{"id":93013,"date":"2012-09-03T09:39:46","date_gmt":"2012-09-03T07:39:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=93013"},"modified":"2012-09-04T08:40:58","modified_gmt":"2012-09-04T06:40:58","slug":"nomen-est-omen","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/09\/03\/nomen-est-omen\/","title":{"rendered":"Nomen est omen"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA<\/p>\n

Ko o \u010demu, mi (ponovo) o imenovanju. Samo \u0161to sada stvari \u201e\u043evuliraju\u201c, \u0161to bi rekao jedan na\u0161 poznati politi\u010dar, pa sada imamo problem sa vi\u0161e imena – ne samo dr\u017eave, nego i ulica, trgova, \u0161kola. Da je problem samo u imenima i ne bi bilo tako stra\u0161no. \u0410li, \u010dini se da je na sceni nekakav imenski determinizam, pa svaki izbor treba da po\u0161alje poruku \u201eime je znak\u201c, ime odr\u017eava su\u0161tinu, pa zato moramo pa\u017eljivo prekrstiti sve i sva\u0161ta, samo da bi odgovarali novootkrivenoj su\u0161tini.<\/p>\n

Prvi \u0161kolski zvon za \u0111ake-prvake u nekoliko \u0161kola u skopskoj op\u0161tini \u010cair ve\u0107 nalikuje zvuku kambanarije. Odrasli i dalje uspevaju da zatruju djetinjstvo najnevinijih, pa tako i prvi \u0161kolski dan mora nositi vi\u0161e nacionalisti\u010dkog zanosa i ponosa, nego obi\u010dne dje\u010dje radosti zbog dru\u017eenja sa znanjem i mudro\u0161\u0107u. Negdje u pozadini ovog vedrog dana biju se bitke izme\u0111u centralne i op\u0161tinske vlasti, izme\u0111u kolaicionih partnera, izme\u0111u premijera i odmetnutih mu ministara, dok su kolateralna \u0161teta upravo djeca posva\u0111anih roditelja.<\/p>\n

Istini za volju, imenovanje javnih institucija, a posebno onih obrazovnih (osnovnih \u0161kola, gimnazija i univerziteta) nikad nije bilo naivna stvar. Imena su oduvijek odabirana kroz kriterijume da bi kod u\u010denike izazivala ne samo po\u0161tovanje, nego i strahopo\u0161tovanje. Kao i u \u010ditavoj biv\u0161oj Jugoslaviji, i u Makedoniji se posve\u0107ivala pa\u017enja ovom procesu, pa su se, zavisno od potreba trenutka, mijenjale\/brisale uspomene na jedne istoriske li\u010dnosti, da bi se popunile drugima, podobnijima.<\/p>\n

Samo neki od nas, koji smo krenuli u \u0161kolu nakon skopskog zemljotresa, smo imali sre\u0107u da idemo u \u0161kole koje su nosile imena li\u010dnosti koje nemaju nikakve veze sa nacionalnom istorijom. Ja se jo\u0161 uvijek ponosim \u0161to je moja \u0161kola nosila (i jo\u0161 zadr\u017eala) ime velikana iz oblasti prosvjete i pedagogije – Jana Amosa Komenskog. Svakog patronog praznika, pored uobi\u010dajenih crvenih marama i recitacija o domovini (\u0161iroj i u\u017eoj), ipak smo otkrivali jo\u0161 ne\u0161to iz \u017eivota na\u0161eg patrona. S obzirom na kvalitet nastavnog kadra, vjerujem da je i za njih Komenski bio inspiracija u radu s djecom. Ova \u0161kola i danas dr\u017ei visoki rejting, \u0161to se mo\u017ee vidjeti najvi\u0161e preko imena nekada\u0161njih u\u010denika, a dana\u0161njih po\u0161tovanih li\u010dnosti iz kulturnog i akademskog \u017eivota. Ali, ovakvi primjeri \u0161kola koje nose nadnacionalna imena koja simboliziraju ne\u0161to vi\u0161e od borbe za slobodu\/dr\u017eavu, su danas prava rjetkost.<\/p>\n

