{"id":92446,"date":"2012-08-27T23:57:09","date_gmt":"2012-08-27T21:57:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=92446"},"modified":"2012-08-27T23:57:09","modified_gmt":"2012-08-27T21:57:09","slug":"pomirenje-m%d0%bez%d0%b5","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/27\/pomirenje-m%d0%bez%d0%b5\/","title":{"rendered":"Pomirenje? M\u043e\u017e\u0435!"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA
\n<\/strong><\/p>\n

Iskreno, jedva sam do\u010dekala termin za pisanje ove kolumne. Dr\u017eavni praznik (Ramazan Bajram) me je sprije\u010dio da napi\u0161em ne\u0161to oko de\u0161avanja koja su uzbudile javnost pro\u0161lih dana. Naravno, radi se o odavanju slu\u017ebene po\u010dasti palim borcima U\u010cK u selu Slup\u010dane, gdje se pojavio ministar odbrane Besimi sa armijskim oficirima. Ubrzo nakon toga, ministar je govorio na sve\u010danoj akademiji povodom 20-godi\u0161njice od stvaranja Armije Republike Makedonije. U samo nekoliko dana Makedonija je ponovo pokazala lice podvojene li\u010dnosti.<\/p>\n

Dakle, evo me sa kolumnom, jer nikada nije dovoljno ili kasno pisati\/govoriti o postkonfliktnom pomirenju i lije\u010denju rana, posebno u dru\u0161tvu u kome se vi\u0161e ne zna ko je ve\u0107i licemjer – gra\u0111ani iz razli\u010ditih etni\u010dkih-vjerskih grupa ili njihovi politi\u010dki pretstavnici. \u010citavih 11 godina, ta\u010dno u ovo vrijeme godine, uzalud se nadam da \u0107e se na\u0107i neko ko \u0107e se prihvatiti te\u0161kog zadatka da otvori proces suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u i svim posljedicama 2001.<\/p>\n

Upravo zbog va\u017enosti te teme, za trenutak \u0107u presko\u010diti one elemente \u201eslu\u010daja Slup\u010dane\u201c koje ukazuju na to da u ovoj dr\u017eavi ne samo da pravo i procedure ne po\u0161tuju ministri, ne samo da imamo dvije vlade i dva premijera, da je vrhovni komandant slabiji i od britanske kraljice kada su u pitanju njegova ovla\u0161\u0107enja i autoritet u sferi odbrane, kao i da je armija podijeljena na \u201euniformisana lica iz kabineta ministra\u201c (kako je pisalo u zvani\u010dnom priop\u0107enju, po kome ispada da ministar ima svoju pretorijanski gardu) i na one ostale, iz \u201enormalnog\u201c formaciskog sastava.<\/p>\n

Ne\u0107u govoriti o demokratskoj kontroli nad ARM, po\u0161to je to pitanje kojim se bave demokratije, a mi o\u010dito jo\u0161 nijesmo zavr\u0161ili doma\u0107i zadatak karakteristi\u010dan za podijeljena i konfliktna dru\u0161tva! Eto, pisa\u0107u o pomirenju koje je bilo bezbroj puta pominjano ovih dana. Pla\u0161im se da \u0107e nestati poput komete iza koje ne\u0107e ostati ni\u0161ta, sve do sljede\u0107eg avgusta, do novog \u201ejubileja\u201c vezanog za 2001-vu, bez obzira da li \u0107e se pominjati Vejce, Karpalak, Slup\u010dane ili Radu\u0161a.<\/p>\n

Interesantno, odmah nakon \u010dina, ameri\u010dka amabasada je hitno poslala signal da stoji iza hrabrog, dr\u017eavni\u010dkog i patriotskog (sic!) postupka ministra Besimija, jer, kako su rekli, u njemu su vidjeli korak ka pomirenju. Naravno, Amerikanci ne rade sli\u010dne stvari kada se radi o onima koju su pucali na njihovu dr\u017eavu, ali to je ve\u0107 druga pri\u010da.<\/p>\n

