{"id":93121,"date":"2012-09-04T11:30:47","date_gmt":"2012-09-04T09:30:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=93121"},"modified":"2012-09-04T11:30:47","modified_gmt":"2012-09-04T09:30:47","slug":"ostrvo-ocaja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/09\/04\/ostrvo-ocaja\/","title":{"rendered":"Ostrvo o\u010daja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e:Mario KOPI\u0106<\/p>\n

Sloboda duha je po definiciji nedovr\u0161en projekt. Svagda se iznova mora izboriti. A danas je ovdje, kao uostalom i u velikom dijelu evropskih ambijenata, najvi\u0161e ugro\u017eavaju dvije postoje\u0107e regresije duha: kako skolasti\u010dka teolo\u0161ko-nacionalna regresija u patos stare duhovnosti, tako i marksomanska regresija u mi\u0161ljenje revolucije Karla Marxa. Nevjerojatna je \u017eilavost ove potonje. Razlog je po svemu sude\u0107i u dvostrukoj, dubljoj i povr\u0161inskoj dimenziji Marxove misli. No Marxova je misao za demokraciju opasnija \u010dak od Lenjinovih i Staljinovih, naime zbog \u201dhistorijskih okolnosti\u201d nedosljednih realizacija te misli, budu\u0107i da bi njena konzekventna realizacija \u010ditav svijet pretvorila u radni logor. Filozofski pak gledano, Marxova je misao jo\u0161 vi\u0161e regresivna upravo zbog Marxova antropocentrizma i panantropizma, prema kojem je \u010dovjek korijen i najve\u0107e bi\u0107e (Wesen) za samoga sebe, svoj vlastiti bog, odnosno bog bogova, njihov kreator i njihov pogrebnik. Jer \u201dsvaka je emancipacija svo\u0111enje ljudskog svijeta, odnos\u00e2, na \u010dovjeka samog\u201d. Ono politi\u010dko dakle i\u0161\u010dezava pred postajanjem \u201dljudskog svijeta\u201d i \u010dovjeka svedenog na \u010dovjeka samog kao najvi\u0161e bi\u0107e. \u010covjek sam kao apsolut, prvo po\u010delo i prvi uzrok svog samopostajanja, u tom vlastitom neograni\u010denom samoemancipiranju, postajanju \u201dslobodnim \u010dovjekom\u201d koji poni\u0161tava ono politi\u010dko, mora, u\u010di Marx, poru\u0161iti i sve institucije svog dosada\u0161njeg \u017eivota, pa \u010dak i \u201dli\u010dno dostojanstvo\u201d. Emancipacija zna\u010di poni\u0161tenje individualnosti i sopstva, kraj svakog identiteta, i li\u010dnog i kolektivnog.<\/p>\n

U doma\u0107im (ne)prilikama u tom je smislu znakovito i svako toliko rekreiranje jugoslavenskog praxis-marksizma, kao \u201dsvje\u017ee primjerenog dana\u0161njici\u201d i kao \u201ddanas itekako poticajnog\u201d, napose kao kritika kapitalizma i tehno-znanstvene civilizacije, zajedno s problemima eksploatacije, otu\u0111enja i dehumanizacije, te humanizma, emancipacije i revolucije. A taj praxis-marksizam ve\u0107 je u vrijeme nastanka bio filozofski anakronizam. Zoran \u0110in\u0111i\u0107 je u svom znanom tekstu Praksis-marksizam u njegovoj epohi iz 1988. taj tip mi\u0161ljenja nazvao \u201dteologijom revolucije\u201d, koji je \u201dumesto diferenciranih argumenata ponudio ekstazu, a umesto komplikovanih analiza izgradnje sveta posedovao je samo nekoliko jednostavnih tvrdnji\u201d. Ta\u010dnije bi zapravo trebalo govoriti o onto-teologiji revolucije, u kojoj revolucija, shva\u0107ena kao smisao bivstvovanja, bivstvovanja bivstvuju\u0107eg, ima metafizi\u010dki karakter podizanja jednog ontolo\u0161kog karaktera bivstvuju\u0107eg na rang bivstvuju\u0107eg kao takvog i u cjelini.<\/p>\n

