{"id":90666,"date":"2012-08-05T14:06:26","date_gmt":"2012-08-05T12:06:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=90666"},"modified":"2012-08-05T14:06:26","modified_gmt":"2012-08-05T12:06:26","slug":"samo-socijalizam-svijet-spasava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/08\/05\/samo-socijalizam-svijet-spasava\/","title":{"rendered":"Samo socijalizam svijet spa\u0161ava"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/p>\n

Za razliku od ve\u0107ine utjecajnih stru\u010dnjaka koji smatraju da bi se detektiranjem i promjenom pojedinih strukturalnih problema kapitalisti\u010dkog sustava vratila njegova vitalnost iz pretkriznog razdoblja, poznati ameri\u010dki ekonomist Richard D. Wolff konzistentno zagovara nu\u017enost promjene sustava kao takvog: \u201cNije problem samo Wall Street, ve\u0107 kapitalizam u cijelosti, smatra ovaj profesor, kojeg je New York Times nazvao \u201cnajistaknutijim ameri\u010dkim marksisti\u010dkim ekonomistom\u201d.<\/p>\n

Richard D. Wolff ro\u0111en je 1.4.1942. u Youngstownu u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Ohio. Doktorirao je ekonomiju na sveu\u010dili\u0161tu Yale 1969. i predavao na brojnim uglednim ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima. Autor je vi\u0161e knjiga i eseja o (postmodernom) marksizmu i klasnoj problematici na Zapadu. Richard D. Wolff se ve\u0107 du\u017ee vrijeme kroz svoj rad zala\u017ee za ekonomsku demokraciju, sustav u kojem umjesto korporacija radnici upravljaju proizvodnjom i gdje su kao kolektiv sami svoji \u0161efovi.<\/p>\n

Temelji za ekonomsku demokraciju ve\u0107 postoje u SAD-u: 13.7 milijuna Amerikanaca radi u 11.400 takozvanih ESOP poduze\u0107a, u kojima su zaposlenici dijelom ili u cijelosti vlasnici. O tome i o brojnim drugim pitanjima, poput va\u017enosti pokreta Occupy, \u2018katastrofalnoj\u2019 politici \u0161tednje u Europi, klasnom ratu u SAD-u, mogu\u0107nostima novog New Deala u 21. stolje\u0107u, dr\u017eavnom spa\u0161avanju bankara i korporacija govori njegova nedavno objavljena knjiga \u201cOkupirajmo ekonomiju \u2013 izazivanje kapitalizma\u201d.<\/p>\n

Na jednom od va\u0161ih nedavnih predavanja, ustvrdili ste: \u201cbit \u0107e nam jo\u0161 gore, nitko ne zna koliko gore ni koliko dugo \u0107e to trajati, ali posve je izvjesno da \u0107e se stvari pogor\u0161ati\u201d.<\/em><\/p>\n

Najnoviji podaci pokazuju da je ameri\u010dko gospodarstvo u padu. No, ne samo ameri\u010dko gospodarstvo, ve\u0107 i europska, ali i japanska te kineska ekonomija. Potencijalni scenarij je jako lo\u0161. Nalazimo se u drugom najgorem kapitalisti\u010dkom kolapsu u zadnjih stotinu godina, a velika je mogu\u0107nost da smo krenuli u drugu Veliku depresiju. Disfunkcionalne vlade \u0161tite bogate i name\u0107u drasti\u010dne mjere \u0161tednje ostalima \u0161to samo dodatno pogor\u0161ava problem. Ovo je najgori skup globalnih ekonomskih uvjeta koje sam vidio otkad se bavim ekonomijom.<\/p>\n

Okupirajmo ekonomiju<\/strong><\/p>\n

Po uzoru na pokret \u201cOkupirajmo Wall Street\u201d, va\u0161a najnovija knjiga nosi naziv \u201cOkupirajmo ekonomiju\u2026\u201d. \u0160to zna\u010di \u201cokupacija\u201d ekonomije?<\/em><\/p>\n

