{"id":91366,"date":"2012-08-14T08:48:40","date_gmt":"2012-08-14T06:48:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=91366"},"modified":"2012-08-14T08:48:40","modified_gmt":"2012-08-14T06:48:40","slug":"nepromijenjena-cud-svjetskog-utjerivaca-dugova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/14\/nepromijenjena-cud-svjetskog-utjerivaca-dugova\/","title":{"rendered":"Nepromijenjena \u0107ud svjetskog utjeriva\u010da dugova"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Milan GAVROVI\u0106<\/p>\n

Godine 1971., kao guverner Narodne banke Jugoslavije, dr. Ivo Peri\u0161in na\u0161ao se u Americi, na vrlo zanimljivom skupu kod tada\u0161njeg predsjednika SAD-a Richarda Nixona. Taj je doga\u0111aj, u svojoj zadnjoj knjizi, opisao ovako: \u201d (\u2026) ostavio je stotinjak ministara financija i isto toliko guvernera centralnih banaka da ga \u010ditavih sat vremena \u010dekaju, zbijeni u jednoj maloj dvorani, nakon \u010dega je odmah, ulaze\u0107i u dvoranu, gotovo bez pozdrava poslao prijete\u0107u poruku Nijemcima, Francuzima i Englezima, svojim glavnim partnerima i saveznicima: Vi zaboravljate na nesebi\u010dnu pomo\u0107 koju su vam nakon rata pru\u017eile SAD i \u010dinjenicu da bi bez te pomo\u0107i postali roblje crvenih, a sada dijelite lekcije onima koji su vas spasili.\u201d<\/p>\n

Tog je trenutka politika sile pobijedila razvojnu logiku, \u0161to je promijenilo i same temelje me\u0111unarodnoga ekonomskog poretka. Tada su Me\u0111unarodni monetarni fond i Svjetska banka tako\u0111er po\u010deli mijenjati svoju ulogu, da bi s vremenom postali ovo \u0161to su danas \u2013 va\u017eni instrumenti u slu\u017ebi krupnoga kapitala, utjeriva\u010d dugova (MMF) i politi\u010dki komitet za nametanje neoliberalne doktrine (Svjetska banka).<\/p>\n

Svega se toga vrijedi prisjetiti iz dvaju razloga: zato \u0161to se povijest ponavlja, na\u017ealost opet kao tragedija, a ne samo kao farsa, i zato \u0161to se MMF hrvatskoj javnosti predstavlja kao strog ali pravedan u\u010ditelj na putu bolnih, ali neizbje\u017enih i spasonosnih rezova i reformi. Na izravno pitanje \u0161to je to MMF, jedan na\u0161 dobronamjerni i naivni ekonomist odgovorio je ovako: \u201cTo je skup najboljih ekonomskih mozgova svijeta\u2026\u201d. Ako je zaista tako, za\u0161to ga ne iskoristiti da se zaustavi hrvatski put u ponor?<\/p>\n

Lijek za ratne rane<\/strong><\/p>\n

\u0160to je, zaista, MMF i za\u0161to je va\u017eno ono \u0161to se dogodilo prije 40 godina, na skupu u Washingtonu, koji je zabilje\u017eio na\u0161 akademik Ivo Peri\u0161in?<\/p>\n

U velikoj krizi (depresiji) tridesetih pro\u0161log stolje\u0107a trajalo je nesmiljeno nadmetanje deviznim te\u010dajevima; mnoge su zemlje povremenim devalvacijama poku\u0161avale popraviti konkurentnost vlastite privrede i ubla\u017eiti kroni\u010dnu nezaposlenost. Tako su jedna drugoj \u201ckrale\u201d radna mjesta. Kad je 1939. po\u010deo rat, nezaposlenost je zamijenila nesta\u0161ica radne snage, a konkurentnost se mjerila drugim, a ne tr\u017ei\u0161nim kriterijima. Pred kraj rata postalo je, me\u0111utim, jasno da budu\u0107i mir ne smije zna\u010diti i povratak na predratno stanje. Ubudu\u0107e se trebalo pona\u0161ati po druk\u010dijim pravilima, koja \u0107e omogu\u0107iti razvoj svima, uz otvaranje dovoljno radnih mjesta. Trebalo je sprije\u010diti ponavljanje duboke ekonomske depresije, koja je u nizu zemalja dovela i do dru\u0161tvene regresije, s nacizmom i fa\u0161izmom kao najstra\u0161nijom posljedicom. Nova su pravila utvr\u0111ena na \u010duvenoj konferenciji odr\u017eanoj godinu dana prije kraja rata, srpnja 1944., u ameri\u010dkom ljetovali\u0161tu Bretton Woodsu. Po zamislima velikog ekonomista Johna Maynarda Keynesa, tu je dogovoren novi me\u0111unarodni financijski i monetarni poredak.<\/p>\n

