{"id":91269,"date":"2012-08-13T09:29:03","date_gmt":"2012-08-13T07:29:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=91269"},"modified":"2012-08-13T14:24:40","modified_gmt":"2012-08-13T12:24:40","slug":"pomracenje-sunca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/13\/pomracenje-sunca\/","title":{"rendered":"Pomra\u010denje sunca"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana VANKOVSKA<\/p>\n

O lustraciji, kao o na\u010dinu ras\u010di\u0161\u0107avanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, o ka\u0161njenju i zakonskim oblicima koje je ona dobila u Makedoniji, izjasnila sam se odavno, dok su jo\u0161 svi bili konsensualno optimisti. U situaciji kada nema vladavine prava i postoji niska politi\u010dka kultura (palana\u010dka svijest), nije bilo te\u0161ko prognozirati da \u0107e se ona pretvoriti u svoju suprotnost. Umjesto dru\u0161tevnog pro\u010di\u0161\u0107ivanja, nama se de\u0161ava pomra\u0107enje uma.<\/p>\n

Potvrdilo se da osuda biv\u0161eg sistema i njegovih saradnika nije uop\u0161te lagana stvar: sistem mo\u017ee\u0161 promijeniti (dekretom, ustavom, okvirnim sporazumom), ali ljudska\/moralna supstanca ostaje ista. I poka\u017ee se, \u010desto, da nije stvar samo u\u00a0 sistemu – on je \u010desto samo izgovor iza kojeg se kriju pojedinci. Pa \u010dak i da je do sistema, vidite dana\u0161nju partizaciju, poslu\u0161ni\u0161tvo, ogovaranje i pra\u0107enje protivnika, pa postane jasno da cinkarenje nije vezano samo za jedan oblik politi\u010dkog ure\u0111enja.<\/p>\n

Nekoliko dana otkako je po\u010dela puna implementacija najnovijeg Zakona, ve\u0107 je jasno da \u0107emo se najmanje suo\u010diti s pro\u0161lo\u0161\u0107u, jer i u odnosu na njega smo selektivni: jednu pro\u0161lost (konfliktnu) smo zaboravili i amnestirali, a ova druga se prekopava. \u017drtve ne samo da nijesu do\u017eivjele rehabilitaciju (osim \u0161to su neki od njih dobili spomenik ili vo\u0161tanu figuru u muzeju), nego su zloupotrebljavani i kori\u0161\u0107eni kao nov\u010di\u0107 z\u0430 potkusurivanje u politi\u010dkoj bitci. U politi\u010dkoj gladijatorskoj areni ako nema hljeba, onda ima u izobilju igara sa ljudskim sudbinama.<\/p>\n

Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u ima za cilj otkrivanje istine o u\u010dinjenim nepravdama i o fenomenologiji jedne vlasti, ali sve je uzalud ako se pritom ne nau\u010de neke va\u017ene lekcije, kao – ne ponovilo se, upamtilo se, ali i oprostilo. Lustracija nije kazna, i ne smije biti supstitut za kazneno pravo. Ona treba da pro\u010disti du\u0161e, a ne da sije mr\u017enju (da se izrazim u pomalo religioznom smislu, budu\u0107i da i porijeklo same rije\u010di ima takvu konotaciju).<\/p>\n

Model na\u0161e lustracije je ispo\u010detka bio mek, da bi novim zakonom postao tvr\u0111i, ali u obje varijante je trebao da samo sprije\u010di da ljudi sa saradni\u010dkim dosijeima budu nosioci javnih funkcija. Govorilo se da ovim treba da raskrstimo s koministi\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u, ali ispostavilo se da je ovaj na\u0161 komunizam bio jako \u017eilav i da je trajao sve do 2006. godine, kada je na vlast do\u0161la sada\u0161nja garnitura.<\/p>\n