\u201cOkupirati ekonomiju\u201d zna\u010di promijeniti vodstvo i smjer poduze\u0107a koja proizvode robu i usluge o kojima svi ovisimo. Ne zaboravimo da su upravo kapitalisti\u010dki odbori direktora i ve\u0107inski vlasnici dionica u kapitalisti\u010dkim poduze\u0107ima svojim odlukama uzrokovali financijsku krizu. Rje\u0161enje ne le\u017ei u prelasku kompanija iz privatnog u dr\u017eavno vlasni\u0161tvo; to nikada nije funkcioniralo niti \u0107e funkcionirati ubudu\u0107e. Ono \u0161to je trenuta\u010dno potrebno jest promjena kapitalisti\u010dkih u kooperativna poduze\u0107a gdje \u0107e radnici sami zajedno djelovati kroz njihov odbor direktora. Tada \u0107e radnici direktno kontrolirati proizvodnu bazu dru\u0161tva. Prava ekonomska demokracija unutar svakog poduze\u0107a mo\u017ee biti nu\u017ena protute\u017ea prekomjernoj mo\u0107i koncentriranoj u dr\u017eavi. Novi socijalizam, socijalizam 21. stolje\u0107a, mora u\u010diti iz gre\u0161aka iz pro\u0161losti i izgraditi protute\u017eu kapitalizmu oko \u201cokupirane\u201d ekonomije. \u201cOccupy\u201d pokret je prvi korak za stvaranje novog masovnog pokreta koji \u0107e imati snagu za fundamentalno preispitivanje ameri\u010dkog kapitalizma. Otud njihova temeljna va\u017enost. Politi\u010dki autoriteti, u ovoj pri\u010di ujedinjeni Demokrati i Republikanci, zbog toga ih od po\u010detka poku\u0161avaju kompromitirati.<\/p>\n

Nedavno ste posjetili baskijsku korporaciju \u201cMondragon\u201d, jednu od deset najve\u0107ih u \u0160panjolskoj, koja je u vlasni\u0161tvu svojih radnika, njih oko 100 tisu\u0107a, s imovinom koja iznosi oko 40 milijardi eura, a koju ste nazvali \u201csamosvjesnom antikapitalisti\u010dkom alternativom\u201d. No, da li model \u201cMondragona\u201d mo\u017ee funkcionirati na globalnoj razini?<\/em><\/p>\n

Apsolutno. Baski su pokazali da je ovo o \u010demu pri\u010dam mogu\u0107e, da se kooperativne organizacije mogu uspje\u0161no natjecati s kapitalisti\u010dkim korporacijama, ali i da radni\u010dke samoupravne korporacije mogu biti izrazito uspje\u0161ne. U \u201cModragonu\u201d radnici kolektivno postavljaju i smjenjuju menad\u017eere i izvr\u0161ne direktore, za razliku od kapitalisti\u010dkih korporacija gdje je obrnuta praksa. Samim time, njihov rad i \u017eivot se poprili\u010dno razlikuje od kapitalisti\u010dkih normi koje dominiraju svijetom.<\/p>\n

Kako promatrate krizu s kojom se suo\u010dava Europska unija?<\/em><\/p>\n

U Europi je jako te\u0161ka kriza kao i u SAD-u, ali sa zna\u010dajnom razlikom: u Europi radni\u010dka klasa i dalje ima utjecajne organizacije, poput sindikata, lijevih stranaka i sli\u010dnih pokreta koji imaju mo\u0107 znatno br\u017eeg mobiliziranja masa protiv dr\u017eavnog spa\u0161avanja velikih banaka i korporacija te ponajprije protiv programa \u0161tednje preko rezanja javnog sektora i masovnih otpu\u0161tanja, ba\u0161 u trenutku kad su radna mjesta najpotrebnija krizom zahva\u0107enim dr\u017eavama.<\/p>\n

Ljudi u nevjerici<\/strong><\/p>\n

Koliko je u tom kontekstu znakovit rast popularnosti lijeve stranke Syriza, kao i trijumf Hollandeovih Socijalista u Francuskoj?<\/em><\/p>\n

Politika \u0161tednje i rezova je eksplicitno odba\u010dena od strane dobrog dijela Grka, ali i ve\u0107ine Francuza. Ovi rezultati \u0107e utjecati na sve politi\u010dke kalkulacije u Europi i svijetu. Velika popularizacija Syrize i francuskih Socijalista, da ne govorimo o antikapitalisti\u010dkim strankama koje dobivaju na zna\u010daju diljem Europe, dokazuju i koliko je europska opozicija naprednija od one u SAD-u. Ipak, moramo tako\u0111er biti svjesni kako su ljudi, nakon vi\u0161e desetlje\u0107a propagande koja je predstavljala kapitalizam kao sustav koji garantira blagostanje i ekonomski rast, i dalje u nekoj vrsti \u0161oka i nevjerice zbog neuspjeha tog istog kapitalizma, sustava koji, sada je bjelodano, donosi ekonomsku i politi\u010dku nevolju svugdje i nema rje\u0161enje za vlastiti neuspjeh. Potrebno je vremena za prevladavanje toga \u0161oka i nevjerice da bi se do\u0161lo do razine promi\u0161ljanja o tome \u0161to je potrebno u\u010diniti kako bi do promjena do\u0161lo.<\/p>\n