Njegov je cilj bio da se zaustavi nadmudrivanje deviznim te\u010dajevima i stvori stabilno i stimulativno okru\u017eje za poduzetnike i biznis u cjelini. Te\u010dajevi su smjeli varirati za samo jedan posto, a istodobno su osnovani MMF i Svjetska banka. MMF je zemljama \u010dlanicama, koje su privremeno zapale u te\u0161ko\u0107e, davao kredite, zapravo pomo\u0107 za odr\u017eavanje devizne likvidnosti, a ponekad i za prilago\u0111avanje te\u010daja. On je, dakle, imao funkciju zajedni\u010dkih deviznih rezervi. Svjetska banka je vrlo povoljnim kreditima, ali i suradnjom u projektima, pomagala razvoj siroma\u0161nijih zemalja. Ona je, dakle, bila svojevrsna blagajna uzajamne pomo\u0107i.<\/p>\n

Iza svega toga stajale su, kako se tada govorilo, \u201cprosvije\u0107ene vlade\u201d. Rane koje je nanio Drugi svjetski rat bile su jo\u0161 svje\u017ee i bolne, pa nije bilo sporno da je trebalo u\u010diniti sve kako se u\u017easi ne bi ponovili. U dvadesetak godina, koliko je taj sustav pre\u017eivio, ekonomski su rezultati bili vrlo dobri, a mnoge siroma\u0161ne zemlje krenule su putem brzog razvoja. Stabilni te\u010dajevi onemogu\u0107ili su napade \u0161pekulanata na pojedine valute, a istovremeno su poticali pove\u0107avanje me\u0111unarodne trgovine. Zato je rasla proizvodnja, a s njom i zaposlenost.<\/p>\n

Ispra\u017enjeni Fort Knox<\/strong><\/p>\n

Po onom starom Arhimedovu pravilu i taj je sistem, me\u0111utim, trebao \u010dvrstu to\u010dku. Njegov je oslonac bio ameri\u010dki dolar kao valuta sa zlatnom podlogom. Koliko je on bio stabilan, pokazuje podatak da se od 1949. do 1971., dakle pune 22 godine, za jedan dolar dobivalo to\u010dno 360 japanskih jena. U tim istim godinama, japanska je privreda rasla najbr\u017ee na svijetu (usput re\u010deno, na drugom je mjestu bila jugoslavenska.)<\/p>\n

S vremenom je pro\u0161lost zaboravljena, a nova je politika sve vi\u0161e slabila dolar. Amerika je sustavno, iz godine u godinu, tro\u0161ila previ\u0161e; na rat u Vijetnamu, na razvoj atomskog i raketnog oru\u017eja, na financiranje saveznika i pla\u0107anje vjernosti kolebljivim zemljama, da se one ne bi priklonile SSSR-u. Cijena Hladnog rata nije bila mala. Ali, Amerikanci su dr\u017eali u rukama i \u0161kare i platno, pa su po\u010deli tiskati dolare ra\u010dunaju\u0107i da \u0107e tako prebaciti tro\u0161ak na druge. Ti drugi su se, me\u0111utim, dosjetili jadu, pa su potra\u017eili spas u re\u010denici koja je pisala na svakom dolaru: \u201cMo\u017ee se promijeniti u zlato\u201d. Fort Knox, tvr\u0111ava u kojoj Amerika dr\u017ei svoje zlatne rezerve, po\u010deo se ubrzano prazniti; predsjedniku Richardu Nixonu i njegovom beskrupuloznom ministru Henryju Kissingeru nije preostalo ni\u0161ta drugo nego da ukinu zlatnu podlogu dolara.<\/p>\n

\u0160to je nakon toga trebalo garantirati stabilnost valute, na koju se oslanjao svjetski ekonomski poredak? Upravo u to vrijeme, dakle godine 1971., u Americi je bio na studijima poznati ekonomist i prvi guverner Hrvatske narodne banke nakon osamostaljenja dr. Ante \u010ci\u010din \u0160ain. \u201cPitao sam tada profesora Hayeka kako \u0107e dolar bez zlatne podloge?\u201d, pri\u010dao je on poslije prijateljima. \u201cHayek se, me\u0111utim, samo nasmijao i rekao: Budite bez brige, kolega, dolar ima atomsku podlogu\u2026\u201d. Nobelovac Friedrich Hayek bio je, ina\u010de, zagovornik ortodoksnog liberalizma.<\/p>\n

