{"id":91056,"date":"2012-08-10T10:20:51","date_gmt":"2012-08-10T08:20:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=91056"},"modified":"2012-08-10T10:20:51","modified_gmt":"2012-08-10T08:20:51","slug":"nikako-da-svane","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/10\/nikako-da-svane\/","title":{"rendered":"Nikako da svane"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Gojko BERI\u0106<\/p>\n

Miriti se ili ne miriti \u2013 ta dilema \u0107e Srbe i Hrvate mu\u010diti jo\u0161 stotinu godina. Njihovo dana\u0161nje mentalno stanje je takvo da se, \u0161to se toga ti\u010de, sa kra\u0107im rokom ne mo\u017ee ra\u010dunati. Kriti\u010dna masa koja bi na to bila spremna, zanemarljivo je mala na obje strane. Pro\u0161lo je sedam decenija od usta\u0161kih pokolja u Jasenovcu, Glini i Gradi\u0161ci, a Srbi i dalje ma\u0161u tim faktima, podsje\u0107aju\u0107i Hrvate da ti “historijski ra\u010duni” jo\u0161 nisu pla\u0107eni.<\/p>\n

Hrvati im uzvra\u0107aju Vukovarom. I jedni i drugi su \u010dekali da se na suprotnoj strani pojavi neki Willy Brandt, zaboravljaju\u0107i da taj veliki \u010dovjek nije oti\u0161ao u Var\u0161avu da se u svoje ime izvini poljskim Jevrejima zbog holokausta, nego je pred spomenikom Var\u0161avskom getu kleknuo u ime cijele njema\u010dke nacije. \u0160ta je u\u010dinio Veljko D\u017eakula svojim dolaskom na proslavu godi\u0161njice Oluje u Kninu? Ni\u0161ta posebno, osim \u0161to mu se ovih dana ime povla\u010di po najtira\u017enijim listovima u regionu. Uz izvje\u0161taj sa pomenute dr\u017eavne sve\u010danosti, jedan zagreba\u010dki dnevnik je objavio fotografiju na kojoj hrvatski policajci u Pakracu hapse D\u017eakulu i stavljaju mu lisice na ruke, \u010dime je simboli\u010dno ozna\u010den kraj akcije Bljesak, kojom je zapadna Slavonija vra\u0107ena pod kontrolu Zagreba. D\u017eakula je, naime, za vrijeme rata bio potpredsjednik Vlade Krajine. Njegov odlazak u Knin ve\u0107ina Srba do\u017eivljava kao izdajni\u010dki \u010din, dok ve\u0107ina Hrvata u nekada\u0161njem in\u017eenjeru \u0161umarstva i dalje vidi biv\u0161eg \u010detnika koji je, istina, radio na normalizaciji odnosa sa Hrvatima, ali je ipak bio \u010detnik. “Ja ne glumim niti pomiritelja niti izdajnika ve\u0107 \u010dovjeka koji jasno pregovara o nerije\u0161enim problemima. Mitova, prekopavanja kostiju i parastosa mi je preko glave. Dosta je ve\u0107 tog \u017eivota u pro\u0161losti. \u0160to se ti\u010de Oluje, Srbi \u0107e je uvijek do\u017eivljavati kao najve\u0107i zlo\u010din i egzodus, a Hrvati kao veliku pobjedu.” U tome i jeste stvar, u potpuno opre\u010dnoj interpretaciji jednog te istog doga\u0111aja, \u0161to \u0107e ostati izvor obostranih nacionalisti\u010dkih frustracija.<\/p>\n

U Bosni i Hercegovini je odnos prema bliskoj pro\u0161losti jo\u0161 slo\u017eeniji, jer su politi\u010dki i psiholo\u0161ki zacementirane tri razli\u010dite etni\u010dke interpretacije proteklog rata. Razli\u010diti su i stavovi o tome sa \u010dijim \u017ertvama po\u010dinje a sa \u010dijim zavr\u0161ava ovda\u0161nja povijest zlo\u010dina 90-ih godina pro\u0161log vijeka, jer su ljudi, po inerciji ratne psihoze, ubijani i nakon \u0161to je uspostavljen mir. Pored tragi\u010dnih, nepopravljivih \u0161teta izazvanih krvavim ratom, ostaje duboko frustriraju\u0107a \u010dinjenica da \u0107e na hiljade ratnih zlo\u010dinaca izbje\u0107i zaslu\u017eenu kaznu. Dugoro\u010dno gledano, po budu\u0107nost bosanskohercegova\u010dkog dru\u0161tva psiholo\u0161ki je jo\u0161 porazniji a politi\u010dki pogubniji odnos ve\u0107ine prema zlo\u010dinima po\u010dinjenim u ime naroda kojem ona pripada.<\/p>\n

