{"id":91144,"date":"2012-08-11T11:49:34","date_gmt":"2012-08-11T09:49:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=91144"},"modified":"2012-08-11T11:49:34","modified_gmt":"2012-08-11T09:49:34","slug":"kafana-je-nasa-sudbina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/11\/kafana-je-nasa-sudbina\/","title":{"rendered":"Kafana je na\u0161a sudbina"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e:\u00a0 Anes Osmi\u0107<\/p>\n

Ono \u0161ta na ovim prostorima pokre\u0107e krv u venama, \u017eari i pali, ru\u0161i i obnavlja, zasigurno je Ka-fa-na. \u0160est slova koja \u017eivot zna\u010de! Institucija nad institucijama! Jo\u0161 od Osmanskog perioda u njoj \u010dovjek pada i di\u017ee se na \u010detvere noge. \u017dive\u0107i \u017eivot kakav \u017eivi, \u010dovjek je nu\u017edom prilika postao kafanski, svesrdno prihvataju\u0107i ni\u0161ta bolju sudbinu. Te\u0161ku, mu\u010dnu i surovu. U Kafani \u010dovjek da ne umre, crk'o bi!<\/p>\n

\u201eNe zna se ko je izmislio kafane. Mo\u017eda je i bolje \u0161to je tako. Mo\u017eda bi u ime zahvalnosti pripadale njemu, a one su zapravo sazidane i pripadaju svim ljudima ovoga sveta. Zato i jesu deo \u017eivota mnogih, najvi\u0161e onih koji nikada nisu krili da im je kafana druga ku\u0107a\u201d – isti\u010de u uvodnom dijelu knjige \u201eMehane i kafane starog Beograda\u201c dr. Vidoje Golubovi\u0107.<\/p>\n

Kafana je bila mjesto organizovanja zabave, balova, muzi\u010dke sve\u010danosti, likovne izlo\u017ebe, berze. Tu su se pisale \u017ealbe na sudske odluke, osnivali sportski klubovi… Ta\u010dno se znalo za\u0161to se u koju kafanu ide \u2013 da li zbog slu\u0161anja pjesme, supe ili \u010dorbe, rakije ili vina, ili da bi se vidjela neka zna\u010dajna li\u010dnost, navodi Golubovi\u0107 i zaklju\u010duje: – Dakle, kafana je tada bila institucija i nema nijedne oblasti iz dru\u0161tvenog i privrednog \u017eivota koja se nije odvijala ba\u0161 u njoj.<\/p>\n

U njima se oduvijek odvijao \u017eivot punog jeka. Prosto, jednostavno, narodski, bez granica i barijera, podjela i razlika pripovijedalo se, lagalo, voljelo, plakalo. Mnogo \u017eivopisnija i srda\u010dnija komunikacija, dublji i iskreniji odnosi, ve\u0107a povezanost – od pi\u0107a za raju, pa do raznih dru\u0161tvenih igara \u2013 samo su neke od prednosti Kafana. Jednostavno re\u010deno, u Kafanama se u punom koloritu odvijao \u017eivot kakav bismo danas mogli po\u017eeljeti. Nesvakida\u0161nji spoj tradicije, obi\u010daja, folklora…<\/p>\n

Vremenom je Kafana mijenjala svoj vizuelni oblik. Njene funkcije su se smanjivale, ali je jedna ostala vje\u010dna. Ono \u0161to je na Zapadu psihijatar, to je nama Kafana. Bezvremenski i bezrezervni terapeut za sva\u010diju du\u0161u. Dobili vi sina ili izgubili pola plate na kladionici, prevarili momka ili on vas, dobili novi posao ili pali godinu \u2013 kafana je uvijek tu da zalije\u010di sve va\u0161e rane. Da li smo se ikada zapitali: U \u010demu se krije fenomen Kafane? Zbog \u010dega je Kafana na\u0161a sudbina?<\/p>\n

Proklet da je ovaj \u017eivot!<\/p>\n

Mogli bismo vrlo jednostavno i brzo odgovoriti na ovo pitanje: Nije nama Kafana, ve\u0107 nam je \u017divot. Nikome nikada ne mo\u017ee biti sve, narodski re\u010deno – potaman. Uvijek se na\u0111e ne\u0161to ili neko da ne \u0161tima, kvari sve ostalo. Ne\u0107e. Ne ide, nikako. I upravo to \u0161to nam ne ide, \u0161to ne \u0161tima, \u0161to nije dobro – ide s nama u Kafanu. Na kraju krajeva, uvijek se mo\u017ee na\u0107i razlog za tugu, drugim rije\u010dima za popit\u00b4. No, u Kafani se ne pije. U Kafani se opija. Karirani stoljnak, rakija lju\u0107a i od \u017eivota, srceparaju\u0107a muzika, bolnoiskren tekst, milozvu\u010dni glas i ve\u0107 tra\u017eite konobara da vam ponese vrata da iza\u0111ete. Ako bi \u017eivotne neda\u0107e imala lice, bio bi to karirani stoljnak, pile bi ljuto, a \u017eivjele u Kafani.<\/p>\n