Digla se velika galama oko \u017eelja gradona\u010dalnika op\u0161tina sa dominantno albanskom populacijom da se preimenuju, izme\u0111u ostalog, i \u0161kole. I mogu re\u0107i, digla se galama bez ikakve potrebe! Koja je logika da se \u0161kola u koju su i nastavnici i u\u010denici u visokom procentu (iznad 90%) albanske nacionalnosti, i dalje zove \u201eRajko \u017dinzifov\u201c? Kako se dru\u0161tvo mijenja demografski, ali i etni\u010dko-teritorijalno, tako \u0107e se mijenjati i simboli; tu nema dilema. Ono \u0161to i u ovom slu\u010daju brine jeste inat i kr\u0161enje svih pravnih procedura, kao i manifestna netrpeljivost onih koji navodno zajedno vode dr\u017eavu kroz makedonsko-albansku koaliciju.<\/p>\n

Kao Makedonka osje\u0107am da nemam prava da ocjenjujem koje su li\u010dnosti va\u017ene albanskim sugra\u0111anima (\u0161to je, svakako, propust iz mog obrazovanja, kada smo vi\u0161e znali o svim ostalim bratskim narodima, a najmanje o na\u0161im sugra\u0111anima i prvim susjedima). Evo, sada \u010ditam i poku\u0161avam da nadoknadim propu\u0161teno, pa poku\u0161avam da razumijem zna\u010daj Hasana Pri\u0161tine i Ja\u0161araq bega za albanske u\u010denike i njihove nastavnike. Ne usu\u0111ujem se da iska\u017eem svoje kriti\u010dko mi\u0161ljenje eksplicitnije, jer kako je krenulo sa spomenicima i ulicama, zajedno sa \u010dak tri panahide u spomen smrti Todora Aleksandrova, hvata me u\u017eas od pomisli da \u0107e uskoro neka \u0161kola nositi njegovo ime, pa \u0107e mu djeca makedonske nacionalnosti pjevati pjesmice o velikom Vojvodi od \u010dije su ruke mo\u017eda ginuli i njihovi pradjedovi. Ne, logika i razum su se odavno otselili iz ove zemlje, a nastojanje da se problemima pristupi na ovakav na\u010din je unaprijed osu\u0111en na propast. Totalna kapitulacija duha, vrijednosti i morala!<\/p>\n

Ono \u0161to me rastu\u017euje, posebno zato \u0161to sam i sama profesor, j\u0435 bijeda duha novih \u201ekumova\u201c. Po\u0161to su najaktuelnije, pa i na rubu sukoba, ove tenzije oko \u010dairskih \u0161kola, napisa\u0107u pone\u0161to o novim imenima. Ako su ve\u0107 htjeli i osje\u0107ali potrebu da kod svoje djece u\u010dvrste, makar i simboli\u010dki, vezu sa svealbanstvom i Albanijom kao mati\u010dnom zemljom, zar nijesu mogli odabrati, recimo, ime Ismaela Kadarea? Ali, va\u017eniji su politi\u010dari,\u00a0 borci i biv\u0161i ministri sa po\u010detka 20 vijeka.<\/p>\n

Interesantna je logika u slu\u010daju Hasana Pri\u0161tine: on je, na neki na\u010din, dobar izbor jer je oli\u010denje sada\u0161nje koalicije, po\u0161to se u tom stilu mo\u017ee tuma\u010diti \u010dinjenica da je on potpisao savez (protiv tada\u0161nje Jugoslavije) sa \u201ejunacima\u201c druga dva naroda – s Paveli\u0107em i Van\u010dom Mihajlovim. Ipak, najve\u0107a simbolika le\u017ei u izberu imena palog borca U\u010cK, poznatog kao Student, Imri Elezi. Kada pitate Albance za\u0161to ba\u0161 taj momak, a ne neko od drugih palih boraca iz 2001-ve, niko nema odgovor. Niko ne zna \u0161ta je ovaj mladi momak uradio, osim \u0161to je poginuo u uniformi formacije koja se borila sa dr\u017eavnim bezbjednosnim strukturama. Dodu\u0161e, kolumnista i analiti\u010dar Ramadan Ramadani je nedavno napisao da je sramota \u0161to profesori Pravnog fakulteta ne znaju da je ovaj momak bio njihov student. Ja sam profesor na Filozofskom fakultetu, ali i meni se mogla desiti ista stvar: imam ogroman broj studenata, a mi profesori obi\u010dno upamtimo ili najgore ili najbriljantnije studente. Dodu\u0161e, iz svoje prakse mogu re\u010di da i ja imam postdiplomca koji je bio oficir ARM, pa pre\u0161ao u U\u010cK, da bi se danas bavio politikom i naukom. \u010cudni su \u017eivotni putevi i izbori ljudi koji \u017eive na ovakvim vjetrometinama.<\/p>\n