Ka\u017eem, ovo je bio jako interesantan podatak, jer kao javni zagovara\u010d Inicijatuve za formiranje REKOM-a u Makedoniji, jedva sam uspjela na sto muka da do\u0111em do tre\u0107eg e\u0161alona ameri\u010dke ambasade. Posljednjih mjeseci sam gorko govorila sebi da bi me ambasador Volers primio (ili \u010dak i pozvao hitno) da sam kojim slu\u010dajem bila nevaljali ili radikalni politi\u010dar, ali kao aktivista i profesor nisam zaslu\u017eila tu \u010dast. Istini za volju, isti poku\u0161aj je bio jo\u0161 gori u pogledu ambasadora EU. Tamo nijesam stigla \u010dak ni do petog e\u0161alona, jer me nijesu udostojili odgovora na moj zahtjev da ih posjetim u ime REKOM-a. Nemojte se javljati, mi \u0107emo vas zvati! No, to nije nikakva tragedija, jer po mom li\u010dnom ubje\u0111enju, niti jedna strana sila, pa bila ona i najdobronamjernija i puna vrlina, ne mo\u017ee umjesto nas pro\u0107i putem trnja i kamenja koji stoji ispred nas kao izazov za na\u0161u zrelost. Ovo je na\u0161, i samo na\u0161, doma\u0107i zadatak, pa je bolje da ga se mi prihvatimo, kako znamo i umijemo!<\/p>\n

U Makedoniji ne postoji politi\u010dar koji ne poziva na mir i pomirenje. \u010cak je i Ljube Bo\u0161kovski, odmah nakon povratka iz \u0160eveningena, kao novoro\u0111eni politi\u010dar poslao poruku o potrebi da se stare rane zatvore. Ne\u0161to kasnije, nakon pro\u0161irene amnestije kojom su obuhva\u0107eni i zlo\u010dini protiv \u010dovje\u010dnosti, \u010dak je i Johan Tar\u010dulovski (jedini osu\u0111enik Ha\u0161kog tribunala iz Makedonije), poslao javnosti pismo sli\u010dnog sadr\u017eaja. Biv\u0161i lider U\u010cK, Ahmeti godinama govori o zna\u010daju mirnog su\u017eivota, mada istini za volju, (pre)\u010desto opominje da ako stvari krenu na gore (\u043eko \u041a\u043esova), on ne\u0107e biti u stanju da smiri zahtjeve makedonskih Albanaca, a i ukoliko propadne vladaju\u0107a koalicija, da on nema namjeru da se vrati ku\u0107i (\u043estalo je nedore\u010deno gdje bi to i\u0161ao). Bez obzira \u0161ta govore i \u0161ta rade, \u010dinjenica je da su se na\u0161i politi\u010dari pomirili i oprostili, i to odavno; to je, \u010dini se, \u010darobni uticaj koji vlast ima \u010dak i na najve\u0107e militante. Pridru\u017eivanje vlasti (\u043a\u043ensocijacija) ima umiruju\u0107e dejstvo, ali samo u najve\u0107im e\u0161alonima politi\u010dkih elita. Kako se ide prema dolje po dru\u0161tvenoj ljestvici, strasti su ostavljene da tinjaju, a njihov potencijal mo\u017ee biti \u010dak i koristan u datim trenucima.<\/p>\n

Ostavljaju\u0107i po strani ostale elemente, \u010dinjenica je da je Okvirni sporazum legitimirao nasilje iz 2001. kao efikasni instrumenat za potsticanje politi\u010dkih i dru\u0161tevnih promjena. I sada, posebno oni koji smatraju da su oru\u017ejem osvojili ne\u0161to, nijesu spremni da se odreku svog (navodnog) juna\u0161tva. Sli\u010dno je i na drugoj strani, kod onih koji su bili \u201epora\u017eeni\u201c u konfliktu: nakon 11 godina, kao revan\u0161 za Slup\u010dane, poginulim pripadnicima bezbjednosnih snaga su posthumno dodijelili ordenje za hrabrost. Ne znam kako su to do\u017eiveli njihovi najbli\u017ei i da li im je to uop\u0161te i bila nekakva (moralna?) satisfakcija, ali znam da je malo njih poginulo herojski. Ovo je u\u017easno re\u0107i u ovakvom \u010dasu, ali \u010dinjenice govore da su neki od njih poginuli od snajpera, drugi od nagaznih mina, tre\u0107i su bili uhva\u0107eni u zasjedi i masakrirani, dok su \u010detvrti poginuli dok su \u010dekali da do njih stignu kola hitne pomo\u0107i, koja je i sama bila cilj paljbe.<\/p>\n

