{"id":90716,"date":"2012-08-06T10:13:04","date_gmt":"2012-08-06T08:13:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=90716"},"modified":"2012-08-06T10:14:22","modified_gmt":"2012-08-06T08:14:22","slug":"nase-zamisljene-domovine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/06\/nase-zamisljene-domovine\/","title":{"rendered":"Na\u0161e zami\u0161ljene domovine"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>i\u0161e: Biljana VANKOVSKA
\n<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 jedan Ilindan je do\u0161ao i pro\u0161ao. Nisam imala namjeru ponovo pisati na ovu temu, jer mi je dosta nje i to iz vi\u0161e razloga. Znam da je u ovom\u00a0 najve\u0107em nacionalnom prazniku (i u prvom iz 1903., i drugom iz 1944. i onom iz 1991.) ugra\u0111eno puno mitologije, kao i u svakom prazniku ovakvog tipa. Njena je funkcija da nas uvjeri u vlastiti dr\u017eavotvorni kontinuitet i veli\u010dinu \u017ertvi, ali svaka nova proslava svake naredne godine kao da nas uporno potsje\u0107a na suprotno, kao da je manifestacija podijeljenosti i sva\u0111e… Dugi niz godina, pretstavnici razli\u010ditih stranaka u kohabitaciji bi slavili na drugom mjestu, samo da se ne bi susreli.<\/p>\n

Sada je, naizgled, sve u redi: na sva tri mjesta gdje se tradicionalno obilje\u017eava praznik (Kru\u0161evo, Pelice i Skopje) ista pjesma, ista publika, nema zvi\u017edanja! Ove godine je bilo primjetno \u010dak i prisustvo pretstavnika albanskog koalicionog partnera, ba\u0161 kao \u0161to je i red za ljude koji pretstavljaju gra\u0111ane u vlasti. Ipak, priznajem da mada praznik slavim onako privatno, za svoju du\u0161u sa porodicom, politi\u010dari su uspjeli u tome da nam se i praznik odmili, pa tako jedva i da znamo \u0161to to slavimo. \u0160to vi\u0161e verglaju jedne te iste fraze, toliko sve postaje neinventivno i neinspirativno i za nas, starije, a o mladima i da ne govorim.<\/p>\n

\u0410 da je smrtno dosadno vidjelo se i tokom TV prenosa govora premijera Gruevskog. Ovaj put, prigodni govor (\u043a\u043eji je vi\u0161e nalikovao partijskom nego dr\u017eavnom lideru, i koji je vi\u0161e bio upu\u0107em kletim du\u0161manima iz opozicije nego gra\u0111anima), za \u010dudo, nije bio preduga\u010dak. Prednost u toj disciplini je o\u010dito bila data predsjedniku Ivanovu. (Na njega \u0107u se osvrnuti malo kasnije). Palo je u o\u010di pona\u0161anje dvije supartijke koje je kamera \u201ehvatala\u201c u pozadini govornika: obje gospo\u0111e, pretpostavljam parlamentarke (nisam ih mogla uop\u0161te prepoznati, dali zbog nao\u010dara za sunce ili zbog toga \u0161to se nikada nisu pojavile za parlamentarnom govornicom, ne znam) bile su odli\u010dna ilustracija za zna\u010daj ovakvih govora. Moglo se vidjeti da su im interesantniji bili razgovori mobilnim telefonima. Kada slu\u010dajno nije bilo nikoga da im zazvoni dok su bile na partijkoj du\u017enosti, one su vodile sladak razgovor izme\u0111u sebe, dobro se zabavljaju\u0107i.<\/p>\n

Treba li uop\u0161te potsje\u0107ati da bez obzira na to da li je govor bio lijep, prigodan, dosadan ili prazan – pravila pristojnosti nala\u017eu pona\u0161anje sa respektom, prema prazniku, ako ne prema govorniku. Pored ove dvije zvijezde programa, kamere su pokazale jo\u0161 jedni simboli\u010dnu sliku: prazni centralni trg u Skopju! Vi\u0161e spomenika nego gra\u0111ana, a i oni koji su bili odlu\u010dili da prazni\u010dno prijepodne provedu u centru, vi\u0161e su se zabavljali oko nove fontane.<\/p>\n