Istog dana kad su u Kninu Hrvati obilje\u017eavali Dan domovinske zahvalnosti, u Prijedoru je odata po\u010dast najmla\u0111im \u017ertvama agresije, u kojoj je ubijeno 102 djece. Me\u0111u njima je bio i jedan tromjese\u010dni dje\u010dak. Ubice su u njih pucale bez milosti, kao da se radi o glinenim golubovima. Ko su ti mra\u010dni srpski ratnici, koji su svoje juna\u0161tvo dokazivali ispaljuju\u0107i rafalne hice u nemo\u0107ne dje\u010dake i djevoj\u010dice bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti \u2013 to znaju mnogi prijedorski Srbi koji su rat proveli u tom gradu. Znaju, ali \u0161ute kao zaliveni, jer su me\u0111u zlo\u010dincima njihovi saborci, kumovi i prijatelji. I dok su roditelji ubijene djece, njihovi prijatelji i aktivisti nekoliko nevladinih udru\u017eenja iz regiona, sa \u0161kolskim torbama na le\u0111ima i imenom svake od \u017ertava, mirnom \u0161etnjom glavnom gradskom ulicom izra\u017eavali pijetet prema djeci \u010diji su \u017eivoti brutalno prekinuti, prijedorski Srbi su se zatvorili u svoje ku\u0107e. Poslije Srebrenice, prijedorski kraj je najmra\u010dnije mjesto na mapi srpskih zlo\u010dina. Samo u Omarskoj i Keratermu, zloglasnim logorima smrti, ubijeno je oko hiljadu ljudi. Upu\u0107eni tvrde da u Prijedoru gotovo da nema srpske porodice iz koje bar neko nije u\u010destvovao u ubijanju, mu\u010denju i progonu svojih bo\u0161nja\u010dkih kom\u0161ija. Otuda i kolektivna \u0161utnja o njima, posljednje uto\u010di\u0161te onih koji su zlo\u010dine \u010dinili.<\/p>\n

Ko god se tih ratnih godina usudio di\u0107i glas protiv stradanja nedu\u017enih civila, pripadnika “du\u0161manske” vjere i “du\u0161manske” nacije, izlo\u017eio se smrtnoj opasnosti. \u010cuveno je Karad\u017ei\u0107evo upozorenje da \u0107e svaki Srbin koji pomene rije\u010d “kom\u0161ija”, biti strijeljan. Narod ne smije imati za uzor \u010dasne i plemenite ljude. Mladi Trebinjac Sr\u0111an Aleksi\u0107 je jedna od prvih \u017ertava tog zlo\u010dina\u010dkog naloga. Rat je davno zavr\u0161io, a kao da je sve bilo ju\u010de. \u0160to neko re\u010de, mrak je i nikako da svane. U Ljubu\u0161kom je nedavno prikazan dokumentarni film Svetlane Broz “Ne\u0111o od Ljubu\u0161kog”, pri\u010da o pokojnom Ne\u0111i Gali\u0107u, Hrvatu koji je u Schindlerovom maniru spasio oko hiljadu Bo\u0161njaka iz logora Heliodrom. \u0160a\u010dica najhrabrijih Ljubu\u0161aka do\u0161la je u lokalno kino da pogleda dokumentarac. Morala je pro\u0107i kroz \u0161palir napaljenih hrvatskih patriota i bila ispljuvana. U bijesu su prednja\u010dile ljute Hercegovke, koje su siktale u svom patriotskom zanosu, jer je to bila prilika da ih televizija “uslika”. Sutradan je jedna od njih, ina\u010de slu\u017ebenica Op\u0107ine, kasno uve\u010de na ulici presrela Ne\u0111inu udovicu \u0160teficu Gali\u0107 i pretukla je. “\u010citava je \u010dar\u0161ija ustala zbog posvete jednom, kako ga oni shva\u0107aju, hrvatskom izrodu. Olo\u0161 je razvio zastave, a znate kako olo\u0161 voli zastave. Uvijek ih imaju u gepeku i izvla\u010de prema potrebi, ako uhapse kakvog generala ili ako im do\u0111e opomena da nisu platili struju”, pisao je tim povodom knji\u017eevnik Ante Tomi\u0107, stalni kolumnista Jutarnjeg lista.<\/p>\n

Rat \u010dini ljude najgorim zvijerima, ta\u010dnije \u2013 poka\u017ee njihovo najgore lice. Nemjerljivo je manji broj onih koji u ratu izrastu u moralne veli\u010dine, postaju\u0107i bolji nego \u0161to su bili. Politi\u010dari i vojskovo\u0111e na takve ne ra\u010dunaju. Rulja je ta koja \u0107e bespogovorno izvr\u0161avati njihove naloge da se “tu\u0111inci” pobiju bez milosti i bez ostatka. Zauzvrat, pohlepnoj fukari, i gradskoj i ruralnoj, dozvoljeno je da u ratu plja\u010dka, siluje i \u0161vercuje, a u miru istjeruje pravdu ka\u0161ikarama i pi\u0161toljima. Mogu zaljubljenici u vlastiti narod i njegove mitove pri\u010dati \u0161ta ho\u0107e, ali rulja je ta iz koje dolazi sve zlo.<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pored tragi\u010dnih, nepopravljivih \u0161teta izazvanih krvavim ratom, ostaje duboko frustriraju\u0107a \u010dinjenica da \u0107e na hiljade ratnih zlo\u010dinaca izbje\u0107i zaslu\u017eenu kaznu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":91057,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-91056","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91056","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=91056"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/91056\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/91057"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=91056"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=91056"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=91056"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}