ona postoji. Nijemci sada, tijekom krize, vide da je ameri\u010dki sustav pogre\u0161an, dok su se u pro\u0161losti osje\u0107ali lo\u0161e \u0161to i oni ne posjeduju robove na tr\u017ei\u0161tu dionica. Prije su se uvijek ispri\u010davali, u smislu \u201cmo\u017eda jednog dana postanemo tako napredni kao Amerikanci, ali sada jo\u0161 uvijek imamo te ostatke pro\u0161losti kao \u0161to je Mitbestimmung\u201c. To je prednost, a ne ne\u0161to \u010dega se treba sramiti. Dakle, na najni\u017eem nivou na\u0161e ideje polaze od malih kooperativa, ali i veliki sistemi mogu i\u0107i tim smjerom. Britanski sociolog Ronald Dore, koji je mnogo pisao o japanskom sistemu, jasno je postavio pitanje: Je li va\u0161a tvrtka predmet vlasni\u0161tva koje se nalazi na tr\u017ei\u0161tu ili je rije\u010d o zajednici? Japanci imaju legalnu formu tvrtki i unato\u010d tome \u0161to su ih Amerikanci prisilili da prividno prihvate njihov model, rije\u010d je o industrijskim zajednicama. Ina\u010de, u SAD-u stvarnu kontrolu nad tvrtkama imaju menad\u017eeri, koji nemaju vlasni\u0161tvo nad tvrtkom. Me\u0111utim, ameri\u010dki je sustav zasnovan na privatnom vlasni\u0161tvu.<\/p>\n

\u0160to to zna\u010di, kakav je odnos menad\u017ementa i vlasnika?<\/p>\n

Vlasni\u0161tvo je na tr\u017ei\u0161tu i pritom potpuno atomizirano. Vodile su se mnoge legalne bitke sa svrhom da se ostvari kontrola dioni\u010dara nad menad\u017ementom i sve su neslavno propale. Kada imate milijun dioni\u010dara, kako da ih organizirate da izbacite menad\u017eere? Udjeli se ne kupuju zato \u0161to ih \u017eelite posjedovati, nego kao investicija. Ako ne volite \u0161to menad\u017ement radi, ne mo\u017eete se \u017ealiti i re\u0107i da imate milijunti dio vlasni\u0161tva. \u0160to da vam odgovore? \u201cHvala vam, ura\u010dunat \u0107emo va\u0161e mi\u0161ljenje?\u201d Jednostavno prodate udjele. U menad\u017eerskom kapitalizmu uloga menad\u017eera je kao ona nomenklature u socijalisti\u010dkim zemljama. Imaju mo\u0107, ali ona ne proizlazi iz vlasni\u0161tva, nego iz njihove organizacijske uloge u sustavu. Dakle, svaka zemlja ima posebnu povijest i posebne legalne sustave, ali nije pitanje funkcionira li ideja radni\u010dkog \u010dlanstva i participacije. Znamo da funkcionira. Mo\u017eda to ne znate, ali u japanskoj literaturi postoje \u010ditave knjige koje uspore\u0111uju njihove tvrtke s jugoslavenskim sistemom.<\/p>\n

Po\u010detkom devedesetih u Sloveniji ste \u2013 dok je zamjenik premijera i ministar gospodarstva u prvoj demokratski izabranoj vladi bio Jo\u017ee Mencinger \u2013 sudjelovali u izradi zakona o privatizaciji, no on je na kraju odba\u010den?<\/p>\n

U Jugoslaviju sam do\u0161ao 1989. i pokrenuo posao u Ljubljani, poku\u0161avaju\u0107i upotrijebiti formu radne zadruge ili radni\u010dkog vlasni\u0161tva da bih proveo privatizaciju, ali bez gubitka samoupravljanja. Znali smo da je samoupravljanje u opasnosti te smo napisali sjajan privatizacijski zakon, poznat i kao Korze-Mencinger-Simonetijev zakon. Nisam bio na slu\u017ebenoj poziciji, no vodili smo Slovence u SAD da prou\u010de na\u0161a iskustva s radni\u010dkim vlasni\u0161tvom i da se upoznaju s legalnim oblicima i na\u010dinima financiranja. Ti su ljudi po povratku postali dio grupe koja je radila na novom zakonu. Zakon je morao pro\u0107i tri \u010ditanja u parlamentu. Kada je pro\u0161ao dva, uspani\u010dili su se neoliberali i povratnici iz inozemstva te \u2013 dok je Mencinger bio u posjetu Luksemburgu \u2013 u zemlju doveli Jeffreyja Sachsa (ameri\u010dkog ekonomista poznatog po zagovaranju brze privatizacije, tzv. \u0161ok-terapije, u tranzicijskim zemljama, op. J.B.). Organizirali su Sachsov govor pred sva tri doma parlamenta zajedno, a uz to i TV-prijenos za \u010ditavu naciju. Na\u0161 je zakon iz psiholo\u0161kih razloga uklju\u010divao odredbu da radnici moraju platiti simboli\u010dni iznos za ono \u0161to dobivaju. Me\u0111utim, Sachs je na televiziji vrlo demago\u0161ki, tri puta u pet minuta, ponovio da sve treba dati besplatno. Nakon toga, parlament je blokirao Mencingerov zakon. Politi\u010dari vole stvari davati besplatno, jer tako dobivaju izbore. Mencinger se sljede\u0107i dan vratio i podnio ostavku. Napisan je novi prijedlog zakona, koji je na\u0161a strana uspjela sprije\u010diti, pa Slovenija pet godina nije imala privatizacijski zakon. Nakon pet godina, pro\u0161ao je kompromisni zakon, po kojem su radnici mogli dobiti udjele, ali bez za\u0161tite od prodaje. Bili smo pora\u017eeni, \u010ditavo smo vrijeme zagovarali oblike radni\u010dkog vlasni\u0161tva u kojem udjeli ne mogu biti prodani. Kona\u010dni zakon stvorio je ogroman skok u radni\u010dkom vlasni\u0161tvu ali, kako su im vrlo brzo razni fondovi po\u010deli nuditi novac, za pet do deset godina od njega nije preostalo mnogo. Osim toga, radilo se o modelu po kojem su svi gra\u0111ani dobili vau\u010dere koje su mogli ulo\u017eiti u bilo koju tvrtku. Nije bilo nikakve veze izme\u0111u toga gdje radite i gdje ste ih ulo\u017eili te ste ih mogli prodati bilo kome, bez obzira na to radi li ta osoba ondje ili ne radi.<\/p>\n