Oduvijek sam znala da mi Makedonci uvijek kasnimo u istorijskom smislu, bilo da se radi o ustancima, revolucijama ili reformama, ali ovo je bilo otkrovenje posebnog tipa. Paradoks je u tome da vlast koja je, navodno, odlu\u010dila da preduzme ovaj korak, umjesto da raskrsti s komunizmom, samo ga usavr\u0161ava. Mnogi iz moje generacije \u0107e se sjetiti kako smo nekada, bez obzira na to da li smo studirali medicinu, fiziku ili pedagogiju, morali polagati i jedan predmet koji se zvao ONO i DSZ (op\u0161tenarodna odbrana i dru\u0161tvena samoza\u0161tita – \u0161to je bilo i oficijalno ime bezbjednosne doktrine po kojoj smo, navodno, u\u010destvovali u ovoj sferi kao \u201eradni ljudi i gra\u0111ani\u201c). No, ja tek sada do\u017eivljavam nevjerovatno iskustvo: DSZ do\u017eivljava pravu reinkarnaciju kroz sveop\u0161te narodno anga\u017eovanje u lustraciskom poduhvatu. Na makedonskoj televiziji se danono\u0107no (24\/7) okre\u0107u pozivi gra\u0111anima da dostave dokumente koje mo\u017eda posjeduju, a od kojih se mo\u017ee utvrditi da je neki njihov poznanik, ro\u0111ak, susjed, bio saradnik \u00a0slu\u017ebi biv\u0161eg re\u017eima. Ni Olimpijadu ne mo\u017ee\u0161 pratiti, bez da te potse\u0107aju krajonima da su na\u0161e igre u toku.<\/p>\n

Zar ovo nije otvoreni poziv za regrutaciju nove generacije cinkaro\u0161a (kodo\u0161a, kako ih nazivamo)? Osim toga, u dr\u017eavno-propagandisti\u010dkom stilu ide i poruka gra\u0111anima da ne vjeruju ekspertima ili onima koji im prepri\u010davaju o \u010demu se radi, nego da se sami uvjere u vjerodostojnost dokumenata uvidom na licu mjesta ili preko interneta. Navodno, tek \u0107e tada \u201erazumno\u201c zaklju\u010diti da su dou\u0161nici zaista dou\u0161nici.<\/p>\n

Smu\u010dilo mi se da ponovo nabrajam sve slabosti zakonskih rje\u0161enja, ali u Komisiji sjede ljudi koji nemaju ni dva grama moralnog kredibiliteta, \u0430 ve\u0107 i vrapci znaju ko je iz koje partije. Opozicija je ovih dana upozorila da planira da povu\u010de \u201esvoje\u201c \u010dlanove, \u010demu su se neki novinari jako obradovali, a da nijesu ni pomislili da Komisija za lustraciju nije ni smjela da se sastoji od partiskih miljenika! \u041evdje pravdu dijele ljudi koji i sami kr\u0161e pravo: predsjedniku je odavno pro\u0161ao mandat, a sada su se istr\u010dali da objave dosijea na internetu ne po\u0161tuju\u0107i zakon koji jasno ka\u017ee u kojim se slu\u010dajevima dokumenti ne objavljuju (kada je lustrirani preminuo, kada nije nosilac javne funkcije i kada je dobrovoljno prekinuo vr\u0161enje funkcije otkako je primio rje\u0161enje za lustraciju).<\/p>\n

\u041eno \u0161to u\u017easava nijesu samo zakonske odredbe i njihova implementacija. Daleko stra\u0161niji su kolateralni efekti, koji se ve\u0107 naziru, a koji \u0107e ostaviti duboke o\u017eiljke. Su\u0161tina zakona je u njihovom asimtotskom pribli\u017eavanju pravdi, ali i u njihovoj cjelishodnosti. Te\u0161ko je vidjeti kakvu to pravdu donosi ovaj zakon i kome, a jo\u0161 je manje jasan cilj koji se \u017eeli posti\u0107i. No, zakon je samo mali dio jednog ve\u0107eg mozaika. Duh ovog zakona je plasti\u010dno prikazan u onom jadnom Muzeju VMRO i \u017ertvama komunizma, u koga su projektirane ne samo kolektivne, nego i li\u010dne traume i frustracije, koje \u0107e sada biti ostavljene u amanet budu\u0107im generacijama, da niko ne bude nevin, od sada do vje\u010dnosti.<\/p>\n