Noam Chomsky nazvao je europke mjere, poput pravila Europske sredi\u0161nje banke o stopi inflacije od 2%, doprinosom nastavku \u201cklasnog rata\u201d, s ciljem oslabljivanja radni\u0161tva i uni\u0161tenja socijalne dr\u017eave, koje nemaju potencijal za izvla\u010denje Europe iz krize.<\/p>\n

Da, sla\u017eem se. U Americi se pak klasni rat odvija ve\u0107 desetlje\u0107ima. Nemojmo zaboraviti kako je stopa poreza na dohodak za najbogatije Amerikance bila 91% tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, dok je danas 35%! S druge strane, realne pla\u0107e ameri\u010dkih radnika manje su nego 1978. godine. Raskorak izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih dramati\u010dno se pove\u0107ao tijekom zadnjih 40 godina. Sve su to rezultati klasnog rata. Na\u0161i sindikati i lijeve stranke su uni\u0161tene, \u0161to je tako\u0111er posljedica klasnog rata. Me\u0111utim, ti procesi nisu nazivani \u201cklasnim ratom\u201d. Dominantna ideologija inzistirala je na nepostojanju klasa u SAD-u, \u0161to je, ironi\u010dno, pona\u0161anje po uzoru na sovjetske vo\u0111e koji su tvrdili istu stvar. No, tek kad je radni\u0161tvo uzvratilo na njihov ekonomski poraz, ameri\u010dke korporacije i bogati optu\u017eili su njih za vo\u0111enje klasnog rata.<\/p>\n

Kako, prema va\u0161em mi\u0161ljenju, slu\u017ebeni Washington gleda na situaciju u Europi?<\/em><\/p>\n

Predsjednik Obama \u017eeli i zapravo treba okon\u010davanje europskih mjera \u0161tednje, i to prvenstveno zbog nadolaze\u0107ih predsjedni\u010dkih izbora u SAD-u. Njemu je potreban gospodarski rast te se nada da \u0107e stimulirano europsko gospodarstvo potaknuti rast u Americi. Ipak, unato\u010d tome Obama se ne usudi javno podr\u017eati Syrizu ili \u010dak Hollandea, zbog straha da \u0107e ga ameri\u010dka desnica i Republikanci opet optu\u017eiti da je socijalist.<\/p>\n

Da li je takav diskurs, me\u0111u ostalim i prokazivanje \u201csocijalista\u201d, svojevrsni ideolo\u0161ki refleks koji slu\u017ei za sprije\u010davanje bilo kakvog preispitivanja kapitalizma?<\/em><\/p>\n

Propitivanje i kritiziranje kapitalisti\u010dkog sustava zadnjih je pola stolje\u0107a bio svojevrsni tabu u SAD-u. Oni rijetki koji su se i usudili napraviti takvo ne\u0161to ubrzo su stigmatizirani kao lu\u0111aci, neznalice ili pak komunisti\u010dki \u0161pijuni. Punih 50 godina velika ve\u0107ina Amerikanaca samo je slu\u0161ala beskrajno glorificiranje kapitalizma, dok tijekom toga razdoblja nikad nije zapodjenuta ozbiljna rasprava o alternativi tom sustavu. Rezultat je kapitalizam li\u0161en kritike ili bilo kakvih ograni\u010denja, sustav kojemu je omogu\u0107eno ispoljavanje svojih najmra\u010dnijih anti-dru\u0161tvenih tendencija. To je jedan od razloga kolapsa ameri\u010dkog kapitalizma 2007. godine i posljedi\u010dnog izazivanja krize koja se globalno pro\u0161irila bez naziranje kraja.<\/p>\n

Razaranje blagostanja<\/strong><\/p>\n

\u0160to je uzrokovalo postoje\u0107u situaciju?<\/p>\n

Ameri\u010dki kapitalisti bili su \u0161okirani regulacijama i porezima koje im je nametnuo Franklin D. Roosevelt tijekom Velike depresije 1930-ih godina, do te razine da su od kraja Drugog svjetskog rata sustavno radili na tome da poni\u0161te kapitalisti\u010dku dr\u017eavu blagostanja, odnosno Rooseveltov kapitalizam s ljudskim licem. Od tada su sustavno uni\u0161tavani radni\u010dki pokreti, da bi se stalan pad de\u0161avao od 1950-ih. Jedna od posljedica \u2013 danas je u sindikalnim organizacijama samo 7 % radnika iz privatnog sektora. Tijekom toga razdoblja uni\u0161tavane su sve socijalisti\u010dke i komunisti\u010dke opcije koje su zajedno sa sindikatima radile na uspostavljanju spomenute dr\u017eave blagostanja. Posljedice su dvojake: kao prvo, neoliberalni kapitalizam zamijenio je dr\u017eavu blagostanja, posebno nakon 1970-ih godina, i kao drugo, neoliberalni kapitalizam sada je sru\u0161io globalnu ekonomiju. Me\u0111utim, ovaj puta nedostaje efikasnog radni\u010dkog pokreta ili sna\u017ene lijeve opcije koja bi se borila protiv takvog sustava. A ta situacija predstavlja nezamislivu opasnost za svijet.<\/p>\n