Rijetko ko danas ide u Kafanu da pregovora o poslu, vidi neku slavnu li\u010dnost, tra\u017ei potvrdu. Danas se u Kafani pati. Ona je ta kurva koja nam je du\u017ena jetru, mjesto gdje se svima pokazuje da i mu\u0161karci pla\u010du, ljubi s podom, povra\u0107a po plafonu. Tu smo najranjiviji i najvi\u0161e ljudi.<\/p>\n

Ciganine, ti \u0161to svira\u0161?<\/p>\n

U odre\u0111enim prilikama dosta je samo \u010duti prve taktove posebne kafanske pjesma. Ako na prve taktove ni\u0161ta ne osjetimo, to nam i nije onda dobra pjesma. \u0160ta se tada de\u0161ava? Cunami. Osje\u0107aj kafane ponese nas. Topimo se u tom zvuku, di\u017eemo ruke i eksiramo. Psujemo. Treba li vas podsjetiti, recimo tekstovima ispod?<\/p>\n

 <\/p>\n

Nema re\u010di za svu moju tugu \/ \u0161to se vi\u0161e ne budi\u0161 kraj mene \/ \u0161to umesto mojih \/ ljubi\u0161 usne druge \u017eene. Proklet da je ovaj \u017eivot \/ samo bol i suze \/ i to malo sre\u0107e s tobom \/ sudbina mi uze.<\/p>\n

Kafana je moja sudbina \/ ona me je sebi uzela \/ kafana je moja istina \/ \u017eeno jedina!<\/p>\n

Kad ostane\u0161 jednom sama \/ me\u0111u \u010detiri hladna zida \/ sjeti\u0107e\u0161 se mene tada\/ bi\u0107e kasno sve.<\/p>\n

Verujem u ljubav \/ za nju dajem sve \/ i suze i vino \/ ispijam zbog nje.<\/p>\n

Zapevajmo pesmu ljubavi \/ neka do\u0111u dani radosti \/ nek se vrati lice njeno \/ lice njeno neljubljeno \/ hej \u017eeno.<\/p>\n

La\u017eem sebe da mogu bez tebe \/ la\u017eem ljude i sve oko sebe \/ la\u017eem majku da bezbri\u017eno spava \/ al’ uzalud sebe zavaravam.<\/p>\n

Voljelo se dvoje mladih \/ \u0161est mjeseci, godinu \/ kad su htjeli da se uzmu \/ da se uzmu aman \/ du\u0161mani im ne dado\u0161e.<\/p>\n

Pono\u0107 ve\u0107 je pro\u0161la \/ vrijeme da se spije \/ srce jo\u0161 je budno \/ davnu \u017eelju krije.<\/p>\n

Prost tekst. Jednostavan. Direktan. Efektan. Prodoran. Eksplozivan. Emotivno nabijen. Tematiziranje univerzalnih problema. Svaka ko\u017ea ga mo\u017ee ogrnuti. Svaku ko\u017eu on oguliti. Svako se u njemu mo\u017ee istopiti. Svakog ne\u0161to u njemu boli!<\/p>\n

Tuga i bol su najuspje\u0161niji mehanizmi koji nas pokre\u0107u. Koliko god se sve \u010dinilo nemogu\u0107im, crnim. Koliko god ne vidjeli rje\u0161enje ili izlaz iz te situacije, uvijek ostaje da pijemo i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n

Zbog toga se ve\u0107ina na\u0161ih akcija i reakcija svode na Kafanu. Na kraju krajeva, svako od nas po\u017eeli makar jednom u \u017eivotu podi\u0107i ruke, zapjevati, ne misliti ni o \u010demu i patiti. Tiho, vje\u0161to, izvje\u017ebano \u2013 kafanski.<\/p>\n

Negdje izme\u0111u polomljenjih \u010da\u0161a, praznih fla\u0161a i ranjenih du\u0161a, obe\u0107anja da ne\u0107u vi\u0161e nikad, ovo je zadnji put, te\u0161ke glave i turobnog jutra poslije, ostat \u0107e Svirajte no\u0107as samo za nju, I tebe sam sit kafano, Dotak'o sam dno \u017eivota. Kani suzo izdajice, Crno vino, \u0160ta \u0107e mi \u017eivot, da potvrde ono na\u0161e nekad \u0161to bija\u0161e i sudbinu. Kafansku, a i onu ljudsku.<\/p>\n

novinar.me<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kafana je bila mjesto organizovanja zabave, balova, muzi\u010dke sve\u010danosti, likovne izlo\u017ebe, berze. Tu su se pisale \u017ealbe na sudske odluke, osnivali sportski klubovi… <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-91144","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91144","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=91144"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91144\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=91144"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=91144"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=91144"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}