A koje su to, kako ka\u017ee \u0110in\u0111i\u0107, \u201djednostavne tvrdnje\u201d jugoslavenskog praxis-marksizma? Postoje\u0107e je dru\u0161tvo, s ta\u010dke gledi\u0161ta \u010dovjekove slobode i neotu\u0111ene prakse, jo\u0161 uvijek otu\u0111eno dru\u0161tvo. Obe\u0107anja o ljep\u0161oj budu\u0107nosti nisu dovoljna. Postoji velika razlika izme\u0111u izvorne ideje (socijalizma, odnosno komunizma) i stvarnosti. Krivi za to su realizatori ideje, dakle oni koji su u ime ideje preuzeli vlast, a sada tu Ideju, koja je sama po sebi lijepa i \u010dista, skrnave nasiljem i prljaju li\u010dnom kori\u0161\u0107u. Posrijedi je famozna bespo\u0161tedna kritika svega postoje\u0107eg, u ovoj verziji odozdo nagore, sve do Partije kao najmo\u0107nijeg elementa unutar postoje\u0107eg dru\u0161tva. Kako je u \u010dasopisu Praxis pisao jedan od najistaknutijih protagonista tog i takvog neomarksizma: \u201dTakozvana revolucionarna avangarda je zaboravila kuda je po\u0161la, a mi je na to stalno potse\u0107amo\u201d (Praxis, 6, 1971).<\/p>\n

Anakronizam praxis-marksizma ogledao se prije svega i iznad svega u tome \u0161to nije problematizirao i tematizirao Ideju, dakle onaj zajedni\u010dki Princip iz kojega su proizlazile kako (dijalekti\u010dko-materijalisti\u010dka) staro-ljevi\u010darska bezobzirna kritika svega postoje\u0107eg odozgo nadolje, tako i novo-ljevi\u010darska (mladomarksovska ili neomarksisti\u010dka) bezobzirna kritika svega postoje\u0107eg odozdo nagore. U situaciji neprestanog repetiranja ideolo\u0161kih represija praxis-marksisti ostaju teorijski goli, bez refleksije. Jer nije li suprotnost izme\u0111u lijepe Ideje i ru\u017ene Stvarnosti samo prividna? Nije li stvarnost, koja nas priti\u0161\u0107e, posljedica ostvarivanja, a ne neostvarivanja Ideje? I nije li na\u0161e prepoznavanje stvarnosti, upravo kao ru\u017ene stvarnosti, u odlu\u010dnoj mjeri uzvratno odre\u0111eno lijepom idejom, u \u010dijem svjetlu nam se stvarnost pokazuje takvom kakvom nam se pokazuje? Nismo li upravo zbog predanosti istoj (zajedni\u010dkoj) ideji u neprestanom konfliktu s oficijelnim ovla\u0161tenicima Ideje?<\/p>\n

Fenomenolo\u0161ka filozofija, na koju se u svojoj analizi posredno oslanja i \u0110in\u0111i\u0107, ve\u0107 nam je tada pokazala da su ideje platonisti\u010dkog (metafizi\u010dkog) izvora i da Ideja kao ideja idej\u00e2, kao vrhovna ideja unutar onto-teolo\u0161ke strukture metafizike, nije ni\u0161ta drugo nego platonisti\u010dko ime za najvi\u0161e bivstvuju\u0107e (boga). I kao \u0161to bog kao najvi\u0161e bivstvuju\u0107e nije isto \u0161to i bivstvovanje, tako ni biti nije isto \u0161to i biti za Boga ili Ideju: smisao bivstvovanja nije identi\u010dan s djelovanjem u ime Ideje, odnosno akcijom koja mijenja svijet ili preobra\u0107a ljude. Akcija pod okriljem Ideje ne samo da je smrtonosna, nego i samoubila\u010dka. Ozna\u010dava previd, \u0161tavi\u0161e, poricanje razlike izme\u0111u \u010dovjeka i subjekta (akcije), zaborav razlike izme\u0111u bivstvovanja i bivstvuju\u0107eg, dakle i zaborav samog bivstvovanja kao bivstvovanja, nihilizam.<\/p>\n

I iz tada\u0161njeg razvi\u0107a psihoanalize proizlazila je ista geografija saznanja. Lacanova misao je najprije jedna od radikaliziranih konsekvenci Heideggerove fenomenolo\u0161ke misli. S njom se Lacan podrobnije upoznao kad je 1955. godine prevodio na francuski Heideggerov spis Logos (prevod je objavio u prvom broju revije La psychanalyse, kao uvodni tekst za svoju raspravu Uloga i polje rije\u010di i govora u psihoanalizi). Heidegger silazi iz onto-teolo\u0161ke strukture metafizike u ontolo\u0161ku diferenciju, u razliku bivstvovanja i (najvi\u0161eg) bivstvuju\u0107eg, pri \u010demu jo\u0161 uvijek vjeruje u eshatologiju povijesti bivstvovanja, u sudbonosni preobrat u kojem \u0107e i nakon kojeg \u0107e, nakon epohe zaborava bivstvovanja, nastupiti posljednja epoha, transepoha bivstvovanja kao bivstvovanja. Lacan se odri\u010de i eshatologije bivstvovanja.<\/p>\n