Koliko se va\u0161 zakon razlikovao od privatizacijskog modela tada\u0161njega jugoslavenskog premijera Ante Markovi\u0107a?<\/p>\n

Ideje su bile sli\u010dne, ali na\u0161a je bila bolja zato jer niste mogli prodati udjele. Kada bi radnik oti\u0161ao u mirovinu, njegov bi dio kupila tvrtka. Dakle, udjeli nisu bili na tr\u017ei\u0161tu, mislim da kod Markovi\u0107a toga nije bilo. Ne znamo kako bi na\u0161 zakon bio implementiran, ali namjera je bila stvoriti \u201czatvoreno vlasni\u0161tvo\u201d, koje bi onemogu\u0107ilo da tvrtku kupi netko tko je izvan nje. Ina\u010de, sudjelovao sam i u privatizaciji dviju tvrtki iz Rijeke. Glavni posao je bio s prehrambenom tvrtkom PIK Rijeka, proces se odvijao sjajno, no odjednom je Zagreb, odnosno privatizacijska agencija unilateralno promijenila uvjete. Naime, rekalkulirali su \u010ditav ugovor koji su radnici morali pla\u0107ati po kursu njema\u010dke marke, \u0161to nitko nije mogao pla\u0107ati s obzirom na to da se radilo o deset puta ve\u0107im iznosima. Ne znam \u0161to se kasnije dogodilo s tvrtkom. U Sloveniji je bila jo\u0161 jedna zanimljiva pri\u010da. Nakon \u0161to su Sachs i Svjetska banka pobijedili na\u0161 zakon, pa mi njihov, nikakva privatizacija nije bila legalna. Ipak smo na ad hoc na\u010din i uz mnogo truda izveli privatizaciju tvrtke Pecivo iz Nove Gorice, u kojoj je radilo stotinjak radnika. Radnici su osnovali novu, demokratsku korporaciju u kojoj je svatko dobio svoj udio. Potom je tvrtka u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu prodala preko leasing ugovora svu svoju imovinu privatnoj tvrtki. Dakle, isti radnici prodali su imovinu iz dru\u0161tvene tvrtke privatnoj, uklju\u010duju\u0107i i ime, a kada je sve bilo spremno, jednostavno su obavijestili mu\u0161terije da od sada vr\u0161e uplate na novi bankovni ra\u010dun. Sve drugo je ostalo isto, radnici, tvrtka, samo je promijenjen legalni oblik. Kada je zakon o privatizaciji kona\u010dno donesen, privatizirana je stara tvrtka, ona u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu. Dr\u017eava nije mogla vjerovati da smo to napravili, dva puta je pokrenut postupak na sudu. Imali smo dobre odvjetnike i dobili oba puta, ali tada vi\u0161e nisam bio tamo.<\/p>\n

Devet ste godina radili u Svjetskoj banci kao savjetnik glavnog ekonomista, prvo nobelovca Josepha Stiglitza, a zatim Nicholasa Sterna?<\/p>\n

Svjetska banka tra\u017eila je ljude koji su poznavali teren u postsocijalisti\u010dkim zemljama, pa sam se 1992. zaposlio u organizaciji protiv koje sam se dotad borio. Proveo sam pet godina rade\u0107i diljem Isto\u010dne Europe, Rusije i biv\u0161eg Sovjetskog Saveza. Stiglitz je u Banku do\u0161ao u drugom Clintonovom mandatu, nakon \u0161to je u prvom mandatu bio \u0161ef njegova savjetni\u010dkog tima za ekonomiju. Imao je u \u017eivotu tri glavna cilja: Nobelovu nagradu, vodstvo Clintonovog tima i mjesto glavnog ekonomista Svjetske banke. Bijela ku\u0107a je od zgrade Svjetske banke udaljena tri bloka, nije to velika selidba. Tada sam radio u jednom think-thanku u Kairu. Bio sam jedini matemati\u010dar u Banci, Stiglitz je pro\u010ditao jednu moju knjigu, no zapravo je htio savjetnika koji razumije tranzicijske ekonomije i politi\u010dke okolnosti. Kao akademik je imao ideja, ali ne i konkretnog iskustva. Tijekom tri godine koje je proveo u Banci stalno se borio s MMF-om i kritizirao Va\u0161ingtonski sporazum iza kojeg je Banka slu\u017ebeno stajala.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

David Ellerman: Ljevica je u 19. i 20. stolje\u0107u krivo pojmila pitanje vlasni\u0161tva, prihvativ\u0161i kapitalisti\u010dku tvrdnju da je taj sistem zasnovan na privatnom vlasni\u0161tvu te bore\u0107i se protiv privatnog vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-94578","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/94578","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=94578"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/94578\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=94578"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=94578"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=94578"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}