Zbog moje trenutne nau\u010dne preokupacije i pisanje rada o stogodi\u0161njici Balkanskih ratova, sa posebnim zanimanjem sam slu\u0161ala sve govore i pa\u017eljivo zapisivala utiske o poslatim porukama. Ivanov je, svakako, pomenuo i ovaj jubilej, kao i tragi\u010dnu sudbinu zape\u010da\u0107enu Bukure\u0161kim sporazumom iz 1913. – podijeljeni, raseljeni, asimilirani, negirani, to je ukratko sudbina makedonskog naroda, kako je on osje\u0107a i kako mu je prenose s koljena na koljeno. U samom govoru je bilo, dosta, rije\u010di o poznatoj re\u010denici velikana Bla\u017eeta Koneskog o \u201emakedonskom jeziku kao na\u0161oj istinskoj domovini\u201c, t.j. o onome \u0161to nas povezuje kao Makedonce, ma gdje bili. I sve bi to bilo u redu da nije, ustvari, bilo rije\u010di o na\u0161oj \u201ezami\u0161ljenoj\u201c zajednici, domovini koja je bila izgubljena prije no \u0161to se i stvarila. Mada nisu bili pomenuti ni Egej ni Pirin, oni su se mogli osjetiti izme\u0111u redova…<\/p>\n

\u010citam kolumne i komentare albanskih analiti\u010dara, koji prigovaraju na\u010dinu na koji se obilje\u017eava Ilindan i pitaju otvoreno \u201e\u010diji je Ilindan, \u010dija je Makedonija?\u201c Sasvim su u pravu kada nagla\u0161avaju da se samo usput pomene istoriska uloga Albanaca u Ilindenskom ustanku, pa i u kasnijoj istoriji Makedonije. Sasvim su u pravu i kada ka\u017eu da Makedonija, i njeni praznici, moraju biti zajedni\u010dki, da ih po\u0161tujemo i slavimo zajedno. No, ne\u0161to mi ne ide u glavu! Za\u0161to im onda smeta to \u0161to su se (kona\u010dno, nakon toliko godina) po prvi put na ovakvoj manifestaciji pojavili i poklonili ispred memorijala i albanski politi\u010dari iz koalicione vlade? \u0160ta nije u redu kada Albanac, pritom i ministar odbrane, oda po\u010dast prvom pretsjedniku prezidijuma ASNOM-a? Mada mislim da je pona\u0161anje po principu \u201e\u043cilo za drago \u201c pogubno za svaku zajednicu, jer je rasta\u010de i unosi beskrajno kolo uzajamnog revan\u0161izma, ipak bilo bi korektno da su Ramadan Ramadani i drugi intelektualci postavili pitanje: za\u0161to albanski politi\u010dki faktor i uop\u0161te \u010ditava zajednica proslavljaju \u010ditavu 2012-tu kao godinu obilje\u017eavanja stogodi\u0161njice stvaranja Albanije, koja nije na\u0161a dr\u017eava? Niko se nije bunio \u0161to se sve to finansira iz dr\u017eavnog bud\u017eeta.<\/p>\n

Niko nema protiv \u0161to mediji na albanskom jeziku, iz mjeseca u mjesec, organizuju debatne emisije uz gostovanja Albanaca iz svih krajeva \u201ezami\u0161ljene domovine\u201c, koji razgovaraju o postizanjima i razvoju albankog duha i vizijama za budu\u0107nost. I ne\u0107u re\u0107i ni\u0161ta novo ako ponovim da izgleda da je Makedonija, ova dana\u0161nja, \u010diji smo svi gra\u0111ani, pomalo zaboravljena, i ba\u010dena na sporedni kolosjek, na koji \u010deka do ispunjavanja nekog kona\u010dnog ideala! Po tome se Makedonci i Albanci malo razlikuju, jer i jedni i drugi gledaju unatrag, u jedan neispunjeni istorijski san o jedinstvu sa \u201esvojima\u201c.<\/p>\n