Va\u0161a najnovija knjiga bavi se i fenomenom brisanja Karla Marxa i njegovog naslije\u0111a iz ameri\u010dke kolektivne svijesti.<\/em><\/p>\n

To je tako\u0111er posljedica dvije stvari: kao prvo, poslovni lobi i bogata\u0161i ustrajali su dakle u poni\u0161tenju New Deala uni\u0161tavaju\u0107i savez socijalista i komunisti\u010dkih stranaka s Kongesom industrijskih organizacija (CIO) koje su mobilizirale i organizirale milijune radnika unutar sindikata po prvi puta tijekom 1930-ih. Kao drugo, hladnoratovski diskurs izjedna\u010dio je bilo kakvu kritiku kapitalizma sa izdajom SAD-a. No, sada kad SSSR-a vi\u0161e nema i kad kapitalizam ulazi u petu godinu krize, nastavljaju\u0107i spa\u0161avati one koji su krizu uzrokovali, uz nametanje mjera \u0161tednje za sve ostale, gra\u0111ani su polako po\u010deli preispitivati mogu\u0107nosti alternative kapitalizmu, \u0161to u pravilu, prije ili kasnije, dovodi do Marxa i marksizma. Na kraju krajeva, Marx i marksizam su posljedice kapitalizma i njegovih neuspjeha. Svijet je trenuta\u010dno kapitalisti\u010dki, a kapitalizam je neuspjeh, \u0161to me\u0111u ostalim ponovno \u010dini Marxa i njegove teorije relevantnima. Mo\u017ee se re\u0107i da je marksizam kriti\u010dka sjena kapitalizma.<\/p>\n

Da li je danas mogu\u0107 novi New Deal?<\/em><\/p>\n

Novi New Deal mogu\u0107 je jedino pod uvjetom da dominantne politike svojim djelovanjem i odlukama u\u010dine programe \u0161tednje nemogu\u0107ima. No, do\u0111e li uop\u0107e do New Deala, pitanje je ho\u0107e li se to dogoditi prekasno\u2026<\/p>\n

U knjizi \u201cOkupirajmo ekonomiju\u2026\u201d analizirate i retoriku koju je gradona\u010delnik New Yorka Michael Bloomberg koristio kao izliku za micanje \u201cOccupy\u201d kampa sa Trga slobode. On je, kao mnogi politi\u010dari i najutjecajniji ameri\u010dki mediji pri\u010dao o \u201cprljav\u0161tini\u201d kao povodu za \u201c\u010di\u0161\u0107enje\u201d parkova koje su prosvjednici bili zauzeli.<\/em><\/p>\n

To je \u010dista propaganda provedena s ciljem smanjenja masovne simpatije koju Occupy pokret u\u017eiva me\u0111u gra\u0111anstvom. Poku\u0161aj im je neslavno propao, zbog \u010dega su odmah prionuli drugim, nasilnijim metodama protiv prosvjednika, kao \u0161to su prisilna iseljenja iz javnih parkova koje su zauzeli. Vlast jednostavno nema argumenata protiv Occupy pokreta jer ve\u0107inski dio gra\u0111anstva sla\u017ee se s tezom o 1% najbogatijih i 99% ostalih kao klju\u010dnim problemom ameri\u010dkog kapitalizma. Me\u0111utim, predstavnici vlasti, poput gradona\u010delnika New Yorka, i dalje ispoljavaju nasilje prema prosvjednicima, bez ikakvih validnih argumenata. Bilo je poprili\u010dno ironi\u010dno gledati dr\u017eavnu tajnicu Hillary Clinton kad je pozivala na zaustavljanje dr\u017eavnog nasilja koje su re\u017eimi diljem Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike upra\u017enjavali nad politi\u010dkim neistomi\u0161ljenicima i kriti\u010darima, u trenutku dok je njezina Vlada radila sli\u010dne stvari u SAD-u.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ono \u0161to je trenuta\u010dno potrebno jest promjena kapitalisti\u010dkih u kooperativna poduze\u0107a gdje \u0107e radnici sami zajedno djelovati kroz njihov odbor direktora.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-90666","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90666","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=90666"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90666\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=90666"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=90666"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=90666"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}