Meni je iskreno \u017eao zbog pogibije mladog Imrija, kao i velikog broja njegovih vr\u0161njaka iz svih etni\u010dkih zajednica. Uvijek me zaboli kada u holu sretnem mog studenta, brata masakriranog mladi\u0107a iz mesta Vejce. I nadam se da ni jedan od njih ne\u0107e nikada vi\u0161e biti izlo\u017een ve\u0107oj opasnosti i straha od onoga kada se izlazi na ispit. Oni koji ne misle kao ja, neka mi oproste, ali ja ne smatram da je velika stvar kada se student prihvati kala\u0161njikova, dok se njegov lider Ahmeti, u to vrijeme misteriozan i nepoznat lik, pokazivao na slici sa knjigom u rukama. Prvi je pokojnik umjesto pravnik, a drugi je jo\u0161 uvijek lider.<\/p>\n

Ka\u017eemo da studenti trebaju i moraju biti predvodnica progresa svakog dru\u0161tva, pa \u010dak i buntova protiv establi\u0161menta, mo\u0107nih, eksploatacije i nepravde… Da, da, tra\u017eim previ\u0161e! Makedonija nema u svom pam\u0107enju 1968-mu, jer je istinski nije ni do\u017eivjela. Pla\u0161im se da \u0107e svakog patronog praznika dje\u010dica iz ove \u0161kole salutirati nekom mladi\u0107u koji je mislio da je ma\u010d sna\u017eniji od uma. No, vjerovatno pretjerujem u svom strahu… Imri je bio iskori\u0161\u0107en dok je bio \u017eiv, a koristan je i kao pokojnik, za skupljanje politi\u010dkih poene. On i njegova porodica nemaju ni\u0161ta od te slave.<\/p>\n

Pada mi napamet jo\u0161 jedna \u010dudna povezanost izme\u0111u Nikole Vapcarova i Imrija Elezija, kao nosioca imena iste \u0161kole, prvi kao biv\u0161i, a drugi kao sada\u0161nji. I Vapcarov se borio za svoju zemlju i pravdu, ali poezijom. I pla\u0161im se da \u0107e njegovi stihovi mo\u017eda i dalje odzvanjati, sada u malo promijenjenom smislu. Pjevao je Vapcarov (iz Sofije): \u201eova zemlja, kojom sada hodam, ova zemlja koju prole\u0107ni vetar budi, ova je zemlja, oprostite tu\u0111a…\u201c. Pla\u0161im se da se ne prepoznajemo kao na\u0161i, da smo sebi tu\u0111i, i da svako \u017eeli da kora\u010da i slavi onu zemlju (dio zemlje) koju ose\u0107a svojom.<\/p>\n

Ne vjerujem da su imena sudbina ili da ne\u0161to predodre\u0111uju. Ali kad ve\u0107 imamo mogu\u0107nost da stvaramo zajedni\u010dku budu\u0107nost, zaista je tragi\u010dno \u0161to iz njedara svojih naroda ne vadimo imena najvrednijih, onih koji su bili junaci rije\u010di i uma. Mo\u017eda zato \u0161to su takvi uvijek bili u deficitu na brdovitom Balkanu. Imena oko kojih se sva\u0111amo ovih dana pretstavljaju oblik ocrtavanja etni\u010dkih teritorija i kultura, a to je jo\u0161 jedna dioba, jo\u0161 jedno otu\u0111ivanje. I stavljanje soli na \u017eivu ranu…<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Napomena:Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ali kad ve\u0107 imamo mogu\u0107nost da stvaramo zajedni\u010dku budu\u0107nost, zaista je tragi\u010dno \u0161to iz njedara svojih naroda ne vadimo imena najvrednijih, onih koji su bili junaci rije\u010di i uma.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-93013","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/93013","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=93013"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/93013\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=93013"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=93013"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=93013"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}