Na podlozi samog Heideggerovog saznanja da je druga ili tamna strana metafizike (zapadnja\u010dke kulture) neizbje\u017eni rezultat metafizike same, da zlo izvire iz Ideje dobra, da se najcrnija djela pora\u0111aju upravo iz vjere u opravdanost nasilja svjetla nad mrakom, iz zagledanosti u puno Bivstvovanje bivstvuju\u0107eg, Lacan \u0107e odbaciti svaku te\u017enju za perfektno\u0161\u0107u, dovr\u0161eno\u0161\u0107u i potpuno\u0161\u0107u, i ustrajati na manjku bivstvovanja, na ireduktibilnoj nesavr\u0161enosti ili nepotpunosti, odnosno necjelovitosti \u010dovjeka kao govore\u0107eg i spolnog bi\u0107a. U\u017eitak nije u svijetloj, bla\u017eenoj budu\u0107nosti ostvarene Ideje ili uspostavljenog Dobra, gdje bi trebale biti ispunjene sve \u017eelje (u marksisti\u010dkoj emfazi to je \u201dsvakome po njegovim potrebama\u201d ili \u201dbili smo ni\u0161ta, bit \u0107emo sve\u201d), nego izvire iz presjeka izme\u0111u \u017eelje i zabrane. Vi\u0161ak u\u017eitka je zabranjeni u\u017eitak, u\u010dinak Zakona koji dodu\u0161e zabranjuje, zapovijedaju\u0107i: U\u017eivaj! No u\u017eitak koji bi slijedio tu zapovijest, u\u017eitak koji bi prekora\u010dio sve granice, dakle \u010disti u\u017eitak, preokrenuo bi se u \u2013 u\u017eas ni\u0161tine. Jer s onu stranu granice nema ni\u0161ta. Budu\u0107i da je \u201drealno\u201d nemogu\u0107e, nemogu\u0107 je i nalog u\u017eivanja. Naime, sama granica prekora\u010denja nije ne\u0161to realno, nego je granica Zakona. U \u010distom u\u017eitku, u identitetu \u017eelje i u\u017eitka, pokazalo bi se da je za \u010dovjeka kao govore\u0107e (simboli\u010dko) bi\u0107e, bi\u0107e koje je rije\u010dju odvojeno od stvari, realno (\u201dpriroda\u201d) ne\u0161to nemogu\u0107e. Nemogu\u0107i silazak (\u201dpovratak\u201d) u realno mogu\u0107 je dakle samo imaginarno, odnosno, uzmemo li fantazmu zaozbiljno, samoubistvom. Ako \u010dovjek ho\u0107e biti koliko toliko sretan, mora se zato odre\u0107i \u010diste \u017eelje, koja je identi\u010dna sa \u017eudnjom za smr\u0107u, i pomiriti se sa svijetom zabrane, to jest Zakona.<\/p>\n

Tako bi lakanovska psihoanaliza pro\u010ditala ono \u0161to je Zoran \u0110in\u0111i\u0107 primjereno okarakterizirao kao\u00a0 \u201dnesputana (teorijski nekontrolisana) upotreba pojma \u2018revolucije\u201d\u2019. Jer, \u201dkao \u0161to je za vernika svaki trenutak otvoren za (mogu\u0107e, ali ne nu\u017eno) pojavljivanje boga, tako se za pristalice praksis-filozofije (i uop\u0107e marksomane, prim. M.K.) historija pokazuje kao niz (do sada propu\u0161tenih) trenutaka ljudskog transcendiranja \u2018onog postoje\u0107eg\u2019, transcendiranja koje bi \u2013 jednom stabilizovano \u2013 uvelo u epohu totalne \u2018otvorenosti\u2019 kao afirmacije \u2018stvarala\u010dkog bi\u0107a prakse\u201d\u2019. I dovelo nas do \u201dostrva o\u010daja\u201d.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao \u0161to je za vernika svaki trenutak otvoren za (mogu\u0107e, ali ne nu\u017eno) pojavljivanje boga, tako se za pristalice praksis-filozofije historija pokazuje kao niz (do sada propu\u0161tenih) trenutaka ljudskog transcendiranja \u2018onog postoje\u0107eg\u2019, transcendiranja koje bi \u2013 jednom stabilizovano \u2013 uvelo u epohu totalne \u2018otvorenosti\u2019 kao afirmacije \u2018stvarala\u010dkog bi\u0107a prakse\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":82973,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-93121","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/93121","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=93121"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/93121\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/82973"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=93121"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=93121"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=93121"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}