Mo\u017ee mi se prigovoriti da sam pristrasna, ali \u0107u napomenuti da su Makedonci ipak inferiorni u ovoj pri\u010di, jer nemaju (drugu) mati\u010dnu, niti neku rezervnu dr\u017eavu, a do sada nisu uop\u0161te iza\u0161li sa parolom o \u201esvim Makedoncima zajedno u EU\u201c, kao \u0161to to Albanci uporno ponavljaju dok (navodno) hvale evropske vrijednosti. Naprotiv, Makedonci se sa seirom raduju lustraciji kao diferencijaciji najgoreg vida, dok neki tipovi u medijima propovijedaju da je u makedonskoj tradiciji da ne pra\u0161ta izdajicama i kodo\u0161ima. Uzalud su me prije praznika pitali novinari da li je mogu\u0107e da Ilindan postane simbol pomirenja. Jezik nam je mo\u017eda odista domovina, ali ga mi uporno koristimo za bacanje kletvi i psovanje.<\/p>\n

I tako, dok poku\u0161avam da \u010destitam ovoj maloj i siroma\u0161noj zemlji i da joj po\u017eelim mnogo Ilindana, brojke i \u010dinjenice su neumoljive. Upravo ispred velikog praznika bila je otkrivena najve\u0107a dr\u017eavna tajna, ona zbog koje je udru\u017eena vladaju\u0107a koalicija odlu\u010dila da prekine tek zapo\u010deti popis stanovni\u0161tva: obje strane su shvatile da im se rezultati ne\u0107e dopasti ukoliko se sve sprovede kao \u0161to nala\u017ee zakon, i da \u0107emo Makedoniju vidjeti jo\u0161 manju, sa manjkom od pola miliona stanovnika od dosada\u0161njih dva miliona.<\/p>\n

I dok ovdje mnogi sanjaju svoje nacionalisti\u010dke snove i mitove ugra\u0111ene u Skenderbegove i Aleksandre, pola miliona (uglavnom mladih) ljudi je napustilo zemlju u posljednjih deset godina. Vjerujem da su u koferima upakovali i puno tuge i ljubavi za svoju domovinu, vjerujem da \u0107e se i dalje stalno vra\u0107ati, da \u0107e sanjati miris Makedonije, ali \u0107e ih svakodnevno i dalje buditi sat, pa uz nabrzinu popijenu instant kafu, juri\u0107e u onoj gu\u017evi koja im obezbe\u0111uje znanje, rad i budu\u0107nost…<\/p>\n

\u0410 mi koji smo ostali ovdje, neko zato \u0161to nema gdje ili zato \u0161to nema diplome i znanja, drugi zbog nedostatka hrabrosti ili vi\u0161ka godina, osta\u0107emo ovdje tje\u0161e\u0107i se da sunce tu\u0111eg neba ne grije kao ovo ovdje. Tiho u sebi \u0107emo recitovati stihove Tge o jugu, i tugova\u0107emo \u0161to nam je zemlja ostala zakopana negdje izme\u0111u pro\u0161losti i budu\u0107nosti. Utjehu \u0107e svako tra\u017eiti u svojim spomenicima i trgovima, i pored toga \u0161to nas astronomske cjene struje i ostalog poga\u0111aju zajedno. Makedonci i Albanci i dalje ne\u0107e na\u0107i niti jedan jedini zajedni\u010dki praznik, jer jo\u0161 uvijek ne mogu prona\u0107i niti zajedni\u010dku pro\u0161lost, jo\u0161 manje zajedni\u010dku budu\u0107nost.<\/p>\n

Koliko nas je, toliko nas je, dovoljno nas je – pisao je pjesnik. Sada ga moramo ispraviti, jer ne samo da ne znamo koliko nas je, nego i sumnjamo da nismo ba\u0161 ta\u010dni. Jo\u0161 malo pa \u0107e i proslave Ohridskog sporazuma i Dana nezavisnosti, svaka po principu svako za sebe, ali odmah nakon toga mora\u0107emo se prebrojati. I to ne zbog utvr\u0111ivanja \u010dija je Makedonija, nego da bi kao iole normalna dr\u017eava znali s kolikim resursima raspola\u017eemo i kako \u0107emo se razvijati s njima. Ako nam je uop\u0161te i ostalo sensa za planiranje budu\u0107nosti.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Napomena: Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I dok ovdje mnogi sanjaju svoje nacionalisti\u010dke snove i mitove ugra\u0111ene u Skenderbegove i Aleksandre, pola miliona (uglavnom mladih) ljudi je napustilo zemlju u posljednjih deset godina.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-90716","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90716","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=90716"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90716\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=90716"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=90716"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=90716"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}