Deset godina kasnije, na oltar krupnoga kapitalizma prineseni su ljudi. To otkriva knjiga \u201cDays of Destruction, Days of Revolt\u201d (\u201cDani uni\u0161tenja, dani pobune\u201d) nagra\u0111ivanoga ameri\u010dkog novinara i pisca Chrisa Hedgesa, koji je sa strip-crta\u010dem i novinarom Joeom Saccom bilje\u017eio kako je \u017eestoki mar\u0161 kapitalizma protutnjao malim gradovima i rubnim zajednicama SAD-a. Mje\u0161avina istra\u017eiva\u010dkog novinarstva, reporta\u017ea i dojmljivih crte\u017ea, ova je knjiga \u017eestoka kritika i eksplicitni prikaz korporativnog kapitalizma, u kojoj se opisuju \u201c\u017ertvovane zone\u201d, zajedno s \u201cnevidljivim\u201d stanovni\u0161tvom prinesene eksploataciji u ime profita, pod zavodljivim eufemizmima tipa \u201cekonomski progres\u201d i \u201ctehnolo\u0161ki napredak\u201d. Iza takve retori\u010dke fasade kriju se postapokalipti\u010dni prizori napu\u0161tenih gradi\u0107a, sa skeletima nekada\u0161nje te\u0161ke industrije i jo\u0161 te\u017eim socijalnim slu\u010dajevima.<\/p>\n
Hedges se fokusirao na \u010detiri podru\u010dja SAD-a: knjigu otvara pri\u010dom iz indijanskog rezervata Pine Ridge u Ju\u017enoj Dakoti, gdje je prosje\u010dna \u017eivotna dob mu\u0161karaca 48 godina. Korijene uni\u0161tenja jedne kulture pronalazi u 19. stolje\u0107u, kada su soldati generala Custera uz blagoslov politike gotovo istrijebili prastanovnike, oteli im zemlju, pacificirali ih alkoholom, pobili bizone i \u017eene pretvorili u seksualno roblje, nakon \u010dega su indijanska prirodna bogatstva (zlato, ugljen i drugi minerali) privukla razne \u0161pekulante, u potrazi za \u0161to ve\u0107om zaradom u \u0161to kra\u0107em vremenu. Nasilje je nastavljeno do danas, samo je sada upregnuto u interese korporacija i pojavljuje se u drugim oblicima: lokalnu vlast vode marionetska vije\u0107a slizana s bjela\u010dkim kompanijama, a vi\u0161e od 80 posto mlade\u017ei bez posla i \u017eivotne perspektive odaje se alkoholu, drogama i organiziranom kriminalu.<\/p>\n
Korporacije su na\u0161le na\u010dina i za eksploataciju useljeni\u010dkih manjina: rije\u010d je o \u201cidealtipskim radnicima u korporativnoj dr\u017eavi\u201d, ka\u017ee Hedges. Immokalee, grad u Floridi, poljoprivredni je centar naseljen uglavnom imigrantima hispano podrijetla, koji su pla\u0107eni na razini dnevnica sweatshopova u zemljama Tre\u0107eg svijeta, a najam prikolica za stanovanje pla\u0107aju 2.000 dolara mjese\u010dno. Sistem je robovlasni\u010dki: poslodavci im oduzimaju mizerne pla\u0107e prijete\u0107i deportacijom, a oni unutar \u017ei\u010dane ograde trpe svakakve torture. Sli\u010dno je i na jugu Zapadne Vird\u017einije, gdje rudarske korporacije ve\u0107 godinama toksi\u010dnom \u010da\u0111om i pra\u0161inom truju lokalno stanovni\u0161tvo, a pod kontrolom dr\u017ee doslovno sve lokalne politi\u010dare. Zabilje\u017een je veliki postotak oboljenja od malignih tumora, a neki su gradovi ve\u0107 odavno napu\u0161teni. Cijela je regija u potpunosti ekonomski i ekolo\u0161ki rasturena.<\/p>\n
Pojedinci protiv sustava<\/strong><\/p>\n I dok dr\u017eava ne \u010dini ni\u0161ta, malobrojni pru\u017eaju \u017eilav otpor, odbijaju\u0107i napustiti svoju djedovinu unato\u010d brojnim pritiscima i prijetnjama, uklju\u010duju\u0107i i propucavanje prozora te ubojstva ku\u0107nih ljubimaca. Otpor protiv korporacija i politi\u010dkog pokroviteljstva koje im omogu\u0107uje daljnje metastaziranje lajtmotiv je Hedgesove knjige, koja nudi i tra\u010dak nade da do promjene mo\u017ee do\u0107i: u svakoj od pri\u010da Hedges pronalazi nekoliko osoba koje se aktivno bune (Indijanci se lije\u010de od poroka preko upoznavanja drevne kulture svojih predaka, imigrantski radnici okupljeni su u sve ja\u010du sindikalnu koaliciju\u2026) i lucidno artikuliraju funkcioniranje mehanizama mo\u0107i. Me\u0111utim, u ve\u0107ini slu\u010dajeva to kod promatra\u010da priziva zna\u010dajan defetizam, s obzirom na to da je bunt nekolicine suprotstavljen ekonomsko-politi\u010dkom mehanizmu koji doslovno melje ljudske sudbine, pa omjer snaga ujedno i predodre\u0111uje sumoran epilog. Hedges je toga itekako svjestan, kao i njegovi \u201cherojski protagonisti\u201d, koji svejedno pru\u017eaju otpor, pa sukladno tomu parafrazira Hannah Arendt da nikada ne treba vjerovati onomu koji ka\u017ee kako \u201cne bi trebao\u201d, nego onomu koji postane svjestan da \u201cne mo\u017ee\u201d.<\/p>\n Hedgesovi junaci, \u201cnevidljivi\u201d ljudi koje je vidljivima u\u010dinio i koautor knjige Joe Sacco, metafora su znatno ve\u0107e pobune \u0161to posljednjih nekoliko godina pro\u017eima ameri\u010dku realnost, kao \u0161to, uostalom, i same reporta\u017ee \u2013 prikazuju\u0107i radikalni epilog tr\u017ei\u0161nog fundamentalizma \u2013 utjelovljuju gotovo distopijsko nali\u010dje korporacija, donose\u0107i tako sumoran prikaz nadiru\u0107e globalne budu\u0107nosti \u201cu kojoj su nas elite ovaj put spremne sve \u017ertvovati\u201d. Jedini odgovor takvim zloslutnim prognozama su, smatra Hedges, masovni pokreti.<\/p>\n
![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/03\/Occupy-Wall-Street.jpg\" "\\"Occupy")
<\/a><\/strong><\/p>\n