Oprostite, ali u tom ratu nije bilo ni\u010dega herojskog, ni\u0161ta \u0161to bi se trebalo slaviti i glorificirati, ma s koje strane gledali. I to je ta bolna ta\u010dka od koje se mora krenuti u procesu pomirenja. Znam da je najte\u017ei upravo taj prvi korak, u kome \u0107e se javno priznati da nasilje ne donosi ni demokratiju, ni mir, ni sre\u0107u. Ali kod nas i dalje jedni u\u017eivaju u svojoj zami\u0161ljenoj slavi, dok su se drugi navikli da na sebe gledaju (samo) kao na \u017ertve. I tu skoro i da nema mjesta za ljudskost, za sau\u010de\u0161\u0107e i empatiju…<\/p>\n

Dragi na\u0161i politi\u010dki predstavnici u vlasti, \u017eelite pomirenje? \u041c\u043e\u017e\u0435! I ja sam za to. Umjesto posebnih spomenika i posva\u0111anih grobovima iznad kojih svako pla\u010de samo za svoje, a da i ne govorim o onima \u010dija su po\u010divali\u0161ta ostala nepoznata, ovoj zemlji treba spomenik mira, kao i zakletva da niko nikada ne\u0107e vi\u0161e podi\u0107i oru\u017eje na svog susjeda i sugra\u0111anina.<\/p>\n

\u017delite da pola\u017eete vijence i odajete po\u010dasti? Izvolite, posjetite invalide i porodice poginulih civila, polo\u017eite svoje cvije\u0107e i izvinjenje na pravom mjestu. Skupite hrabrost da stvorite vladaju\u0107u multietni\u010dku koaliciju koja se ne\u0107e stvarati\u00a0 preko kupovanja mirne savjesti, uz amenstiju za zlo\u010dine priotiv \u010dovje\u010dnosti. Jer je herojstvo – sve drugo je pozerstvo – skupljanje jeftinih partijskih poena kod svog etni\u010dkog elektorata i manipulacija na\u0161im nemirom i bolom.<\/p>\n

A, ako vam je to prete\u017eak zadatak, za po\u010detak \u0107e biti dovoljno da date konkretnu i javnu podr\u0161ku za osnovanje Regionalne komisije – REKOM. Ja \u0107u, svakako, zakucati na vrata va\u0161ih kabineta i o\u010dekujem da poka\u017eete vi\u0161e dobre volje nego ameri\u010dki ambasador. Eto, ja jo\u0161 vjerujem da imate volje da stanete rame uz rame do va\u0161ih kolega iz regiona koji su ve\u0107 podr\u017eali REKOM. Nemojte se pla\u0161iti: ova inicijativa nema namjeru da sudi bilo kome, ona nije zamjena za Ha\u0161ki tribunal. Mi samo ho\u0107emo da saznamo istinu i \u010dinjenice. Preminuli su preminuli, oni koji pate -pate na sli\u010dan na\u010din, bez obzira na etni\u010dko porijeklo. Mnogi me\u0111u njima i nijesu imali izbora te 2001-ve. Mi samo \u017eelimo da saznamo njihova imena, da ih izvadimo iz anonimnosti, da \u010dujemo pod kakvim su okolnostima poginuli i za\u0161to. Tra\u017eimo ljudsku stranu ratnih stradanja, \u017eelimo da napravimo balans i da sami do\u0111emo do odgovora na pitanje da li je vrije\u0111elo \u017ertvovati ljudske \u017eivote, o\u010deve, sinove, supruge… Da li su zaista morali poginuti? \u017delimo natrag na\u0161e pravo da znamo – to je ono pravo koje nam vi, politi\u010dari, uzurpirate, pa nam jo\u0161 dozirate informacije i bol. Ho\u0107emo da dokumentujemo taj nesre\u0107ni rat, da ostavimo jasan zapis o jednoj zajedni\u010dkoj nesre\u0107i, da bismo po\u0161tedjeli na\u0161u djecu i unuke da ne moraju ponovo kopati po jamama i prebrojavaju juna\u010dke kosti.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Napomena: Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dragi na\u0161i politi\u010dki predstavnici u vlasti, \u017eelite pomirenje? \u041c\u043e\u017e\u0435! I ja sam za to. Umjesto posebnih spomenika i posva\u0111anih grobovima iznad kojih svako pla\u010de samo za svoje, a da i ne govorim o onima \u010dija su po\u010divali\u0161ta ostala nepoznata, ovoj zemlji treba spomenik mira, kao i zakletva da niko nikada ne\u0107e vi\u0161e podi\u0107i oru\u017eje na svog susjeda i sugra\u0111anina.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-92446","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/92446","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=92446"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/92446\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=92446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=92446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=92446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}