Tako je sporazumu iz Bretton Woodsa izvu\u010den tepih ispod nogu, pa se po\u010deo uru\u0161avati i \u010ditav sustav koji je na njemu bio sagra\u0111en. \u0160to ga je zamijenilo? Grubo re\u010deno, povratak na put koji je vodio prema tragi\u010dnom ponavljanju povijesti. Valute su ponovno po\u010dele plivati, \u0161to je obnovilo \u0161pekulacije i rizi\u010dne kredite. Stvoren je novi me\u0111unarodni ekonomski poredak (nazvan Washingtonski sporazum), koji je od siroma\u0161nijih zemalja tra\u017eio maksimalnu prora\u010dunsku \u0161tednju, potpuno otvaranje njihovih ekonomija i totalnu privatizaciju. Neoliberalizmu su vrata bila \u0161irom otvorena, a s uru\u0161avanjem Sovjetskog bloka, on je postao i glavni nacrt za tranziciju u kapitalizam. Tada je u\u0161ao u modu naziv globalizacija, koji je zapravo ozna\u010davao novi kolonijalizam. Posljedice su bile dramati\u010dne. U razdoblju izme\u0111u 1960. i 1980. u zemljama Latinske Amerike bruto doma\u0107i proizvod po stanovniku pove\u0107an je za ukupno 75 posto, a u sljede\u0107a dva desetlje\u0107a, do 2000. godine, svega \u0161est posto.<\/p>\n

Bez svrhe i milosti<\/strong><\/p>\n

Za nas je, me\u0111utim, zanimljivo \u0161to se u me\u0111uvremenu doga\u0111alo s MMF-om, koji nam se sada nudi kao slamka spasa. Nakon pada Bretton Woodsa, ta je organizacija, zajedno sa Svjetskom bankom, izgubila razlog postojanja. Ali, kako je nastupilo vrijeme rizi\u010dnih kredita, ona je dobila novi posao, ostalo je samo staro ime. Taj posao bio je kontrola zemalja du\u017enika, kako bi vjerovnici bili sigurni da daju novac u pouzdane ruke. Iz tog vremena poti\u010de naziv \u201csvjetski financijski policajac\u201d. Taj su posao, me\u0111utim, ubrzo preuzele bonitetne agencije, ali ni MMF nije ostao na suhom. Neoliberalizam u praksi stvorio mu je novi posao. Pojavila se potreba za utjeriva\u010dem dugova, a MMF je bio dorastao i tom zadatku. On je zavrtao ruke i lomio prste, \u201cne uzimaju\u0107i u obzir posljedice \u0161to \u0107e ih ostaviti na stanovnike zemalja kojima se nalagalo da slijede njegovu politiku\u201d, ka\u017ee ameri\u010dki nobelovac Joseph Stiglitz.<\/p>\n

O kakvoj je politici rije\u010d, mo\u017ee se zaklju\u010diti po tome, \u0161to je \u0161ef misije MMF-a, Grk Dimitri Demekas, tra\u017eio od Hrvatske ni manje ni vi\u0161e nego da ukine javno zdravstvo. Spada li i on u trust mozgova, u koji vjeruju neki na\u0161i ekonomisti? Bli\u017ee je istini da u MMF-u sjede tatini sinovi, koji tu stje\u010du reference za karijere u svijetu krupnoga kapitala.<\/p>\n

Otkako je po\u010dela kriza koja sada potresa svijet, MMF se na\u0161ao na udaru kritika, pa je po\u010deo pokazivati umiljatije lice. Ali njegova je funkcija ostala ista: on dolazi da utjeruje dugove, a ne da pomogne razvoj unesre\u0107enih zemalja. Poslovica o vuku i njegovoj dlaci nije izgubila na aktualnosti.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160to je, zaista, MMF i za\u0161to je va\u017eno ono \u0161to se dogodilo prije 40 godina, na skupu u Washingtonu, koji je zabilje\u017eio na\u0161 akademik Ivo Peri\u0161in?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-91366","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91366","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=91366"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91366\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=91366"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=91366"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=91366"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}