\u010citavi onaj narativ koji \u0107ete \u010duti prilikom posjete muzeju (\u043a\u043e\u0458i nije ni\u0161ta drugo do svojevrsna 3-D slikovnica ili istorija za dummies) zasniva se na mu\u010deni\u0161tvu, izdaji i, svakako, na \u201epravednoj ruci VMRO-a\u201c. Kazna – kao bo\u017eja\/partiska volja i pravda! Pred o\u010dima vam se prikazuje stari vic o \u201ejednom Makedoncu – \u043a\u043e\u043citi, dvojici – dru\u017eina, \u0430 trojici – dru\u017eina sa izdajicom). Muzej \u0161alje poruku, a ona se reprodukuje naokolo. To je poruka zastra\u0161ivanja da ni jedan izdajica ne\u0107e biti po\u0161te\u0111en. \u041a\u0430\u043e i svaka druga, i pravda VMRO-a je slijepa, pa taka i kod saradnika i kod njihovih \u017ertava se nalaze ljudi koji su bili na strani makedonske (ili albanske) kauze, samo \u0161to su je razli\u010dito shvatali. Sada izdajice i patrioti samo mijenjaju mjesta. Sami pojam \u201eslu\u017ebe biv\u0161eg sistema\u201c dobija mitski lik boga Janusa. S jedne strane one su oli\u010denje zla, a s druge njihovim arhivskim zapisima i svjedo\u010denjima dou\u0161nika se vjeruje kao da su oli\u010denje apsolutne istine. Osim toga, dok su institucije na lo\u0161em glasu, identitet tada\u0161njih narodebodavaca je za\u0161ti\u0107en, dok su samo dobrovoljci saradnici razgoli\u0107eni pred javno\u0161\u0107u zajedno s li\u010dnim podacima (koje dr\u017eava mora da \u0161titi).<\/p>\n

Umesto normalizacije i pomirenja, ovdje nadolazi novi talas mr\u017enje i dioba. Nikako da shvatim medijsko involviranje djece (pa i daljih ro\u0111aka), i \u017ertava i lustriranih. Prva vijest u ve\u010dernjim vijestima MTV je bila \u201einformacija\u201c da je web-strana Komisije potukla sve rekorde u posje\u0107enosti, kao da se radi o novom muzi\u010dkom spotu ili porno sajtu. U isto vrijeme, usred vijesti ide podsje\u0107anje da \u0107e odmah nakon njih biti prikazan stari igrani film sa pokojnim Ristom \u0160i\u0161kovim u glavnoj ulozi (\u0161to nije slu\u010dajnost ako se zna da je lustrirani Vladimir Mil\u010din bio onaj koji je njega pratio).<\/p>\n

Sve to postaje tako degitantno. Pratim komentare: dominira zluradost i znati\u017eelja, kao kod kom\u0161ija kada vire iza plota (\u0161to posebno poga\u0111a djecu i porodice lustriranih, \u0161to je ve\u0107 indikacija o pridu\u017eenoj osveti i o nov\u043ej nepravdi). Lustracija je samo trebala sprije\u010diti da biv\u0161i saradnici obavljaju javne funkcije. Onda, koja vajda od lustriranja biv\u0161ih i preminulih, i to selektivno i u malim dozama? \u041ed onoga \u0161to je do sada bilo servirano, vidjeli smo ono \u0161to nam je ve\u0107 u svojoj knjizi o svom ocu, na bazi njegovog disidentskog dosijea, napisala Jasna Koteska: podaci iz pra\u0107enja \u201e\u043eperativno obra\u0111enih osoba\u201c si naj\u010de\u0161\u0107e banalni, do boli, pa najstra\u0161niji detalj (za koji sada niko ne mari) j\u0435 u savjesnosti i pedantnosti saradnika. \u041a\u043e \u0107e to sada vidjeti, kada je javnost ostrvljena, pa na internetskom stubu srama prebrojava da li ima vi\u0161e Makedonaca ili Albanaca, da li su vi\u0161e s lijeva ili slu\u010dajno s desna?<\/p>\n

Lustracijski cirkus mora prestati, \u0161to ne\u0107e zna\u010diti i prekid u nastojanju da se pogledamo, kao dru\u0161tvo, u vlastitom ogledalu. Ali \u010dasno i bez muzejskih ili srceparaju\u0107ih interpretacija (kao one da je nekome srce puklo od stida)… \u0410 pitanje o tome da li su na\u0161i slavni pjesnici, nau\u010dnici, re\u017eiseri i ostali bili samo bijedni denuncijanti, je jedno drugo veliko pitanje, na koje \u0107emo trebati odgovoriti. Da ne\u0107e biti lako, dovoljno je sjetiti se primera nobelovca Gintera Grasa.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Napomena: Prevod je autorkin<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Lustracijski cirkus mora prestati, \u0161to ne\u0107e zna\u010diti i prekid u nastojanju da se pogledamo, kao dru\u0161tvo, u vlastitom ogledalu. Ali \u010dasno i bez muzejskih ili srceparaju\u0107ih interpretacija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-91269","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91269","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=91269"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91269\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=91269"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=91269"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=91269"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}